Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kžzd-234/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja toga suda Jasne Smiljanić kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Irene Kvaternik kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv osuđenog ĆU zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, broj: Kvm-58/2025.-33 od 6. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba osuđenog ĆU kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Varaždinu, broj: Kvm-58/2025.-33 od 6. listopada 2025., na temelju članka 564. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22. - dalje u tekstu: ZKP), osuđenom ĆU opozvana je uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog suda u Varaždinu, pravomoćnom s danom donošenja, a kojom je zbog počinjenog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavak 2. u vezi s člankom 172. stavak 1. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci, uz primjenu uvjetne osude na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko osuđenik u roku 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo te uz posebnu obvezu da u roku 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca popravi štetu počinjenu kaznenim djelom na način da mldb. ČU isplati iznos od 72.724,47 kuna s osnove neplaćenih iznosa uzdržavanja te mu je određeno izvršenje kazne zatvora u trajanju deset mjeseci.

2. Protiv te presude žalbu je podnio osuđeni ĆU putem branitelja Krešimira Golubića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Golubić i Šikić iz Čakovca, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o sankciji s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu i preinači pobijanu presudu na način da obustavi postupak, a podredno da ukine napadanu presudu i vrati predmet na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Žalitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP jer pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama zbog čega se ne može ispitati, međutim, ne obrazlaže u čemu se ova povreda sastoji. Ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, ovaj drugostupanjski sud nije pronašao da bi izreka presude bila nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, da presuda nema uopće razloga ili da u istoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, da bi ti razlozi bili potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni, kao i da bi o odlučnim činjenicama postojala znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza, odnosno da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu na koju se žalitelj poziva. Sadržajno, obrazlažući istaknutu bitnu povredu, žalitelj ističe da u postupku nije utvrđeno je li osuđenik ispunio obvezu, a ako nije je li imao za to opravdane razloge, što ukazuje da pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Protivno istaknutim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je ispravno zaključio kako osuđenik nije ispunio posebnu obvezu iz članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11. Naime, iz provedenih dokaza proizlazi da je nakon pravomoćnosti presude osuđenik bio u radnom odnosu, ostvarivao je redovite prihode, a u razdoblju od tri godine od ukupnog duga u iznosu 9.655,19 eura, namiren je tek iznos naplaćen putem ovrhe u iznosu od 1.156,95 eura, time da i dalje egzistira obveza osuđenika za plaćanje uzdržavanja, tako da je i osim kapitaliziranog iznosa dužnih obroka uzdržavanja u inkriminiranom razdoblju dužan i iznos za tekuće, redovno uzdržavanje koje dospijeva nakon pravomoćnosti presude koja je opozvana pobijanom presudom. Nakon pravomoćnosti prvostupanjske presude osuđenik je bio zdravstveno sposoban i mogao je i izvan radnog odnosa ostvarivati prihode, međutim, osuđenik nije ispunio obvezu iz prvostupanjske presude i platio kapitalizirani iznos dospjelih obroka uzdržavanja, odnosno naknadio štetu koju je počinjenjem inkriminiranog kaznenog djela nanio oštećenici.

8. Posve ispravno je prvostupanjski sud otklonio argumentaciju osuđenika o nemogućnosti plaćanja uzdržavanja činjenicom da je otac još četvero djece koju je dužan uzdržavati jer ničim nije dokazao da bi zbog zdravstvenih tegoba bio u nemogućnosti raditi i privređivati, čak naprotiv radio je i bio sposoban zarađivati, a četvero djece koje, po njegovim navodima uzdržava, nemaju prioritet u uzdržavanju u odnosu na oštećenicu. Dužnost je roditelja skrbiti i uzdržavati svu djecu na jednak način, međutim, od donošenja predmetne presude pa sve do pokretanja opoziva iste osuđenik nije uplatio niti minimalan iznos na ime obveze uzdržavanja unatoč ostvarenim prihodima i radnoj sposobnosti, pokazavši time trajan, negativan stav prema utvrđenoj obvezi.

9. Vezano uz žalbeni navod da je osuđeniku već produljen rok za ispunjenje posebne obveze iz članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11. čime je sud zauzeo stav kako osuđenik iz opravdanih razloga nije platio dužan iznos iz posebne obveze, treba istaći da je prije svega u interesu oštećenog djeteta da primi iznos dužnog uzdržavanja pa je s tim ciljem prvostupanjski sud i produljio rok za ispunjenje posebne obveze ne bi li osuđenik naknadio štetu, odnosno platio obroke uzdržavanja koje je dužan, međutim, niti u dodatno ostavljenom roku, koji je mogao biti određen unutar roka provjeravanja, osuđenik nije ispunio izrečene mu posebnu obvezu.

10. U odnosu na prigovor žalitelja na protek roka iz članka 58. stavak 8. KZ/11. za opoziv uvjetne osude, isti je neosnovan. Naime, presudom Općinskog suda u Varaždinu broj Kzd-48/2022.-6 od 21. rujna 2022., pravomoćnom istog dana, optuženi ĆU proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavak 2. KZ/11. i osuđen na kaznu zatvora u trajanju deset mjeseci, izrečena mu je uvjetna osuda s vremenom provjeravanja tri godine te posebna obveza iz članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11. da u roku jedne godine i dva mjeseca od pravomoćnosti presude popravi štetu oštećenici na način da mldb. LU isplati iznos od 72.724,47 kuna s osnove neplaćenih iznosa uzdržavanja, uz upozorenje da se, ako bez opravdanog razloga ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri posebnu obvezu, uvjetna osuda može opozvati i odrediti izvršenje kazne zatvora. Rok za ispunjenje posebne obveze plaćanja kapitaliziranog iznosa uzdržavanja, odnosno obveze iz članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11. istekao je 21. studenog 2023. Presudom Općinskog suda u Varaždinu broj Kvm-72/2024.-16 od 22. srpnja 2024. osuđenom ĆU je produljen rok za ispunjenje posebne obveze prema presudi Općinskog suda u Varaždinu pod brojem Kzd- 48/2022.-6 od 21. rujna 2022. za daljnjih šest mjeseci od pravomoćnosti presude. Ova presuda je postala pravomoćna 27. kolovoza 2024., što znači da je rok za ispunjenje posebne obveze iz članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11. istekao 27. veljače 2025. , dakle unutar roka provjeravanja jer rok provjeravanja je trajao do 21. rujna 2025. Zbog neispunjenja ove obveze uvjetna osuda se može, u skladu s odredbom članka 58. stavak 8. KZ/11., opozvati u roku godine dana od isteka roka određenog za izvršavanje obveze iz članka 62. stavak 1. KZ/11. Kako je rok za ispunjenje posebne obveze produljen, produljen je i rok za opoziv uvjetne osude zbog neispunjenja posebne obveze tako da je bilo moguće opozvati uvjetnu osudu do 27. veljače 2026., stoga nije u pravu žalitelj da je istekao rok za opoziv uvjetne osude.

11. Slijedom navedenog, u postupku opoziva uvjetne osude nedvojbeno je utvrđeno da osuđenik unutar određenog roka nije ispunio posebnu obvezu izrečenu uz uvjetnu osudu, a rok za opoziv iste zbog neispunjenja obveze iz članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11. nije istekao, stoga je pravilno i zakonito prvostupanjski sud opozvao uvjetnu osudu izrečenu osuđeniku presudom Općinskog suda u Varaždinu broj Kzd- 48/2022.-6 od 21. rujna 2022., pravomoćnom istog dana te odredio izvršenje kazne zatvora u trajanju deset mjeseci.

12. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu sa odredbama članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

13. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 482. ZKP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 20. siječnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Jasna Smiljanić