REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-3052/2019-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Marko Kuzmanović, odvjetnik u Puli, protiv tuženika NĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koga zastupaju punomoćnici Antun i Vlasta Zanetti i Tomislav Kovačić, odvjetnici u Puli, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-594/2018-2 od 22. studenoga 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-175/17-182 od 10. siječnja 2018., u sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e :

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-594/2018-2 od 22. studenoga 2018., te se predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II. O trošku revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju isplati 207.241,72 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose kako su naznačeni pod toč. I izreke presude, te je naloženo tuženiku da tužitelju plaća rentu u iznosu od 1.825,19 kuna mjesečno. Ujedno je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak od 134.974,99 kuna (toč. II izreke).

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08-ispr., 57/11, 148/11 i 25/1325/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP), čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 375. st. 1. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje, podredno preinačiti pobijanu presudu i u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška postupka i troška revizije.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je osnovana.

6. Sukladno čl. 392.a st. 1. ZPP-a, ovaj revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete s osnova izgubljene zarade, odnosno razliku između plaće koju bi tužitelj primao i naknade koja mu je isplaćivana za vrijeme bolovanja (zbog ozljede pretrpljene na radu), odnosno invalidske mirovine koju prima nakon umirovljenja.

7.1. Naime, tužitelj je kod tuženika bio zaposlen na radnom mjestu VKV bravara te je 2. travnja 2004., obavljajući poslove svog radnog mjesta na privremenom gradilištu tuženika zadobio ozljedu na radu tako da je tužitelj bio na bolovanju od ozljeđivanja pa do 1. srpnja 2006., u kojem razdoblju mu je isplaćivana naknada dok mu je od 1. srpnja priznato pravo na invalidsku mirovinu (rješenjem HZMO od 28. veljače 2006. tužitelju je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad).

8. Nižestupanjski su sudovi na temelju nalaza sudskog vještaka za financije utvrdili koliko bi iznosila visina izgubljene zarade uz odbitak tužiteljeva doprinosa od 25%, tako da su tužitelju dosudili iznos od 207.241,72 kuna i mjesečnu rentu u iznosu od 1.825,19 kuna.

9. Međutim, iz sadržaja revizije (koji su provjereni uvidom u žalbu tuženika), proizlazi da drugostupanjski sud prilikom donošenja svoje odluke nije odgovorio na sljedeće žalbene navode o:

- prigovoru promašene pasivne legitimacije,

- prigovoru nedostatka uzročne veze, odnosno je li tužitelj sukladno preostaloj radnoj sposobnosti (profesionalna nesposobnost za rad), mogao i nadalje raditi, odnosno je li se tužitelj uopće pokušao zaposliti sa preostalom radnom sposobnošću,

- prigovoru da je tužitelju radni odnos prestao na temelju sporazuma,

- prigovoru u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, a s obzirom da je polazna osnova za izračun naknade plaće bila plaća uz prekovremeni rad.

10. Obzirom da se drugostupanjski sud ni na jedan od navedenih prigovora nije očitovao, to je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 375. st. 1. ZPP-a.

11. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 394. st. 1. ZPP-a odlučiti kao pod toč. I izreke ovog rješenja.

12. Na temelju čl. 166. st. 3. ZPP-a, ostavljeno je da se o trošku postupka odluči konačnom odlukom.

Zagreb, 20. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil