1

                                                                                             Poslovni broj: 16 P Ob-16/2021-49

               

       Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

   Stalna služba u Županji

           Veliki kraj 48

     OIB: 77561654785

                                                                                                      Poslovni broj: 16 P Ob-16/2021-49

                                                                                                                                                                                                                    U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A  

                                                                                   

                Općinski sud u Vinkovcima,  Stalna služba u Županji, po sucu Heleni Zetić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja F. M. iz Ž., OIB: …, zastupanog po punomoćniku K. G., odvjetniku iz Ž., protiv tužene M. M. iz G., OIB: …, zastupana po punomoćniku H. L., odvjetniku iz Ž., radi uzdržavanja bračnog druga, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 22. prosinca 2023., u nazočnosti punomoćnika parničnih stranaka, a koja presuda je donesena i objavljena  8. siječnja 2024.,

 

p r e s u d i o    j e

 

  I. Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom koji glasi: 

"Utvrđuje se da je 29. siječnja 2021. prestala obveza uzdržavanja tužitelja F. M. iz Ž., OIB: …, prema tuženoj M. M. iz G., OIB: …, određena rješenjem Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, poslovni broj R1 Ob-500/2019 od 10. rujna 2019., kojom je tužitelj F. M. obvezan doprinositi za uzdržavanje tužene M. M. iznos od 900,00 kn (slovima:  devet stotina kuna) mjesečno."

Nalaže se tuženoj M. M., OIB: …, G., da naknadi tužitelju F. M. iz Ž.,OIB: …, troškove ovog postupka, sve u roku 15 dana."

              II. Nalaže se tužitelju F. M. iz Ž., OIB: …, da tuženoj M. M. iz G., OIB: …, naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od  613,27 eura (slovima: šest stotina trinaest eura i dvadeset sedam centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 8. siječnja 2024. do isplate, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve to  u roku od 15 dana, dok se tužena odbija sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa u točke II. izreke ove presude, a do zatraženog iznosa od 1.300,00 eura. 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj u tužbi navodi da je temeljem rješenja Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, poslovni broj R1 Ob-500/2019 od 10. rujna 2019. u obvezi doprinositi za uzdržavanje M. M. iz G., OIB: …, kao bivšeg bračnog druga, iznos od 900,00 kn mjesečno i to počev od 18. travnja 2019. kao dana podnošenja zahtjeva za uzdržavanje pa nadalje, pa i nakon proteka od godinu dana od dana donošenja ovoga rješenja i to najkasnije do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec, a sve na račun M. M. Tužitelj nadalje tvrdi da je sud prilikom donošenja navedenog rješenja morao primijeniti odredbu čl. 298. Obiteljskog zakona, te odrediti uzdržavanje na vrijeme od godinu dana, a produžiti uzdržavanje samo, ako M. M. podnese tužbu i to prije isteka roka od godinu dana i ako postoje opravdani razlozi za produljenje obveze uzdržavana.  Također navodi da tužitelj doprinosi za uzdržavanje tužene od 18. travnja 2019., što znači da je 17. travnja 2020. proteklo godinu dana sukladno čl. 298. st. 1. Obiteljskog zakona. Tužitelj, iako je plaćao uredno, putem trajnog naloga uzdržavanje tuženoj, dogodio se propust da jedan mjesec uzdržavanja nije uplaćeno na račun tužene do 15-og u mjesecu, te je tužena odmah pokrenula prisilnu naplatu putem FINA, sada tužena uzdržavanje naplaćuje putem FINA, a tužitelj je na isto uložio prigovor, jer smatra da nema osnove za prisilnom naplatom, obzirom da dugovanje više ne postoji, već je tužitelj čak i u preplati 800,00 kn. Tužitelj tvrdi da ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi sud odredio da tužitelj doprinosi za uzdržavanje i nadalje. Naime, tužitelj tvrdi da sud treba uzeti u obzir činjenicu da su stranke ovoga postupka bile u braku samo 9 godina, a tužitelj navodi da je bračnu zajednicu napustio 2018., tako da bračna zajednica nije, trajala niti punih 9 godina. Nadalje, navodi da su stranke za vrijeme trajanja bračne zajednice kupile kuću u G., na adresi …, u kojoj tužena i dalje živi, a tužitelj je svoju polovicu sudskom nagodbom predao u vlasništvo kćeri tužene. Dakle, tužitelj je iselio iz nekretnine koju je stekao sa tuženom u braku, te je 15. studenog 2019. dao svoju polovicu nekretnine kćerci tužene, dakle dva mjeseca nakon razvoda raka, no iako tužitelj u navedenoj nekretnini nije živio od 2018., od tužene nikada nije tražio plaćanje najma za svoju polovicu nekretnine, te opravdano tvrdi da su i to okolnosti relevantne za utvrđivanje prestanka obveze uzdržavanja tužene. Tužitelj navodi da je nakon napuštanja bračne zajednice živio u V., u sinovoj kući, jer nije imao vlastitu nekretninu. Nakon sklapanja novog brak s Lj. M., kupio je s istom kuću u Ž., i to kreditom kod … banke d.d. koji otplaćuje u mjesečnim anuitetima u visini od 4.320,00 kn. Sadašnja supruga tužitelja nije zaposlena, a nema niti mirovinu, tako da  oni financijski ovise isključivo o mirovini tužitelja. Osim navedenog, tužitelj je i u obvezi doprinositi za uzdržavanje Lj. M. iz Š. mjesečno iznos od 200,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB, sukladno presudi Općinskog suda u Županji poslovni broj P-131/11 od 16. svibnja 2011. Također navodi da je tužitelj osoba starije životne dobi, slabijeg zdravstvenog stanja, da se nije u mogućnosti brinuti sam o sebi, dok je tužena stara 52 godine  tj. znatno mlađa od tužitelja, te se u mogućnosti sama brinuti o vlastitim potrebama. Također navodi da tužena ima troje djece od kojih su dvoje punoljetni, situirani i zaposleni, te se mogu i imaju obvezu brinuti o svojoj majci, a osim toga, tužena je u izvanbračnoj zajednici, što je dodatni razlog za prestanak uzdržavanja iste od strane tužitelja, a navodi i da tužena ima zdravstvenih problema s kukom od rođenja, međutim tužitelj tvrdi da je ista sposobna za rad na određenim poslovima, te da se ne može profesionalno osposobiti za određene poslove, a ukoliko tvrdi da nije sposobna za rad, tad predlaže da ista priloži relevantnu dokumentaciju iz koje to proizlazi, kao i sve mjere koje je poduzela (profesionalna rehabilitacija, prekvalifikacija, ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu, pravo na pomoć osobama s invaliditetom i sl.). Slijedom navedenog predlaže da sud po provedenom postupku donese presudu kojom će utvrditi da je prestala obveza uzdržavanja tuženoj od strane tužitelja s danom 29. siječnja 2021., te kojom će naložiti tuženoj da naknadi parnični trošak tužitelju.

2. U odgovoru na tužbu tužena se protivila tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, ističe da je obveza uzdržavanja određena temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda Vinkovci Stalna služba u Županji poslovni broj R1 Ob-500/2019-8 od 10. rujna 2019., a u kojem postupku su stranke bile zastupane po punomoćnicima profesionalcima – odvjetnicima te su se u tome postupku stranke odrekle prava žalbe znajući da je rješenjem suda određena obveza uzdržavanja na teret tužitelja trajno i sa htijenjem da to tako bude, a ne limitirano na godinu dana. Konačno predmetno rješenje Općinskog suda Vinkovci Stalna služba u Županji poslovni broj R1 Ob-500/2019-8 od 10. rujna 2019. je pravomoćno i ovršno te ga nije dopušteno preispitivati naknadnim samostalnim parnicama kao što, kako to primjećuje tužena, ovim postupkom nastoji tužitelj. Tužena ističe da tužitelj nije uredno plaćao svoju obvezu uzdržavanja, a kako je ista isključivo financijski ovisna o tome određenom uzdržavanju, time je dovođena u stanje neizvjesnosti po svoju egzistenciju slijedom čega je upućivala opomene tužitelju na obvezu plaćanja, a kako je takva neurednost plaćanja bila učestala to je tužena konačno podnijela FINI prijedlog za prisilno namirenje obveza uzdržavanja. Tužena  osporava interpretaciju tužitelja vezano za stjecanje kuće u G. na adresi  … (za tu kuću otac tužene je istoj dao plac), o načinu i razlozima razvrgnuća suvlasništva odnosno diobe bračne stečevine stranaka, pri čemu se tužbom ističe da je tužitelj svoju polovicu sudskom nagodbom predao u vlasništvo kćerki tužene 15. studenog 2019., te da nikada nije tražio plaćanje najma za svoju polovicu nekretnine unatoč tome što je iselio iz iste tijekom 2018., da nije sporno je da je predmetna nekretnina, kuća u G. - obnovljena poslije poplave rijeke S. u 2014., te je s tim u vezi sukladno Zakonu o saniranju posljedica katastrofe na području županije izgrađena nova kuća (koja je bila upisana formalno kao suvlasništvo stranaka – tužitelja i tužene) čija veličina u izgradnji je ovisila o  broju ukućana koji stanuju u toj kuću. S tim u vezi ističe se da u odnosnoj kući živi i stanuje mldb. kćerka tužene te je obzirom na tu činjenicu da je ista živjela u toj nekretnini i u vrijeme poplave rijeke S., RH izgradila veću kuću no što bi to bilo u slučaju da su u nekretnini stanovali samo stranke. Posljedično tome suvlasnički omjeri su tek formalno određeni kao suvlasništvo stranaka u jednakim dijelovima, no nespornim smatra da bi jedan dio toga suvlasništva pripao i mldb. kćerki tužene J. P. (15 god.). Tužena navodi da su to su okolnosti koje su utjecale na diobu bračne stečevine na način da je ista nekretnina u ½ dijela upisana kao suvlasništvo mldb. kćerke tužene J. P.  Nadalje, nespornim smatra da su stranke imale i preostalu imovinu kao bračnu stečevinu, ne samo tu kuću u G., a što je ostalo kao samostalna imovina isključivo tužitelju, pa je i takva raspoložba bila od utjecaja na diobu imovine stranaka, na način da je ½ kuće u G. upisana kuće kao suvlasništvo kćerke tužene, s time da stranke nemaju daljnjih potraživanja jedna prema drugoj (primjerice ističe se da su stranke prethodno živjele u V., otprilike 2010. i nadalje, ulagali u renoviranje kuće u V. koja je bila u formalnom suvlasništvu tužitelja i njegova sina, uvodili centralno grijanje, otplaćivali kredit, obnovili krov, kupili namještaj, kuhinju i dr.; stekli su kasnije automobil koji je ostao tužitelju u vlasništvu, odnosno novac nakon njegove prodaje, zatim još jedna kuća u V. koja je kupljena nekih godinu dana prije razvoda braka itd.., a što tužena tek uzgredno navodi u svrhu osporavanja tužbenih navoda i pogrešnih zaključaka, bez intencije daljnjeg obrazlaganja, jer isto i nije predmet ovoga postupka, a niti je od utjecaja za ovaj postupak po mišljenju tužene. Tužena ističe da tužitelju ni u kojem slučaju ne pripada pravo potraživanja izgubljenog najma ili slično kako se to neosnovano proteže tužbom, a niti je takva okolnost od ikakvog utjecaja na ovu pravnu stvar. Tužena ističe da je tužitelju prilikom donošenja rješenja Općinskog suda Vinkovci Stalna služba u Županji poslovni broj R1 Ob-500/2019-8 od 10. rujna 2019. bilo itekako poznato da je ista trajno bolesna, te u nemogućnosti rada,  te da je iz toga razloga i doneseno rješenje o trajnoj obvezi uzdržavanja tužene (pri čemu je tužena tražila znatno veći iznos - 2.000,00 kn, no pristala je konačno na onaj kako je to određeno sudskom odlukom). Da Obiteljski zakon određuje prioritet uzdržavanja od strane bračnog druga prije djece. Navodi se da je tužena M. M. dužna uzdržavati svoju kćerku J. P. koja je rođena 15. prosinca 2002., a osim nje ima još dvoje djece M. P. koja je rođena ... i I. P. rođenog ... Smatra nespornim da se tužitelj F. M. kao suprug tužene M. M. odlučio iseliti iz zajedničkog kućanstva dana 5. siječnja 2018, te da je otišao u starački dom. Nadalje, navodi da je iz presude Prekršajnog suda u Županji broj 11 Pp J-35/18 od 6. siječnja 2018. utvrđeno je da tužitelj ostvaruje mirovinu u iznosu od 1.300,00 eura. Također je razvidno iz prethodnih postupaka, tako iz presude Županijski sud Vukovar poslovni broj Gž Ob-24/15-3 od 8. lipnja 2015. da tužitelj prema njegovoj izjavi prima mirovinu od 1.230,00 eura i svaka tri mjeseca na temelju dopunskog osiguranja prima 3.100,00 CHF. I u ovome postupku, tužena M. M. ističe da je teško bolesna osoba s dijagnozama: dorsalgia, coxarthrosis, gonarthrosis, disordo anxiosus et depressivus muxtus i hypertensio arterialis essentialis (primaria), sve prema liječničkoj potvrdi od 21. svibnja 2018. Također je navedeno da se pacijent redovito liječi  u ambulanti V., vrlo je teško pokretna zbog bolova u desnom koljenu i kuku, da se liječi zbog visokog krvnog tlaka, anksiozno depresivnog sindroma izazvanog smrtnim slučajem u obitelji, smrt sina (poginuo u prometnoj nezgodi), te da je praktično nesposobna za samostalan posao, da je nesporno da je tužitelj kao bračni drug dužan uzdržavati svoju zakonitu suprugu jer je iz liječničke dokumentacije vidljivo kako ista nije sposobna za rad te nema sredstava iz kojih bi se uzdržavala. Da tužena M. M. obzirom na svoje zdravstveno stanje ima velike troškove što se tiče liječenja, a i maloljetna kći J. P. živi s njom u kućanstvu i nju je dužna uzdržavati, a kako nema nikakvih primanja na rubu je egzistencije. Tužena nema nikakve imovine, niti je u stanju raditi, no unatoč tome prijavljena je na zavod, i putem istog nije dobila ikakvu ponudu za posao. Sukladno čl. 281. Obiteljskog zakona uzdržavanje je dužnost i pravo bračnih drugova te osobe pridonose međusobnim uzdržavanju prama svojim mogućnostima i potrebama uzdržavane osobe, uz uvjete i na način određen Obiteljskim zakonom. Sukladno čl. 285. Obiteljskog zakona bračni drug koji nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nije sposoban za radi ili se ne može zaposliti, ima pravo na uzdržavanje od svojeg bračnog druga ako ovaj za to ima dovoljno sredstava i mogućnosti, pa imajući u vidu prethodno iznesene činjenice, a prema kojima je M. M. osoba nesposobna za posao i teško bolesna, a obzirom na visinu primanja – inozemne mirovine tužitelja, tužena smatra kako je tužitelj dužan pomagati novčano njoj kao svojoj supruzi od dana napuštanja njihova zajedničkog kućanstva tj. od 5. siječnja 2018., jer sukladno članku 31. stavak 2. Obiteljskog zakona bračni drugovi su dužni jedan drugome biti vjerni, uzajamno se pomagati i uzdržavati, međusobno se poštovati te održavati skladne bračne i obiteljske odnose, odnosno da je tužitelj u obvezi postupanja po pravomoćnom i ovršnom rješenju Općinskog suda Vinkovci Stalna služba u Županji poslovni broj R1 Ob-500/2019 . Slijedom svega iznesenog predlaže presudom odbiti tužbu i tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja na naknadu parničnog troška tuženoj.

3. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u: zk. izvadak s list 6  i 7 spisa, presudu Općinskog suda u Županji poslovni broj P-121/11 od 12. svibnja 2011. s lista  8 do 10 spisa, zahtjev za izravnu naplatu s lista 11 i 12 spisa, izvod prometa po računu s lista 13 do 19 spisa, preslike uplata s lista 20 spisa,  potvrdu o uvjetima otplate s lista 24 spisa, otplatni plan s lista 25 i 26 spisa, liječniku potvrdu s lista 42 spisa, zk. izvatke s lista 49 do 56 spisa, potvrdu zavoda od 17. svibnja 2021. s lista 72 spisa, pročitani su podaci o obiteljskim i imovinskim prilikama sačinjeni po Centru Ž. od 13. svibnja 2021. s lista 74 i 75 spisa, zk. izvatke s lista 76 do 84 spisa, medicinsku dokumentaciju s lista 89 do 110 spisa, potvrdu zavoda od 11. listopada 2021. s lista 117 spisa, pročitan je dopis Centra Ž. od 11. listopada 2021. s lista 115 spisa, medicinsku dokumentaciju s lista 133 do 141 spisa, izvršen je uvid u spis Općinskog suda u Vinkovcima Stalne službe u Županji poslovni broj R1 Ob-500/19, te spise Općinskog suda u Županji poslovni broj P-121/11 i P Ob-18/15, Prekršajnog suda u Vukovaru poslovni broj Pp  J-35/18, te je uz suglasnost stranaka pročitan  nalaz i mišljenje dr. D. V. vještaka medicine rada od 12. travnja 2023. s lista 200 do 203 spisa, dok drugih dokaza nije bilo.

4. Cijeneći navode parničnih stranaka, ovako proveden dokazni postupak, te na temelju provedenih dokaza utvrđeno činjenično stanje, sud tužbu smatra neosnovanom, stoga je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti.

5. Među strankama je nesporno:

- da je tužitelj temeljem pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, poslovni broj R1 Ob-500/2019 od 10. rujna 2019. u obvezi doprinositi za uzdržavanje M. M., kao bivšeg bračnog druga, iznos od 900,00 kn mjesečno i to počev od 18. travnja 2019. kao dana podnošenja zahtjeva za uzdržavanje pa nadalje, pa i nakon proteka od godinu dana od dana donošenja ovoga rješenja i to najkasnije do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec, a sve na račun M. M., te da je tom odlukom razveden brak parničnih stranaka,

- da je  tužitelj plaćao uredno, putem trajnog naloga uzdržavanje tuženoj, da jedan mjesec nije uplaćeno uzdržavanje na račun tužene do 15-og u mjesecu, te da je tužena pokrenula prisilnu naplatu putem FINA, te da tužena sada uzdržavanje naplaćuje putem FINA, a da je tužitelj na isto uložio prigovor,

- da je tužitelj imao obvezu uzdržavanja i ranije supruge Lj. M. iz Š.,  i to mjesečni iznos od 200,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB, sukladno presudi Općinskog suda u Županji poslovni broj P-131/11 od 16. svibnja 2011., kao i da je njemu krajem ožujka 2021. ova obveza prestala, budući da je ona ostvarila pravo na inozemnu mirovinu.

6. Među strankama je sporno da li je sud prilikom donošenja ranije odluke o uzdržavanju morao primijeniti odredbu čl. 298. Obiteljskog zakona, te odrediti uzdržavanje na vrijeme od godinu dana, a produžiti uzdržavanje samo, ako M. M. podnese tužbu i to prije isteka roka od godinu dana i ako postoje opravdani razlozi za produljenje obveze uzdržavana, kao i da li je u ovom postupku sud ovlašten raspravljati o tome; da li nakon proteka godine dana, sukladno čl. 298. st. 1. Obiteljskog zakona postoje opravdani razlozi zbog kojih bi sud odredio da tužitelj doprinosi za uzdržavanje i nadalje, da li je u ovom postupku  potrebno uzeti u obzir činjenicu da su stranke ovoga postupka bile u braku nepunih 9 godina, da su stranke za vrijeme trajanja bračne zajednice kupile kuću u G., na adresi …, da je tužitelj iselio iz tih nekretnina koje je stekao sa tuženom u braku, to što je dao svoju polovicu nekretnine kćerki tužene nakon razvoda braka, to što je nakon sklapanja braka s Lj. M. kupio kuću u Ž. i to kreditom, to što  sadašnja supruga tužitelja nije zaposlena, niti ima mirovinu, da li je od utjecaja to što je tužitelj osoba starije životne dobi, slabijeg zdravstvenog stanja, koji se nije u mogućnosti brinuti sam o sebi, dok je tužena osoba mlađa od tužitelja, te da li se ona u mogućnosti sama brinuti o vlastitim potrebama; da li činjenica što tužena ima troje djece, od kojih su dvoje punoljetni, situirani i zaposleni, te se mogu i imaju obvezu brinuti o majci od utjecaja na prestanak obveze uzdržavanja tužene; da li je tužena u izvanbračnoj zajednici i da li je tužitelj to uspio dokazati; da li je tužena sposobna za rad i da li se sa eventualnom preostalom radnom sposobnošću može profesionalna rehabilitirati, prekvalificirati i ostvariti prava na invalidsku mirovinu, pravo na pomoć osobama s invaliditetom i slično.

7. Čl. 429. st. 1. Obiteljskog zakona (NN 103/15 - nastavno OBZ) propisano je da, ako je  pravo na uzdržavanje utvrđeno  ovršnom ispravom, obveznik uzdržavanja može tužbom tražiti da se utvrdi prestanak njegove obveze uzdržavanja čim prestanu postojati zakonske pretpostavke za uzdržavanje.

Nesporno je da je tužitelj u ovom predmetu podnio tužbu za prestanak uzdržavanja tužene, budući da smatra da su se ostvarile zakonske pretpostavke i da su prestali postojati zakonski uvjeti za uzdržavanje tužene, kao bivšeg bračnog druga.

8. Čl. 298. st. 1. OBZ propisano je da obveza uzdržavanja bračnog druga može trajati do godine dana, ovisno o trajanju braka i o mogućnosti da tužitelj u dogledno vrijeme na drugi način osigura sredstva za život.

9. Tužitelj je stava da je sud prilikom donošenja navedenog rješenja o uzdržavanju Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, poslovni broj R1 Ob-500/2019 od 10. rujna 2019., morao primijeniti odredbu čl. 298. OBZ, te odrediti uzdržavanje na vrijeme od godinu dana, a produžiti uzdržavanje samo, ako tužena podnese tužbu i to prije isteka roka od godinu dana i ako postoje opravdani razlozi za produljenje obveze uzdržavana. Nije sporno da je ova odluka - rješenje o uzdržavanju postalo pravomoćno, kao i da li je istom određena obveza uzdržavanja određena počev od 18. travnja 2019. pa i nadalje nakon proteka godine dana od dana donošenja toga rješenja, dakle očito je da je uzdržavanje tužene u ovom predmetu određeno ne samo na rok od godine dana, nego i nakon proteka roka od godine dana, dakle i dalje od godinu dana, sve dok za to postoje zakonski uvjeti.   

10. Imajući u vidu da se radi o pravomoćnoj sudskoj odluci, sud u ovom postupku nije ovlašten raspravljati o tome da li je u postupku koji se vodio kod ovoga suda pod poslovnim brojem R1 Ob-500/2019 sud bio u postupku u kome je ta odluka donesena obvezi primijeniti odredbu čl. 298. OBZ, te odrediti uzdržavanje na vrijeme od godine dana, a ovo zbog djelovanja i učinka koje pravomoćna sudska odluka proizvodi za stranke. Dakle, sud je vezan sadržajem te odluke i nije ju ovlašten preispitivati, osim u slučaju žalbe, no kako je očito da su stranke u tom postupku bile zastupane po punomoćnicima odvjetnicima, da iste su bile tom odlukom zadovoljne, na istu nisu uložili žalbu, ona je postala pravomoćna, te se stoga o navodima i utvrđenjima iz te presude ne može ponovno raspravljati u okviru novog prvostupanjskog parničnog postupka.

11. Također u okviru ovog parničnog postupka, sud nije ovlašten raspravljati, niti o tome da li je u parničnom postupku koji se vodio kod ovoga suda pod poslovnim brojem R1 Ob-500/2019  trebao uzeti u obzir činjenicu da su stranke ovoga postupka bile u braku nepunih 9 godina i da su iste za vrijeme trajanja bračne zajednice kupile kuću u G., te da je tužitelj iselio iz tih nekretnina koje je stekao sa tuženom u braku, kao i to što je dao svoju polovicu nekretnine kćerki tužene, a nakon razvoda braka.

12. Tijekom postupka tužitelj navodi da je tužena stupila u izvanbračnu zajednicu, a što je tužena u svom iskazu izričito osporila, ovu činjenicu eventualnog stupanja tužene u izvanbračnu zajednicu tužitelj nije ničim dokazao, odnosno tijekom postupka nije priložio, niti predložio bilo kakav dokaz s pomoću kojeg bi se utvrdilo da li je tužena uistinu u izvanbračnoj zajednici, stoga je stav suda da tužitelj ovu činjenicu nije dokazao, pa se uzima neutvrđenom i nedokazanom tvrdnja tužitelja da je tužena stupila u izvanbračnu zajednicu, te da bi iz tog razloga trebala tužitelju prestati obveza uzdržavanja tužene, kao bivšeg bračnog druga.

13. Kako bi sud utvrdio da li su ispunjeni uvjeti za prestanak uzdržavanja tužene, zbog njenog zdravstvenog stanja i eventualne mogućnosti zaposlenja, proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku medicine rada D. V. iz Z.

14. Iz nalaza i mišljenja vještaka medicine rada proizlazi da je u postupku radi razvoda braka između tužitelja i tužene koji je vođen pred Općinskim sudom u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, poslovni broj R1 Ob-500/19, utvrđeno da tužena boluje od bolova u leđima, degenerativnih promjena zglobova kukova i koljena, anksiozno depresivnog poremećaja, povišenog arterijskog tlaka zbog čega, prema mišljenju obiteljskog liječnika tužene, nije radno sposobna. Da je tijekom ovosudnog postupka tužena dostavila medicinsku dokumentaciju iz razdoblja od srpnja 2021. do sastavljanja nalaza i mišljenja (12. travnja 2023.) iz koje je vidljivo da je oboljela od zloćudne novotvorevine koja je zahvatila prednju lubanjsku jamu koja pritišče vidne živce i okolne šupljine oko nosa. Navedena tvorba je pritiskom na vidne živce uzrokovala atrofiju, neishranjenost, stanjenje živaca i hijazme, očnog sjedinjenja dvaju vidnih živaca, koja 100%-tno utječe ne sljepoću. Temeljem navedenog vještak  smatra da je došlo do promjena u zdravstvenom stanju tužene u odnosu na njeno zdravstveno stanje koje je bilo u vrijeme donošenja rješenja ovog suda poslovni broj R1 Ob-500/2019-8 od 10. rujna 2019., a koja promjena se sastoji u zloćudnoj tvorbi paranazalnih sinusa i prednje lubanjske jame koja je pritiskala na hijazmu vidnog živca i uzrokovala sljepoću tužene, pa temeljem navedenog vještak smatra da tužena nije radno sposobna, te da se više, niti ne može zaposliti.

15. Na ovaj nalaz i mišljenje parnične stranke nisu imale primjedbi, te ga tim više sud drži vjerodostojnim i stručnim.

16. Čl. 295. st. 1. OBZ propisano je da bračni drug koji nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nije sposoban za rad ili se ne može zaposliti, ima pravo na uzdržavanje od svog bivšeg bračnog druga, ako ovaj za to ima dovoljno sredstava i mogućnosti.

17. Iz iskaza parničnih stranaka, iz podataka o  obiteljskim i imovinski prilikama koje je dostavio Centar Ž. od 13. svibnja 2021. (list 74 i 75 spisa), te iz zk. izvadaka (list 76 do 84 spisa), utvrđeno je da je tužitelj tri puta bio u braku i to prvi puta sa Lj. L., drugi puta sa tuženom M. M. r. P., te da je od 17. veljače 2020. u braku sa Lj. B. sa kojom živi u kući u Ž., na kojoj kući su oni suvlasnici, te da njegova sadašnja supruga nema prihoda, da je domaćica, a također je utvrđeno da se tužitelj nalazi u invalidskoj mirovini koja iznosi 1.000,00 CHF, da je opterećen kreditom za kupnju obiteljske kuće u kojoj živi sa svojom sadašnjom suprugom u iznosu od 4.200,00 kn mjesečno, te da ima osobni automobil marke Audi 2009. godina proizvodnje, kao i da nema  drugih vrjednijih pokretnina. Iz iskaza samog tužitelja utvrđeno je da je njemu krajem ožujka 2021. prestala obveza uzdržavanja bivše supruge Lj. M. r. L., a koju je uzdržavao sa iznosom od 200,00 CHF mjesečno, budući da je ista ostvarila pravo na š. mirovinu, također proizlazi da je on u vrijeme donošenja ranije odluke o uzdržavanju zajedno sa tuženom bio suvlasnik na ½ dijela obiteljske kuće u G., a također je utvrđeno da on nema obveze uzdržavanja mlt. djece ili punoljetne koja se redovno školuju, kao da nema, niti bilo kakve druge imovine od koje bi mogao ostvariti bilo kakva primanja. Naveo je da mu je za vlastito uzdržavanje potreban iznos od 2.000,00 mjesečno (koji se odnosi na troškove prehrane, odjeće, obuće i lijekova, od čega lijekove plaća mjesečno 150,00 kn, zdravstveno osiguranje 670,00 kn, za sebe i toliko još za svoju sadašnju suprugu), te mu je za režijske troškove njegovog kućanstva potreban još dodatni iznos od 2.000,00 kn mjesečno i za uzdržavanje sadašnje supruge iznos od 750,00 kn mjesečno, a također je utvrđeno da osim mirovine u Š. ostvaruje novčanu naknadu u iznosu od 3.000,00 CHF i to svaka tri mjeseca, a koja se odnosi na dopunsko zdravstveno osiguranje.

18. Za tuženu je utvrđeno da je ona trenutno nezaposlena, prijavljena na zavodu, gdje ne ostvaruje bilo kakvu naknadu, da nije korisnica prava na zajamčenu minimalnu naknadu pri zavodu, da se ona uzdržava isključivo od 900,00 kn mjesečno, a koji čini iznos koji joj plaća tužitelj kao bivši suprug temeljem sudske odluke o razvodu braka, da ona sada živi sa svojom punoljetnom kćerkom J. P. u kući u V. koja je u suvlasništvu J. P. i tužene u jednakim dijelovima, te da druge vrjednije imovine nema, te da od Centra Ž. ostvaruje od prosinca 2021. novčani iznos od 600,00 kn mjesečno.

19. Prilikom utvrđivanja obveze prestanka uzdržavanja potrebno je utvrditi da li su se okolnosti na strani davatelja uzdržavanja, ali i na strani primatelja uzdržavanja, od trenutka donošenja ranije odluke promijenila na način da su prestali uvjeti za uzdržavanje koji su postojali u vrijeme donošenja ranije odluke o uzdržavanju.

20. Imajući u vidu navedeno, sud utvrđuje da se na strani tužitelja okolnosti nisu znatno promijenile od dana donošenja ranije odluke o uzdržavanju, on je tada a i sada bio u invalidskoj mirovini, te je tada imao u suvlasništvu pola kuće u V., a sada ima u suvlasništvu pola kuće u Ž. U vrijeme donošenja ranije odluke o uzdržavanju bio je u obvezi uzdržavati svoju bivšu suprugu Lj. M. u iznosu od 200,00 CHF protuvrijednost od oko 1.520,00 kn, dok mu je ta obveza prestala u ožujku 2021., a tada nije imao obvezu uzdržavanja sadašnje supruge Lj. M., za koju nesporno po njegovom iskazu proizlazi da plaća mjesečno uzdržavanje u iznosu od 750,00 kn protuvrijednost od oko 100,00 eura.

21. U vrijeme donošenja ranije odluke o uzdržavanju tužena je bila suvlasnik u ½ dijela obiteljske kuće u G., te ona tada kao i sada nije ostvarila pravo na bilo kakvu mirovinu, ali da je od prosinca 2021. ostvarila pravo na mjesečnu naknadu u iznosu od 600,00 kn od zavoda, kao i da je u vrijeme donošenja ranije odluke o uzdržavanju bila u obvezi uzdržavati svoju kćer J. P. koja je tada bila maloljetna, no tu obvezu više nema.

22. Imajući u vidu navedeno, sud utvrđuje da se na strani tužitelja nisu ispunili uvjeti za prestanak uzdržavanja određen ranijom odlukom. Ovo stoga što je on u vrijeme donošenja ranije odluke o uzdržavanju, kao i sada bio u invalidskoj mirovini, koja nije drastično porasla, te je tada imao u suvlasništvu pola kuće u V., a sada ima u suvlasništvu pola kuće u Ž., dok je u vrijeme donošenja ranije odluke o uzdržavanju bio je u obvezi uzdržavati svoju bivšu suprugu Lj. M. u iznosu od 200,00 CHF protuvrijednost od oko 1.520,00 kn odnosno oko 200,00 eura, a sada mu je ta obveza prestala, a ranije nije imao obvezu uzdržavanja sadašnje supruge Lj. M., za koju sada mjesečno doprinosi na ime uzdržavanje  iznos od 750,00 kn.

23. Nasuprot tome, kod tužene u imovinom stanju nije došlo do bitnih promjena  u odnosu na okolnosti u vrijeme donošenja ranije odluke, jer je u vrijeme ranije odluke o uzdržavanju kao i sada ona  bila suvlasnik u ½ dijela obiteljske kuće u G., te tada kao i sada nije ostvarila pravo na bilo kakvu mirovinu, ali od prosinca 2021. je ostvarila prava na mjesečnu naknadu u iznosu od 600,00 kn od zavoda, te je u vrijeme donošenja ranije odluke o  uzdržavanju bila u obvezi uzdržavati svoju kćer J. P. koja je tada bila maloljetna, a tu obvezu više nema od 15. prosinca 2020., jer je ona tada postala punoljetna.

24. No, kod tužene je došlo do znatnih odnosno bitnih promjena u odnosu na njeno zdravstveno stanje koje je postojalo u vrijeme donošenja ranije odluke o uzdržavanju, ovog stoga što je nalazom i mišljenjem vještaka medicine rada utvrđeno smatra da je došlo do promjena u zdravstvenom stanju tužene u odnosu na njeno zdravstveno stanje koje je bilo u vrijeme donošenja rješenja  ovog suda poslovni broj R1 Ob-500/2019-8 od 10. rujna 2019., a koja promjena se sastoji u zloćudnoj tvorbi paranazalnih sinusa i prednje lubanjske jame koja je pritiskala na hijazmu vidnog živca i uzrokovala sljepoću tužene, pa temeljem navedenog vještak utvrđuje da tužena nije radno sposobna, te da se više ne može zaposliti, pa iz navedenog sud zaključuje da je došlo do znatnog pogoršanja njenog zdravstvenog stanja, uslijed čega je ona sada potpuno radno nesposobna, te se uopće ne može niti zaposliti.

25. Nije sporno da je tužitelj osoba starije životne dobi, slabijeg zdravstvenog stanja, koji nije u mogućnosti stjecati dodatnu zaradu osim inozemne invalidske mirovine koju prima, te da je tužena mlađa od tužitelja, ali je za istu utvrđeno da je potpuno radno nesposobna, te da nema imovine iz koje može ostvariti zaradu temeljem koje bi se uzdržavala, da prima iznos od 600,00 kn odnosno 79,63 eura zavoda, koji joj je nedostatan za vlastito uzdržavanje.

26. Čl. 283. st.  2. OBZ propisano je da bračni drugovi najprije ostvaruju uzdržavanje međusobno, a potom od srodnika, dakle uzdržavanje drugog bračnog druga ima prednost u odnosu na uzdržavanje tog bračnog druga od strane njegove djece.

27. Imajući u vidu navedeno, činjenica što tužena ima troje punoljetne djece, nije od utjecaja na prestanak obveze uzdržavanja tužene od strane tužitelja.

28. Kako je iz nalaza i mišljenja vještaka medicine rada utvrđeno da tužena nije sposobna za rad, te da se sa eventualno preostalom radnom sposobnošću ne može zaposliti, profesionalna rehabilitirati, prekvalificirati i ostvariti prava na invalidsku mirovinu, pravo na pomoć osobama s invaliditetom i slično, stoga su neosnovane tvrdnje tužitelja da po ovoj osnovi tužena može ostvariti primanja.

29. Tužitelj tvrdi da tužena nije podnosila zahtjev za ostvarenje prava na mirovinu i dr. zahtjeve temeljem kojih bi ostvarila sredstva za vlastito uzdržavanje, što nije točno, točno je da je podnijela zahtjev, pa tako i ostvarila pravo na novčanu naknadu od 79,63 eura od zavoda, te da nije podnosila zahtjev za ostvarenje prava na mirovinu, no tužitelj ničim nije dokazao da  bi ona da je podnijela zahtjev za mirovinu i ostvarila to pravo.

30. Čl. 300. OBZ propisano je da pravo na uzdržavanje prestaje na dan kada bivši bračni drug koji to pravo koristi sklopi novi brak, kada taj bračni drug zasnuje izvanbračnu ili istospolnu zajednicu, odnosno prestaje smrću bivšeg bračnog druga koji daje ili prima uzdržavanje.

31. Budući da je tijekom ovog parničnog postupka utvrđeno da tužena nije sklopila novi brak, da tužitelj nije dokazao da je ona eventualno stupila u izvanbračnu zajednicu (kako je to tijekom postupka tvrdio), nisu ispunjeni uvjeti za prestanak uzdržavanja tužene od strane tužitelja kao bivšeg bračnog druga i obveznika uzdržavanja.

32. Čl. 299. OBZ propisano je da sud može odbiti zahtjev za uzdržavanje ili donijeti odluku o prestanku obveze uzdržavanja bračnog druga, ako bi uzdržavanje predstavljalo, odnosno predstavlja očitu nepravdu za drugog bračnog druga koji bi trebao plaćati odnosno plaća uzdržavanje.

33. Imajući u vidu da tužitelj kao obveznik uzdržavanja prima mirovinu u iznosu od 1.000,00 CHF što čini iznos od oko 7.600,00 kn mjesečno odnosno oko 1.000,00 eura, na ime režijskih troškova kućanstva mjesečni iznos od 2.000,00 kn, za zdravstveno osiguranje još 670,00 kn i toliko za sadašnju suprugu, iznos od 750,00 kn za uzdržavanje sadašnje supruge, te iznos od 900,00 kn na ime uzdržavanje tužene, čak i da se u cijelosti prihvati dio iskaza tužitelja u kojem on navodi da mu je vlastito uzdržavanje potreban iznos od 2.000,00 kn mjesečno (iako sud ovaj iznos drži prekomjernim budući da se radi o osobi koja je starije životne dobi, čije potrebe su zbog toga smanjene i po slobodnoj ocjeni suda iznose maksimalno 1.500,00  kn mjesečno), tužitelju kada se uzme u obzir visina njegove mirovine od 7.600,00 kn odnosno 1.000,00 eura, nakon odbitka svih ovih troškova koji ukupno iznose 6.990,00 kn, preostane iznos od 610,00 kn odnosno 80,96 eura mjesečno. No, kada se ovdje uzme i dodatni iznos od 3.000,00 CHF na ime dopunskog zdravstvenog osiguranja koji tužitelj prima tromjesečno, sud zaključuje da on svaki mjesec od ovoga ostvaruje još i dodatni iznos od 1.000,00 CHF odnosno oko 1.000,00 eura odnosno oko 7.600,00 kn, tužitelju ostane mjesečni iznos od 8.210,00 kn odnosno 1.089,65 eura (dakle 8.210,00 kn odnosno 1.089,65 eura se dobije kada se zbroji iznos od 7.600,00 kn na ime dopunskog zdravstvenog osiguranja, te preostali iznos od 610,00 kn koji tužitelju ostane kada mu se oduzmu svi odbici koje ima za vlastito uzdržavanje, režijske troškove kućanstva, te uzdržavanja sadašnje supruge i uzdržavanja tužene od prihoda koje ima).

34. Imajući u vidu sve navedeno, odluka o odbijanju prestanka obveze uzdržavanja tužene kao bivšeg bračnog druga za tužitelja, kao obveznika uzdržavanje, ne predstavlja stoga očitu nepravdu, jer mu nakon uzimanja u obzir svih obveza i odbitaka ostane dovoljno sredstava za vlastito uzdržavanje.

35. Tijekom postupka nitko nije osporio činjenicu da tužitelj na ime kupnje kuće u Ž. plaća kreditu u iznosu od 4.300,00 kn, no tužitelj, kao obveznik uzdržavanja tužene i kao obveznik uzdržavanja supruge s kojom je sada u braku i koju je dužan uzdržavati, budući da mu je sve to bilo poznato u vrijeme podizanja navedenog kredita, bio je dužan voditi računa o tome da uzdržavanje ima prednost pri namirenju u odnosu na ostale obveze tužitelja, te se nije smio kreditno zadužiti tako da eventualno dovede u pitanje vlastito uzdržavanje ili uzdržavanje osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati.

36. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

37. O troškovima postupka odlučeno je temeljem čl. 154. st. 1. uz primjenu čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN broj:  53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/2022 - nastavno ZPP) imajući u vidu vrijednost predmeta spora i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103,14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 - nastavno OT).

38. Tuženoj zastupanom po punomoćniku odvjetniku kao osnovani priznati su troškovi sastava odgovora na tužbu (prema Tbr. 7. toč. 1. u vezi sa toč. 3. st. 1. OT), zastupanja na 3 ročišta i to ročište od 4. svibnja 2021., 6. listopada 2021. i 10. svibnja 2021.), u visini 200 bodova na ime jednokratne nagrade za svaki prvostupanjski postupak koji uključuje najviše 4 radnje, te na ime zastupanja 2 ročišta (i to ročište od 5. srpnja 2022. i 22. studeni 2023.), u visini 50 bodova za svaku daljnju radnju izvan jednokratne nagrade (prema Tbr. 7. toč. 1. u vezi sa toč. 3. st.2. OT), odnosno na ime ova dva ročišta još dodatno 100 bodova, odnosno ukupno 300 bodova, što čini iznos od 600,00 eura.

39. Pored toga, tuženoj je još u cijelosti priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu od 13,27 eura, tako da ukupno priznati troškovi tužene iznose 613,27 eura, pa je imajući u vidu navedeno odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

40. Temeljem čl. 151. st. 3. ZPP, tuženoj je na dosuđeni parnični trošak priznato pravo i na zakonsku zateznu kamatu od dana donošenja odluke, s obzirom da je tužena postavila zahtjev za naknadu ove kamate.             

41. Tužitelju nije priznat ni zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 100,00 eura, na ime zastupanja tužitelja na ročištu za objavu i uručenje presude ovo stoga što on nužno ne mora pristupiti na ovo ročište da bi saznao o sadržaju presude, a bez obzira da li na isto pristupi o sadržaju presude može saznati na e-oglasnoj ploči suda, pa se ovaj trošak ukazao kao trošak koji nije nužan i potreban za vođenje parnice. Trošak nagrade za pristup punomoćnika odvjetnika na ročište za objavu presude nije trošak koji je potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, u parničnim postupcima u kojima je presuda objavljenja na ročištu za objavu presude i na e-oglasnoj ploči suda, te je stoga isključena primjena odredaba čl. 154. st. 1. i st. 2. ZPP, a u vezi sa čl. 155. st. 2. ZPP i odredbom Tbr. 9. toč. 3. OT na obvezu protivne strane da taj trošak nadoknadi. Obaveza je suda zakazati i održati ročište za objavu presude, međutim, ne postoji obveza stranaka da na to ročište pristupe. Navedeno ročište može se održati čak i ako dostava poziva strankama nije uredna, te će se stranci koja nije uredno pozvana presuda u tom slučaju dostaviti prema pravilima o dostavi pismena u parničnom postupku. Uredno pozvanim strankama koje ročištu nisu pristupile presuda se ne dostavlja, međutim, one se mogu upoznati sa sadržajem objavljene presude putem e-oglasne ploče suda na kojoj se presuda u tom slučaju objavljuje. Budući da ne postoji procesno pravilo koje obvezuje stranke da ročištu za objavu presude pristupe, pa čak, ni procesna dužnost suda da obavi urednu dostavu poziva za to ročište prije dana održavanja ročišta za objavu presude, a propust uredno pozvane stranke da pristupi tom ročištu ne škodi stranci budući da se sa sadržajem presude može upoznati putem e-oglasne ploče suda, to trošak za objavu presude nije potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP. Odvjetnik koji ne pristupi na ročište za objavu presude, iako je uredno pozvan, ne trpi zbog toga nikakve procesno pravne posljedice, odnosno sankcije. Izostanak s tog ročišta ne utječe, ni na pravilnost dostave, jer se danom dostave presude smatra dan održavanja ročišta za objavu presude. Dakle, pravo na djelotvoran pravni lijek time nije narušeno, čak ni stoga što žalbeni rok teče od dana održavanja ročišta za objavu presude, zato što se sa sadržajem presude i razlozima zbog kojih je donesena može upoznati putem e-oglasne ploče, na koju se objavljuje cjelovit tekst presude. U ovom kontekstu potrebno je razlikovati troškove nagrade odvjetnika koja se može priznati na teret protivne strane, te koji su bili potrebni za vođenje parnice sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP, od onih koji nisu bili potrebni za vođenje parnice, te ih stoga odvjetnik može na temelju OT naplatiti samo od stranke koja mu je izdala punomoć.

 

U Županji  8. siječnja 2024.

                                                                                                                                               Sudac  

                                                                                                                                            Helena Zetić , v.r.

 

 

 

                                                                     

 

Uputa o pravnom lijeku:

 

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Rok za žalbu za stranku koja je uredno pozvana na ročište za objavu presude teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojoj se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovog zakona o dostavi pismena, te tada rok za žalbu počinje teći od dana primitka ovjerenog prijepisa presude.

Žalba se podnosi ovome sudu pismeno, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

 

 

O tom obavijest:

 

1. Tužitelj po punomoćniku K. G., odvjetniku u Ž.,

2. Tuženik po punomoćniku H. L., odvjetniku u Ž.