REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-5161/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Jadranke Anić- Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-386/2025-2 od 30. rujna 2025., kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1008/2020-20 od 9. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Dopušta se revizija tužitelju protiv točke II. presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-386/2025-2 od 30. rujna 2025., u odnosu na pravno pitanje:

„2.) Je li sklapanjem sporazuma o konverziji sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ( Narodne novine broj: 102/2015 ) prestala pravna osnova potrošača (tužitelja) potraživati povrat novčanih sredstava plaćenih temeljem ništetnih odredaba iz osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF ili potrošač (tužitelj) i dalje ima pravo potraživati sve što je banka (tuženik) stekla bez osnove, ako konverzijom ti iznosi nisu vraćeni?“.

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom troška podnošenja odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv točke II. presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž- 386/2025-2 od 30. rujna 2025., kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1008/2020-20 od 9. travnja 2025., podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., i 146/2025 – dalje: ZPP).

1.1. Tužitelj je prijedlog za dopuštenje revizije podnio, postavivši 2 (dva) pravna pitanja, za koje tužitelj smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjena prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to:

„1.)Smatra li se da se tužitelj kao korisnik kredita potpisivanjem Aneksa ugovoru o kreditu, kojim je izvršena konverzija kredita u skladu sa odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama (Narodne novine broj: 102/15) te Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju građana (»Narodne novine«, br. 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15. i 78/15.), prešutno odrekao tražbine s osnove ništetnosti ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope u skladu sa internom odlukom banke te o vezivanju glavnice kredita uz valutu CHF?

2.) Je li sklapanjem sporazuma o konverziji sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ( Narodne novine broj: 102/2015 ) prestala pravna osnova potrošača (tužitelja) potraživati povrat novčanih sredstava plaćenih temeljem ništetnih odredaba iz osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF ili potrošač (tužitelj) i dalje ima pravo potraživati sve što je banka (tuženik) stekla bez osnove, ako konverzijom ti iznosi nisu vraćeni ?“.

2. Tuženik u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije u bitnom navodi kako je isti neosnovan te potražuje trošak odgovora na prijedlog.

3. Predmet spora u ovoj fazi postupka je isplata preplaćenih iznosa, zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385. a st. 1. i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije zbog pravnog pitanja kako je ono navedeno u izreci ovog rješenja, jer je riječ o pravnom pitanju o kojem praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena (odluke poslovni broj Rev-1096/2022 od 8. studenoga 2022., Rev-637/2019 od 15. studenoga 2022., Rev- 586/2019-11 od 16. studenoga 2022. i Rev-925/2023 od 8. travnja 2025.).

5. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP riješeno je kao u izreci, dok se u odnosu na preostala pitanja uzima da je prijedlog u odnosu na njih povučen (čl. 389.b st. 3. ZPP).

6. Tuženik je sukladno čl. 155. st. 1. ZPP odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, obzirom taj trošak nije bio potreban za vođenje postupka.

Zagreb, 20. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug