REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-5231/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnicima Milenku Jakšiću i Vanji Jakšić, odvjetnicima iz Siska, protiv tuženice Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, zastupane po punomoćniku Petri Vatavuk, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici, broj Gž-873/2025-2 od 27. kolovoza 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Kutini, Stalne službe u Novskoj, poslovni broj P-648/2024-8 od 17. lipnja 2025., u sjednici održanoj 20. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici, broj Gž-873/2025-2 od 27. kolovoza 2025., kojom je djelomično preinačena odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog suda u Kutini, Stalne službe u Novskoj poslovni broj P-648/2024-8 od 17. lipnja 2025., uz tvrdnju da je pobijana odluka nezakonita i da odstupa od ustaljene prakse drugostupanjskih sudova.

2. 1. U prijedlogu je naznačila pravno pitanje koje glasi:

„Uzimaju li se u obzir prilikom određivanja vrijednosti predmeta spora u postupcima utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi koje se odnose na naknadu za obradu kreditnog zahtjeva te isplatu istih, zbroj vrijednosti deklaratornog dijela tužbenog zahtjeva i kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva ili se kao vrijednost predmeta spora uzima samo visina kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva?"

2. 2. Za navedeno pitanje tvrdi da odluka u sporu ovisi o rješenju tog pravnog pitanja, zbog čega je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a kao razlog važnosti navedene su odluke: Županijskog suda u Osijeku, posl. br. Gž-352/2025 od 17. 4. 2025., Županijskog suda u Varaždinu, posl. br. Gž-528/2024 od 29. 5. 2024., Županijskog suda u Bjelovaru, posl. br. Gž-1021/2022 od 19. 1. 2023., Županijskog suda u Splitu, posl. br. Gž -2846/2024 od 19. 12. 2024., Županijskog suda u Rijeci, posl. br. Gž-414/2025 od 2. 7. 2025. i Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž-4018/2022 od 3. 5. 2023.

3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

4. Prijedlog je neosnovan.

5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da je u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno postavljeno pravno pitanje koje se u biti svodi na pitanje o vrijednosti predmeta spora kada se u tužbi postavlja deklaratorni i kondemnatorni tužbeni zahtjev, međutim po ocjeni ovoga suda ono nije važno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.

6. 1. Naime, ovaj sud je u brojnim odlukama npr. Revr-721/07-2, Revt-174/08-2., Revr- 475/2008-2 od 27. listopada 2008., izrazio shvaćanje tom pitanju, prema kojem: „Deklaratorni zahtjev istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu koja treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva na činidbu ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora. Vrijednost predmeta spora računa se tada samo prema vrijednosti zahtjeva na činidbu, pa je slijedom izloženog vrijednost predmeta spora u konkretnom slučaju označena novčanim zahtjevom od 70.128,00 kn.

U smislu čl. 35. ZPP-a kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva dok se kamate niti parnični trošak ne uzimaju u obzir ako ne čine glavni zahtjev.“

6. 2. Takvo shvaćanje ponovio je u odlukama Revt 168/2013-4 od 27. listopada 2010. Revr-220/04-2., Revr-213/07-2, u kojima se još navodi:

„Pritom treba reći da zahtjev na utvrđenje da je ništava odredba sporazuma po kojoj se tužiteljica odriče prava na otkazni rok u konkretnom slučaju predstavlja samo zahtjev da se u izreku presude unese odluka o pravnom pitanju o kojem ovisi osnovanost zahtjeva za isplatu (čl. 187. st. 3. ZPP), a o kojem bi sud ionako prejudicijelno morao odlučiti. U pitanju je dakle deklaratorni preambul, koji je nužna logična pretpostavka kondemnatorne presude (neovisno o tome nalazi li se u izreci ili u obrazloženju), pa se vrijednost predmeta spora mjerodavne za dopuštenost revizije prosuđuje prema istaknutom kondemnatornom zahtjevu za isplatu svote od 14.325,00 kn.“

7. Prema tome, revizijski sud je u svim navedenim predmetima izrazio pravno shvaćanje u odnosu na, u prijedlogu, naznačeno pitanje, a odluka drugostupanjskog suda ne odstupa od navedenog shvaćanja revizijskog suda. Pri tome ovaj sud smatra da činjenica što su navedena pravna shvaćanja donesena vezano za pitanje VPS -a glede ocjene dopuštenosti redovne i/ili izvanredne revizije, neovisno tome, navedeno shvaćanje je primjenjivo i na konkretnu situaciju, jer je pitanju dakle deklaratorni preambul, koji je nužna logična pretpostavka kondemnatorne presude.

8. Slijedom iznesenog, shvaćanje u pobijanoj odluci ne odstupa od shvaćanja revizijskog suda, te je na temelju odredbe čl. 385.a. u svezi čl. 389.a st. 1. ZPP -a, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 20. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić