Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-3116/2024
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca, kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika MĐ, zbog prekršaja iz članka 119. stavka 1. točke 2. Zakona o carinskoj službi („Narodne novine“ broj: 68/13, 30/14, 115/16, 39/19, 98/19), odlučujući o žalbi okrivljenika MĐ, kojeg brani Rajko Radelić, odvjetnik iz Koprivnice, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Vijeća za prekršaje, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, Ministarstva financija Republike Hrvatske, od 23. veljače 2024., Klasa: 413-01/22-26/2444, Urbroj: 513-02-3002/12-24-54, na sjednici vijeća održanoj dana 21. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba okrivljenika MĐ, a u povodu žalbe i po službenoj dužnosti pobijano rješenje o prekršaju se ukida i predmet se vraća prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni postupak, na ponovni postupak i odlučivanje.
Obrazloženje
1. Rješenjem o prekršaju Vijeća za prekršaje, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, Ministarstva financija Republike Hrvatske, od 23. veljače 2024., Klasa: 413-01/22-26/2444, Urbroj: 513-02-3002/12-24-54, okrivljenik TĐ proglašen je krivim za prekršaj iz članka 119. stavka 1. točke 2. Zakona o carinskoj službi, činjenično opisanog u izreci pobijanog rješenja, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 eura (tritisuće eura).
2. Istim rješenjem okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura).
3. Protiv prvostupanjskog rješenja okrivljenik je po branitelju podnio žalbu zbog bitne povrede odredbi prekršajnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, navodeći u bitnom da carinska uprava ne može po prigovoru kojim se osporavaju činjenice, voditi postupak i odlučiti o krivnji okrivljenika, već da to može samo sud. Istaknuo je da se na ispitivanje svjedoka u prekršajnom postupku primjenjuju odredbe Zakona o kaznenom postupku, slijedom čega da svjedoci ne mogu čitati zapisnike, bilješke ili zabilježene citate, a da se iz sadržaja iskaza ispitanih svjedoka može zaključiti da su čitali dokumente a ne svjedočili o utvrđenom prekršaju. Smatra da nije počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret s obzirom da nije omogućio obavljanje inspekcijskog nadzora. Predlaže da se pobijano rješenje ukine, te da se izdvoje nezakoniti dokazi u postupku pred sudom.
4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
5. Žalba je osnovana.
6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je našao po službenoj dužnosti da je počinjena bitna povreda odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 10. Prekršajnog zakona, jer se odluka o prekršaju temelji na nezakonitom dokazu iz članka 90. Prekršajnog zakona, a na što osnovano upire i žalitelj.
7. Odredbom članka 90. Prekršajnog zakona propisano je da se odluka ne smije temeljiti na dokazima koji su pribavljeni na nezakonit način, s time da su nezakoniti dokazi u smislu stavka 2. točke 2. citirane odredbe, između ostalog, oni koji su pribavljeni povredom odredbi prekršajnog postupka i koji su izričito predviđeni tim zakonom, te drugi dokazi za koje se iz njih saznalo.
8. Naime, iz obrazloženja pobijanog rješenja vidljivo je da je tijekom prvostupanjskog postupka okrivljenik iznio svoju obranu, te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka LĐ i ČĐ, carinskih službenika Službe za mobilne jedinice Varaždin. Iz Zapisnika o glavnoj raspravi od 21. veljače 2024. proizlazi da je u dokaznom postupku vršen uvid i čitanje: fotodokumentacije Službe za mobilne jedinice Varaždin od 7. svibnja 2022. i Izvješća o postupanju sastavljenog od strane carinskih službenika ČĐ i LĐ iz Službe za mobilne jedinice Varaždin. Ovaj sud ističe da je LĐ tijekom svojeg iskazivanja u svojstvu svjedoka na glavnoj raspravi održanoj 21. veljače 2024., uz svoja zapažanja, citirao i izjave okrivljenika koje mu je okrivljenik prilikom nadzora dao a da prethodno okrivljenik nije bio upozoren u smislu članka 158. stavka 6. i članka 171. stavka 2. Prekršajnog zakona. Na taj način saslušani svjedok je u svoj iskaz unio cjelokupan sadržaj konverzacije s osumnjičenikom koja je vođena prilikom provođenja nadzora, a koji je sadržan u samom Izvješću o postupanju.
9. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak iskaz ovog svjedoka prihvatilo u cijelosti, a to znači i ovaj dio u kojem on prepričava što mu je okrivljenik tijekom inspekcijskog nadzora rekao, a koji dio iskaza se i reproducira u obrazloženju pobijanog rješenja. Time je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak počinilo bitnu povredu odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 10. Prekršajnog zakona, koju okrivljenik osnovano ističe u žalbi.
10. Sukladno članku 158. stavku 6., 7. i 8. Prekršajnog zakona, u prekršajnom postupku se kao dokazi koji se odnose na saznanja dobivena od strane ovlaštenih osoba tijela državne uprave, mogu koristiti jedino zapisnici o ispitivanju osumnjičenika, a sukladno odredbama Prekršajnog zakona o ispitivanju okrivljenika, te zapisnici o ispitivanju svjedoka, prema članku 173. stavku 1. Prekršajnog zakona, sukladno Zakonu o kaznenom postupku. Iz navedenog je sasvim jasno da iskaz svjedoka – carinskog službenika, u kojem isti prepričava sadržaj razgovora s okrivljenikom MĐ predstavlja zakonom zabranjen dokaz, jer se na taj način, zaobilaznim putem, u dokazni materijal unose oni elementi koji ne mogu biti temelj za donošenje odluke o prekršaju.
11. Kako se dakle, odluka o krivnji okrivljenika temelji na navedenom nezakonitom dokazu, iako je Izvješće o postupanju u tom dijelu, na temelju članka 121. stavka 1. Prekršajnog zakona, trebalo biti izdvojeno iz spisa predmeta, to je ostvarena bitna povreda odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 10. Prekršajnog zakona, kojom je propisano da je bitna povreda odredbi prekršajnog postupka počinjena ako se odluka o prekršaju temelji na nezakonitom dokazu iz članka 90. ovog Zakona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
12. Zbog ostvarene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka, trebalo je pobijano rješenje o prekršaju ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu državne uprave koje vodi prekršajni postupak, kao stvarno nadležnom tijelu za vođenje prekršajnog postupka u odnosu na prekršaje iz Zakona o carinskoj službi na ponovni postupak i odlučivanje.
13. U ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak otkloniti će navedenu bitnu povredu odredbi prekršajnog postupka, te će provesti sve raspoložive dokaze kako bi utvrdilo sve odlučne činjenice konkretnog slučaja, a nakon toga će donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
14. Slijedom istaknutog riješeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 21. siječnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Sanja Radeljak, v.r.
Mladen Genc, v.r.
Rješenje se dostavlja Vijeću za prekršaje, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Zagreb, Ministarstvu financija Republike Hrvatske, u 5 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
