Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-453/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća te Željke Skomeršić i Koraljke Bumči kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŠČ, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavak 2. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženika podnesenima protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1430/2021 od 9. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2026. u prisutnosti branitelja odvjetnika Davora Radakovića,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe optuženog ŠČ kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, optuženi ŠČ proglašen je krivim zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavak 1. i 2. KZ/11 te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju tri godine, a na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora uračunato mu je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 14. siječnja 2013. do 22. ožujka 2013.

1.1. Na temelju članka 79. i članka 190. stavak 8. KZ/11 od optuženika su oduzeti privremeno oduzeti predmeti koje je od njega oduzeo MUP, PUZ, Odjel kriminaliteta droga 14. lipnja 2012. pod brojem 511-19-14/2-66/60-12 potvrdama o privremeno oduzetim predmetima broj 617652, 617654 do broja 617664, a koji će se nakon pravomoćnosti presude uništiti.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje u tekstu: ZKP) optuženik je na ime troškova kaznenog postupka dužan platiti paušalnu svotu u iznosu 1.000,00 eura.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi ŠČ osobno, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te putem branitelja Davora Radakovića odvjetnika u Zagrebu, zbog ''zakonom predviđenih razloga, a prvenstveno zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i podredno zbog odluke o kaznenoj sankciji'', s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači ili ukine.

3. Odgovor na žalbe nije podnesen.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Povodom zahtjeva optuženika, na temelju članka 475. stavak 1. ZKP stranke su izviještene o sjednici vijeća. Na sjednicu je pristupio branitelj odvjetnik Davor Radaković, dok nisu pristupili uredno obaviješteni državni odvjetnik i optuženik.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Budući da su obje žalbe podnesene u korist optuženika, uz značajne podudarnosti žalbenih navoda kojima se pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, biti će razmatrane kao jedinstvena žalba u korist optuženika. Osim navedene žalbene osnove, branitelj obrazlaže žalbenu osnovu odluke o kazni, dok nedostaje bilo kakva argumentacija ostalih eventualnih žalbenih osnova na koje se poziva paušalnim navodima uvoda žalbe ''iz zakonom predviđenih razloga''.

8. Argumentirajući žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, optuženik polazi od toga da je osoba koja je svoj potpis ovjerila kod javnog bilježnika kao ZČ, evidentno koristila lažnu identifikacijsku ispravu, što samo po sebi upućuje na istinitost obrane optuženika da nije znao niti je mogao znati da se ta osoba lažno predstavlja, a do vremena sklapanja ugovora o podzakupu s osobom navedenom kao ZČ, u predmetnom skladištu se sigurno nije uzgajala marihuana. Stoga smatra da je obrazloženje pobijane presude u tom dijelu nejasno jer sud ne nudi logično i konzistentno obrazloženje u pogledu ovih okolnosti.

8.1. Prema ocjeni drugostupanjskog suda takav prigovor nije opravdan jer je prvostupanjski sud razmotrio sadržaj spomenutog ugovora o podzakupu, dovodeći ga u vezu s rezultatima dokaznog postupka, te nakon kritičke analize izvedenih dokaza ispravno zaključio da se radi o neistinitoj konstrukciji optuženika kada sa uzgojem marihuane u skladišnom prostoru povezuje drugu osobu, izvjesnog ZČ, već se ovdje radi o unaprijed smišljenom izbjegavanju kaznene odgovornosti u slučaju razotkrivanja laboratorija u okviru skladišnog prostora, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud ističući posve logičnu i konzistentnu argumentaciju koja je stoga prihvatljiva i ovome sudu. Niti za žalitelja nije sporno da svjedok ZČ nije potpisnik tog ugovora.

9. Optuženik značajnim dijelom žalbe uvjerava sud da se u skladišnom prostoru bavio uzgojem gljiva, kritizirajući što prvostupanjski sud obrazlaže da je ''uzgojio nešto gljiva'' jer se sigurno nije radilo o ''maloj količini gljiva''. Iako je prvostupanjski sud i u tom dijelu potpuno i pravilno analizirao da se optuženik bavio (i) uzgojem gljiva, ovdje treba naglasiti da taj dio njegovog djelovanja nije predmet optužbe, već je za utvrđenje odlučnih činjenica u ovom postupku bilo potrebno utvrditi da li je optuženik u skladišnom prostoru posjedovao drogu namijenjenu neovlaštenoj prodaji.

10. Iskazi svjedokinja GČ i UČ nemaju značaj koji im pridaje optuženik, budući da one nemaju saznanja o konkretnim okolnostima sklapanja ugovora o podzakupu, nemaju saznanja o korištenju skladišnog prostora, pa tako niti da bi neka treća osoba različita od optuženika koristila skladišni prostor u kojem je pronađena droga, kako to optuženik pokušava prikazati braneći se da je prostor dao u podzakup trećoj osobi koja mu se lažno predstavila, a koja je vršila uzgoj marihuane.

11. Stoga suprotno žalbenim navodima, svjedokinja EČ, a niti svjedok TČ ne dovode u pitanje utvrđenja prvostupanjskog suda, budući da i iskaz potonjeg svjedoka optuženik analizira nepotpuno, zanemarujući da ga je za obavljanje električarskih radova angažirao i prilikom kasnijih radova dočekivao upravo optuženik koji je imao ključ od lokota ulaznih vrata i uvijek ih je optuženik otključavao, kao i dio iskaza u kojem ovaj svjedok napominje da su prostorije skladišta uvijek bile zaključane, optuženik mu je govorio da ne smije ulaziti, a u nekoliko je navrata vidio da optuženik upravo u te zaključane prostorije ulazi sa Š i dva Z, s time da su i zaštitari svjedočili o dolasku optuženika u krug Robnih terminala zajedno sa njima nepoznatim osobama. Stoga nije prihvatljiv prigovor žalitelja na ocjenu vjerodostojnosti iskaza svjedoka AČ i DČ po prvostupanjskom sudu, a niti analiza da bi iz njihovih iskaza slijedilo da se uzgoj marihuane odvijao bez ikakvog sudjelovanja optuženika. Svjedok TČ je pojasnio da G u krug bivše tvornice Sljeme nikada nisu ulazili svojim automobilom, već bi ih upravo optuženik doveo svojim automobilom, a jednom je primijetio da su G automobil parkirali u neposrednoj blizini ulaza, optuženik ih je sačekao i svojim automobilom uvezao u prostor tvornice, nakon čega ih je kasnije i vratio. Svjedok FČ koji je kao domar dolazio očitati brojilo radi potrošnje električne energije i vode također je uvijek zaticao optuženika.

12. Naime, kako to pravilno ističe prvostupanjski sud, svjedoci koji su kao zaštitari odnosno portiri bili zaposleni u Zagrebačkom holdingu, Podružnici Robni terminali Zagreb iskazuju u skladu s dokumentacijom o provođenju evidencije ulazaka i izlazaka u krug tvornice, pa tako prema saznanjima svjedoka JČ, PČ, KČ i HČ, zakupljeni prostor nije imala osoba imena ZČ, popisivali su osobe koje ulaze u navedeni krug, izuzev osoba koje bi bile u pratnji najmoprimaca poslovnih prostora odnosno skladišta, redovno su obavljali pregled i obilazak, tako da nitko nije mogao ući u krug Robnih terminala, a da ga oni ne bi primijetili prije ili kasnije, pa čak i da je ušao bez da su ga zapisali, ali nikada u očevidnik osoba koje ulaze u krug tvornice nisu zapisali osobu imena ZČ, dok je optuženik naprotiv dolazio i odlazio iz kompleksa Robnih terminala u sklopu kojeg se nalazilo skladište koje je uzeo u zakup.

13. Suprotno žalbenim navodima, upravo iskazi svjedoka SČ i OČ potkrepljuju zaključak prvostupanjskog suda da je optuženik, a ne neka treća osoba bio u posjedu prostora u kojem je pronađena droga, kako to pravilno izlaže pod točkama 33. i 34. obrazloženja. Zbog toga niti izdvojeni dijelovi iskaza svjedoka LČ na način kako to u žalbi prezentira optuženik nisu od utjecaja na zaključke prvostupanjskog suda.

14. Žalitelj sebe prikazuje žrtvom ''savršene prevare koju je osmislio i organizirao U'. Međutim, da je tome tako, i po ocjeni drugostupanjskog suda bilo bi za očekivati da tijekom godine dana koliko je proteklo od datuma ugovora o podzakupu pa do izbijanja požara kada je djelo otkriveno ta treća osoba itekako bude primijećena, budući da je vještačenjem utvrđeno da se radilo o kontinuiranoj proizvodnji i laboratoriju sa različitim stadijima razvoja konoplje, što samo po sebi zahtijeva kontinuirani pristup, brigu i kontrolu nad uzgojem, a upravo optuženik je taj koji je redovito dolazio u zakupljeni prostor.

15. Iako je optuženik u pravu da u prostorijama u kojima su se nalazile sadnice marihuane, nisu pronađeni materijalni dokazi ili tragovi koji bi pokazali da je imao neposredni kontakt sa opremom ili samom marihuanom, to samo po sebi nikako ne znači da nije imao pristup u te prostorije, kako sugerira žalbom uz okolnost da su prema iskazima svjedoka pristup prostorijama imale najmanje dvije nepoznate osobe, pogotovo kada se uzmu u obzir rezultati dokaznog postupka iz kojih slijedi da je upravo optuženik ulazio u te prostorije, očito zajedno sa osobama kojima je on dozvolio pristup.

16. Žalitelj smatra da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno jer nije ispitan svjedok MČ na kojega ZČ sumnja da mu je ukrao putovnicu, jer bi se njegovim ispitivanjem utvrdio pravi identitet osobe koja je s optuženikom zaključila ugovor o podzakupu, pogotovo što je i javni bilježnik povjerovao da je on ta osoba. No, prema ocjeni drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je utvrdio sve odlučne činjenice koje se tiču posjedovanja droge namijenjene neovlaštenoj prodaji i među ostalim dao svoju ocjenu ugovora o podzakupu otklonivši tog podzakupca, zbog čega nije prihvatljiv niti žalbeni prigovor nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

17. Iako žalitelj umanjuje značaj ocjene vjerodostojnosti optuženikovog iskaza, nije u pravu, jer ne samo da je reakcija optuženika na navodno saznanje o uzgoju marihuane bila odlazak na utakmicu europskog prvenstva u Poljsku iako mu je navodni podzakupnik još i prijetio, već i njegovo daljnje ponašanje, kada u situaciji dojave požara, koja neminovno vodi otkrivanju kaznenog djela, policiji niti u tom trenutku ne spominje da on nema nikakve veze sa uzgojem marihuane, ne spominje podzakup niti prijavljuje kazneno djelo, već naprotiv bježi u inozemstvo.

18. Prvostupanjski sud je uz sve iznijete indicije i prema stavu drugostupanjskog suda, sasvim pouzdano zaključio da su takvog značaja da tvore jednu nedjeljivu i logičnu cjelinu te čine zatvoreni krug indicija koje sa potpunom izvjesnošću i nedvojbenom sigurnošću determiniraju optuženika kao počinitelja kaznenog djela.

19. Žaleći se zbog odluke o kazni, optuženik smatra da je izrečena kazna zatvora prestroga jer mu se dvostruko vrednuje stupanj krivnje, pri čemu nisu pravilno cijenjene sve olakotne okolnosti, dok su kao otegotne cijenjene okolnosti koje to nisu. Naime, kao otegotne okolnosti sud je utvrdio same radnje počinjenja kaznenog djela, jer upravo opremanje prostorija i uzgoj marihuane je ono za što se tereti, pa se takve radnje ne mogu ponovno uzimati kao otegotne okolnosti, budući da bez poduzimanja tih radnji kazneno djelo ne bi niti bilo ostvareno. S druge strane sud nije uzeo u obzir činjenicu da je od kaznenog djela proteklo gotovo 15 godina, tijekom kojih je ponašanje optuženika bilo usklađeno sa zakonom, te nikada ranije niti nakon toga nije bio osuđivan za kaznena djela vezana uz zlouporabu opojnih droga.

20. Međutim, prvostupanjski sud je pravilno zaključio o nedostatku olakotnih okolnosti što žalbenim navodima nije osporeno. Naime, protek vremena od počinjenja ovakvog kaznenog djela ne može se smatrati olakotnom okolnošću tim više što, suprotno žalbenim navodima, ponašanje optuženika nakon počinjenog kaznenog djela nije bilo usklađeno sa zakonom, budući da je osuđen presudom Općinskog suda u Zagrebu broj K-1347/2015 koja je postala pravomoćna 14. prosinca 2015. zbog kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 278. stavak 1. i 3. KZ/11 na kaznu zatvora sedam mjeseci uz izricanje uvjetne osude s rokom provjeravanja dvije godine, a u više je navrata i prekršajno osuđivan zbog različitih prekršaja iz domene Zakona o sigurnosti prometa na cestama, Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i Zakona o računovodstvu.

20.1. Nije točan žalbeni prigovor da je prvostupanjski sud uzeo kao otegotne okolnosti one radnje bez kojih kazneno djelo ne bi bilo počinjeno, već je naprotiv pod točkom 40. obrazloženja argumentirano iznio i konkretizirao svoja utvrđenja koja se tiču načina počinjenja kaznenog djela, kao i jačine ugrožavanja i povrede zaštićenog dobra, uz ponašanje optuženika nakon počinjenog kaznenog djela, a sve su to upravo okolnosti koje je dužan razmotriti i valorizirati prilikom odmjeravanja kazne. Ovdje je riječ o laboratoriju namijenjenom dugotrajnoj i kontinuiranoj proizvodnji, najvećem sa kakvim se i vještakinja susrela u svome radu, sa prilagođenim uvjetima za različite stadije uzgoja, u više prostorija.

20.2. Nema govora da se ovdje radi o bilo kakvom dvostrukom vrednovanju pa tako niti u pogledu stupnja krivnje. Treba razlikovati ispunjenje subjektivnog obilježja kaznenog djela, od stupnja krivnje koje je s druge strane polazišna točka za odmjeravanje kazne. U tom smislu i prema ocjeni drugostupanjskog suda, optuženik očito zanemaruje da je njegov stupanj krivnje maksimalan jer je postupao s izravnom namjerom, neokrnjene svijesti o zabranjenosti djela, pri čemu ne postoji nijedan ispričavajući razlog, a njegova ubrojivost nije dovedena u sumnju.

20.3. U pravu je prvostupanjski sud da će u okvirima zapriječene kazne zatvora od jedne do dvanaest godina, upravo izrečena kazna zatvora u trajanju tri godine kod optuženika, uvažavajući utvrđene otegotne okolnosti, a u nedostatku olakotnih postići svrhu kažnjavanja u smislu specijalne i generalne prevencije. Blaža kazna bi prema stavu drugostupanjskog suda poslala nedovoljnu i time pogrešnu poruku optuženiku, onima koji se odlučuju na slično ponašanje i društvu u cjelini.

21. Budući da žalbe optuženika nisu osnovane, a ispitivanjem pobijane presude nisu utvrđene povrede zakona iz članka 476. stavak 1. ZKP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 20. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Gordana Mihela Grahovac