REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-104/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SF iz [adresa], osobno i kao nasljednika pok. IF, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Igor Hontić, odvjetnik u Rijeci i Vojo Popović, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka, Zagreb, Jurišićeva 1/1, OIB: 94819327944, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Matić, odvjetnik u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3 a, OIB: 23057039320, kojeg zastupa punomoćnica Anita Krizmanić i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu Maćešić i partneri u Rijeci, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-164/2021- 2 od 29. studenoga 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-4000/2019-11 od 24. rujna 2020., u sjednici održanoj 21. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-164/2021-2 od 29. studenoga 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-4000/2019-11 od 24. rujna 2020.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je naveo da ga podnosi zbog pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi (čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku), kao i zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku).
2.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije, tužitelj je naznačio sljedeća pravna pitanja:
„1. Da li je ovršni sud stvarno nadležan postupati po prijedlogu za ovrhu temeljem solemniziranog ugovora koji ne sadrži ni potvrdu ovršnosti a ukoliko predlagatelj nije niti zaključio ugovor i nije označen kao vjerovnik?
2. Da li je parnični sud koji odlučuje o dopuštenosti ovrhe, dužan ispitati činjenice koje postoje samo do podnošenja žalbe u ovršnom postupku ili sve odlučne činjenice koje su nastupile i nakon podnošenja žalbe pa sve do upučivanja ovršenika u parnicu?
3. Da li je dopušteno trećoj osobi mješanje u parničnom postupku ukoliko nije niti prednik niti sljednik ovrhovoditelja(tuženog) i nije zahtijevao subjektivnu preinaku u ovršnom postupku , ako su stranke već određene i posebnim rješenjem ovršnog suda upućene da raspravljaju o dopuštenosti ovrhe?
4. Da li postoji ovršno pravni odnos između stranaka temeljem solemniziranog ugovora gdje ne postoji potvrda ovršnosti i koji ugovor jedna strana iz ovršnog postupka nije niti zaključila?
5. Da li je dopušten ovršni postupak ukoliko je nad jednim od ugovornih strana ugovora otvoren stečajni postupak?
6. Da li drugostupanjska odluka donesena povodom žalbe mora žalitelja informirati o razlozima iz kojih pojedini žalbeni razlozi nisu nađeni osnovani, ako je žalbeni razlog jasan i nedvosmislen te logičan i razuman a odnosi se na pitanje i činjenično i pravno koje očigledno može biti odlučno u postupanju( čl. 354. st. 1. i čl. 354. st. 2. t. 6. u vezi sa čl. 338/4 i čl. 375/1 ZPP-a vezano za čl.19 OZ-a)?“.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava u sudskoj praksi, sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP.
5. U konkretnom predmetu, tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan jer tužitelj nije dokazao osnovanost žalbenih razloga zbog kojih je upućen u parnicu (u žalbi protiv rješenja o ovrsi osporavao je visinu duga tvrdeći da je dio veći dio duga plaćen te da su redovne i zatezne kamate pogrešno obračunate), dok ostale razloge istaknute u tužbi i tijekom postupka sud nije razmatrao pozivajući se na odredbu čl. 55. st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 - dalje: OZ) jer ih tužitelj nije istaknuo u žalbi u ovršnom postupku povodom koje je upućen u ovu parnicu.
5.1. Pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije polaze od činjenica koje nisu utvrđene u parničnom postupku, te se odluke nižestupanjskih sudova ne temelje na pravnom shvaćanju o pitanjima koja je tužitelj postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije. Pritom također valja reći da tužitelj uz prijedlog za dopuštenje revizije nije dostavio dijelove spisa na koje se je pozvao argumentirajući važnost tih pitanja (žalbu protiv rješenja o ovrsi, tužbu, rješenje kojim je dopušteno miješanje, žalbu protiv prvostupanjske presude) te time nije postupio sukladno odredbi čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP. Stoga se naznačena pravna pitanja ne mogu smatrati važnima za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava u sudskoj praksi, sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP.
6. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 387. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 389.b st. 1. ZPP, riješiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
7. Tužitelj je istaknuo da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav) i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
7.1. Glede navoda tužitelja da je do povrede prava na pravično suđenje došlo zbog pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaknuti da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
7.2. Ovaj sud je zaključio da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.
8. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti i u dijelu u kojem je podnesen na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, te odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 21. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
