REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4594/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ER, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko upravni odjel, Zadar, Braće Vranjana 8C, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-165/2025-2 od 21. ožujka 2025. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-100/2020-22 od 21. siječnja 2025., u sjednici održanoj 20. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Predlagatelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv odluke Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-165/2025-2 od 21. ožujka 2025. kojom je potvrđena odluka Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-100/2020-22 od 21. siječnja 2025.
2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23
- dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da je predlagatelj naznačio dva pravna pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlagatelj je istaknuo i da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zaštićen Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija) i to pravo na mirno uživanje vlasništva.
4. Predlagatelj je naznačio sljedeća pitanja:
„1. Je li sud pri odlučivanju o troškovima parničnog postupka bio dužan razmotriti je li postignuta pravedna ravnoteža između općeg interesa (legitimnog cilja kojem teži pravilo o naknadi troškova) i prava tužitelja na temelju članka 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju, kojim je propisano da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojeg vlasništva. Nitko ne može biti lišen svog vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjet predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava?
2. Može li drugostupanjski sud bez da je sud u prvostupanjskom postupku razmotrio (utvrdio) je li postignuta pravedna ravnoteža između općeg interesa (legitimnog cilja kojem teži pravilo o naknadi troškova) i prava tužitelja na temelju članka 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju, utvrditi te činjenice bez izvođenja dokaza na te okolnosti te je li tužitelj uz tužbu i žalbu bio dužan dostaviti dokaz na okolnosti slabijeg imovnog stanja i koji bi to dokaz bio ili se radi o činjenici koju sud utvrđuje na temelju dokaza o imovnom stanju stranke i drugim materijalnim i socijalno-obiteljskim prilikama stranke?“.
5. U odnosu na naznačena pitanja treba istaknuti da je sud u pobijanoj presudi ocijenio da odredba iz čl. 158. st. 1. ZPP prema kojoj tužitelj koji povuče tužbu dužan je protivnoj stranici nadoknaditi parnične troškove postupka sama po sebi ne može se smatrati protivnom čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju jer i država treba uživati zaštitu od neutemeljenih parnica (tako i u Klauz protiv Hrvatske broj 28963/10 od 18. srpnja 2013. i Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske zahtjev broj 72152/13 od 6. rujna 2016.). Stoga zahtjev tuženice za naknadu parničnih troškova te obvezivanje tužitelja na naknadu troškova tuženici u ovom sporu teže legitimnom cilju odnosno zakonito je miješanje države u pravo tužitelja na mirno uživanje vlasništva. Sud je u pobijanoj presudi ocijenio da je miješanje u pravo tužitelja na mirno uživanje njegovog vlasništva u konkretnom slučaju bilo osnovano i težilo je legitimnom cilju i ostvaren je odnos razmjernosti sredstva i cilja kojem se teži.
6. Stoga tužitelj u naznačenim pitanjima polazi od pogrešne pretpostavke (da sud nije razmotrio je li postignuta pravedna ravnoteža) i o takvim pitanjima ne ovisi odluka u sporu i pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
7. Slijedom iznesenog, kako u ovoj pravnoj stvari u odnosu na naznačena pitanja nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pitanja odbijen je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP kao u točki I. izreke.
8. U vezi navoda da je zbog bitne povrede parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava došlo do povrede temeljnih ljudskih prava, treba istaknuti da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede ljudskih prava, u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Nadalje, ništa ne ukazuje na to da bi tužitelju u postupku bilo povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva odnosno tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva.
9. Ovaj sud je ocijenio da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o svojim zahtjevima i navodima, iznese činjenice i predloži dokaze te ravnopravno sudjeluje u postupku. U pobijanoj presudi sud je odgovorio na sve odlučujuće navode. Pobijana presuda je detaljno obrazložena i ne može se smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje odnosno predlagatelj nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava.
10. Slijedom iznesenog nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP valjalo riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 20. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Marina Paulić
