Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3468/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joka Umićević kao predsjednice vijeća, mr.sc.Iris Gović Penić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, i Ines Kovačević kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jasna Matičević, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kojeg zastupa punomoćnik po zaposlenju i diplomirani pravnik UV, radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2570/2021-28 od 3. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 20. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2570/2021-28 od 3. lipnja 2024. potvrđuje.

r i j e š i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2570/2021-28 od 3. lipnja 2024. potvrđuje u točkama I i III izreke.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

"1. Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos u postupku pokrenutom po zahtjevu tuženika pred FINA-om radi naplate temeljem rješenja o ovrsi tuženika Klasa: UP/I-363-03/2013-81/2298, Urbroj: 251-13-01/1-2013-1 od 21.3.2013. iznosa od 91,91 eura (ranije 692,50 kuna) na teret računa tužitelja."

2. Izreka prvostupanjskog rješenja glasi:

"I. Odbija se prigovor apsolutne nenadležnosti kao neosnovan.

II. Određuje se vrijednost predmeta spora u visini 91,91 eura.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 394,91 eura sa zateznim kamatama koje teku od 3. lipnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.”

3. Protiv presude i točke I i III izreke prvostupanjskog rješenja žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga i traži naknadu troška sastava žalbe.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući odluke suda prvog stupnja kao i postupak koji im je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a kao niti one koje tuženik ističe u žalbi. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

6. Sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje te je pravilno primijenio materijalno pravo.

7. Tužitelj u tužbi navodi da je temeljem rješenja o ovrsi tuženika Klasa: UP/I-363- 03/2013-81/2298, Urbroj: 251- 13-01/1-2013-1 od 21. ožujka 2013. tuženik dana 28. listopada 2019. podnio zahtjev FINA-i da se temeljem iste izvrši naplata iznosa od 692,50 kuna na teret računa tužitelja. Zaključkom prvostupanjskog suda, poslovni broj Ovr-3343/20 od 9. ožujka 2021., tužitelj je upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom jer predmetni zahtjev za naplatu nije utemeljen na ovršnoj ispravi, osporava postojanje tražbine ovrhovoditelja u cijelosti, ništa ne duguje ovrhovoditelju te nadalje ističe da je za naplatu iste tražbine nastupila zastara. Iz navedenih razloga tužitelj predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev kao osnovan.

8. Pravilno sud prvog stupnja ocjenjuje neosnovanim prigovor apsolutne nenadležnosti suda da postupa u ovom predmetu jer je odredbom čl. 3. st. 1. toč. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine, broj 68/1, dalje ZPONS) propisano da se u smislu tog Zakona osnovom za plaćanje smatra, između ostalog, i ovršna odluka domaćeg suda ili upravnog tijela koja ima potvrdu ovršnosti, dok su odredbom čl. 210. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, dalje OZ) određena pravna sredstva ovršenika u postupku izravne naplate te je određeno da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda ili upravnog tijela, odnosno obračuna poslodavca, prema odredbi čl. 209. st. 4. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Dakle, sud je ovlašten odlučivati u postupku pokrenutom radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i kad je ovrha određena na temelju odluke upravnog tijela. Pri tome je pravno neodlučno što je ovrha provedena prije pokretanja ovog postupka. Tužitelj, usprkos toj činjenici ima pravo tražiti da se pljenidba i prijenos proglase nedopuštenima sukladno propisima temeljem kojih je tužitelj upućen na pokretanje ovog postupka.

9. Slijedom navedenog, žalba tuženika protiv točke I izreke prvostupanjskog rješenja je neosnovana.

10. Među strankama nije sporno da je tuženik 28. listopada 2019. podnio zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji (dalje FINA) radi naplate potraživanja u iznosu od 692,50 kn, koji iznos se odnosi na potraživanje glavnice s osnove naknade za uređenje voda te obračunatih zateznih kamata, po rješenju koje je izdao tuženik 21. ožujka 2013. Nije sporno ni da je tužitelj zaključkom prvostupanjskogsuda u postupku koji se vodio pod brojem Ovr-3343/20 upućen pokrenuti parnicu u roku od 15 dana od dostave predmetnog rješenja iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 11. Ovršnog zakona. Predmetni zaključak dostavljen je ovršeniku, ovdje tužitelju, 18. ožujka 2021. pa je tužba koja je izjavljena 2. travnja 2021. podnesena pravovremeno.

11. U konkretnom je predmetu sporno je li nastupila zastara potraživanja tuženika, odnosno sporno je primjenjuje li se na potraživanje tuženika desetogodišnji zastarni rok propisan odredbom čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje ZOO) ili zastarni rok propisan odredbama Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj 147/08, 18/11, 78/12, 136/12 i 73/13 - dalje OPZ).

12. Odredbom iz čl. 74. st. 1. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva (Narodne novine, br. 153/09, 90/11 i 56/13, dalje ZFVG) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja spornog rješenja o ovrsi propisano je da se na zastaru obračuna i izvršenja odnosno ovrhe vodnih naknada, osim naknada iz st 2. (naknade za zaštitu voda i naknade za razvoj koje obračunavaju i naplaćuju isporučitelji vodnih usluga), primjenjuje Opći porezni zakon. Prema čl. 5. st. 1. ZFVG-a vodnim naknadama se, između ostalog, smatraju i naknade za uređenje voda.

13. Iz navedene odredbe proizlazi da se u konkretnom slučaju, odlučujući o pitanju je li nastupila zastara tražbine iz ovršne isprave trebaju primijeniti odredbe OPZ-a, i to odredbe čl. 94., 95. i 96. OPZ-a kojima je uređeno pitanje porezne zastare, a ako odredbama OPZ-a nije uređeno drugačije, na zastaru tražbina primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima (čl. 94. st. 12. OPZ-a).

14. Pravilno sud prvog stupnja navodi da je na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 15. lipnja 2018. zauzeto pravno shvaćanje da se zastara tražbine po osnovi vodnih doprinosa i naknade za zaštitu voda, računa prema čl. 94. st. 1. i 2. OPZ-a u vezi s čl. 74. st. 1. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva.

15. Člankom 94. stavkom 1. OPZ-a koji je bio na snazi u vrijeme donošenja spornog rješenja o ovrsi propisano je da pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo na pokretanje postupka naplate poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za tri godine računajući od dana kada je zastara počela teći. S obzirom da je u konkretnom slučaju upravno rješenje temeljem kojeg tuženik potražuje izravnu naplatu postalo izvršno 18. lipnja 2013., te je od tog dana tuženik mogao zahtijevati naplatu tražbine u smislu odredbe čl. 215. st. 1. ZOO-a, to je protekao trogodišnji zastarni rok prije pokretanja postupka izravne naplate 28. listopada 2019.

16. Slijedom navedenoga, kako je nastupila zastara potraživanja tuženika prije pokretanja postupka izravne naplate, to je pravilno sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev i proglasio nedopuštenim pljenidbu i prijenos u postupku pokrenutom po zahtjevu tuženika pred FINA-om radi naplate temeljem rješenja o ovrsi tuženika Klasa: UP/I-363-03/2013-81/2298, Urbroj: 251-13-01/1-2013-1 od 21. ožujka 2013.

17. Primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a pravilno je odlučeno i o troškovima postupka.

18. Slijedom navedenoga, žalba tužitelja je kao neosnovana odbijena i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a je potvrđena prvostupanjska presuda, a primjenom čl. 380. t. 2. ZPP-a je potvrđeno prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu.

19. Primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a odbijen je kao neosnovan i zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

U Zagrebu 20. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević