Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7, 51000 RIJEKA
Poslovni broj : Kž-305/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Saše Cvijetića kao predsjednika vijeća te Srebrenke Šantić i Sandre Juranović kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Štefančić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog VM zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21,– dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi okrivljenog VM izjavljenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovnog broja K-1670/2022-41 od 15. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog VM te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
1.Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, proglašen je krivim okrivljeni ŠM zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 te je na temelju članka 139. stavak 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci, a ujedno mu je na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru 12. rujna 2022. do 12. prosinca 2022.
1.1.Na temelju članka 148. stavak 6. u svezi s člankom 145. stavak 2. točka 1. do 7. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 dalje: ZKP/08.), okrivljeni ŠM se oslobađa u cijelosti naknade troškova kaznenog postupka kao i troškova na ime nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti
2.Protiv ove presude žalbu je izjavio okrivljeni ŠM po branitelju Mariju Kovačeviću, odvjetniku iz Zagreba zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili preinači i okrivljenika oslobodi od optužbe.
2.1. Okrivljeni ŠM podnio je i osobnu žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Žalbe okrivljenog su se međusobno preklapale i nadopunjavale pa su razmotrene kao jedna žalba.
3.Odgovor na žalbu nije podnesen.
4.Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci.
5.Žalba okrivljenika nije osnovana.
6.U žalbi okrivljenik smatra da je odbijanjem dokaznih prijedloga okrivljenika povrijeđeno pravo na pravično suđenje u smislu članka 468. stavak 2. ZKP/08 kao i prava na obranu u smislu članka 468. stavak 3. ZKP/08 u kom pogledu navodi da je u postupku trebalo ispitati svjedoke KM i ŽM, a u osobnoj žalbi ističe i pregledati video snimke nadzornih kamera, koji dokazni prijedlog da je odbijen bez obrazloženja.
7.Protivno naprijed iznesenih prigovora okrivljenika, odbijanjem provođenja dokaznih prijedloga, prvostupanjski sud nije povrijedio pravo na pravično suđenje iz članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske, a čija je jedna od sastavnica načelo jednakosti oružja. Naime prvostupanjski sud je na raspravi od 15. ožujka 2024. godine (list 195- 201 spisa) odbio kao nevažne dokazne prijedloga ispitivanjem svjedoka KM i ŽM te je na raspravnom zapisniku kao i u odlomku u točki 4. obrazloženja presude iznio razloge o navedenom. Stoga ovaj sud drugog stupnja navodi da se kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 sastoji u upućivanju drugom ozbiljnih prijetećih izraza ili prijetećih konkludentnih radnji podobnih da drugu osobu uznemire, što dakle predstavlja obilježja kaznenog djela, dok ono što je u prethodnim danima prethodilo navedenom događaju kao inkriminaciji, se može ocijeniti samo kao određeni motiv za postupanje, ali što nije obilježje djela pa ni odlučna okolnost.
7.1.U konkretnoj dokaznoj situaciji kada u postupku nije bilo sporno da su odnosi između oštećenog ZM i okrivljenog VM na radnom mjestu bili narušeni do te mjere da ih je vlasnik ugostiteljskog lokala u kojem su obojica radili pokušao riješiti posebnim razgovorom, doista nije bilo važno o tome da li se uzroci nesporno loših odnosa dvojice zaposlenika nalaze u okolnostima vezano za učenicu ugostiteljske škole koja je bila na praksi pa niti kako se inače oštećenik ponašao u ugostiteljskom lokalu, na koje okolnosti su svjedoci bili predloženi. Osim toga, o ranijim odnosima djelatnika u ugostiteljskom lokalu moglo se utvrđivati i kroz druge dokaze, poglavito iskaze svjedoka koji su ispitani u postupku pa o tome i iskazali, a to su svjedoci NM, vlasnik lokala i HM djelatnik lokala.
7.2. O inkriminiranim događajima postojao je uvjerljiv pa i dosljedan iskaz žrtve/oštećenog ZM koji je bio potvrđen iskazima dvojice svjedoka NM i HM , ali što je posebno bitno i pisanim dokazima, a to su preslike poruka upućenih od strane okrivljenika drugim osobama, a koje su također sadržavale ozbiljno prijeteći sadržaj. Stoga okrivljeniku nije bilo povrijeđeno pravo na obranu niti je u odnosu na optužbu bio u bitno neravnopravnom položaju u smislu povrede načela jednakosti oružja kao dijela prava na pravično suđenje u situaciji kada je sud odbio provođenje dokaza na predložene okolnosti ocijenivši ih nevažnim.
8.U odnosu na dokaz pregledom snimke videonadzora ovaj sud navodi da na raspravi koja je 15. ožujka 2024. započela ispočetka, kao niti na raspravi koja je započela 7. rujna 2023. od strane obrane nije predložen kao dokaz pregled snimke video nadzora te o ovom dokazu nije odlučeno na raspravi, niti je obrazloženo u pobijanoj presudi, a jedini podatak o postojanju video nadzora proizlazi iz obrane okrivljenika i to u svezi okolnosti je li stažistica često u ugostiteljskom lokalu dolazila do njega, a što doista nije odlučna okolnost u odnosu na inkriminirano kazneno djelo.
9.Stoga ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjenje bitne postupovne povrede na koje se poziva žalitelj niti druge povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a niti su povrijeđene konvencijske i ustavne odredbe koje su vezane za žalbena upiranja.
10.U činjeničnom pogledu žalitelj suštinski ostaje kod svoje obrane iz postupka, nastojeći i u žalbi ukazati da se u ponašanju oštećenika radilo o određenoj provokaciji. Međutim, kako je to već naprijed istaknuto u postupku nije bilo sporno da se radilo o konfliktnoj situaciji između dva djelatnika ugostiteljskog lokala zbog čega je vlasnik lokala pokušao razriješiti konflikt djelatnika, ali u čemu svakako nije uspio. O tome da je u inkriminiranom događaju upravo okrivljenik uputio prijeteće izraze oštećeniku proizlazi iz suglasnih iskaza oštećenika ZM i svjedoka NM, a o eskalaciji sukoba iskazuje i svjedok IM, kao što se ponovno ističe da su prijeteći izrazi sadržani i u pisanim porukama koji su od strane okrivljenika putem društvenih mreža istog dana poslane drugim osobama, a odnosile su se na oštećenika. Sve navedeno iz dokaza u postupku dovodi do ispravnog zaključka suda prvog stupnja da je okrivljenik u verbalnom konfliktu s oštećenikom istome zaprijetio riječima, a kasnije i posredno putem pisanih poruka, a na sve se nadovezuje i nesporna okolnost da se odmah nakon događaja oštećenik obratio policiji, s time da je iskazao da je bio u strahu i osjećao se ugroženo. U odnosu na kazneno djelo prijetnje ovo djelo postoji bez obzira iz kojih razloga se prijeti, a nije odlučno je li okrivljenik upućujući drugome prijetnju ozbiljno mislio, već je samo bitno je od strane oštećenika obzirom na sve okolnosti u kojima je prijetnja upućena mogla biti ozbiljno shvaćena i je li kod oštećenika stvorila osjećaje uznemirenosti straha ili uzbuđenosti, što je pravilno sud prvog stupnja sve utvrdio i obrazložio.
11.Okrivljenik u žalbi ukazuje i na svoje zdravstvene probleme te ih povezuje sa svojim postupcima, koju okolnost zdravstvenih poteškoća je sud prvog stupnja prihvatio u sklopu utvrđenih olakotnih okolnosti, iako se mora istaknuti u postupku od strane okrivljenika nije predočena odgovarajuća sadržajno i vremenski značajna medicinska dokumentacija. Što se tiče učina kaznenog djela povezano sa zdravstvenim stanjem okrivljenika, potonji načinom svoje obrane, ali niti sadržajem iste, uzroke događaja nije obrazložio svojih psihičkim poteškoćama, već prije svega svojim stajalištem o njemu neprihvatljivom ponašanju oštećenika.
12. Pravilno je stoga prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje te je potom na pravilno kao i potpuno utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenjen kazneni zakon kada je okrivljenik proglašen krivim zbog kaznenog djela prijetnje na način kao u izreci prvostupanjske presude.
13. Okrivljenik nominalno nije podnio žalbu zbog odluke o kazni, ali svaka žalba okrivljenika podnesena zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadrži i ovu žalbenu osnovu je drugostupanjski sud presudu razmotrio i u tom segmentu. Osim toga i sadržajem žalbe na način da se tvrdi kako nisu pravilno utvrđene okolnosti koje su od utjecaja na odmjeravanje kazne, a one koje su utvrđene nisu pravilno vrednovane, što se s jedne strane obrazlaže isticanjem lošeg zdravlja okrivljenika, a s druge strane da je nepravilno cijenjen značaj osuđivanosti jer se radilo o osudi od prije više od dvadeset godina, se ukazuje na odluku o kazni.
14.Ovaj sud drugog stupnja nalazi da je sud prvog stupnja pravilno ocijenio na strani okrivljenika postojanje olakotnih okolnosti- roditeljstvo jednog maloljetnog djeteta, korektno držanje pred sudom, a prihvatio je i da okrivljenik ima zdravstvenih problema. Suprotno tvrdnjama žalitelja na strani okrivljenika postoji i značajna otegotna okolnost, a to je ranija osuđivanost s time da se radi o kontinuitetu osuđivanosti od više godina jer je osuđivan u šest navrata, a u više navrata upravo zbog kaznenih djela prijetnje pa je i specijalni povratnik. Sve navedene okolnosti u smislu članka 47. stavak 1. KZ/11 utječu da kazna bude blaža ili teža po vrsti i mjeri pa je uzimajući uz navedeno u obzir stupanj krivnje i pogibeljnost kaznenog djela potom sud pravilno izrekao kaznu zatvora kojom će se ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, koje se sastoje u društvenoj osudi zbog počinjenog kaznenog djela, jačanju povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecaju na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanju okrivljeniku ponovno uključivanje u društvo.
15. Kako razlozi žalbe nisu ostvareni te kako sud nije utvrdio povreda postupka i zakona na koje na temelju članka 476. stavak 1. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 482. ZKP/08 žalba okrivljenika odbijena kao neosnovana te je potvrđena presuda suda prvog stupnja.
Rijeka, 21. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Saša Cvijetić
