REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5548/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivanu Vukoviću, odvjetniku u Križevcima, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupan po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-963/2025-2 od 23. srpnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-161/2024-34 od 25. travnja 2025., u sjednici održanoj 20. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-963/2025-2 od 23. srpnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-161/2024-34 od 25. travnja 2025.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je postavio četiri pravna pitanja za koja navodi da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:
„1. Ima li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke Suda EU u predmetu broj C- 81/19 i C-243/20 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF na način kako je ista ugovorena odredbom članka 7. stavka 3. predmetnog ugovora o kreditu isključena od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom članka 22. Zakona o obveznim odnosima?
2. Može li sud ništetnost ugovora, odnosno pojedine ugovorne odredbe, procjenjivati odnosno može li ih utvrditi ništetnim na temelju okolnosti koje su nastupile (godinama) nakon zaključenja ugovora, a koje nisu postojale niti su objektivno bile predvidljive u trenutku zaključenja ugovora?
3. Je li dovoljno u pojedinačnim postupcima da se sud samo pozove na utvrđenja iz odluka iz kolektivnog spora, uzimajući u obzir da je sud u postupku kolektivne zaštite samo ocjenjivao okolnosti koje su postojale u tzv. predugovornoj fazi (reklame i oglasi), a ne u fazi pojedinačnih pregovora, bez provođenja kontradiktornog postupka gdje će se utvrditi da li je tužitelj bio odgovarajuće informiran glede valute za koju se veže glavnica kredita odnosno da li je banka upozorila tužitelja kao budućeg korisnika kredita na posljedice porasta vrijednosti strane valute (švicarskog franka) za njegove kreditne obveze?
4. Mogu li zakonske zatezne kamate na dosuđene iznose početi teći prije datuma podnošenja predmetne tužbe odnosno datuma pravomoćnosti odluka iz kolektivnog spora pod posl.br. VTS Pž-7129/13 i pod posl.br. VTS Pž-6632/17?“.
3. Kao razlog važnosti naznačenih pitanja u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) tuženik navodi da bi trebalo preispitati sudsku praksu, a da je sudska praksa i različita te se poziva na više odluka revizijskog suda, shvaćanja sa sjednica Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske i odluke Suda Europske unije.
4. Na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj nije odgovorio.
5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 1. ZPP-a ovaj sud je ocijenio da prijedlog nije osnovan.
6. Prvo, drugo i četvrto pitanje nisu važna pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovoga suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019. i Rev-2221/18 od 17. rujna 2019. i dr., a nije riječ o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitivati ustaljenu sudsku praksu (tako i u Revd-1749/2024 od 18. prosinca 2024. i druge).
7. O odgovoru na treće naznačeno pitanje ne ovisi odluka u ovom sporu, jer tuženik polazi od pogrešne pretpostavke da nižestupanjski sudovi nisu u kontradiktornom postupku ispitivali okolnosti koje su prethodile sklapanju konkretnog ugovora o kreditu. Naime, iz prvostupanjske presude proizlazi da je tuženik odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje svjedokinje HŽ koja je u vrijeme sklapanja spornog govora bila voditeljica Službe upravljanja ciljanim proizvodima, kao i od prijedloga za saslušanje svjedoka ŠŽ, a sve na okolnosti informiranosti tužitelja o sklapanju konkretnog ugovora o kreditu u fazi pojedinačnih pregovora.
8. Slijedom izloženog, naznačena pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, pa je valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a prijedlog za dopuštenje odbiti i riješiti kao u izreci ove odluke.
Zagreb, 20. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Marina Paulić
