REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2997/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Mirjane Magud, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠV, vlasnika ugostiteljskog obrta [obrt], OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Drašku Šoć, odvjetniku u Zagrebu, protiv I. tuženika CV, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ivani Radeljak, odvjetnici u Zagrebu, te II. tuženika Boršo Automobili d.o.o. u stečaju, OIB 90563892660, iz Zagreba, Kornatska 1F, zastupanog po stečajnom upravitelju Zoranu Ostoviću, iz Velike Gorice, Šibenska ulica 19, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1222/2025-2 od 26. ožujka 2025., kojima su potvrđeni presuda i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1639/2022- 62 od 24. listopada 2024., u sjednici održanoj 20. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. U odnosu na pravna pitanja prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
II. U odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1222/2025-2 od 26. ožujka 2025., kojima su potvrđeni presuda i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1639/2022-62 od 24. listopada 2024., tužitelj je u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 -pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) podnio prijedlog za dopuštenje revizije naznačivši sljedeća pravna pitanja za koje smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu:
" 1. Da bi sud o postojanju činjenica mogao zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja, moraju li biti ispunjene pretpostavke: 1. da je izveo predložene dokaze i 2. da na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku odlučnu činjenicu, a kako te pretpostavke nisu bile ispunjene i sud je u presudi o postojanju činjenica zaključio primjenom pravila o teretu dokazivanja jeli time učinio osobito teške povrede odredaba parničnog postupka kojima vrijeđa pravo tužitelja na pristup sudu zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (čl. 221.a ZPP)?
2. Da li je sud ovlašten odbiti tužbeni zahtjev tužitelja pozivajući se na pravilo teret dokazivanja u pobijanoj presudi, ako nije ocijenio dokaze koje tužitelj predložio u tužbi i tijekom postupka i čini li time osobito teške povrede odredaba parničnog postupka kojima vrijeđa pravo tužitelja na pristup sudu zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (čl. 221.a ZPP)?
3. Ako je sud na temelju izvedenih dokaza koje je tužitelj predložio u tužbi i tijekom postupka mogao utvrditi odlične činjenice je li bio ovlašten primijeniti pravila o teret dokazivanja kako je to učinio i njihovom primjenom donijeti pobijanu presudu i jeli time učinio osobito teške povrede odredaba parničnog postupka kojima vrijeđa pravo stranke na pristup sudu zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (čl. 221.a ZPP)?
4. Je li pobijano rješenje suda kojim je odlučio da je tužba u odnosu na 2-go tuženika zbog otvaranja stečaja nad njim povučena zakonito u smislu čl. 215. st. 2. ZPP-a. zbog neprijavljivanja tražbine u stečajnom postupku, ako tužitelj u vrijeme otvaranja stečajnog postupka nije bio stečajni, osobni vjerovnik 2-go tuženika već vjerovnik stečajne mase jer tražbina iz tužbe spada u ostale obveze stečajne mase, obveze na temelju stjecanja u stečajnu masu bez osnove (čl. 156. st. 1. toč. 4. SZ), zbog čega je ovu parnicu o imovini koja ulazi u stečajnu masu koja je u vrijeme otvaranja stečajnoga postupka bili u tijeku, stečajni upravitelj bio dužan preuzet u ime i za račun 2-go tuženika kao stečajnoga dužnika?
5. Je li tužitelju omogućeno raspravljanje pred sudom kada se drugostupanjska presuda temelji na činjenicama koje u prvostupanjskom postupku nisu bile utvrđene i čini li time sud osobito teške povrede odredaba parničnog postupka kojima vrijeđa pravo stranke na pristup sudu zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP)?".
1.1. Predmetni prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj je podnio i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP smatrajući da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitom ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na pravično suđenje.
1.2. Tuženici nisu podnijeli odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj revizijski sud ocijenio je sljedeće. Tužitelj nije postupio sukladno odredbi čl. 387. st. 3. ZPP jer uz prijedlog za dopuštenje revizije nije priložio niti žalbu, a niti potrebne druge dijelove spisa s jasnim naznakama spornih dijelova na koje se prijedlog za dopuštenje revizije odnosi. Stoga, iz onoga što je priloženo i dostavljeno ovom revizijskom sudu nije moguće niti ocijeniti da su predmetna pravna pitanja važna za odluku u ovom sporu (što je jedna od nužnih pretpostavki za dopuštenje revizije - čl. 385.a st. 1. i čl. 389.b st. 1. ZPP). Iz istog razloga nije moguće niti ocijeniti vjerojatnost da je tužitelju u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnoga prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na pravično suđenje.
3. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.b st. 1. i st. 2. u vezi s odredbom čl. 400. st. 2. ZPP odlučiti kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja, odnosno valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.a st. 1. i st. 3 u vezi s odredbom čl. 400. st. 2. ZPP odlučiti kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 20. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
