REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-410/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Srđan Kalebota, odvjetnik u Splitu, Trg hrvatske bratske zajednice 8/II, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Zagreb, Magazinska 69, kojeg zastupa punomoćnik Marko Kallay, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kallay & Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o tužiteljevoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-892/2021-3 od 28. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1275/2019 od 19. ožujka 2021., u sjednici održanoj 20. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž- 892/2021-3 od 28. listopada 2022. u točki I. izreke i za navedeno predmet vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.
II. Ostavlja se o troškovima revizijskog postupka odlučiti u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je ništetna i bez pravnog učinka ugovorna odredba o kreditu u odnosu na valutnu klauzulu u CHF (točka I. izreke), utvrđeno je da je ništetna i bez pravnog učinka ugovorna odredba o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi (točka II. izreke), naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 313.167,12 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, dok je odbijen dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 3.920,39 kn (točka III. izreke) te je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 34.059.00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka IV. izreke).
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je tužiteljeva žalba i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je pod točkom III. izreke odbijen tužbeni zahtjev za isplatom 3.920,39 kn (točka I. izreke) te je odbijena tuženikova žalba i potvrđena prvostupanjska presuda u preostalom dijelu (točka II. izreke).
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-1636/2023-2 od 26. srpnja 2023. dopušteno je tužitelju podnošenje revizije protiv presude suda drugog stupnja u odnosu na pravna pitanja:
„Mora li slijedom pravilne primjene čl. 190. st. 8. ZPP-a sud posebnim rješenjem odlučiti o preinaci, kako se preinaka ne dopušta, i može li bez donošenja takvog posebnog rješenja sud meritorno odbiti tužbeni zahtjev u tom dijelu, navodeći tek u obrazloženju presude kako se radi o nedopuštenoj preinaci?
Smije li, slijedom pravilne primjene čl. 190. ZPP-a, sud meritorno odbiti tužbeni zahtjev u dijelu za koji nije dopustio preinaku?“.
4. Tužitelj je protiv drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) podnio reviziju u odnosu na dopuštena pravna pitanja.
5. Tuženik u odgovoru na reviziju ističe da je sporni iznos od 3.920,39 kn tužitelj uplatio s druge pravne osnove od mjesečnih rata otplate kredita i to prema čl. 10. Ugovora o kreditu koji regulira izlaznu naknadu. Predlaže tužiteljevu reviziju odbiti. Traži trošak sastava revizije.
6. Predmet revizijskog postupka je odbijeni dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 520,33 eur (3.920,39 kn).
7. Sud prvog stupnja odbio je dio tužbenih zahtjeva primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP), dok je sud drugog stupnja potvrdio prvostupanjsku presudu iz razloga što se u tom spornom dijelu radilo o preinaci tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka, a koju preinaku sud prvog stupnja nije dopustio.
8. U povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 3. ZPP).
9. Revizija je osnovana.
10. Pogrešno je stajalište suda drugog stupnja da je pravilno odbijen pobijani dio tužbenog zahtjeva, zato što je nedopuštena preinaka tužbe za isplatu s osnove naknade za prijevremeno zatvaranje kredita.
11. To stoga, što u slučaju, ako nije došlo do preinake tužbe, odnosno ako sud prvog stupnja nije dopustio preinaku tužbe, tada se o preinaci tužbe uopće nije moglo meritorno odlučivati.
12. Stoga odgovor na postavljena pravna pitanja glasi:
Sud je, kada je nedopuštena preinaka tužbe, dužan posebnim rješenjem odlučiti o preinaci tužbe.
U slučaju kada sud nije dopustio preinaku tužbe, tada o takvom nedopuštenoj preinaci, ne može odlučivati meritorno i odbiti tužbeni zahtjev.
13. S obzirom da je sud drugog stupnja potvrdio prvostupanjsku presudu, u odbijajućem dijelu, isključivo iz razloga što je preinaka tužbe, prema ocjeni suda drugog stupnja bila nedopuštena, bez ocjene osnovanosti tog dijela tužbenog zahtjeva, valjalo je ukinuti drugostupanjsku presudu i na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
14. Međutim, potrebno je ukazati da je upitno je li tužitelj podneskom od 12. studenog 2020. (str. 208-213 spisa u točki 4.), uopće tražio naknadu s osnove isplaćenog iznosa za prijevremeno zatvaranje kredita. Naime, tužitelj tvrdi da je na ime naknade za zatvaranje kredita platio iznos od 15.459,53 kn kao protuvrijednost CHF od 1,5% prijevremeno otplaćenog ostatka kredita, dok je zbog ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli trebao platiti iznos od 11.539,14 kn. Dakle, tužitelj na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli potražuje samo razliku preplaćenog iznosa naknade za prijevremeno zatvaranje kredita u spornom iznosu od 3.920,39 kn (sada 520,33 eur).
15. U ponovnom postupku, sud drugog stupnja ispitat će radi li se o nedopuštenoj preinaci tužbe ili o dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu s osnove ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli koja se odnosi na preplaćeni iznos tzv. izlazne naknade, a nakon čega će moći odlučiti o osnovati tužiteljeve žalbe.
16. O troškovima revizijskog postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 20. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
