Pristupanje sadržaju
1 Posl. br. Pn-220/2019-80
Posl. br. Pn-220/2019-80
Republika Hrvatska
Općinski sud u Vinkovcima
Stalna služba u Županji
Veliki kraj 48
OIB 77561654785
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, po sucu Anici Pastović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Dž. F., G., OIB … i S. F., G., OIB: … oboje zastupani po punomoćniku D. Š., odvjetniku u Ž. protiv tuženika R. H., OIB: …, zastupanog po O. d. o. u V., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 22. studenoga 2023. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, a u odsutnosti punomoćnika umješača na strani tuženika, te nakon održanog ročišta na kojem je objavljena i uručena presuda, 8. siječnja 2024.,
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da je tužitelj N. F., OIB …, iz G., povukao tužbu.
II. Dopušta se preinaka tužbe na način da tužitelji Dž. F. i S. F. na ime naknade štete umjesto iznosa od 45.000,00 kn svako od njih potražuje iznos od 8.958,78 eura s zakonskom zateznom kamatom.
III. U ovom postupku H. v. d.d., Z., dopušta se sudjelovanje kao umješaču na strani tuženika.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da postoji osobna odgovornost tuženika R. H. tužitelju Dž. F. za štetu nastalu poplavom dana 17. svibnja 2014. godine uzrokovanu probojem nasipa kod R. i R. S.
II. Nalaže se tuženoj R. H. OIB: … da tužitelju Dž. F. isplati na ime naknade štete iznos od od 8.958,78 eura (osamtisućadevetstopedesetosameuraisedamdesetosamcenti) sa zateznim kamatama koje teku od 24. travnja 2018. do isplate i to po stopi zatezne kamate koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskom trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate u visini stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je objavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta sa uvećanjem kamatne stope za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženoj R. H. OIB: … da tužitelju Dž. F. na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 3.182,87 eura (tritisućestoosamdesetdvaeuraiosamdesetsedamcenti) s zakonskom zateznom kamatom od 8. siječnja 2024. u visini stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je objavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta sa uvećanjem kamatne stope za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
IV. Odbija se tužiteljica S. F. s tužbenim zahtjevom koji glasi:
" Utvrđuje se da postoji osobna odgovornost tuženika R. H. tužiteljici S. F. za štetu nastalu poplavom dana 17. svibnja 2014. godine uzrokovanu probojem nasipa kod R. i R. S.
Utvrđuje se da da postoji neograničena i solidarna odgovornost tužene Republike Hrvatske kao neograničenog solidarnog dužnika tužiteljici S. F. za štetu nastalu poplavom dana 17. svibnja 2014. godine uzrokovanu probojem nasipa kod R. i R. S.
Nalaže se tuženoj R. H. OIB: … da tužiteljici S. F. isplati na ime naknade štete iznos od 8.958,78 eura sa zateznim kamatama koje teku od 17. svibnja 2014. do isplate i to po stopi zatezne kamate - eskontna stopa HNB uvećana za pet postotnih poena do 31. srpnja 2013., a od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskom trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate u visini stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je objavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta sa uvećanjem kamatne stope za osam (8) postotnih poena, sve u roku od 15 dana."
V. Odbija se tužitelj Dž. F. s dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:
" Utvrđuje se da da postoji neograničena i solidarna odgovornost tužene R. H. kao neograničenog solidarnog dužnika tužitelju Dž. F. za štetu nastalu poplavom dana 17. svibnja 2014. godine uzrokovanu probojem nasipa kod R. i R. S.."
VI. Odbija se zahtjev tuženika R. H. za naknadu parničnog troška u iznosu od 5.076,65 eura i zahtjev umješača na strani tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.612,98 eura.
Obrazloženje
1. Tužitelji u tužbi navode da su žrtve poplava koje su se dogodile 17. 05. 2014. godine uslijed proboja nasipa kod R. i R. S., jer su zbog poplavnih voda bili prisiljeni izbjeći iz svojih domova. Poplavne vode uzrokovale su tužiteljima neimovinsku štetu - povredu prava osobnosti i povredu prava na mimo uživanje doma.
1.1. Prije podnošenja tužbe tužitelji su tuženiku dostavili prijedlog za mirno rješenje spora koji je tuženik otklonio, čime su ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe.
1.2. Tužbu su podnijeli tužitelji Dž. F., S. F.i N. F.s tim da je tužitelj N. F. povukao tužbu .
1.3. U odnosu na pravnu osnovu odgovornosti tužene na temelju nacionalnog prava, tužitelji se pozivaju na pravno shvaćanje Ustavnog suda RH, U-III-2314/2006 od 21. veljače 2007. (NN 36/07 i www.usud.hr) navodeći da tužena odgovara po načelu objektivne odgovornosti, u vezi sa čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave, ali i kao vlasnik opasne stvari (nasipa), te neograničeno solidarno za obveze Hrvatskih voda, kao javne ustanove sa javnim ovlastima.
1.4. Vezano uz nasip kao opasnu stvar te objektivnu odgovornost tužitelji ukazuju na odluku VSRH, Rev 190/07-2 od 27. ožujka 2007.
1.5. Tužitelji tvrde da u konkretnom slučaju do poplave nije došlo zbog ”više sile”, a pravno shvaćanje u pogledu pojma "više sile" zauzeo je VSRH u odlukama Rev 556/08-2 od 20. svibnja 2009., te Rev 930/09-2 od 31. siječnja 2012. (izvor: www.vsrh.hr) .
1.6. Ujedno, u odnosu na odgovornost tužene u vezi sa propustima nadležnih tijela (Hrvatskih voda), tužitelji ukazuju na pravna shvaćanja VSRH u odlukama Rev 1068/06-2 od 17. siječnja 2007. i Županijskog suda u Varaždinu, Gž-1237/05 od 27. ožujka 2007.
1.7. Nadalje tužitelji navode da postoji odgovornost tužene i temeljem međunarodnog prava i to temeljem čl. 6. st. 1. i čl. 8. Konvencije u vezi sa čl. 1. Protokola br. 1., jer tužena nije provela djelotvornu istragu o uzrocima poplava, jer je počinila propuste u izvršenju zakonske obveze u obrani od poplava zbog čega je došlo do povrede prava na dom, u vezi sa propustom poduzimanja pozitivnih mjera zaštite imovine tužitelja.
1.8. Postoji odgovornost tužene, jer zakonsko uređenje obrane od poplava nije bilo adekvatno odnosno provedivo i u skladu sa zakonodavstvom EU.
1.9. Tuženik je 10. svibnja 2013. godine prenio u pravni poredak Direktivu 2007/60/EZ od 23. listopada 2007. o procjeni i upravljanju rizicima od poplava, međutim nije pravovremeno (prije poplave) donio provedbene propise koje su države potpisnice obvezne donijeti potrebne za usklađivanje sa Direktivom, to podrazumijeva (1) izradu preliminarne procjene poplavnog rizika (do 22. 12. 2011.), (2) izradu Karte opasnosti od poplava i karte rizika od poplava (do 22. 12. 2013.); te (3) Planove upravljanja rizicima od poplava.
1.10. Tuženik nije niti pravovremeno (prije poplave) prenio u pravni poredak Direktivu 2012/18/EU od 4. srpnja 2012. o kontroli opasnosti od velikih nesreća koje uključuju opasne tvari, jer je implementacija ove Direktive izvršena tek Zakonom o sustavu civilne zaštite NN 82/2015), što je imalo za posljedicu neorganiziranost u obrani od poplava. Posljedice navedenoga je detaljno opisano u točki 11. Izvješća o provedbi mjera obrane od poplava i asanacije terena u V.-s. županiji, Državnog stožera za zaštitu i spašavanje od 21. srpnja 201.
1.11. Tužitelji u smislu navedenoga prigovora predlažu da ovaj sud, ukoliko sumnja u tvrdnje tužitelja, prekine ovaj postupak i podnese zahtjev za donošenje odluke o prethodnom pitanju Sudu EU koje bi trebao odgovoriti na pitanje:
ima li na temelju prava Zajednice koje je na snazi, pojedinac koji je oštećen zato što država Članica nije provela Direktivu 2012/18/EU od 4. srpnja 2012. o kontroli opasnosti od velikih nesreća koje uključuju opasne tvari pravo od te države zahtijevati provođenje odredaba koje ta Direktiva sadrži, koje su dovoljno precizne i bezuvjetne, izravnim pozivanjem na pravo Zajednice protiv države članice koja nije provela Direktivu pravo na naknadu štete koju je pretrpio u vezi s propisima koji ne sadržavaju to pravo, s tim da je tijekom postupka tužitelj izričito naveo da svi dokazi koje smatra potrebnim provesti se nalaze u sudskom spisu, što ukazuje da je od navedenog prijedloga odustao.
1.12. Nadalje tužitelji navode da nadležna tijela tuženika (H. v. u prvom redu) nisu postupile sukladno obvezama propisanim Pravilnikom o tehničkim mjerama i uvjetima za izgradnju objekata za obranu od poplava (SI. list SFRJ, br. 2/1970 - preuzet Zakonom o preuzimanju Zakona o standardizaciji koji se u R. H. primjenjuje kao republički zakon (NN 53/1991) - dalje u tekstu: Pravilnik.
1.13. Temeljni propust u vezi s čl. 8. Pravilnika je propust H. v. da ispune obvezu izrade hidroloških uvjeta za područje donja S., osobito uzimajući u obzir „pojavu tih ili nepovoljnijih uvjeta.
1.14. Propust nadležnih tijela u vezi sa čl. 10. Pravilnika je propust H. v. u pogrešnoj procjeni dimenzioniranja nasipa, jer proizlazi da je nasip dimenzioniran za povratno razdoblje „stogodišnje velike vode”, a ne za povratno razdoblje „tisućugodišnje velike vode", premda su ti podaci bili, odnosno morali biti poznati H. v.
1.15. Prema iskazu svjedoka J. K., zaposlenika H. v. (predmet Trgovačkog suda u Osijeku, P 430/2016) „-.nasip je izgrađen na temelju stogodišnje velike vode i nakon što voda pređe tu razinu H. v. više ne odgovaraju, niti mogu davati jamstvo što će se dogoditi sa zaštitom građevine, tako da je nasip izgrađen za nivo 1072 cm...”
1.16. U časopisu H. v., Z., travanj / lipanj 2014, broj 207, godište XXII, na stranici 25. nalazi se Tablica 5. Usporedba izračuna vjerojatnosti pojave maksimalnih godišnjih vodostaja postaje Ž. za 5 razdoblja s dužinama nizova od 40 godina, iz kojih je jasno vidljiva vjerojatnost pojave maksimalnog godišnjeg vodostaja za razdoblje od 1975. - 2014. za 100 godina visina 1126 cm, a u odnosu na 1000 godina visina 1247 cm, s tim što je visina vode veća od 1100 cm neosporna za cijelo razdoblje od 1935. - 2014.
1.17. Prema tome, H. v. su vrlo dobro znale podatke o 100 godišnjoj i 1000-godišnjoj velikoj vodi, pa slijedom toga ne mogu tvrditi da je nedostatak informacija razlog gradnje nasipa koji je dimenzioniran za nivo 1072 cm.
1.18. Imajući u vidu navedeno može se osnovano zaključiti da su H. v., kao nadležno tijelo tužene, svjesno, s namjerom i sa isključivim ciljem smanjenja svojih troškova postupile suprotno čl. 10. Pravilnika ne uzimajući u obzir analizu -posljedica mogućih poplava i troškova izgradnje i održavanja odgovarajućeg sistema obrane od poplava, te nasipe dimenzionirali na 100-godišnju visinu maksimalnih voda, premda su neosporno znali da će na temelju 1000-godišnje vjerojatnosti pojave maksimalnih godišnjih vodostaja sasvim izvjesno visina vode daleko premašivati sigurnost nasipa.
1.19. Propust nadležnih tijela u vezi sa čl. 13. Pravilnika tužitelji pronalaze u činjenici da Hrvatske vode nemaju dokument koji može dati odgovor o stabilnosti objekata za obranu od poplava, niti je moguće utvrditi kako i na koji način je određen stupanj sigurnosti linijskog sistema obrane od poplava, niti je isti javno dostupan građanima.
1.20. H. v. propustile su postupiti sukladno čl. 23. Pravilnika, jer ne postoji dokument koji opisuje funkcioniranje sistema obrane od poplava koji sadržava hidrauličke i druge analize koji uključuje i mogućnost nailaska valova većih od onih za koje je sistem projektiran, te posljedicama djelomičnog propuštanja odnosno rušenja sistema obrane od poplava.
1.21. H. v. propustile su postupiti sukladno čl. 25. Pravilnika, jer ne postoji analiza filtracione i statičke stabilnosti nasipa na način propisan ovim člankom.
1.22. H. v. propustile su postupiti sukladno č1. 26. Pravilnika, jer nisu utvrđeni kritični hidrološki i hidraulički uvjeti nasipa prema elementima iz čl. 25. Pravilnika.
1.23. Hrvatske vode propustile su postupiti sukladno čl. 27. Pravilnika jer ne postoje dokumenti analize i proračuni temeljeni na rezultatima istražnih radova koji dokumentiraju funkcioniranje nasipa pri pojavi kritičnih uvjeta.
1.24. H. v. propustile su postupiti sukladno čl. 33. Pravilnika, jer planom obrane od poplava nisu predviđene mjere za osiguranje protiv erozije i rušenja uslijed djelovanja procjednih voda na svim mjestima obala i korita na kojima bi moglo doći do ugrožavanja obrambenih nasipa ili drugih dijelova sistema obrane od poplava.
1.25. Uvidom u Provedbeni plan obrane od poplava branjenog područja sektor D - srednja i donja S., branjeno područje -Z - područje malog sliva S. – B.-B. moguće je utvrditi da isti ne sadržava elemente propisane čl. 33. Pravilnika.
1.26. Slijedom navedenoga svi opisani propusti H. v. u ispunjenju obveza propisanih Pravilnikom, kako pojedinačno, tako u svojoj ukupnosti, onemogućili su zakonito i pravilno ispunjavanje obveza obrane od poplava propisanih čl. 4., a. 5. st.7.
1.27. Provedbenim planom obrane od poplava branjenog područja sektor D - srednja i donja S., branjeno područje -Z - područje malog sliva S. – B.-B. (str. 67.) propisane su obveze rukovoditelja obrane od poplava sektora u kojima je navedeno: „ donosi odluku o izgradnji druge obrambene crte prije ili za vrijeme poplava ukoliko prijeti neposredna opasnost od podvira, prodora, rušenja ili prelijevanja zaštitnih vodnih građevina, a isto je propisano i Glavom XXVIII. st. 1. alineja 4. Državnog plana obrane od poplava (NN 84/2010).
1.28. Prema Provedbenom planu (str. 84.) rukovoditelj obrane od poplava sektora bio je M. M., zaposlenik H. v.
1.29. Postojanje druge crte obrane od poplava za spornu dionicu D.1.1. (vezano za R.) predviđeno je Provedbenim planom - str. 16, a isto tako na str. 23. za dionicu D.1.2. (vezano za R. S.).
1.30. Tužitelji tvrde da je došIo do očite pogrešne procjene i propusta rukovoditelja obrane od poplava sektora M. M., zaposlenika H. v., da unatoč očite neposredne opasnosti od podvira, prodora, rušenja ili prelijevanja zaštitnih vodnih građevina donese odluku o uspostavljanju druge crte obrane od poplava i tu odluku provede u djelo, premda mu je takva obveza stavljena u nadležnosti, te premda Provedbeni plan sadržava točno i jasno određenu drugu crtom obrane od poplava, jer bi pravovremenom uspostavom druge crte obrane od poplava šteta od poplava bila notorno manja.
1.31. Kada se uzmu u obzir činjenice:
- iskaz svjedoka J. K., zaposlenika H. v. (predmet Trgovačkog suda u Osijeku, P 430/2016),
- činjenice iz Izvješća Stožera za zaštitu i spašavanje V.-s. županije u kojem je navedeno da su 16.05.2014. u 13:00 sati H. v. donijele rješenje o uvođenju izvanrednih mjera obrane od poplava (vodostaj 984 s tendencijom daljnjeg porasta)
- da je 16.05.2014. u 14:00 sati župan V.-s. županije donio Odluku o proglašenju stanja neposredne prijetnje, a na temelju rješenja H. v. o uvođenju izvanrednih mjera obrane od poplava
- da je 16.05.2014. u 18:00 sati na sastanku Stožera za zaštitu i spašavanje V.-s. županije predstavnica H. v. M. Š. izjavila da očekuju vodostaj od 1150 - 1160 cm)
- da su 16.05.2014. u 19:00 sati H. v. donijele rješenje o uvođenju izvanrednog stanja na zaštitnim vodnim građevinama (vodostaj 1048 s tendencijom daljnjeg porasta) da je za uspostavljanje druge crte obrane od poplava prema Provedbenom planu potrebno 24 sata i za spornu dionicu D.1.1. (vezano za R.) - str. 16., a isto tako na str. 23. za dionicu D.1.2. (vezano za R. S.), može se osnovano zaključiti da je već 16. 05. 2014. u 13:00 sati, a najkasnije toga dana u 19:00 sati zaprijetila neposredna opasnost od podvira, prodora, rušenja ili prelijevanja zaštitnih vodnih građevina slijedom čega je rukovoditelj obrane od poplava sektora M. M., kao odgovorna osoba, morao donijeti odluku o uspostavi druge crte obrane od poplava, kako ga obvezuje Provedbeni plan obrane od poplava branjenog područja sektor D srednja i donja S., branjeno područje 1 - područje malog sliva Save – B.-B. (str. 67), ali je to propustio, neovisno je Ii to bilo zbog nemara, neznanja, nedostatka informacija i sl., obzirom da je prema pravilima osobite stručnosti, posebnih znanja kao rukovoditelj obrane od poplava to morao znati.
1.32. Obzirom da je nasip probijen na 3+265 km nasipa, očito je pravovremeno postavljanje druge crte obrane moglo spriječiti poplavu R. u cijelosti, te širenje vode prema Đ., G. (istočni dio), te S., te širenje poplavnih voda prema Općinama D. i V.
1.33. Obzirom da je nasip probijen na 23+180 km nasipa (neposredno uz naselje R. S.), tada je pregledom karte poplavljenog područja na dan 21.05.2014. (moguće vidjeti na službenoj stranici Državne geodetske uprave (www.geoportal.hr) jasno vidljivo da uspostavljanjem druge crte obrane sasvim izvjesno ne bi došlo do poplave u gotovo 70% površine G.
1.34. Tužitelji posebno upućuju na dokumentaciju:
- Izvješće Državne uprave za zaštitu i spašavanje o provedbi mjera obrane od poplava i asanacije terena u V. s. županiji (Z., 21. srpnja 2014)
1.35. Dodatno u vezi navedenoga ukazuju na:
- Izvješće Centra za obranu od poplava sektora o stanju vodostaja na sektoru „C" i „D" i poduzetim mjerama na sektoru „D" od dana 17. svibnja 2014. u 20:00 sati u kojem je navedeno: „Odlučeno je da se aktivira druga linija obrane na cesti R. S.-G. R. ”
da bi se već sutradan odustalo od druge crte obrane od poplava što potvrđuje:
- Izvješće Centra za obranu od poplava sektora o stanju vodostaja na sektoru „C" i „D" i poduzetim mjerama na sektoru „D" od dana 19. svibnja 2014. u 10:00 sati.
1.36. Na temelju uvida u Provedbeni plan obrane od poplava može se zaključiti da isti ne sadržava dokumentaciju za uspostavljanje druge crte obrane kako je opisano na str. 16. i 17. Provedbenog plana za dionicu D.1.1. što je suprotno čl. 114. Zakona o vodama i Glavi XIV, te XV. Državnog plana obrane od poplava (NN 84/2010), što je propust Hrvatski voda u uspostavi druge crte obrane od poplava.
1.37. Posljedica opisanoga propusta je bila praktična nemogućnost postavljanja druge crte obrane od poplava.
1.38. Navedene činjenice dokazuju osnovanost sumnje da H. v. i odgovorne osobe u H. v. nisu izvršile svoju zakonsku obvezu propisanu čl. 114. Zakona o vodama i glavi XIV, te XV. Državnog plana obrane od poplava (NN 84/2010) te propustile uz Provedbeni plan obrane od poplava branjenog područja sektor D srednja i donja S., branjeno područje 1 - područje malog sliva S. – B.-B. sačiniti idejni projekt nasipa na drugoj crti obrane, olako držeći da do poplave neće doći, zbog kojega propusta nije mogla biti organizirana druga crta obrane od poplava.
1.39. Tužitelji ukazuju da je nasip bio opasna stvar, zbog toga što:
- istraživanje gustoće zemlje i tla ispod nasipa koje prethodi projektiranju dijela nasipa je bilo prilično slabo,
- mjere koje smanjuju potencijalni vode proboj tla ispod nasipa nisu bile definirane,
- u vrijeme gradnje nasipa gotovo da i nisu provođena geotehnička istraživanja,
- poteškoća u dostupnosti postojećih građevina (nasipa)
- položaj prometnice u nožici nasipa predstavlja često ograničenje u komunikaciji jer je ugroženo procjednim ili zaobalnim vodama,
- na obje lokacije proboja paralelno s zaobalnom nožicom nasipa bili su izvedeni procjedni kanali bez primjerene filtarske zaštite,
- da su nasipi izvedeni bez projektne dokumentacije i istraživanja temeljnog tla,
- da nije bio moguć pristup nasipu na svim dionicama i pravovremeno poduzimanje mjera obrane od poplave.
1.40. Tvrdnje tužitelja dokazuje dokumentacija:
- Izvješće Stručnog povjerenstva za izradu ekspertize proboja nasipa kod R. S., lipanj 2014. koja je sačinjena po zahtjevu Ministarstva,
- Elaborat zaštite okoliša u postupku ocjene o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš Modernizacija Iijevoobalnih savskih nasipa od R. do N. G. (ožujak 2016.)
1.41. Slijedom navedenoga očito je da nadležna tijela tuženika nisu izabrala odgovarajući način obrane od poplava (izgradnja nasipa primjerene visine i kvalitete), niti su u izabranom načinu obrane od poplava (nasipi) pridržavala propisanih tehničke mjera i uvjeta koji se primjenjuju pri izgradnji, rekonstrukciji, dogradnji i održavanju objekata za obranu od poplava, što je imalo za posljedicu proboj nasipa i poplavu.
1.42. Kao dodatni propusti tuženika u osiguranju sigurnog okoliša, tužitelji pronalaze i u tome da nitko, nikada nije obavijestio tužitelje, niti ostale građane da nasip, nakon što voda prijeđe nivo od 1072 cm, više ne može obavljati funkciju zaštite od poplava.
1.43. Kada se tome pridoda propust u pravovremenom donošenju odluke o evakuaciji koja je donesena tek 17. 05. 2014. u 12:28 sati, te da je nasip probijen u 14:55 sati (R. S.) odnosno u 15:12 sati (R.) može se zaključiti o nespremnosti, neorganiziranosti nadležnih tijela tuženika, a time i propusta koji su kako pojedinačno, tako i u svojoj ukupnosti doveli do proboja nasipa, poplava te posljedično i štete kod tužitelja.
1.44. U svakom slučaju, da je odluka o evakuaciji donesena pravovremeno, a barem 24 sata ranije, kako je to 16. svibnja 2018. u 22:15 sati preporučio ravnatelj Državne uprave za zaštitu i spašavanje notorno je da tužitelji ne bi u zadnji trenutak bijegom spašavali gole živote od nadirućih poplavnih voda.
1.45. Tužitelji navode da su pretrpjeli neimovinsku štetu (povredu prava osobnosti i povredu prava na dom) jer su:
- bili u neposrednoj životnoj opasnosti,
- bili prisiljeni izbjeći iz svojih domova,
- bili prisiljeni na život u izbjeglištvu u trajanju do 4 (četiri) mjeseca u uvjetima koji nisu bili primjereni normalnom životu,
- bili prisiljeni promijeniti svoje životne navike,
koje sve okolnosti su na tužitelje ostavile trajne posljedice koje će osjećati cijeli svoj život.
1.46. Svako od tužitelja, tužbom potražuje na ime pretrpljene neimovinske štete (povredu prava osobnosti, povredu prava na dom) iznos od 45.000,00 kn sa zateznim kamatama od 17. travnja 2014. pa do isplate, s tim da su tijekom postupka preinačili tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva potražujući svaki od njih iznos od 8.958,78 eura.
1.47. Sukladno navedenome tužitelji predlažu da sud donese presudu kojom će utvrditi da postoji osobna odgovornost tuženika R. H. tužiteljima za štetu nastalu poplavom dana 17. svibnja 2014. godine uzrokovanu probojem nasipa kod R. i R. S. Utvrditi da da postoji neograničena i solidarna odgovornost tužene R. H. kao neograničenog solidarnog dužnika tužiteljima za istu štetu. Naložiti tuženoj R. H. da svakome od tužitelja isplati na ime naknade štete iznos od 8.958,78 eura sa zateznim kamatama koje teku od 17. svibnja 2014. do isplate, kao i da tužiteljima nadoknadi troškove postupka.
2. Tuženik u odgovoru ističe prigovor zastare potraživanja, jer je zahtjev za mirno rješenje spora zaprimljen u državnom odvjetništvu 26. travnja 2018. godine, a štetni događaj se zbio 17. svibnja 2014. tako da je temeljem čl. 230. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/08, 41/08, 88/09, 125/11, 78/15, 7/17, 29/18 u daljem tekstu ZOO) nastupila zastara jer je istekao rok od 3 godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila.
2.1.Tužitelji su saznali za štetu istog dana kada se štetni događaj zbio, a što se tiče osobe koja je štetu počinila tuženik ukazuje na činjenicu da su tužitelji podnijeli kaznenu prijavu u kojoj su okrivili H. v. za nastalu štetu odnosno posredno R. H. u čemu ustraju i u ovoj tužbi. Nadalje, u odnosu na postavljene tužbene zahtjeve tuženik ističe da se istima u cijelosti protivi kako po osnovu tako i po visini.
2.2. Tužitelji u tužbi tvrde da je uzrok poplave i nastale štete tužiteljima propust u poduzimanju radnji tuženika, a ne viša sila, što nije točno jer uzrok štete koja je nastala u poplavama koje su se dogodile u svibnju 2014. na području Ž. P., nije nikako elementarna nepogoda već viša sila.
2.3. Radi se o tzv. tisućljetnim vodama i vodostajima koji se izmjere jednom u razdoblju od 800-900 godina. Primjerice, povratno razdoblje izmjerenog vršnog protoka rijeke S. u to vrijeme uzvodno kod S. Š. bilo je 6000 m3/s što nije nikada zabilježeno u povijesti otkada se vrše mjerenja.
2.4. Nasip koji štiti od voda rijeke S. projektiran je za poplave povratnog razdoblja jednom u 100 godina. Dakle, ovakvo stanje vodostaja nije se moglo spriječiti, izbjeći i otkloniti, pa prema čl. 1067. st. 1. ZOO-a R. H. ne odgovara za štetu, odnosno oslobađa se odgovornosti za štetu.
2.5. Tužitelji u tužbi tvrde da tuženik odgovora po načelu objektivne odgovornosti u vezi sa čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave. Ova tvrdnja nije točna jer poslovi obrane od poplave kao i odluke župana u pogledu evakuacije stanovništva i dr. nisu poslovi državne uprave u smislu Zakona o sustavu državne uprave na koje se primjenjuju odredbe čl. 14. toga Zakona.
2.6. Pretpostavke za odgovornost tuženika za štetu prema odredbi čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave su uz opće pretpostavke: odgovornu osobu i oštećenika, štetnu radnju štetnika, štetu, uzročnu vezu i protupravnost, još i posebne pretpostavke, da rad njegovog tijela predstavlja nezakonit ili nepravilan rad.
2.7. Sukladno članku 1067. stavku 1. ZOO-a vlasnik se oslobađa odgovornosti ako šteta potječe od nekog nepredvidljivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti. Upravo ovaj katastrofalni događaj se po nikakvim predviđanjima niti mjerenjima nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti.
2.8. Odredbom čl.1067. ZOO-a propisano je oslobođenje od odgovornosti zbog nastupa više sile kod objektivne odgovornosti vlasnika opasne stvari odnosno osobe koja se bavi opasnom djelatnošću. Glede subjektivne odgovornosti štetnika prema odredbi čl.1045. ZOO-a, slučaj se nikome ne može pripisati u krivnju.
2.9. Pored toga tuženik napominje da se na štetu nastalu od poplava primjenjuje odredba čl. 133. Zakona o vodama (Narodne novine broj 153/09, 130/11, 56/13, 14/14 u daljem tekstu Zakon o vodama) koji je poseban zakon u odnosu na ZOO. Odredbom čl.133. Zakona o vodama izrijekom je propisano da se za štetu koja nastane štetnim djelovanjem vode na dobrima koja se nalaze unutar vodnog dobra uopće ne odgovara, dok se za štetu nastalu štetnim djelovanjem voda na dobrima izvan vodnog dobra odgovara po načeli krivnje.
2.10. Iz provedenih vještačenja, kao i druge dokumentacije, proizilazi da nije bilo nikakvih propusta na održavanju nasipa, nego da je do pucanja nasipa i poplave došlo zbog više sile, odnosno zbog ogromnog vodostaja rijeke S. čiji vodostaj je bio daleko viši od ikada zabilježene visine vodostaja od kada se uopće vrše mjerenja.
2.11. Tvrdnja tužitelja da je tuženik odgovoran i temeljem međunarodnog prava nije osnovana. Naime, ne postoji odgovornost tuženika temeljem međunarodnog prava i to prema čl. 6. st.1. i čl. 8. Konvencije a u svezi sa čl. 1. Protokola 1 da tuženik nije proveo djelotvornu istragu o uzrocima poplave.
2.12. Od strane međunarodnog stručnog povjerenstva za izradu ekspertize proboja nasipa kod R. S., koje je bilo sastavljeno od stručnih osoba iz A., N., S., M. i H. zatraženo je i dobiveno Izvješće o utvrđivanju uzroka poboja lijevoobalnog savskog nasipa kod R. S.. U zaključku ovog stručnog povjerenstva stoji da su ekstremno visoke razine vode u R. S. u svibnju 2014. bile daleko iznad normativnog hidrauličkog opterećenja lijevoobalnog nasipa uz rijeku S. S velikom vjerojatnošću stručno povjerenstvo je utvrdilo da je ovaj ekstremni događaj izazvao hidraulički slom podzemlja ili iznenadno lokalno uzdizanje i prijelom pokrova nakon čega je uslijedila unutarnja erozija zbog lokalnih heterogenih i anizotropnih karakteristika tla. Isto tako tužena nije počinila ni propuste u izvršenju zakonske obveze u obrani od poplave. Ne postoji niti odgovornost tužene po članku 31. i 32. Nacrta članaka Komisije za međunarodno pravo o odgovornosti država članica za međunarodno protupravne akte, jer se to odnosi na pitanja međunarodnopravne odgovornosti država za protupravne čine međunarodnih organizacije koje su oni članovi.
2.13. Nadalje tuženik navodi da nisu točni navodi tužitelja da je Direktiva izvršena tek Zakonom u sustavu civilne zaštite i da H. v. nisu postupile sukladno obvezama propisanih Pravilnikom o tehničkim mjerama i uvjetima za izgradnju objekata za obranu od poplava, te da su odredbe implementirane i primjenjivane tek Zakonom o sustavu civilne zaštite. U Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o vodama (Narodne novine broj: 56/13, članak 1. točka a) unijete su sve odredbe usklađene sa europskim zakonodavstvom i Direktivom Europske unije kojima je određen rok stupanja na snagu tek od 22. prosinca 2015. godine (nakon predmetnog događaja) što je određeno samom Direktivom člankom 11. stavak 1.,
2.14. S obzirom na navode tužitelja o propustima u primjeni Pravilnika, ukazuje kako je predmetni nasip imao uporabnu dozvolu, što je javna isprava kojom se dokazuje njegova ispravnost i sukladno svim relevantnim propisima, a samim time i procesnu obvezu tužitelja dokazati suprotno. Uporabnu dozvolu, koja se tiče predmetnog nasipa, izdalo je Ministarstvo broj: KLASA: UP/I-361-05/12-01/13, URBROJ: 531-04-1-2-609-12-9 od 8. lipnja 2012., za "rekonstrukciju - ojačanje lijevoobalnog nasipa rijeke S. na dionici G.-R. S.od km 12+272 do km 24+608 (od km 197+877 do km 210+258)".
2.15. Kad bi tužitelji i htjeli uspjeti sa tvrdnjom o potrebi gradnje nasipa dimenzioniranog za tisućugodišnju veliku vodu, morali bi dokazati da bi takav nasip izdržao visinu i snagu rijeke S. na dan 17. svibnja 2014. godine, smatra bitnim naglasiti kako do poplave nije došlo prelijevanjem vode preko nasipa nego probijanjem vode kroz nasip.
2.16. U suradnji s licenciranim trgovačkim društvima, koja u skladu s Državnim planom obrane od poplava sudjeluju u obrani od poplava i jedinicama lokalne samouprave, H. v. su uz ogromne napore, na nasipima nizvodno od S. B. poduzimale cijeli niz preventivnih i interventnih mjera koje su uključivale:
- uspostavu nadvišenja izvedbom tzv. „zečjih" nasipa na kruni u cilju sprečavanja preljeva nasipa,
- izvedbu opterećenja nizvodne nožice nasipa, što rezultira zaštiti od hidrauličnog sloma podložnog tla i sprečavanju klizanja nasipa, te
- ojačanja nožice kosine nasipa drvenim pilotima radi povećanja čvrstoće nasipa na smicanje.
2.17. Tuženik smatra realnom procjenu da je ovim poduzetim mjerama spriječeno više potencijalnih proboja koji bi vjerojatno nastali uslijed prelijevanja ili pak uslijed odrona i klizanja nasipa s nizvodne strane.
2.18. U slučaju proboja nasipa nastalih kod R. S. i R. riječ je o hidrauličnom prolomu podložnog tla.
2.19. U odnosu na tvrdnje tužitelja da je odgovornost tuženika proizašla iz propusta u izvršenju postojećih propisa, odnosno nepravovremenom donošenju odluke o uspostavljanju druge crte obrane od poplave tuženik ističe kako su i ovi navodi paušalne prirode.
2.20. Naime, u odnosu na odluku o uspostavi druge crte obrane, za koju tužitelji krive H. v. i rukovoditelja obrane od poplave M. M., tuženik navodi da uspostavu druge crte obrane, koja je prema Državnom planu obrane od poplava određena cestom Ž.-R. S.-G.-R., nije bilo moguće uspostaviti zbog brzog prodora vode u zaobalje, pri čemu je ova crta obrane, u roku od nekoliko sati nakon proboja nasipa, bila dijelom poplavljena.
2.21. Vezano za postojanje krivnje H. v. za nastanak štete, tuženik ističe da katastrofalna poplava koja se dogodila u svibnju 2014. godine na području Ž. P. prouzročila je štetu koja je nastala djelovanjem prirodnih sila u vidu katastrofalnih poplava kao posljedicom nikada prije izmjerenih visokih vodostaja rijeke S. i njezinih pritoka, što bi ukazivalo da se radi o višoj sili, zbog čega u konkretnom slučaju nema odgovornost tuženika. Tuženik ukazuje da čl. 3. točki 8. Zakona o sustavu civilne zaštite (Narodne novine broj: 82/15) definira pojam katastrofe, radi čega je Vlada R. H. na prijedlog ravnatelja Državne uprave za zaštitu i spašavanje, dana 20. svibnja 2014., donijela Odluku o proglašenju katastrofe za područje V.-s. županije.
2.22. U odnosu na postupanje nadležnih tijela prilikom evakuacije tuženik navodi da je župan V.-s. županije, dana 17.5.2017. u 12,28 sati donio Odluku o pripremi za eventualno zbrinjavanje i sklanjanje ugroženog stanovništva, ali je Odluka bila već pripremljena dan ranije i datirana sa 16. svibnja 2014. i čekala na proglašenje. Sve pripremne radnje za evakuaciju su provedene u jutarnjim satima, prije proglašenja Odluke o evakuaciji. Također je donio Odluku o evakuaciji stanovništva za Općinu G. navečer istog dana. Osim toga, ističe da je kritičnog dana prije pucanja nasipa do kojeg je došlo u 14,55 sati, već započeto s evakuacijom stanovništva i stoke, te da je nakon toga Župan u 15,12 sati istog dana donio Odluku o neodgodivoj provedbi evakuacije i zbrinjavanja za naselja R. S. i R.
2.23. Ovo proizlazi i iz Izviješća Stožera zaštite i spašavanja V. s. županije vezano za obranu od poplava na rijeci S.u razdoblju od 15. do 18. lipnja 2014. koji je sastavni dio Izviješća o provedbi mjera obrane od poplava i asanacije terena u V.-s. županiji Državne uprave za zaštitu i spašavanje od 21.7.2014.
2.24. Tuženik navodi da su tužitelji znali za opasnost od poplave rijeke S., jer se danima prije poplave radilo na pripremama za obranu od poplave. O tome su izvještavali svi mediji (novine, radio, TV), na terenu su bili pripadnici H. v., Županijskog stožera za obranu, Državne uprave za zaštitu i spašavanje, a načelnici općina kontaktirali su sa županijskim stožerima i uvedeno je izvanredno stanje za obranu od poplave dana prije poplave.
2.25. Pored svega tuženik smatra potrebnim naglasiti da je Ž. d. odvjetništvo u O. donijelo rješenje KN-DO-15/2018 od 28.12.2018. kojim je odbacilo kaznenu prijavu protiv nepoznatih počinitelja zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 291. st.1. i 2.. te zbog teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti iz čl. 222.st. 1. i 2. u vezi sa čl. 215. st.1. KZ/11.
2.26. Stoga jasno proizilazi da je uzrok štete u ovom štetnom događaju viša sila, odnosno da je do proboja nasipa na rijeci S. kod R. S. i R. došlo zbog ekstremno visokog vodostaja, uslijed slijeganja nasipa a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti zbog čega ne postoji odgovornost tuženika. Ovakav stav zauzeo je i Trgovački sud u Osijeku u svojim presudama br P325/2018-11 od 20.2.2019. i P-305/2018-15 od 29.10.2019., što je potvrđeno presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br Pž-1985/2019-2 od 7.10.2020.
2.27. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelji potražuju naknadu neimovinske štete radi povrede prava osobnosti i povrede prava na dom, tuženik ističe da tužitelji u tužbi nisu definirali činjenice, kriterije, mjerila odnosno kvalifikatorne okolnosti kao što su npr. fizičke boli, duševne boli, strah i sl., što je obveza tužitelja da u povijesnom dijelu tužbe određeno opiše i navede što je izazvalo povredu prava osobnosti koje su to okolnosti slučaja kao kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje omogućuje ocjenu štetnih posljedica koje oštećenik trpi.
3. H. v. u podnesku od 15. travnja 2021. navode da daju izjavu o stupanju u predmetnu parnicu sukladno odredbi čl. 206. Zakona o parničnom postupku (NN 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 78/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 – u daljem tekstu ZPP) obzirom da ima pravni interes na miješanje temeljem čl. 188. Zakonu o vodama (NN 14/14 u daljem tekstu Zakon o vodama). U istom podnesku od 15. travnja 2021.
3.1. H. v. kao umješač prije upuštanja u raspravljanje ističu prigovor zastare potraživanja, temeljem odredbe čl. 230. st.1. ZOO.
3.2. H. v. u odnosu na neosnovanost svih navoda tužitelja u pogledu odgovornosti tuženika i H. v. ukazuje i na pravomoćnu praksu Visokog trgovačkog suda RH, posl.br. Pž-1985/2019 od 07.10.2020.g.,
3.3. U slučaju da sud ne utvrdi neosnovanim prigovor zastare potraživanja, umješač ističe kako se u cijelosti pridružuje odgovoru na tužbu.
3.4. H. v. nadalje navode da čl. 133. Zakona o vodama, a koji predstavlja “lex specialis” izričito propisuje da se za štete trećim osobama nastalim djelovanjem vode odgovara po osnovi krivnje.
3.5. Sukladno obvezama propisanim odredbom čl. 186. Zakona o vodama Hrvatske vode su provodile mjere u uređenju voda i zaštiti od štetnog djelovanja voda, s tim u svezi dostavlja u sudski spis Izvještaj H. v. s potrebnim grafičkim, tabličnim i dr. potrebnim podacima.
3.6. H. v. konkretno, a u pogledu nasipa kod R.dodatno ukazuju kako do proboja nasipa uslijed hidrauličkog sloma nije došlo na mjestu gdje su izvođeni radovi ojačanja nasipa tijekom 2003.g. već na uzvodnom dijelu a na koju okolnost umješač dostavlja kartu lokacije proboja.
3.7. Na nasipu kod R. nije došlo do prelijevanja zbog nedovoljne visine nasipa nego u trenutku potonuća uslijed hidrauličkog sloma, a što se nije moglo unaprijed predvidjeti niti spriječiti. Da je nasip neposredno prije predmetne poplave tj. katastrofalnog događaja bio uredan i bez vizualno detektiranih oštećenja proizlazi iz Zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru Ministarstva od 07.05.2014.g.
3.8. H. v. ističu kako su prije potonuća proveli sve predviđene mjere obrane od poplava i to postavljanje pilota, pokušaj postavljanja geomebrane od strane ronioca te kontinuirano postavljanje dva reda vreća, dopremljen je i šleper hrastovih trupaca dužine 6 do 7 m, no nažalost uslijed potonuća nasipa iste vreće su vodom odnešene. Pristup nasipu bio je osiguran i proveden samom krunom nasipa iz razloga što je došlo i do plavljenja zaobalnog područja.
3.9. Vezano uz navode tužitelja o tehničkoj grešci u izgradnji nasipa te “nekvaliteti” nasipa kod R. S. umješač ukazuje kako su svi radovi na ojačanju nasipa izvedeni u skladu sa projektom, građevinskom dozvolom i tehničkim propisima, a što potvrđuje izdana uporabna dozvola od strane Ministarstva od 08.06.2012.g. kao i Završno izvješće glavnog nadzornog inženjera T. K. dipl. ing. građ. od 20.03.2012.g.
3.10. H. v. se također i kao tuženik pozivaju na Izvješće međunarodnog stručnog povjerenstva za izradu ekspertize proboja nasipa kod R. S.
3.11. H. v. također kao i tuženik predlažu sudu da odbije tužitelje s tužbenim zahtjevom te ih obveže da H. v. kao umješaču na strani tuženika nadoknade troškove parničnog postupka.
4. Proveden je dokaz uvidom u zahtjev za mirno rješenje spora s lista 63 sudskog spisa s priloženim izvatkom iz sudskog registra s lista 122-123 sudskog spisa, uvidom u Pravilnik o tehničkim mjerama i uvjetima za izgradnju objekata za obranu od poplava s lista 66-71 sudskog spisa (u daljem tekstu Pravilnik), uvidom u provedbeni plan obrane od poplava H. v. iz ožujka 2014. s lista 72-103 sudskog spisa, uvidom u državni plan obrane od poplava (NN 84/2010) s lista 104-120 sudskog spisa, uvidom u zapisnik Trgovačkog suda u O. s lista 121-125 sudskog spisa, uvidom u časopis Hrvatske vodoprivrede s lista 126-131 sudskog spisa, uvidom u elaborat zaštite okoliša u postupku ocjene o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš – modernizacija lijevoobalnih S. nasipa od R. do .N. G., Z., ožujak 2016. s lista 132-138 sudskog spisa, uvidom u dokument V. s. županije - procjena ugroženosti iz veljače 2009. s lista 139-200 sudskog spisa, uvidom u izvješće o katastrofi na području V. s. županije iz lipnja 2014. s lista 143-154 sudskog spisa, uvidom u prijevod na hrvatski jezik Izvješća o utvrđivanju uzroka proboja lijevoobalnog Savskog nasipa kod R. S. iz srpnja 2014. s lista 165-341 sudskog spisa, uvidom u izvješće o provedbi mjera obrane od poplave i asanacije terena u V. s. županiji od 21. srpnja 2014. s lista 342-350 sudskog spisa, s priloženom sudskom praksom (na stranicama 351-449 sudskog spisa), uvidom u izvješća H. v. o stanju vodostaja na sektoru ''c'' i ''d'' i poduzetim mjerama na sektoru ''d'' – vremenska prognoza za hrvatsku za 17. 05. 2014., u 10:00 sati i 20:00 sati i za 19. svibnja 2014. u 10:00 sati s lista 450-457 sudskog spisa, uvidom u rješenje Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku s lista 476-485 sudskog spisa s priloženom sudskom praksom s lista 486-501 sudskog spisa, uvidom u dnevna izvješća o radu – Hrvatskih voda, 16. 5. 2014. od 00 h do 24 h), 17. 5. 2014. od 00 h do 14:20 h s lista 631-634 sudskog spisa, uvidom u dnevne listove H. v. od 15. svibnja od 8:00 h do 21:00 h 10, 16. svibnja od 8:00 h do 24:00 h i dnevni list, 17. svibnja od 24:00 h do 20:00 h s lista 635-637 sudskog spisa, uvidom u priloženi plan zaštite i spašavanja županije V. s. s lista 699-710 sudskog spisa, uvidom u zapisnike izvanredne sjednice Županijskog stožera zaštite i spašavanja u županiji V. s. od 16. svibnja 2014. u 12:00, 17. svibnja 2014. u 9:00 i 17. svibnja 2014. u 21:00 sati s lista 711-716 sudskog spisa, uvidom u službenu zabilješku MUP-a od 3. lipnja 2014. s lista 718-719 sudskog spisa, sa službenim zabilješkama i posebnim izvješćima s lista 720-760 sudskog spisa, uvidom u dokument nazvan Poplave iz svibnja 2014. u H. s lista 783-799 sudskog spisa, uvidom u fotoelaborat s lista 802-808 sudskog spisa, uvidom u zapisnik o evidentiranju štete na pokretnim i nepokretnim stvarima u vlasništvu tužitelja Dž. F. s lista 820-828 sudskog spisa, uvidom u izvješće pučke pravobraniteljice po ljudskim pravima u kontekstu poplave u V. s. županiji u 2014. s lista 830-842 sudskog spisa, uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka G. M. sačinjen u predmetu Trgovačkog suda u Osijeku posl. br. P-143/2021 s lista 848-925 sudskog spisa, uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vješta medicinske struke psihijatra I. P. s lista 940-946 sudskog spisa, uvidom u očitovanje sudskog vještaka I. P. s lista 981 sudskog spisa, uvidom u priloženu sudsku praksu s lista 1014-1018 i s lista 1024-1042 i s lista 1046-1050 sudskog spisa.
5. Na temelju ovako provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja sud tužbu u odnosu na tužitelja Dž. F. smatra osnovanom, a u odnosu na tužitelja S. F. smatra neosnovanom, radi čega je presuđeno kao u izreci.
6. Budući da poslovi u nadležnosti H. v. sukladno Zakonu o vodama praćenje i utvrđivanje hidroloških prilika, procjena poplava rizika, praćenje stanja vodotoka i stanja regulacijskih građevina, te nadzor nad istima, upravljanje poplavnim rizicima te rukovođenje i nadzor, kao i provedba preventivne, redovite i izvanredne obrane od poplava, odnosno da su H. v. pravna osoba koja služi za upravljanje vodama, te da stoga i one mogu biti eventualno odgovorne i pasivno legitimirane za nastanak štetnog događaja u konkretnom slučaju, dopušteno je H. v. u smislu čl. 206. ZPP-a, unatoč protivljenju tužitelja da sudjeluju u ovoj parnici u svojstvu umješača na strani tužene, s obzirom da za to imaju pravni interes.
7. Nesporno je da je tužitelj N. F. tijekom postupka povukao tužbu čemu se tuženik nije protivio radi čega je temeljem odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a riješeno kao u točki I. izreke rješenja.
8. Nesporno je da su tužitelji tijekom postupka nakon zaključenja glavne rasprave izvršili preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva, što je sud temeljem odredbe čl. 190. st. 1. i 2. ZPP-a unatoč protivljenju tuženika dopustio budući da tužitelji bez svoje krivnje nisu mogli preinačiti tužbeni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka, a dopuštanje preinake je svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.
9. Među strankama je nesporno:
- da je dana 17. svibnja 2014.g. došlo do poplave u mjestu G., zbog izlijevanja rijeke S.
- da tužitelji D. i S. F. žive u G., te da je S. F. neposredno prije poplave otišla iz G. dok je tužitelj Dž. F. ostao kod svoje kuće.
10. Sporno je da li je na strani tužitelja nastupila šteta koju ovom tužbom potražuju te da li postoji odgovornost tužene, kao i po kojem kriteriju, odnosno principu je tužena odgovorna za štetu (objektivna odgovornost ili krivnja) te da li je tužena ovakvu štetu mogla predvidjeti, izbjeći i otkloniti, odnosno da li se radi o višoj sili.
11. Nesporno je da tužitelji traže da se utvrdi osobna odgovornost tuženika da tužiteljima nadoknadi nastalu štetu u poplavama iz 2014. godine, pri tom se tužitelj poziva na odredbu čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave (NN 150/11 u daljem tekstu ZSDU), dakle zbog nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne samouprave i uprave, odnosno, pravnih osoba koje imaju ovlasti u prenijetim im poslovima državne uprave i to zbog sveukupnih propusta i povredi pravila u obrani od poplava, što je uzrokovalo povredu čl. 19. u vezi sa čl. 1046. i čl. 1100. ZOO-a, te zbog povrede konvencijskih prava i to povrede čl. 2. - povreda prava na život; povrede čl. 3. - zabrana mučenja; povrede čl. 8. (povredu prava na dom / pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života, doma), te povrede čl. 13. (pravo na djelotvoran pravni lijek).
11.1. Tužitelji ukazuju da je u gotovo identičnoj pravnoj i činjeničnoj situaciji već pravomoćno presuđeno da je tužena R. H.odgovorna naknaditi štetu na temelju čl. 14. ZSDU, i to u odlukama Županijskog suda u Zadru, broj Gž-1403/2021 od 15.02.2022. i Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, broj Gž-1674/16-2 od 13. siječnja 2017. Pri tom tužitelj navodi da se treba ispitati da li postoji odgovornost za propuste pored H. v. i ostalih državnih tijela koja su sudjelovala u obrani od poplave, a osobito odgovornost županije koja je nadležna donijeti odluku o evakuaciji stanovništva i materijalnih dobara, i pravovremeno upozoriti stanovništvo na predstojeću opasnost, kao i Vlade RH koja je odgovorna za zaštitu i spašavanje.
12. Nesporno je da tužitelji traže i da se utvrdi solidarna odgovornost tuženika da tužiteljima nadoknadi nastalu štetu u poplavama iz 2014. godine, što bi proizilazilo temeljem čl. 188. st. 2. Zakona o vodama po kojim odredbama R. H.solidarno i neograničeno odgovara za obveze H. v.
13. S obzirom na gore navedeno bitno je naglasiti da temeljem odredba čl. 133. st. 1. Zakona o vodama za štetu trećim osobama nastale djelovanjem vode odgovara se po osnovi krivnje, što znači da ne postoji objektivna odgovornost tuženika nego je teret dokaza na tužiteljima da dokažu krivnju H. v.
13.1. Neosnovani su navodi tužitelja da je nasip kritične zgode predstavljao opasnu stvar u smislu odredbe čl. 1063. ZOO-a jer suprotno navedenom nasip služi za obranu od poplava.
13.2. S obzirom na sve gore navedeno tužitelji su bili dužni dokazati da je šteta tužiteljima nastala krivnjom H. v., a iz predloženih i priloženih dokaza isto ne proizilazi, jer niti iz jednog provedenog dokaza ne proizilaze utvrđenim propusti H. v. Krivnja odnosno odgovornost H. v. za predmetni štetni događaj se mogla dokazati odgovarajućim vještačenjem po sudskom vještaku građevinske struke od kojeg dokaznog prijedloga su tužitelji odustali, a temeljem odredaba ZPP-a nije se mogao prihvatiti dokaz tuženika da se koristi građevinsko vještačenje na iste okolnosti koje je provedeno za potrebe parničnog postupka kod Trgovačkog suda u Osijeku.
13.3. S obzirom na navedeno valjalo je odbiti tužitelje s dijelom tuženikovog zahtjeva kojim traže da se utvrdi solidarna odgovornost tuženika za naknadu štete tužiteljima,.
14. Što se tiče dijela tužbenog zahtjeva kojim se traže utvrđenje osobne odgovornosti tuženika za nastalu štetu valjalo je primijeniti odredbu čl. 14. ZSDU odnosno utvrditi da li postoji šteta kod tužitelja te da li postoji nezakonit ili nepravilan rad tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave.
15. Nije sporno da je do puknuća nasipa na području mjesta R. S. došlo 17. svibnja 2014. g. oko 14,55 sati, a u mjestu R. u 15,12 sati što je vidljivo iz zapisnika sa sjednica Stožera koje su održane 16. i 17. svibnja 2014.g.
16. Tužitelj Dž. F.u svom iskazu navodi da je 17. svibnja 2014. cijeli dan proveo na nasipu u neposrednoj blizini njegove kuće zajedno sa drugim ljudima u punjenju vreća pijeskom i pravljenju tzv. zečjeg nasipa. Negdje u popodnevnim satima otprilike u 16,15 ili u 17,15 sati čule su se dvije jake detonacije uslijed puknuća nasipa u R. S. i u R. Svi su tada otišli sa nasipa, on je ušao u svoju kuću, nije bilo struje, ubrzo je čuo neke čudne zvukove te je vidio da iz WC šolje se pod velikim pritiskom izlijeva sadržaj septičke jame, perilicu rublja je preokrenuo na poklopac wc šolje međutim pritisak je odbacio perilicu. Pokušao je otvoriti ulazna vrata da provjeri što se događa na dvorištu međutim pod pritiskom vode koja je nadirala kroz dvorište, ulazna vrata su ga odbacila na zid, pokušavao je zatvoriti ulazna vrata radi čega je upirao nogama te dovukao zamrzivač da može se podupirati o čvrstu podlogu jer je voda nadirala u kuću, s teškom mukom je zatvorio vrata. Ubrzo mu je voda bila do pojasa, razmišljao je da se raspremi i izađe kroz prozor, ali je tada čuo glasove svojih susjeda, izašao je kroz prozor, susjedi su bili u čamcu, pružili su mu veslo za koje se uhvatio te se potom uhvatio za ogradu oko kuće i uvukao u čamac. Voda je nadirala sa svih strana ali su uspjeli doći do nasipa koji je bio na suhom, a udaljen je oko 10 m od njegove kuće. Otišli su do policije koja je bila na carini sa B. gdje je bilo suho. Odatle je otišao kod kćerke koja živi u B., već sljedećeg jutra oko 6 sati je ponovno otišao do svoje kuće koja je bila u vodi do prve etaže uključujući oko 20 cm od druge etaže, u to vrijeme je voda i dalje dolazila. Kući su se mogli vratiti krajem 2014.
16.1. Dalje je naveo da on nije dobio nikakvo upozorenje od mjerodavnih da bi moglo doći do izlijevanja vode, te da ga nitko nije pozivao službeno na evakuaciju, da je kod naleta vode u njegovu kuću vani bio mrak, da su dva susjeda samoinicijativno sjeli u čamac i obilazili poplavljene kuće radi spašavanja ljudi. U trenucima kada je voda nadirala u njegovu kuću i kada su ga susjedi spašavali iz poplavljene kuće osjećao se životno ugrožen te misli da bi ga vodena bujica odvukla da se nije čvrsto držao za ulazna vrata kada ih je otvorio, naglasio je da ga je udarac vrata ostavio bez zraka i bacio na zid. Zbog poplave ostale su mu traume te ponekad ima loše snove.
17. Tužiteljica S. F. u svom iskazu navela je da je otprilike sat vremena prije poplave iz G. otišla u B.
18. Vezano za odgovornost u ovoj pravnoj stvari po mišljenju ovoga suda R. H. odgovora za štetu koju je pretrpio tužitelj Dž. F. koji nije evakuiran prije dolaska vode uslijed poplave u njegovo dvorište i kuću. Ovo stoga što je nesporno da je šteta tužitelju nastala zbog toga što je pored mjesta R. S. i mjesta R. i došlo do puknuća nasipa na rijeci S., zbog izuzetno visokog vodostaja kakav do tada nije bio zabilježen. Takva šteta je mogla biti izbjegnuta da su tijela tužene pravilno i na vrijeme reagirala i donosila odluke u skladu sa Državnim planom obrane od poplava (nastavno Državni plan). Naime člankom XXV Državnog plana nadležni organi H. v. donijeli su odluku o izvanrednom stanju na zaštitnim vodnim građevinama na tom području i tu odluku promptno dostavili županu V.-s. županije dana 16. svibnja 2014.g. Također istog je dana župan V.-s. županije dobio usmene informacije od rukovoditelja H. v. na tom području i ravnatelja Državne uprave za zaštitu i spašavanje, da bi bilo uputno donijeti Odluku o evakuaciji stanovništva zbog opasnosti koja bi za stanovništvo nastala zbog poplave koja je već u tom trenutku bila evidentna. Odluku o proglašenju izvanrednog stanja na poplavnom ugroženim područjima i Odluku o poduzimanju operativnih i logističkih mjera, temeljem citirane zakonske odredbe donosi župan na području jedne županije. Međutim, župan V.-s. županije unatoč svim informacijama koje je imao, takvu Odluku nije donio, sve dok do poplave nije došlo, tj. on je potpisao Odluku o pripremi za eventualno zbrinjavanje i sklanjanje ugroženog stanovništva 17. svibnja 2014.g. u 12,28 sati, dok je Odluku o evakuaciji stanovništva donio tek 17. svibnja 2014.g. u 21,00 sat. Dakle, takva odluka je bila neadekvatna i nepravovremena, iako je utvrđeno da su sredstva za evakuaciju već bila spremna, ali do donošenja Odluke od strane župana Vukovarsko-srijemske županije, sama evakuacija nije mogla započeti, a što je sve utvrđeno uvidom u izvješće o provedbi mjera obrane od poplava i asanacije terena u Vukovarsko-srijemskoj županiji od 21. srpnja 2014.g., ali dijelom i iz iskaza tužitelja koji je saslušan kao stranka.
19. Temeljem odredbe čl. 14. ZSDU županija V.-s. je dio sustava državne uprave.
20. Budući da je tužitelju Dž. F. šteta nastala upravo nepravilnim radom, i nepravodobnom reakcijom župana Vukovarsko-srijemske županije, koji, iako je za to bio jedini ovlašten, nije na vrijeme, unatoč svim upozorenjima, donio Odluku o proglašenju izvanrednog stanja i naredio evakuaciju stanovništva, pa je tu štetu tužitelju temeljem citiranog zakonskog propisa dužna naknaditi R. H. (Ovakav stav zauzet je u odluci Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici u presudi posl.br.Gž-1674/16-2 od 13. siječnja 2017.g.)
21. Činjenica što je Vlada R. H. 20. svibnja 2014.g. proglasila stanje katastrofe, nije od utjecaja na odgovornost tužene, jer je takvu Odluku za područje V.-s. županije trebao donijeti župan te županije, a ne Vlada R. H., a on je takvu Odluku trebao i morao donijeti prije nego što je došlo do probijanja nasipa kod R. S., pa je upravo tužena dužna naknaditi štetu tužitelju Dž. F.
22. Tužena nije dužna nadoknaditi tužiteljici S. F. nematerijalnu štetu jer ne postoji odgovornost tužene iz razloga što je S. F. otišla iz G. prije poplave.
23. Radi utvrđenja visine nematerijalne štete kod tužitelja Dž. F. pored provedenog dokaza njegovim saslušanjem proveden je i dokaz medicinskim vještačenjem.
24. Sudski vještak medicinske struke psihijatar I. P. u nalazu i mišljenju s lista 940-946 sudskog spisa navodi da mu je rješenjem naloženo provesti psihijatrijsko vještačenje, te se očitovati o neimovinskoj šteti povrede prava osobnosti tužitelja Dž. F. i to prava na život te tjelesno i duševno zdravlje, do trenutka njegove evakuacije na nasip tijekom poplave u G. 17. svibnja 2014. godine. Nadalje sudski vještak navodi da je izvršio uvid u sudski spis uključujući i iskaz tužitelja kao i njegovu medicinsku dokumentaciju, te je obavio pregled tužitelja. Uvidom u liječničku potvrdu iz ordinacije obiteljske medicine od 5.5.2023. godine, utvrdio je da se tužitelj liječi od niza poremećaja: sideropenične anemije, hiperkolesterolemije, hipertenzije, nestabilne angine pectoris, poliartritisa i lumboišijalgije te miješanog anksiozno depresivnog poremećaja. Od psihofarmaka uzima diazepam uvečer te Praxiten 1-2 puta dnevno.
24.1. Nadalje sudski vještak navodi da je tužitelj Dž. F. osoba koja je do štetnog događaja uredno funkcionirala, nije teže bolovao, a niti nakon teškog psihotraumatskog iskustva prije 25 godina (tragična smrt 20-godišnjeg sina) nije zatražio liječničku pomoć niti je uzimao lijekove.
24.2. Štetni događaj koji je predmet ovog postupka za tužitelja je predstavljao teško psihotraumatsko iskustvo sa snažnim osjećajem životne ugroženosti. Ovaj osjećaj ugroženosti trajao je do tri sata. Smetnje psihičke prirode su se kod tužitelja javile nakon nekog vremena u vidu simptoma posttraumatskog stresnog poremećaja: imao je noćne košmare, ustrašne snove sadržajno vezane za događaj, slike događaja bi mu se učestalo javljale pred očima i uznemiravale ga. Ovi simptomi su kod tužitelja prisutni i danas. Nakon dvije godine od događaja počeo je uzimati psihofarmake koje i danas uzima (benzodijazepine diazepam i oksazepam).
24.3. U zaključnom dijelu nalaza i mišljenja ovaj sudski vještak navodi da je kod tužitelja nakon izlaganja štetnom događaju došlo do razvoja simptoma posttraumatskog stresnog poremećaja simptomi kojeg su i danas prisutni te se može očekivati njihova prisutnost i utjecaj na kvalitetu života zbog trpljenja tih simptoma i u budućnosti. Trpljenje ovih simptoma i potreba uzimanja psihofarmaka kod tužitelja dovodi do umanjenja životnih aktivnosti u odnosu na zdravu prosječnu osobu slične dobi i sličnih osobina u opsegu od 10%.
24.4. Tužitelj je kritične zgode trpio intenzivan primarni strah u trajanju do 3 sata, sve do spašavanja iz kuće od strane susjeda. Sekundarni strah slabijeg intenziteta nakon toga trpi povremeno godinama, trpjeti će ga i u budućnosti, ali taj je strah uključen u ocjenu umanjenja životnih aktivnosti. Strah je ostavio trajne posljedice u vidu prethodno opisanog posttraumatskog stresnog poremećaja.
25. Tužitelj očitujući se na nalaz i mišljenje sudskog vještaka medicinske struke u podnesku od 9. lipnja 2023. navodi da u načelu, nema primjedbi na nalaz i mišljenje, no smatra da se radi samo o djelomičnoj ocjeni pretrpljene neimovinske štete, jer vještak nije procjenjivao neimovinsku štetu sa stajališta povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom RH (čl. 21. čl. 22. i čl. 23.), te zajamčenih Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (čl. 2. - pravo na život; čl. 3. - zabrana mučenja; čl. 8. - pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života (uključujući pravo na dom). Imajući u vidu navedeno te osobito težinu trpljenja svakoga od podnositelja koja je posljedica povreda čl. 21. čl. 22. i čl. 23. Ustava RH, te čl. 2., čl. 3., i čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, tužitelji tvrde da je njihov zahtjev za pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete osnovan (ne samo u dijelu u kojem je procjenu dao sudski vještak u odnosu na tužitelja Džemala Fazlić) stoga predlaže dopunu nalaza i mišljenja na način da sudski vještak detaljno opiše (ako može) ponašanje ljudi u okolnostima neposredne životne opasnosti, te prijeteće životne opasnosti, te kakve traume ljudi doživljavaju u situacijama koje su predmetom ovoga spora, kao i posljedice koje nastaju prisilnim i relativno dugotrajnim napuštanjem doma, osobito starije populacije imajući u vidu uznemirenost, frustracije, zdravstveno stanje, te druge okolnosti.
26. Tuženik u podnesku od 26. svibnja 2023. navodi da je nepotrebno medicinsko vještačenje jer je tužba neosnovana, stoga predlaže da sud ne prihvati nalaz i mišljenje.
27. Umješač na strani tuženika očitujući se na nalaz i mišljenje u podnesku od 19. lipnja 2023. navodi identično kao i tuženik.
28. U podnesku od 3. srpnja 2023. sudski vještak medicinske struke I. P. navodi da kod tužitelja Dž. F. postoje simptomi PTSP-a blažeg stupnja koji utječu na kvalitetu njegovog života (u skladu sa procjenom stupnja oštećenja) a povezani su sa štetnim događajem koji su predmet postupka. Napominje da za nastanak i održavanje simptoma PTSP-a kod neke osobe nisu bitni dob i fizički rad (koji usput može imati blagotvorne učinke), za PTSP poremećaj navodi da je poremećaj koji utječe na funkcioniranje osobe, ali ne na način da utječe na funkcionalnu samostalnost, orijentiranost, percepciju, sposobnost putovanja itd., stoga ostaje kod nalaza i mišljenja u cijelosti.
29. Tužitelj u podnesku od 29. kolovoza 2023. ostaje kod očitovanja na nalaz i mišljenje predlažući dopunu nalaza i mišljenja kako je to predlagao i u ranijem podnesku.
30. Prilikom usmenog izlaganja nalaza i mišljenja sudski vještak I. P., a vezano za navode tužitelja prilikom očitovanja na nalaz i mišljenje navodi da ostaje kod nalaza i mišljenja u cijelosti, kao i kod očitovanja na primjedbe.
30.1. U odnosu na upit tužitelja izjavio je da je on procjenjujući ugrozu tužitelja Dž. F. kojoj je bio izložen kritične zgode, procijenio da se radi o tzv. psihotraumatskom iskustvu, koje je potrebno razlikovati od stresnog iskustva. Psihotraumatsko iskustvo podrazumijeva izloženost osobe prijetećoj ugrozi za njezin život ili tjelesni integritet, a isto tako čak i svjedočenju ugroze života ili integriteta druge osobe, za definiciju psihotraumatskog iskustva je osim toga potreban i dodatni kriterij, da osoba u takvoj situaciji osjeća izuzetan strah, užas, i osjećaj nemoći. Procijenio je da se tužitelj kritične zgodne nalazio upravo u takvoj situaciji na osnovu koje je procijenio da je sasvim realno da kod njega postoje simptomi posttraumatskog stresnog poremećaja. Dakle PTSP može nastati ukoliko se radi o izloženosti osobe psihotraumatskom iskustvu. S druge strane, postoje stresna iskustva, veća ili manja, kao što su npr. gubici imovine, gubitak posla, rastava braka, pa čak i gubitak bliske osobe ako je to npr. posljedica dugotrajne bolesti. Nakon izloženosti stresnim iskustvima, neke osobe će razviti razne poremećaje, od psihičkih do tjelesnih. Kod tužitelja Dž. F. nije našao neki novonastali poremećaj koji bi bio posljedica izloženosti sveukupnim stresnim iskustvima koja su vezana za zbivanja iz 2014. godine i nadalje.
31. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka medicinske struke te cijeneći isti odnosno cijeneći duševne bolove zbog smanjenja živote aktivnosti koji iznose 10% kao i cijeneći strah intenziteta kojeg je opisao sudski vještak kao i dugotrajnost straha te preostale posljedice tužitelj ostvaruje pravo na naknadu štete u zatraženom iznosu od 8.958,78 eura.
32. Na gore navedeni iznos tužitelj ostvaruje pravo na kamatu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a, a po stopi određenoj čl. 29. st. 2. i 8 Zakona o obveznim odnosima.
33. Ocjenjujući prigovor zastare, sud utvrđuje da je isti neosnovan temeljem odredbe čl. 230. ZOO-a budući da je do štetnog događaja došlo 17. svibnja 2014., da je podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora od 24. travnja 2018. u smislu odredbe čl. 186. a. st. 3. ZPP-a zastarijevanje zastalo, te je zastara nastavila teći nakon što tuženik nije udovoljio zahtjevu sa čim je tužitelj upoznat 13. srpnja 2018. Tužba u ovoj pravnoj stvari predana je 23. srpnja 2018. Temeljem odredbe č. 230. st. 1. ZPP-a tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, tako da za početak zastarnog roka nije odlučujući trenutak kada je oštećenik saznao za štetni događaja već za štetu što ne mora biti u trenutku štetnog događaja. Tužitelj je za štetu saznao nakon predmetnog događaja budući da su mu se prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka medicinske struke smetnje psihičke prirode javile nakon nekog vremena u vidu simptoma posttraumatskog stresnog poremećaja (imao je noćne košmare, ustrašne snove sadržajno vezane za događaj, slike događaja bi mu se učestalo javljale pred očima i uznemiravale ga), koji simptomi su prisutni i danas, radi čega je nakon dvije godine od događaja počeo je uzimati psihofarmake. Sve ovo ukazuje da je tužitelj za štetu saznao nakon štetnog događaja što je u ovom slučaju primitak nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke što je bilo tijekom ovog postupka.
34. Što se tiče štete koja je nastala kod tužitelja Dž. F., on je dokazao da je pretrpio neimovinsku štetu jer je bio životno ugrožen kritične zgode radi čega je trpio strah kojeg je ocijenio sudski vještak psihijatar, dok na strani tužiteljice S. F. nije nastupila navedena neimovinska šteta jer je ona otišla iz G. neposredno prije poplave.
35. Odluka o parničnom trošku u odnosu na tužitelja Dž. F. temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. a u vezi sa čl. 155. st. 1. ZPP.
36. Tužitelju Dž. F. je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to na ime sastava zahtjeva za mirno rješenje spora i sastava tužbe za što se temeljem Tbr. 7. toč. 1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23 u daljnjem tekstu Tarifa) mogao priznat iznos od 100 bodova za svaku radnju s obzirom na vrijednost njegovog tužbenog zahtjeva. Nadalje priznat mu je trošak zastupanja na ročištima od 24. veljače 2021., 28. veljače 2023., 31 ožujka 2023., 19. listopada 2023. i 22. studeni 2023., na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari, za što se temeljem Tbr. 9. toč. 1 Tarife za svako ovo ročište mogao priznati iznos od 100 bodova.
36.1. Tužitelju Dž. F. je potom priznat trošak sastav podneska od 1. ožujka 2021., 1. veljače 2023., 9. lipnja 2023. i 29. kolovoza 2023. za što se temeljem Tbr. 8. toč. 1. Tarife mogao priznati iznos od 100 bodova za svaki podnesak, što s uključenim PDV-om ukupno na ime troškova za zastupanje po punomoćniku odvjetniku iznosi 2.750,00 eura.
36.2. Nadalje, tužitelju Dž. F. je priznat trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 432,87 eura, tako da je tužitelju Dž. F. ukupno na ime troškova postupka dosuđen iznos od 3.182,87 eura.
36.3. Temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a tužitelju Dž. F. je na dosuđeni parnični trošak dosuđena i zatezna kamata od dana donošenja odluke s obzirom da je postavio zahtjev za dosudom zatezne kamate na parnični trošak.
37. S. F.nije priznat trošak budući da je odbijena s tužbenim zahtjevom.
38. Tužitelji su se usprotivili zahtjevu tuženika i umješača na strani tuženika u pogledu naknade troškova postupka ukazujući na povredu prava na pristup sudu u svijetlu razmatranja postojanja razumnog odnosa razmjernosti između upotrijebljenih sredstava i legitimnog cilja koji se nastoji ostvariti, pozivajući se na odredbe čl. 3., 151., 155., 163., 206., 207. i 208. ZPP-a kao i odredbe Zakona o državnom odvjetništvu (NN 67/18 i 21/22) i Zakon o vodama.
39. Nesporno je da je tužitelj N. F. povukao tužbu te da tužiteljica S. F. nije uspjela u postupku.
40. Odredbom čl. 158. st. 1. ZPP-a je propisano da tužitelj koji povuče tužbu je dužan protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove. Ali, ako je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, troškove postupka dužan je tužitelju nadoknaditi tuženik.
41. U konkretnom slučaju do povlačenja tužbe nije došlo zbog toga što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja pa bi trebalo doći do primjene prvog dijela citirane zakonske odredbe.
42. Odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a propisano je da stranke koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove.
43. Međutim, obvezivanje tužitelja S. i N. F. na naknadu parničnog troška tuženiku i umješaču na strabni tuženika koji je pravn aosoba u obavljanju javnih ovlasti predstavljalo povredu prava na mirno uživanje imovine prema čl. 1. Protokola broj 1. uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", MU broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 - dalje: Konvencija), kojim je određeno da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svog vlasništva, i da se nitko ne smije lišiti svog vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
44. Prema testu razmjernosti koji se nužno ima provesti radi ocjene je li postupanjem tuženice u konkretnom parničnom postupku došlo do povrede prava na mirno uživanje vlasništva tužitelja N. i S. F. (u svezi traženja obvezivanja ovih tužitelja na naknadu parničnog troška) valja zaključiti da podmirenje troškova prema kojem bi ovi tužitelji bili obvezni naknaditi troškove zastupanja države u državni proračun i naknaditi troškove umješaču na strani tuženika H. v., predstavlja miješanje u pravo tužitelja na mirno uživanje njihovog vlasništva.
45. Načelo iz odredbe članka 154. st. 1. (stranka koja izgubi parnicu dužna je protivnoj strani nadoknaditi troškove) i iz čl. 158. st. 1. ZPP-a (da onaj tko povuče tužbu treba naknaditi parnične troškove) ne može se smatrati protivnim članku 1. Protokol br. 1 pa bi i država i umješač na strani tuženika pravna osoba u obavljanju javnih ovlasti (čiji proračuni nisu neograničen i njima treba pažljivo gospodariti) trebali uživati zaštitu od neutemeljenih parnica, slijedom čega potraživanje, a potom i obvezivanje na naknadu troškova tužitelja tuženoj u ovom predmetu, teži legitimnom cilju.
46. Konačno, u svakom predmetu koji uključuje eventualnu povredu čl. 1. Protokola br. 1, sud mora utvrditi je li zbog miješanja države neka osoba morala snositi nerazmjeran i prekomjeran teret. Meritum spora je ovdje pitanje naknade štete koju su tužitelji pretrpjeli zbog katastrofalnih poplava u G. 2014. godine.
47. Ovdje tuženu zastupa D. o., i njegovi troškovi se procjenjuju na temelju Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12, 103/14 i 118/14), iako se to pravosudno tijelo zapravo financira iz državnog proračuna i samim time nije u istom položaju kao odvjetnik.
48. Što se tiče umješača na strani tuženika njegov osnivač na temelju zakona je R. H.
49. Stoga, obzirom na pravnu osnovu tužbenog zahtjeva može se zaključiti da R. H. kao tuženik u ovome predmetu de iure i de facto nastupa kao branitelj interesa svih tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, pa tako i H. v., neovisno o eventualnom udjelu u ukupnoj odgovornosti, pa se stoga, u odnosu na procjenu prava na troškove postupka, pravo na naknadu troškova Hrvatskih voda procjenjuje na isti način kao i pravo na naknadu troškova R. H.
50. Slijedom svega naprijed navedenog, imajući u vidu navedene okolnosti konkretnog slučaja te osobito notornu činjenicu da su razmjeri šteta koju su stanovnici G. pretrpjeli u poplavi iz srpnja 2014. zaista ogromni, proizilazi da iznos troškova koje bi tužitelji N. i S. F. trebali naknaditi tuženiku i umješaču na strani tuženika nije neznatan i da isto predstavlja nerazmjeran teret za njih, a što bi sve dovelo do povrede čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju (tako i predmet C. i B. protiv H. zahtjev br. 72152/13).
51. Radi svega izloženog odlučeno je kao u izreci.
U Županji, 8. siječnja 2024.
Sudac
Anica Pastović v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste.
Žalba se predaje putem ovog suda pisana u tri primjerka.
Obavijest:
- D. Š., odvjetnik u Ž.,
- O. d. o. u V.,
- D. K., odvjetnica u Z., umješač na strani tuženika.