REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5318/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Anto Pecirep, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske-Ministarstvo obrane, OIB: 66486182714, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž R-77/2025-3 od 10. srpnja 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-459/2017-55 od 26. studenoga 2024., u sjednici održanoj 21. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž R-77/2025-3 od 10. srpnja 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-459/2017-55 od 26. studenoga 2024., zbog pitanja koja tužitelj smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava u sudskoj praksi.
1.1. Kao razlog važnosti postavljenih pitanja tužitelj se poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-429/2025, Rev-927/2022 i Rev-850/2024 navodeći da pobijana presuda odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u navedenim odlukama.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
4. U naprijed navedenim odlukama ovog suda na pitanje mogu li personalni dokazi (iskazi tužitelja i svjedoka) imati prednost i veću vjerodostojnost pred materijalnim dokazima (dostavljene evidencije rada) potpisanim od strane tužitelja, izraženo je pravno shvaćanje da isto zavisi od svih okolnosti pojedinog slučaja. Kako postupovne odredbe ne predviđaju, u sustavu slobodne ocjene dokaza, hijerarhijski odnos između pojedinih dokaza (materijalnih/personalnih), drugostupanjski sud, u djelomično preinačavajući prvostupanjsku presudu, upravo se poziva na pravno shvaćanje izraženo u odluci ovog suda broj Rev-927/22-2 od 7. veljače 2023. te je činjenicu stvarno odrađenih radnih sati utvrdio ocjenom svih izvedenih dokaza. S tim u vezi valja istaći da sud drugog stupnja može sporne činjenice utvrditi prema stanju spisa, na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud povodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze, kao i uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio. Ta ovlaštenja nalažu sudu drugog stupnja da ocijeni sve dokaze koji su izvedeni u postupku i koji su prema njegovom uvjerenju važni za presuđenje. Suprotno navodima prijedloga za dopuštenje revizije, drugostupanjski je sud ocijenio sve izvedene dokaze ne samo zasebno, već i u ukupnosti sa svim ostalim u postupku izvedenim dokazima, dajući za svoju ocjenu jasne i uvjerljive razloge koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu, što je upravo u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a. Naime, u primjeni navedene zakonske odredbe, pri ocjenjivanju dokaza sudovi nisu apsolutno slobodni jer svoju ocjenu dokaza moraju opravdati logičnim i uvjerljivim razlozima na temelju kojih bi se ta ocjena mogla provjeriti, a sud je drugog stupnja savjesno i brižljivo obrazložio razloge za svoju ocjenu, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a. Sama činjenica da se tužitelj ne slaže s ocjenom dokaza provedenom od strane drugostupanjskog suda u ovom predmetu ne znači da je povrijeđeno načelo iz čl. 8. ZPP-a.
5. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1.
ZPP-a, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 21. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
