REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4918/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i mr. sc. Neri Radas članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-predlagatelja osiguranja Školska knjiga d.d. iz Zagreba, Masarykova 28, OIB: 38967655335, kojeg zastupa punomoćnik Đivo Lučić, protiv tuženika-protivnika osiguranja ZŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Krunoslav Štengl, odvjetnik u Zagrebu, radi osiguranja novčane tražbine određivanjem privremene mjere, odlučujući o prijedlogu tuženika-protivnika osiguranja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-751/2025-2 od 13. lipnja 2025., kojim je djelomično potvrđeno i djelomično preinačeno rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-411/2025-6 od 2. svibnja 2025., u sjednici održanoj 21. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika-protivnika osiguranja u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika-protivnika osiguranja u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik-protivnik osiguranja je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-751/2025-2 od 13. lipnja 2025., kojim je djelomično potvrđeno i djelomično preinačeno rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-411/2025-6 od 2. svibnja 2025.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik-protivnik osiguranja postavlja pitanja za koja navodi da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:
„1. Je li protivnik osiguranja kao ravnopravna stranka u postupku prilikom donošenja rješenja o određivanju privremene mjere onemogućen u raspravljanju postupanjem suda u situaciji kada sud utvrdi vjerojatnost postojanja tražbine predlagatelja osiguranja isključivo temeljem dokaza koje je u prijedlogu za određivanje privremene mjere predložio predlagatelj osiguranja, bez ocjene dokaza koje je prije donošenja rješenja o određivanju privremene mjere predložio protivnik osiguranja, a koji dokazi su bili istaknuti radi utvrđenja činjenica koje su u postupku odlučne za utvrđivanje vjerojatnosti postojanja tražbine predlagatelja osiguranja?
2. Je li protivnik osiguranja kao ravnopravna stranka u postupku prilikom odlučivanja o žalbi protiv rješenja o određivanju privremene mjere onemogućen u raspravljanju postupanjem suda u situaciji kada sud u žalbenome postupku potvrdi vjerojatnost postojanja tražbine predlagatelja osiguranja isključivo temeljem dokaza koje je u prijedlogu za određivanje privremene mjere predložio predlagatelj osiguranja, bez ocjene dokaza koje je prije donošenja rješenja o određivanju privremene mjere predložio protivnik osiguranja, a koji dokazi su bili istaknuti radi utvrđenja činjenica koje su u postupku odlučne za utvrđivanje vjerojatnosti postojanja tražbine predlagatelja osiguranja?“.
2.1. Kao razlog važnosti postavljenih pitanja tuženik-protivnik osiguranja navodi da pravno shvaćanje u pobijanoj odluci odstupa od prakse revizijskog suda, kao i da postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, te se poziva na revizijske odluke Revd-3962/2020-2 od 27. travnja 2021. i Rev-565/2022-2 od 4. svibnja 2023., te na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1885/2023-2 od 10. svibnja 2023.
2.2. Tuženik-protivnik osiguranja smatra da pitanja koja postavlja, udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11.-proč.tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP).
2.3. Tuženik-protivnik osiguranja je prijedlog podnio i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP zbog povrede prava na pravično suđenje.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Polazeći od odredbi čl. 385.a i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da pitanja naznačena u prijedlogu tuženika-protivnika osiguranja za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer na postavljena pitanja nije moguće dati jednoznačan odgovor primjenjiv i u drugim slučajevima, s obzirom da odgovor na postavljena pitanja ovisi o posebnim okolnostima i činjenicama svakog pojedinog slučaja.
4.1. Osim toga, postavljena pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika-protivnika osiguranja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu ni zbog toga što tuženik-protivnik osiguranja u odnosu na ta pitanja nije naveo odgovarajuće razloge važnosti, s obzirom da u odlukama koje tuženik-protivnik osiguranja navodi kao razlog važnosti tih postavljenih pitanja, sudovi nisu izražavali pravno shvaćanje u vezi navedenih pitanja kako ih je tuženik-protivnik osiguranja koncipirao u prijedlogu za dopuštenje revizije, niti su te odluke donesene u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, slijedom čega tuženik-protivnik osiguranja nije dokazao ni razloge važnosti postavljenih pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
4.2. Zbog navedenog, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije.
5. Stoga je u odnosu na postavljena pitanja prijedlog tuženika-protivnika osiguranja valjalo odbiti na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP te odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
6. Nadalje, tuženik-protivnik osiguranja je u prijedlogu za dopuštenje revizije naveo da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku povrijeđeno temeljno ljudsko pravo i to pravo na pravično suđenje.
7. Prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
7.1. Tuženik-protivnik osiguranja nije učinio vjerojatnim da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmet preispitivanja), shvaćanje nižestupanjskih sudova izraženo u pobijanom rješenju te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je da tuženik-protivnik osiguranja u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskim rješenjem kojom je potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je radi osiguranja tražbine tužitelja-predlagatelja osiguranja protiv tuženika-protivnika osiguranja određena privremena mjera. Sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije dijelom se svodi na prigovore na način na koji su niži sudovi utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koje se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava i čl. 6. st. 1. Konvencije, osim u izuzetno rijetkom slučajevima (a što nije ovaj slučaj).
7.2. Pri tom valja reći i to da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku - protivniku osiguranja bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja - predlagatelja osiguranja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim odlukama, nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika-protivnika osiguranja. Njihove odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Slijedom navedenog ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da tuženik -protivnik osiguranja nije imao pravično suđenje.
8. S obzirom da tuženik-protivnik osiguranja nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava, u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, te odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 21. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
