Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: IU-137/2025

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: predsjednice vijeća Gordane Korotaj te članova vijeća Roberta Završkog i Kristine Gašparac Orlić, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv ŠĆ, zbog prekršaja iz članka 39.a stavka 1. točke 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“, broj 117/03, 71/06, 43/09 i 34/11 i 114/2022), odlučujući o žalbi osuđenika ŠĆ podnesenoj po braniteljici Morisi Mikić, odvjetnici iz Donjeg Miholjca, protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku od 16. listopada 2025. broj: Pp Prz-116/2025-2, na sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba osuđenika ŠĆ i potvrđuje se rješenje o odbačaju zahtjeva za obnovu prekršajnog postupka.

Obrazloženje

1. Okrivljeni ŠĆ je presudom Općinskog suda u Osijeku broj: Pp-3423/2023 bio proglašen krivim i kažnjen zbog prekršaja iz članka 39.a stavka 1. točke 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, za koje djelo mu je izrečena kazna zatvora 30 dana, a nakon uračunavanja vremena za koje je bio lišen slobode mu je preostalo izdržati 28 dana zatvora. Istom presudom okrivljenik je, temeljem članka 138. 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine", broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/1, 118/18 i 114/22), obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 20,00 eura te su na temelju članka 32. stavka 1. alineje 1. i 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima okrivljeniku izrečene zaštitne mjere zabrane prisustvovanja svim utakmicama nogometne reprezentacije Republike Hrvatske na području Republike Hrvatske u trajanju od jedne godine s obvezom javljanja u policijsku postaju i zabrane odlaska na športska natjecanja u inozemstvo na kojima sudjeluje nogometna reprezentacija Republike Hrvatske s obvezom javljanja u policijsku postaju i predajom putne isprave u trajanju od jedne godine.

1.1. Povodom žalbe protiv prvostupanjske presude, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je svojom presudom od 7. veljače 2024. broj: Ppž-9723/2023 odbio okrivljenikovu žalbu i potvrdio prvostupanjsku odluku, uslijed čega je prvostupanjska presuda postala pravomoćna 7. veljače 2024.

2. Osuđenik ŠĆ je potom putem braniteljice podnio zahtjev za obnovu postupka, koji je od strane suda prvog stupnja odbačen pobijanim rješenjem temeljem članka 215. stavka 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), s obrazloženjem da ne sadrži niti jedan od razloga radi kojih bi u skladu s člankom 214. stavkom 1. Prekršajnog zakona trebalo dopustiti obnovu, da iznesene činjenice i dokazi nisu prikladni da se na temelju njih dopusti obnova, niti mogu biti osnova za oslobođenje ili osudu po blažem propisu.

3. Osuđenik je protiv navedenog rješenja pravodobno putem braniteljice podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, zbog povrede materijalnog prekršajnog prava i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalitelj ističe u bitnom, da je njegov zahtjev za obnovu osnovan jer je iznio nove činjenice i podnio nove dokaze, konkretno da je sud u istovrsnim predmetima i zbog istog događaja okrivljenicima izrekao blaže kazne od izrečene njemu, u prilog čemu je dostavio dvije presude kojima su za isti događaj okrivljenicima izrečene novčane kazne, kao i presudu za isti događaj u kojem je okrivljenik oslobođen optužbe. Ukazuje da je pobijano rješenje nerazumljivo, izreka je nejasna i proturječna razlozima, odnosno razlozi uopće nisu navedeni, pa je takva odluka neodrživa. Ističe da je branitelj Domovinskog rata – dragovoljac koji je još kao maloljetnik sudjelovao u obrani o čemu je dostavio potvrdu, oženjen je i otac kćerke studentice dok je supruga nezaposlena. Odlaskom na izdržavanje kazne ne bi mogao ostati u radnom odnosu pa time niti uzdržavati obitelj niti bi mogao otplaćivati kredit koji ima u Zagrebačkoj banci. Što se tiče zdravstvenog stanja, postavljena mu je dijagnoza F43.1 – PTSP, anksiozan je i napet, vraćaju mu se slike iz rata zbog čega mora piti lijekove, a zbog gubitka posla bi mu se stanje moglo pogoršati. Nije nikada kažnjavan, nedopustivo je da za isti događaj budu donesene različite presude, konkretno da okrivljeniku koji je imao branitelja bude izrečena blaža kazna nego njemu koji ga nije imao, kazna zatvora nema nikakva smisla već samo udovoljava pravnoj formi bez senzibilnosti za specifičnu situaciju, štetno će utjecati na cijelu obitelj a pogotovo na njegovu kćerku koju neće moći uzdržavati. Kako je uzoran građanin, a ovakvom odlukom su mu povrijeđena sva egzistencijalna prava, a da je sud uzeo u obzir iznesene nove činjenice i dokaze zasigurno bi njegov zahtjev bio prihvaćen, zbog čega zbog čega predlaže da se ukine ili preinači pobijano rješenje i dopusti obnova postupka.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da nisu počinjene povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 202. Prekršajnog zakona, kao ni povrede koje se ističu u žalbi, da nije došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, te da je pravilna i zakonita odluka prvostupanjskog suda o odbačaju zahtjeva za obnovu prekršajnog postupka.

6. Naime, ispitujući pobijano rješenje, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je uvidom u predmetni spis utvrdio da dokazi i činjenice izneseni u zahtjevu doista nisu u konkretnom slučaju prikladni da dovedu do žaliteljeva oslobođenja ili osudu po blažem propisu, kako to predviđa odredba članka 214. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona.

7. Činjenica da je žalitelj nekažnjavan i u lošoj imovinskoj situaciji, da mu se nakon osude pogoršalo psihofizičko stanje i da bi izdržavanjem kazne mogao izgubiti posao, ne predstavlja takvu činjenicu koja bi mogla dovest do oslobađanja zbog prekršaja, odnosno eventualno buduće nastupanje izvjesnih okolnosti ne može utjecati na prekršajnu odgovornost. Također, to nisu činjenica koje bi dovele do osude po blažem zakonu. Naime, osuda po blažem zakonu znači da se radi o situaciji da počinitelj bude suđen po propisu koji propisuje blažu kaznu od one propisane propisom po kojem je kažnjen (što u ovom predmetu nije slučaj). Dakle, ne radi se o mogućnosti da počinitelj u obnovljenom postupku bude blaže kažnjen na način da mu se izrekne niža kazna od prethodne ili opomena zbog nekih okolnosti koje su postojale ili koje su nastupile, već se mora raditi o primjeni drukčije blaže pravne norme, a koji uvjet nije ispunjen u ovom predmetu.

8. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka imao dovoljno osnova za zaključak o krivnji žalitelja u odnosu na prekršaj iz članka 39.a stavka 1. točke 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima (za koji je izrečena kazna zatvora koju treba izvršiti), kada je na temelju slobodne ocjene provedenih dokaza donio odluku o krivnji, te je i povodom žalbe na prvostupanjsku presudu sud drugog stupnja utvrdio da su u obrazloženju prvostupanjske odluke navedeni zadovoljavajući razlozi na temelju kojih je žalitelj proglašen krivim, kao i na temelju kojih su izrečene prekršajnopravne sankcije (kazna zatvora i zaštitne mjere).

8.1. Također se ističe (u odnosu na priložene prvostupanjske presude koje se odnose na isti događaj, ali na druge počinitelje), da prvostupanjske sudske odluke nisu opći izvor prava u formalnom smislu. Konkretno, odluka jednog prvostupanjskog suca ne obvezuje sud na istu odluku o krivnji ili na izricanje iste kazne u drugim postupcima, pri čemu je nužno uzeti u obzir i razlike u svakom pojedinom konkretnom slučaju, te potrebu individualizacije prekršajnopravnih sankcija s obzirom na konkretnog okrivljenika.

9. Ukazuje se da nova činjenica i dokaz mora biti nova po sadržaju i suštini, te moraju biti takve kvalitete da učine izvjesnim da se nešto što je pravomoćno utvrđeno, dogodilo drugačije. Ovaj sud nalazi da predloženi dokazi i činjenice nikako nisu takve kvalitete da bi doveli do oslobađajuće odluke. Naime, žalitelj zapravo iznosi olakotne okolnosti i razloge za odgodu zatvora (zdravstveno stanje, opasnost od gubitka zaposlenja, skrb o obitelji), a takav sklop tvrdnji i okolnosti nikako ne može biti valjana osnova za promjenu pravomoćnog utvrđenja.

10. Što se tiče žalbenih navoda koji se odnose na proturječnosti u rješenju, na nerazumljivost istog i na nedostatak razloga za odluku, kao i navoda koji se općenito odnose na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka ovaj sud nalazi da nije došlo do bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona na koje upire žalitelj. Ovaj sud je utvrdio da pobijana odluka ima sav potreban sadržaj, a njezino obrazloženje sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, te u rješenju ne postoji bitna proturječnost i nelogičnost u odnosu na razloge odluke, a prvostupanjski sud je jasno i nedvosmisleno obrazložio svoj zaključak o tome da dokazi i činjenice izneseni u zahtjevu nisu u konkretnom slučaju prikladni da dovedu do obnove postupka.

11. Promatrajući cijeli postupak s aspekta pravičnosti, ovaj sud je utvrdio da je okrivljeniku svakako pružena realna i razumna mogućnost kvalitetne obrane i iznošenja svih okolnosti i činjenica, te ovaj sud, promatrajući postupak i u njegovoj ukupnosti ne nalazi bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, povreda Ustava niti povredu jamstva obrane i pravičnog suđenja predviđenu Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

12. Slijedom svega navedenog, sud prvog stupnja je pravilno i zakonito odbacio zahtjev za obnovu prekršajnog postupka, pa je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 21. siječnja 2026.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v. r

Gordana Korotaj, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 4 otpravka: za spis okrivljenika i braniteljicu.