REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-5283/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i dr. sc. Ante Pekušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Željka Brlečić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Brlečići & partneri u Varaždinu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu, uz sudjelovanja umješača na strani tuženice AH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ante Glamuzina, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3824/2023-3 od 28. svibnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-163/2022-23 od 2. svibnja 2023. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-163/2022-24 od 2. svibnja 2023., u sjednici održanoj 20. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e :

I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na pravna pitanja.

II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava prijedloga za dopuštenje revizije, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3824/2023-3 od 28. svibnja 2024. kojom je u stavku I izreke potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-163/2022-23 od 2. svibnja 2023. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-163/2022-24 od 2. svibnja 2023., dok je rješenjem istog suda ukinuto rješenje o troškovima parničnog postupka pod točkom II. izreke presude te je predmet u tom dijelu vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak. U stavku II. izreke odlučeno je da se o troškovima nastalim u žalbenom postupku odluči u konačnoj odluci.

2. Prijedlog podnosi zbog sedam pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. U opravdanju razloga postavljenih pitanja poziva se na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž 7842/2014-3 od 5. srpnja 2017., rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gr 1- 380/2019-2 od 10. listopada 2019., Gr 1-487/2018-2, na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-2646/07, presudu Europskog suda za ljudska prava u presudi Bljakaj i drugi protiv Hrvatske broj 74448/12 od 18. rujna 2014. i dr., uz tvrdnju da je shvaćanje zauzeto u pobijanim nižestupanjskim odlukama suprotno shvaćanju iz navedenih odluka.

2.1. Prijedlog podnosi i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) uz tvrdnju da mu je postupanjem u nižestupanjskim postupcima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pošteno i pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav) i pravo na jednakost svih pred zakonom zajamčeno čl. 14. st. 2. Ustava. Predlaže dopustiti podnošenje revizije protiv pobijane drugostupanjske odluke. Potražuje trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije.

3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije protustranka se protivi navodima prijedloga te predlaže da se prijedlog odbije jer u prijedlogu nije riječ o važnom pitanju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Potražuju trošak odgovora na prijedlog.

4. Umješač na strani tuženika se u svom očitovanju na prijedlog za dopuštenje revizije također protivi navodima prijedloga te predlaže prijedlog odbiti.

5. Prijedlog je neosnovan.

6. Postupajući sukladno odredbi čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da postavljena pitanja nemaju značaj važnosti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

7. Odgovor na postavljena pitanja ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja, načinu vođenja postupka, izvedenim dokazima i njihovoj ocjeni, niti je o tim pitanjima u odluci na koju se poziva tužitelj, (a imajući na umu činjenična utvrđenja u ovom postupku koja ne mogu biti predmetom raspravljanja u ovom revizijskom postupku) izraženo je pravno shvaćanje koje bi opravdavalo intervenciju ovog suda.

8. Naime, iz sadržaja postavljenih pitanja te navoda iznijetih u prijedlogu proizlazi da tužitelj podnosi prijedlog ne zato jer smatra da bi odluka revizijskog suda bila važna za jedinstvenu primjenu prava ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, već isključivo zato što nije zadovoljan odlukom drugostupanjskog suda koja ne ide u njegovu korist.

9. Pogrešno je i shvaćanje predlagatelja da odluke na koje se kao razlog važnosti postavljenih pitanja poziva u opravdanju postavljenih pitanja usporedive s pobijanom presudom u smislu da bi se radilo o pravnim pitanjima u kojima ona odstupa od prakse revizijskog suda ili bi se radilo o neujednačenoj praksi viših sudova. Naime, u svakom od tih predmeta na koje se poziva tužitelj odluka o tužbenom zahtjevu obrazložena je specifičnim činjeničnim okolnostima, s kojima se ne može usporediti činjenična situacija u predmetnom slučaju. Naime odluka o sporu o postavljenom pitanju ovisi o načinu vođenja postupka izvedenim dokazima i njihovoj ocjeni pa stoga te odluke ne daju značaj važnosti postavljenim pitanjima niti je pozivanjem na navedene odluke tužitelj opravdao značaj važnosti postavljenih pitanja.

10. S obzirom na izloženo valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja i riješiti kao u izreci.

11. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP valja reći da tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo iz čl. 29. st. 1. Ustava i čl. 14 st. 2. Ustava, a koje se odnose na pravično i pošteno suđenje koje uključuje i načelo jednakosti oružja parničnih stranaka.

12. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da su mu u ovom parničnom postupku u kojem je donesena pobijana presuda sudovi nižeg stupnja počinili određene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka te su pogrešno primijenili materijalno pravo čime su ujedno povrijedili njegovo pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).

12.1. Sadržaj tužiteljevog prijedloga za dopuštenje revizije se svodi na prigovore o načinu na koji su nižestupanjski sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koji se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima.

12.2. Glede navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo usljed pogrešne primjene materijalnog prava, valja istaći da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

12.3. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima tuženika, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. U svojim nižestupanjskim presudama sudovi su odgovorili na sve odlučne navode kako tužitelja tako i tuženika. Te presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pošteno i pravično suđenje. Naime, činjenica da tužitelj nije uspio u predmetnom sporu, ne znači da su mu ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava kao zaštićena kategorija u Ustavu i Konvenciji. Isto tako, to što nižestupanjski sudovi zauzimaju drugačija pravna shvaćanja i različito ocjenjuju dokaze od tužitelja ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava.

13. Slijedom navedenog ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije.

14. Slijedom navedenog u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je podnesen pozivom na čl. 385.a st. 2. ZPP valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

15. Ujedno je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer se radi o trošku koji nije nužan za ovaj postupak (čl. 155. ZPP).

Zagreb, 20. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil