Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-1647/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca, kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe Isto nekretnine d.o.o. Zagreb i okrivljenika ĐJ, kao odgovorne osobe, zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu („Narodne novine“ broj: 78/15, 134/15, 120/16), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe Isto nekretnine d.o.o. Zagreb i okrivljenika ĐJ, kao odgovorne osobe, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, od 14. prosinca 2022. godine, broj: 52.Pp-17653/2022, na sjednici vijeća održanoj dana 21. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba okrivljene pravne osobe Isto nekretnine d.o.o. Zagreb i okrivljenika ĐJ, kao odgovorne osobe, a u povodu žalbe okrivljenika i po službenoj dužnosti preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni u odnosu na okrivljenu pravnu osobu, na način da su okrivljenici djelom činjenično opisanim u izreci pobijane presude počinili prekršaj iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu („Narodne novine“ broj: 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 42/20, 47/20 i 114/22), pa se na temelju citiranog propisa uz primjenu članka 33. stavka 1. i članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) okrivljenoj pravnoj osobi izriče novčana kazna u iznosu od 260,00 eura (dvjestošezdeset eura) koju je okrivljena pravna osoba dužna platiti u roku od 15 dana po primitku ove presude.

II. U preostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu, odbija se kao neosnovana žalba okrivljene pravne osobe Isto nekretnine d.o.o. Zagreb, dok se žalba okrivljenika ĐJ, kao odgovorne osobe odbija kao neosnovana u cijelosti, te se prvostupanjska presuda potvrđuje.

III. Ukoliko okrivljenici u roku od 15 dana po primitku ove presude plate dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.

IV. Okrivljenici su dužni naknaditi paušalni iznos troškova prekršajnog postupka ovoga suda u iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura), svaki u roku od 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljena pravna osoba Isto nekretnine d.o.o. Zagreb i okrivljenik ĐJ, kao odgovorna osoba proglašeni su krivim zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu, činjenično pobliže opisanog u izreci pobijane presude, pa je temeljem citiranog propisa okrivljenoj pravnoj osobi izrečena novčana kazna u iznosu od 2.000,00 kuna (dvijetisuće kuna), a okrivljenoj odgovornoj osobi izrečena je novčana kazna u iznosu od 150,00 kuna (stopedeset kuna).

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 kuna (sto kuna), svaki.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su podnijeli žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga, a naročito zbog odluke o kazni, navodeći u bitnom da su naknadno predali godišnje financijsko izvješće, pa da stoga do štetnih posljedica uslijed počinjenog prekršaja nije ni došlo. Uz to smatraju kako okrivljena pravna osoba do sada nije kažnjavana, a uz to kako su izrazili kajanje za počinjeni prekršaj, da su ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu članka 38. Prekršajnog zakona. Dodali su da im je pandemija Covid-19 narušila financijsku stabilnost te da zbog velikih mjesečnih financijskih obveza nisu u mogućnosti platiti izrečene novčane kazne. Istaknuli su da im je tijekom prvostupanjskog postupka povrijeđeno pravo obrane jer im nije bilo omogućeno da iznesu pisanu obranu, te da im nije dostavljen Izvadak iz registra godišnjih financijskih izvještaja za 2021. godinu, pa da im nije poznato što se u njemu navodi.

4. Žalitelji predlažu da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

5. Žalba okrivljene pravne osobe djelomično je osnovana, dok je žalba okrivljene odgovorne osobe neosnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (“Narodne novine” broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske našao je da je prvostupanjski sud potpuno i točno utvrdio činjenično stanje, te da nije na štetu okrivljenika povrijedio materijalno pravo. Ispitujući dalje pobijanu presudu, ovaj sud nije našao da bi nastupila zastara prekršajnog progona, te da bi tijekom prvostupanjskog postupka bile počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti povrede na koje upiru žalitelji.

7. Ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud, na temelju provedenog prekršajnog postupka, a naročito na temelju izvršenog uvida u dokumentaciju koja prileži spisu osnovano zaključio da su okrivljenici ostvarili bitna obilježja prekršaja koji im se stavlja na teret, pri čemu je za okrivljenje iz izreke pobijane presude dao valjane razloge o odlučnim činjenicama koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

8. Vezano za žalbene navode okrivljenika da im je povrijeđeno pravo obrane jer im nije dana mogućnost da iznesu obranu pisanim putem kako bi se utvrdile sve okolnosti konkretnog slučaja, ovaj sud ističe da je uvidom u spis predmeta utvrđeno da obavijest iz članka 109a. Prekršajnog zakona, u smislu članka 234. stavka 3. Prekršajnog zakona, čini sastavni dio prekršajnog naloga tužitelja Klasa: 120-02/22-04/22789, Urbroj: 07-03-22-1 od 29. rujna 2022., a koja obavijest između ostalog sadrži i upozorenje okrivljenicima da u tijeku postupka mogu slobodno iznijeti obranu ili dostaviti pisanu obranu. Kako su okrivljenici na izdani prekršajni nalog podnijeli prigovor, to je evidentno da su predmetni prekršajni nalog i primili, a samim time bili su već tada upozoreni na mogućnost dostave pisane obrane, kao i kasnije svakim pozivom na ročište. Što se pak tiče žalbenih navoda okrivljenika da im nije dostavljen Izvadak iz registra godišnjih financijskih izvještaja za 2021. godinu, pa da im nije poznato što se u njemu navodi, ovaj sud ističe da su okrivljenici imali pravo izvršiti uvid u spis predmeta i upoznati se sa sadržajem predmetnog Izvatka s obzirom da je Fina isti dostavila u spis predmeta Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu zajedno s prigovorom okrivljenika na izdani prekršajni nalog 11. studenog 2022. godine, a uz to okrivljenici su uredno primili poziv za ročište žurnog postupka održanog 13. prosinca 2022. na kojem ročištu je i proveden kao dokaz predmetni Izvadak iz registra godišnjih financijskih izvještaja za 2021. godinu, na kojeg su se bili ovlašteni očitovati na tom ročištu jer se radi o dokazu tužitelja, no kako se na predmetno ročište nisu odazvali, iako su bili uredno pozvani i nisu ispričali svoj nedolazak, to sada neosnovano ističu da im je na taj način povrijeđeno pravo obrane.

9. Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, ovaj sud je našao da je prvostupanjski sud, odmjeravajući visinu kazne pravilno odmjerio novčanu kaznu okrivljenicima, vodeći računa o okolnostima iz članka 36. Prekršajnog zakona, pri čemu je okrivljenoj pravnoj osobi primjenom članka 37. Prekršajnog zakona izrekao novčanu kaznu u iznosu od 2.000,00 kuna, što je u vrijeme počinjenja prekršaja bio ujedno i opći minimum novčane kazne propisan člankom 33. stavkom 1. Prekršajnog zakona.

10. Međutim, potrebno je istaknuti da se prema načelu primjene blažeg propisa iz članka 3. Prekršajnog zakona prema počinitelju prekršaja primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja. Kako je u međuvremenu, 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 114/22), koji sada člankom 33. stavkom 1. Prekršajnog zakona propisuje neznatno niži opći minimum novčane kazne za pravnu osobu, u odnosu na opći minimum koji je tom odredbom zakona bio propisan u vrijeme počinjenja prekršaja, to je u smislu članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona trebalo primijeniti novi zakon kao blaži za okrivljenu pravnu osobu. Naime, računajući po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 za pravnu osobu opći minimum novčane kazne od 2.000,00 kuna u vrijeme počinjenja prekršaja iznosio je 265,45 eura, dok je prema sadašnjoj odredbi članka 33. stavka 1. Prekršajnog zakona isti 260,00 eura. Stoga je ovaj sud, uvažavajući okolnosti koje je cijenio prvostupanjski sud prilikom odmjere visine kazne, preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o kazni okrivljenoj pravnoj osobi, maksimalno je ublaživši do visine propisanog općeg minimuma novčane kazne za ovu vrstu okrivljenika, kao pod točkom I izreke ove presude.

11. Razmatrajući odluku o kazni izrečenu okrivljeniku ĐJ, kao odgovornoj osobi, uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je našao da je prvostupanjski sud, odmjeravajući visinu kazne imao u vidu sve relevantne okolnosti propisane člankom 36. Prekršajnog zakona, tako da je okrivljenoj odgovornoj osobi izrečena novčana kazna daleko ispod propisanog minimuma za ovakvu vrstu prekršaja i to blizu općeg minimuma novčane kazne propisanog za fizičku osobu člankom 33. stavkom 3. Prekršajnog zakona.

12. Ovaj sud ističe da je nakon počinjenja predmetnog prekršaja, 1. siječnja 2023. stupio na snagu i Zakon o izmjenama Zakona o računovodstvu („Narodne novine“ broj: 114/22) a kojim je sada za pravnu osobu propisana novčana kazna u rasponu od 1.320,00 eura do 13.270,00 eura, a za odgovornu osobu u pravnoj osobi propisana je novčana kazna u rasponu od 660,00 eura do 2.650,00 eura, dakle, u neznatno nižem iznosu nego što je bila propisana u vrijeme počinjenja prekršaja. Konkretno u vrijeme počinjenja prekršaja novčana kazna bila je propisana u rasponu od 10.000,00 kuna do 100.000,00 kuna za pravnu osobu, što je prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450 iznosilo 1.327,23 eura do 13.272,28 eura, dok je za odgovornu osobu u pravnoj osobi bila propisana u rasponu od 5.000,00 do 20.000,00 kuna, što je prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450 iznosilo 663,61 eura do 2.654,46 eura. Iako se, kao što je već naprijed navedeno, prema načelu primjene blažeg propisa iz članka 3. Prekršajnog zakona, prema počinitelju primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta primijenit će se najblaži propis za počinitelja, ovaj sud prilikom donošenja ove odluke nije izmijenio pravnu oznaku djela i primijenio novi zakon kao blaži u odnosu na okrivljenu odgovornu osobu. To stoga što je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud pravilno odmjerio novčanu kaznu izrekavši okrivljenoj odgovornoj osobi novčanu kaznu u iznosu od 150,00 kuna, koja kazna je već po prvostupanjskom sudu izrečena primjenom članka 37. Prekršajnog zakona daleko ispod minimuma novčane kazne propisanog za ovakvu vrstu prekršaja, a što ujedno predstavlja i ublaženu novčanu kaznu po Zakonu o izmjenama Zakona o računovodstvu („Narodne novine“ broj: 114/22). Stoga prema načelu konkretnosti nema mjesta primjeni tog blažeg propisa iz razloga što po mišljenju ovog suda primjena Zakona o izmjenama Zakona o računovodstvu ne bi dovela do povoljnijeg položaja okrivljene odgovorne osobe u ovom prekršajnom postupku.

13. Ovaj sud smatra da je novčana kazna izrečena okrivljenicima u svemu primjerena prekršajna sankcija, razmjerna težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika, te da je ista pogodna da se njezinim izricanjem ostvari kako opća tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, odnosno da će se okrivljenici ubuduće kloniti činjenja ovakvih i sličnih prekršaja. Ujedno se ističe da ovaj sud nije našao da bi bili ispunjeni zakonski uvjeti za primjenu članka 38. stavka 2. Prekršajnog zakona, odnosno za oslobođenje okrivljenika od kazne. To stoga što se ispunjenje obveze zbog koje je prekršajni postupak pokrenut, konkretno dostavom godišnjeg financijskog izvješća Fini 27. svibnja 2022. za javnu objavu, ne može smatrati ispunjenjem obveze dostave financijskih izvješća Fini za statističke i druge potrebe u propisanom roku, zbog koje bi bila opravdana primjena članka 38. Prekršajnog zakona dok se ovako radi o dvije odvojene obveze poduzetnika za čije propuštanje su propisane i odvojene sankcije.

14. Međutim, treba naglasiti da je odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u danom roku. Stoga ako okrivljenici u roku od 15 dana po primitku ove presude plate dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom.

15. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka na zakonu je osnovana i valjano obrazložena. Uz to, kako je ovaj sud donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, to su okrivljenici na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona dužni naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka ovog žalbenog suda u iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura) svaki, u roku od 15 dana po primitku ove presude. Visina troškova odmjerena je u skladu s odredbom članka 138. stavka 3. Prekršajnog zakona, s obzirom na trajanje i složenost prekršajnog postupka.

16. Slijedom istaknutog odlučeno je kao u izreci ove presude.

17. Ova presuda je pravomoćna.

U Zagrebu 21. siječnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Sanja Radeljak, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.