Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-450/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća te Jasne Smiljanić i Siniše Pleše kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv optuženog RI, zbog kaznenog djela iz članka 179.a Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog RI, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj: K-126/2020-29 od 11. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog RI kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: K- 126/2020-29 od 11. travnja 2025. optuženi RI proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji, opisano i kažnjivo po članku 179.a KZ/11, činjenično i pravno opisano u izreci prvostupanjske presude. Na temelju članka 179.a KZ/11 optuženom RI izrečena je kazna zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna na koju je osuđen u trajanju 7 (sedam) mjeseci neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini neko novo kazneno djelo. Na temelju članka 70. KZ/11 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koja mjera može trajati do isteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, a najdulje dvije godine. Na temelju članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. i članka 148. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 – dalje u tekstu: ZKP) optuženi RI dužan je podmiriti troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 680,95 eura (šesto osamdeset eura devedeset pet centi), od čega se iznos od 380,95 eura (tristo osamdeset eura devedeset pet centi) odnosi na troškove psihijatrijskog vještačenja, a iznos od 300,00 eura (tristo eura) na paušalnu svotu.
2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio optuženi RI po branitelju Željku Lubini, odvjetniku iz Splita, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi je optuženik predložio da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da ga oslobodi od odgovornosti, podredno da prvostupanjsku presudu ukine.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu sukladno odredbi članka 474. ZKP.
5. Na temelju članka 475. ZKP održana je sjednica na koju nisu pristupili uredno pozvani zamjenik županijskog državnog odvjetnika, optuženi RI i branitelj optuženika Branko Čutura, odvjetnik iz [adresa].
6. Žalba optuženika nije osnovana.
7. Optuženik se žali zbog povrede zakona na njegovu štetu držeći da je nejasno u izreci pobijane presude koji Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji je prvostupanjski sud primijenio. Žalitelj drži da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio zakon koji tempore criminis nije bio na snazi. Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji navodi da je Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine broj: 70/2017) stupio na snagu 1. siječnja 2018., a da se u činjeničnom opisu navodi da bi RI počinio kazneno djelo "od travnja 2017." tako da činjenični opis pokazuje da je sud povrijedio Kazneni zakon jer je primijenio zakon koji nije bio na snazi. Nadalje optuženik ističe da je Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji nakon toga mijenjan i dopunjavan nekoliko puta pa je tako i članak 10. točka 1. mijenjan, ali da se sud na to ne obazire, kao ni na činjenicu da je izmjenama tog zakona mijenjana i zaprijećena kazna, odnosno da je izmjenom Kaznenog zakona (Narodne novine 36/2024) izmijenjen članak 179.a i da glasi "Tko grubo, učestalo ili na drugi način teško krši propise o zaštiti od nasilja u obitelji…. kazniti će se kaznom zatvora od jedne do tri godine", a da je izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (Narodne novine 126/2019) određeno člankom 22. da se u članku 179.a iza riječi "položaj" briše zarez i dodaju riječi "ili stanje dugotrajne patnje", a iza riječi "zatvora" dodaju se riječi "od jedne", a kako su te izmjene i dopune stupile na snagu 1. siječnja 2020., da je nejasno je li sud primijenio blaži zakon, a prema pravnom opisu da se vidi da je primijenio stroži zakon.
8. Suprotno stavu žalitelja, prvostupanjski sud nije povrijedio zakon, odnosno pravilno je primijenio blanketni propis – Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine 70/2017) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2018.
9. Naime, inkriminirano razdoblje koje se stavlja na teret optuženiku je od travnja 2017. do 10. srpnja 2019. te je na snazi bio za to razdoblje Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine br. 70/2017) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2019., dakle u vrijeme trajanja inkriminiranog razdoblja.
10. Izmjene i dopune Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine br. 126/2019) na koje se poziva žalitelj stupile su na snagu 1. siječnja 2020., dakle nakon inkriminiranog razdoblja, a shodno članku 3. stavku 4. KZ/11 izmijeni li se zakon za vrijeme počinjenja kaznenog djela primijeniti će se zakon koji je bio na snazi u vrijeme dovršenja radnje, odnosno u konkretnom slučaju Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine br. 70/2017), kako je to pravilno naznačio prvostupanjski sud. Shodno navedenom, u odnosu na odredbe članka 179.a KZ/11, u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio je na snazi Kazneni zakon (Narodne novine broj: 125/11, 144/12 i 56/15 – dalje u tekstu: KZ/11), a kojim je za kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11 bila zapriječena kazna zatvora do 3 (tri) godine, pa je stoga prvostupanjski sud pravilno sukladno članku 3. stavku 2. KZ/11 optuženika osudio na temelju članka 179.a KZ/11 (Narodne novine br. 56/2015) na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, a temeljem članka 56. KZ/11 izrekao mu uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od 4 (četiri) godine. Stoga nije povrijeđen Kazneni zakon.
11. U odnosu na žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nije u pravu žalitelj kada navodi da je prvostupanjski sud cijenio vjerodostojnim iskaz oštećenice jer da je njezin iskaz potkrijepljen svjedočenjem HI, a da HI nije bila nazočna niti jednom događaju iz činjeničnog supstrata te da je obrana predlagala i druge dokaze koji su odbijeni kao odugovlačeći vezano za liječničku dokumentaciju i psihijatrijskog liječenja oštećenice.
12. Treba imati na umu da se radi o kaznenom djelu nasilja u obitelji koja predstavljaju netransparentna ponašanja koja se odvijaju unutar obitelji bez prisustva javnosti, odnosno trećih osoba, pa stoga ne čudi da postoje samo posredni svjedoci
– po čuvenju. Tako svjedokinja HI crpi svoja saznanja o nasilničkom ponašanju o kojem joj je pričala oštećenica.
13. Međutim, kada se ima u vidu da je oštećenica završila u Sigurnoj kući kako bi se zaštitila od nasilničkog ponašanja optuženika, upravo ta okolnost ukazuje na vjerodostojnost iskaza oštećenice jer nije za očekivati da bi žrtva – oštećena JI zatražila pomoć takve institucije da nije bila ozbiljno ugrožena ponašanjem optuženika.
14. Stoga, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje te je cijenio iskaz oštećenice vjerodostojnim, a pri tome otklonio obranu optuženika kao neuvjerljivu i nelogičnu s ciljem izbjegavanja kaznene odgovornosti te ga je proglasio krivim zbog kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 (Narodne novine br. 56/2015) i osudio na kaznu zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci s rokom provjeravanja od 4 (četiri) godine.
15. Kako žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja na temelju članka 478. ZKP sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, ovaj je sud razmatrao kaznu na koju je optuženik osuđen te je utvrđeno da je upravo kazna zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci s rokom provjeravanja 4 (četiri) godine - primjerena svim okolnostima utvrđenim po prvostupanjskom sudu, odnosno dosadašnju neosuđivanost optuženika i dužinu trajanja inkriminiranog razdoblja, pa je samim time takva kazna dostatna da se njome ostvare sve svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, odnosno da utječe kako na optuženika tako i na druge da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno.
16. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu presudu po službenoj dužnosti sukladno članku 476. stavku 1. točci 1. i 2. ZKP te nije našao da su počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede zakona na štetu optuženika te je na temelju članka 482. ZKP odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu 20. siječnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Lidija Vidjak
