REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3412/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Atlantic Grupa d.d. iz Zagreba, Miramarska 23, OIB 71149912416, kojeg zastupa punomoćnik Boris Šavorić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Šavorić & partneri u Zagrebu, protiv tuženika AD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Irena Čaček, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grubišić & Lovrić & Lalić u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužene protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2222/2022-3 od 19. ožujka 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-934/20-19 od 24. studenog 2022., u sjednici održanoj 21. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja se odbija.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2222/2022-3 od 19. ožujka 2025.
2. Postupajući po odredbi čl. 385.a i čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), prema ocjeni ovog suda postavljena pravna pitanja nisu važna za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. To stoga, što se postavljena pitanja odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka, koja same za sebe nisu razlog za dopuštenje revizije, jer čak i u slučaju postojanja takve povrede, ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja čime nemaju važnost za ujednačavanje sudske prakse što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije koji je revizijski sud ovlašten dopustiti u smislu odredbe čl. 385.a ZPP, kao niti važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Tuženik postavljenim pitanjima izražava nezadovoljstvo pobijanom odlukom.
3. Nadalje, sud drugog stupnja je u dovoljnoj mjeri, u točkama 15., 16. i 17. svog obrazloženja, obrazložio zbog čega u ovom predmetu nije moguće primijeniti odredbu čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava odnosno zašto tuženik nije mogao steći legitimna očekivanja. Prema ocjeni ovog suda nižestupanjska rješenja su detaljno obrazložena te se ne mogu smatrati arbitrarnim ili očito nerazumnim.
4. Slijedom navedenoga je valjalo pozivom na odredbu čl. 389.b st. 1. ZPP i čl. 389.a st. 4. ZPP riješiti kao u izreci.
Zagreb, 21. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
