REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2343/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Hermina Barakovć Knežević, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženice PI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivica Begonja, odvjetnik u Rijeci, radi predaje u posjed, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1227/2022-3 od 7. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Senju poslovni broj P-1073/2019 od 27. siječnja 2022., na sjednici održanoj 21. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-1227/2022-3 od 7. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Senju poslovni broj P- 1073/2019 od 27. siječnja 2022. postavljajući šest pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi.
2. Na odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud ocijenio da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
4. U odnosu na pitanja kojima se ustraje na tvrdnji o presuđenoj stvari u ovome predmetu (pitanja jedan, pet i šest) navodi se da su sudovi prigovor tuženice našli neosnovanim, uz utvrđenje da se u konkretnom predmetu ne radi o objektivnom identitetu spora. Naime, predmet spora je revindikacijski zahtjev tužiteljice za predaju u posjed nekretnine opisane u prvostupanjskoj presudi pod točkom I. (trosobni stan s drvarnicom upisan u zemljišne knjige Općinskog suda u Crikvenici zemljišnoknjižni odjel [adresa] i to zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) usmjeren prema tuženici za koju tužiteljica tvrdi da predmetni stan koristit bespravno i odbija ga predati tužiteljici i koji zahtjev tužiteljica temelji na tvrdnji da je stan njezino vlasništvo, stečeno temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenom sa sada pokojnim ocem LI **.**.2017. (ovjeren pod brojem R2-72/2017 kod Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu). U postupku koji se vodio pred prvostupanjskim sudom pod poslovni broj P- 480/2012 od 24. srpnja 2014. donesena je presuda kojom je odbijen revindikacijski tužbeni zahtjev tužiteljice na predaju istog stana, ali u kojem je tužiteljica temeljila svoju aktivnu legitimaciju na prethodno sklopljenom darovnom ugovoru sa svojim ocem (za koji je utvrđeno da je ništetan). Stoga, zaključuju sudovi, da neovisno o tome što se u konkretnom slučaju radi o subjektivnom identitetu spora u konkretnom slučaju ne postoji objektivni identitet spora, jer se ne radi o istom predmetu spora po njegovom činjeničnom supstratu.
4.1. Člankom 333. st. 2. ZPP-a, propisano je da prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena, i ako utvrdi da je parnica između istih stranaka pokrenuta o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno, odbaciti će tužbu. Da bi se radilo o pravomoćno presuđenoj stvari moraju biti ispunjena dva kumulativna uvjeta, odnosno mora postojati subjektivni i objektivni identitet spora. U odnosu na subjektivni identitet spora pravomoćnost je ograničena na odnos između istih parničnih stranaka, a koji u ovoj pravnoj stvari nije sporan. U odnosu na objektivni identitet spora, valja navesti da je pravomoćnost ograničena istovjetnošću presuđenog pravnog odnosa, a pravni odnos je istovjetan u slučaju kad se iz iste pravne i činjenične osnove postavlja odnosno ponavlja sadržajno isti tužbeni zahtjev. Stoga, pravilno nižestupanjski sudovi zaključuju da se u konkretnom predmetu ne radi o istoj činjeničnoj osnovi na temelju koje se postavlja zahtjev (u postupku koji se vodio pod poslovnim brojem P-480/2012 tužiteljica je tvrdila da je vlasništvo predmetnoga stana stekla na temelju darovnog ugovora, a u ovom predmetu tvrdi da je vlasništvo stečeno temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju).
5. Stoga, navedena pitanja koja postavlja tuženica nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a. U tom smislu niti odluke na koje se poziva tuženica (odluka ovoga suda Rev-797/08 od 6. listopada 2010. i odluka Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-423/2023 od 24. travnja 2023.) ne daju odgovarajuća razloge važnosti postavljenim pitanjima jer nije riječ o podudarnim činjeničnim i pravnim situacijama.
6. Nadalje, a prema ocjeni ovoga suda važnost preostalih postavljenih pitanja tuženica nije opravdala dostatnim i odgovarajućim razlozima, slijedom čega niti ta pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
7. Stoga je, valjalo na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 21. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
