REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3782/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Damir Đegerec, odvjetnik u Koprivnici, protiv tuženika: OŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s boravištem u [adresa], CŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], VŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i MŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi raskida ugovora o darovanju, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-989/2020-2 od 24. rujna 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-130/2019-60 od 17. veljače 2020., u sjednici održanoj 13. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e :

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-989/2020-2 od 24. rujna 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-130/2019-60 od 17. veljače 2020. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koje predlagateljica cijeni da su važna za odluku u sporu te za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, i to zbog odstupanja od prakse revizijskog suda pri čemu je ukazano na odluku broj Rev-1170/06-3 od 24. listopada 2007.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije naznačena su dva pravna pitanja koja glase:

1) Je li darovateljica koja je darovala sve svoje nekretnine odnosno jedinu preostalu nekretninu (kuću i dvorište) i nema više osoba koje su je po zakonu dužne uzdržavati - nema više potomaka - (sin SŠ poginuo u prometnoj nesreći) dovoljno osiromašena (oskudna) ili nije, a da ima popisanih razloga za raskid za raskid ugovora o darovanju nekretnina;

2) Može li priznanjem tužbenog zahtjeva od I.-III. tuženika, bez obzira što je IV. tuženik osporio tužbeni zahtjev, a radi se o tuženicima kao jedinstvenim suparničarima, odluka suda biti zasnovana drugačije od dispozicije I.-III. tuženika unatoč tome što se poduzetom radnjom (priznanjem tužbe) smatra da se proteže i na one koji tu radnju nisu poduzeli?".

3. Tuženici nisu odgovorili na prijedlog tužiteljice.

4. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a stavak 1. podstavak 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, - Odluka USRH, 84/08, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 - dalje u tekstu: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da sadržaj prijedloga i njegovih priloga ne upućuju na zaključak da bi u vezi s naznačenim pravnim pitanjima bilo potrebno uskladiti pobijanu presudu s ustaljenom sudskom praksom ili sa suvremenim društvenim okolnostima, standardima zaštite ljudskih prava uspostavljenima u praksi europskih ili domaćih sudova ili da postoje drugi razlozi na temelju kojih bi dopuštenjem revizije bila ostvarena javnopravna funkcija revizije koja se očituje u osiguranju jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

5. Naime, u ovom je postupku tužiteljica zatražila raskinuti Ugovor o darovanju nekretnina zaključen 8. rujna 2000. između nje kao darovateljice i njezina pokojnog sina SŠ kao daroprimatelja, a čiji su nasljednici tuženici, kao i obvezati tuženike na trpljenje brisanja imena njihova prednika s darovane nekretnine i upis prava vlasništva na ime tužiteljice. Zahtjev je bio utemeljen na tvrdnji da je zbog osiromašenja ispunjen uvjet za raskid (opoziv zbog osiromašenja), a o njemu je odlučeno primjenom pravnog pravila iz paragrafa 947. Općega građanskog zakonika (OGZ) koji se primjenjuje na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine" broj 73/91) prema kojem darovatelj može opozvati darovanje ukoliko su kumulativno ispunjeni uvjeti: da se darovatelj, nakon zaključenog ugovora o darovanju našao u teškim materijalnim prilikama i bez sredstava potrebnih za nužno uzdržavanje, a nema nikoga tko bi ga po zakonu bio obvezan uzdržavati.

5.1. Međutim, u postupku je ocijenjeno da tužiteljica nije dokazala da je nakon zaključenja ugovora o darovanju došlo do pogoršanja njezinih materijalnih prilika u mjeri da bi ostala bez sredstava za nužno uzdržavanje, odnosno da nije osiromašila jer je korisnica mirovine, kao što je bila i prije zaključenja ugovora. Štoviše, ni sama tužiteljica nije to tvrdila u svom stranačkom iskazu, već je samo tvrdila da je nakon smrti sina ostala bez njegove pomoći, a da su odnosi s tuženicima poremećeni. Sudovi su cijenili gubitak financijske pomoći pokojnog sina, prednika tuženika, koji je prema navodima tužiteljice podmirivao režijske troškove i troškove nabavke drva za ogrjev te davao novac jer je tužiteljica pripremala hranu za njegovu djecu (unuke) i svoje roditelje, ali su utvrdili i da u konkretnoj situaciji tužiteljica ima i drugu osobu koja ju je po zakonu dužna uzdržavati, a za koju nije dokazano da ista to nije u mogućnosti jer sama tužiteljica tvrdi da od nje to nije niti tražila. U takvim su okolnostima sudovi zaključili da nije ispunjena ni ta pretpostavka za opoziv ugovora o darovanju, pa je tužbeni zahtjev odbijen.

6. U odluci revizijskog suda na koju u prijedlogu žaliteljica ukazuje (presuda Rev- 1170/2006-3 od 24. listopada 2007) kao razlog zbog kojeg bi joj valjalo reviziju dopustiti, radilo se o drugačijim činjeničnim okolnostima, odnosno o okolnostima u kojima je materijalna situacija darovateljice drastično pogoršana u odnosu na stanje u vrijeme učinjenih darovanja, a koje su okolnosti dovele do stanja oskudice u kojima je zahtjev za opoziv darovanja ocijenjen opravdanim. Utoliko ovaj razlog važnosti nije odgovarajući okolnostima konkretnog slučaja i ne upućuje na potrebu ujednačavanja sudske prakse u odnosnu na prvo naznačeno pitanje.

6.1. Jednako tako, taj razlog ne može biti osnova za dopuštenje revizije ni u odnosu na drugo naznačeno pitanje zato što se spomenuta revizijska odluka ne bavi pitanjem utjecaja priznanja tužbenog zahtjeva jednog od jedinstvenih suparničara na ostale suparničare.

7. U opisanim je okolnostima valjalo zaključiti da nisu ostvarene pretpostavke za dopuštenje revizije iz članka 385.a stavka 1. podstavka 1. ZPP, pa je prijedlog za dopuštenje revizije valjalo odbaciti na temelju odredbe članka 387. stavak 5. ZPP i riješiti kao u izreci.

Zagreb, 13. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil