REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1626/2025-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GI, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupaju punomoćnici Irena Zustović i Ingrid Zustović Batelić, odvjetnice u Labinu , protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Antonio Šćulac odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri, u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž- 830/2024-2 od 21. studenoga 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne Službe u Labinu poslovni broj Pn-45/2022-80 od 8. ožujka 2024., na sjednici održanoj 21. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se, u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-830/2024-2 od 21. studenoga 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne Službe u Labinu poslovni broj Pn-45/2022-80 od 8. ožujka 2024., zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu. Tuženik podnosi prijedlog i zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine-Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 - dalje: Konvencija).
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj je sud ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
4. U odnosu na prvo i peto postavljeno pitanje koja se odnose na to jesu li tijekom postupka počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka (prvo postavljeno pitanje u odnosu na primjenu odredaba o povlačenju tužbe radi izostanka stranaka sa ročišta za glavnu raspravu, a peto postavljeno pitanje u odnosu na primjenu odredaba o održavanju pripremnog ročišta odnosno ročišta za glavnu raspravu nakon ukida prvostupanjske odluke) navodi se da se postavljena pitanja odnose na postojanje ili nepostojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka u ovom konkretnom slučaju. U situaciji kada takva bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci, koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda ili drugog drugostupanjskog suda (kao što je upravo u ovom predmetu slučaj) ne radi se o važnom pitanju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
5. U odnosu na drugo postavljeno pitanje (kojim se također problematizira pravilnost primjene odredbi o povlačenju tužbe radi izostanka stranaka sa ročišta za glavnu raspravu) navodi se da se tuženik, u navođenju razloga važnosti postavljenog pitanja poziva na odluke županijskih sudova, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, međutim, te odluke nisu odgovarajuće jer su donijete u drugačijim činjeničnim i pravnim okolnostima. Naime, u tim odlukama se izražava shvaćanje o donošenju rješenja o povlačenju tužbe, u situaciji nepristupa stranaka na ročište za glavnu raspravu, ali nejasno je na koji bi način odgovor na postavljeno pitanje utjecao na odluku u ovom konkretnom sporu, s obzirom na to da je postupak proveden i meritorno odlučeno o tužbenom zahtjevu.
6. Nadalje, u odnosu na treće postavljeno pitanje (kojim se problematizira mogućnost predlaganja izvođenja dokaza, od kojega je tuženik koji ga je prethodno predložio odustao) tuženik se također poziva ne neodgovarajuću sudsku praksu. Navodi se i to kako je u odluci ovoga suda, poslovni broj Rev-919/2023-2 od 5. prosinca 2023. navedeno:
„12.1. U situaciji da tuženik eventualno i nije predložio provođenje dokaza toksikološkim vještačenjem, on je mogao, nakon što je od tog dokaznog prijedloga tužitelj odustao (a što je stvar dispozicije stranke i sukladno je načelu slobode raspolaganja zahtjevima koje su stranke stavile tijekom postupka), spriječiti učinak takvog odustanka predloživši taj dokaz uz odgovarajuće obrazloženje o ne/mogućnosti podnošenja tog prijedloga, bez svoje krivnje, do zaključenja prethodnog postupka što bi sud potom cijenio i odlučio o provođenju ili neprovođenju tog dokaza.
12.2. Kako to tuženik nije učinio na navedeni način, a imajući u vidu sve iznijete okolnosti konkretnog slučaja, to on snosi pravne posljedice takvog svog insuficijentnog prijedloga, podnesenog u konkretnom slučaju prije odustanka tužitelja od predmetnog dokaznog prijedloga.“.
7. Konačno, odgovor na četvrto postavljeno (postojanje opravdanih razloga u smislu odredbe čl. 299. ZPP-a) pitanje ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja.
8. Kako dakle, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a, riješeno kao pod točkom I. izreke ovoga rješenja.
9. Tuženik se u prijedlogu za dopuštenje revizije pozvao na razlog za dopuštenje revizije koji se odnosi na to da mu je u postupku pred drugostupanjskim sudom zbog pogrešne primjene materijalnoga prava i bitnih povreda odredaba parničnoga postupka došlo po povrede njegovih ustavnih prava iz čl. 29. st. 1. Ustava i pravo na pravično suđenje iz čl. 6. st. 1. Konvencije. Međutim, ovaj sud ocjenjuje da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu u drugostupanjskom postupku zbog bitnih povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnoga prava bilo povrijeđeno koje temeljno ljudsko pravo na koje se poziva u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.
10. Slijedom navedenoga, valjalo je na temelju odredbe čl. 389. st. 4. ZPP -a odlučiti kao u izreci pod točkom II. ovoga rješenja.
Zagreb, 21. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
