REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-100/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske iseljeničke lirike New York Inc., OIB 98169641199, Lincoln Park, 15 Kirschner Ave, NY 07035 USA, kojeg zastupa punomoćnik Darko Markušić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatske izvandomovinske lirike, OIB 23770521513, Vinkovci, Ulica kralja Zvonimira 44, kojeg zastupa punomoćnik Marko Cvrković, odvjetnik u Vukovaru, radi činidbe i naknade štete, odlučujući povodom prijedloga tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4347/2024-5 od 28. srpnja 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku broj P-259/2022-64 od 11. listopada 2024., u sjednici održanoj 21. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4347/2024-5 od 28. srpnja 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku broj P-259/2022-64 od 11. listopada 2024., zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te zbog povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 387. ZPP, vijeće je ocijenilo da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Prvo i drugo pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu pravna pitanja važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP jer nisu utemeljena na procesnoj situaciji ovog predmeta. Naime, postavljenim pitanjima tužitelj polazi od pogrešnog zaključka da je sud ocijenio da je dio tužbenog zahtjeva povučen, kao i da je tužitelj podneskom od 14. svibnja 2024. (kojim je postavio tužbeni zahtjev nakon ukidne odluke drugostupanjskog suda), samo dodatno detaljizirao radnje koje predstavljaju kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva jer to ne proizlazi niti iz obrazloženja nižestupanjskih odluka niti iz dokumentacije koju je tužitelj sukladno odredbi čl. 387. st. 3. ZPP priložio uz prijedlog za dopuštenje revizije.
4.1. Odgovor na treće pravno pitanje postavljeno u prijedlogu za dopuštenje revizije ovisi o činjeničnim utvrđenjima svakog konkretnog slučaja pa stoga nije važno za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
4.2. Osim toga treba navesti da su odluke na koje se tužitelj poziva u prijedlogu za dopuštenje revizije, donesene u činjeničnim i pravnim okolnostima drugačijim od onih u ovom predmetu, pa stoga nisu odgovarajući razlozi važnosti za postavljena pravna pitanja.
5. Budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za postupanje revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
6. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da su nižestupanjski sudovi povrijedili njegovo pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02 i 13/03 - dalje: Konvencija) odnosno pravo na obrazloženu sudsku odluku. Sadržaj tužiteljevog prijedloga za dopuštenje revizije se dijelom svodi na prigovore o načinu na koji su nižestupanjski sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koji se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.
7. U odnosu na navode tužitelja o povredi prava na slobodno udruživanje zajamčeno odredbom čl. 43. Ustava, treba navesti da tužitelj u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije dokazao činjenice na kojima temelji svoje tvrdnje o oponašanju identiteta tužitelja, izazivanju zabune o povezanosti tužitelja i tuženika, prisvajanju stečenog ugleda, rezultata rada, povjerenja i tradicije te parazitskom kopiranju, kao i otežavanju pristupa članstva izvornoj udruzi, pa stoga nije učinio vjerojatnim da je došlo do povrede njegovog prava na slobodno udruživanje.
8. Slijedom navedenog, tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna prava iz čl. 385.a st. 2. ZPP, pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, njegov prijedlog za dopuštenje revizije odbačen u dijelu u kojem je podnesen na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP i odlučeno je kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 21. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
