REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2856/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja ĆM, OIB [osobni identifikacijski broj] i II. tužiteljice IM, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Krešimiru Martiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebački holding d.o.o. - Podružnica Tržnice Zagreb, OIB 85584865987, Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, zastupanog po punomoćniku Ladislavu Škrinjaru, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž- 1403/2024-2 od 13. prosinca 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-708/2023-12 od 6. svibnja 2024., u sjednici održanoj 20. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. U odnosu na pravna pitanja, prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
II. U odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava, prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1403/2024-2 od 13. prosinca 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-708/2023-12 od 6. svibnja 2024., tuženik je u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) podnio prijedlog za dopuštenje revizije naznačivši sljedeća pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu:
"1. Je li tužitelj koji ustaje s vlasničkom tužbom za povrat stvari dužan tu stvar opisati po njezinim osobinama koje ju razlikuju od drugih istovrsnih stvari? odnosno
Može li drugostupanjski sud usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja i naložiti tuženiku da vrati stvar koju tužitelj nije opisao po njezinim osobinama koje je razlikuju od drugih istovrsnih stvari te nije dokazao identitet stvari, odnosno ako nije utvrđeno postojanje uvjeta iz čl. 162. st. 1. ZV-a?
odnosno
Može li drugostupanjski sud usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete radi propasti stvari kada tužitelj nije ni pobliže opisao stvar sukladno čl. 162. st. 2. ZV- a niti je dokazao identitet te stvari pa stoga nije niti mogla biti utvrđena propast stvari i šteta nastala njenom propašću?,
2. Može li drugostupanjski sud preinačiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete radi propasti stvari kada u sudskom spisu ne postoji dokaz da je stvar radi čije propasti traži naknadu štete vlasništvo tužitelja te kada tužitelj nije dokazao visinu štete?
odnosno
Može li sud usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja i naložiti tuženiku isplatu paušalno određenog iznosa na ime naknade štete za stvar koju tužitelj nije individualno odredio, dokazao njezin identitet i svoje vlasništvo te kada nije nedvojbeno utvrđeno da je ista propala?,
3. Smatra li se da je tužitelj izvršio preinaku tužbe sukladno odredbama ZPP-a ako je u podnesku naveo da zadržava pravo precizirati tužbeni zahtjev? odnosno
Obzirom da je tužitelj u podnesku naveo da zadržava pravo precizirati tužbeni zahtjev, smatra li se da je navedenom izjavom tužitelj izvršio preinaku tužbe sukladno odredbama ZPP-a ili je preinaka izvršena kad je postavljen tužbeni zahtjev na isplatu naknade štete?
odnosno
Da li se zadržavanje prava precizirati tužbeni zahtjev smatra preinakom tužbe? odnosno
Je li tužitelj bio u obvezi već u trenutku saznanja za moguću propast stvari postaviti eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na isplatu vrijednosti stvari odnosno naknade štete?
odnosno
Predstavlja li postavljanje zahtjeva na isplatu naknade štete preinaku tužbe u smislu odredbi čl. 190. ZPP-a te je li za zastaru bitan trenutak preinake tužbe ili navod u podnesku tužitelja da zadržava pravo precizirati tužbeni zahtjev i je li u tom smislu pobijana odluka utemeljena na pogrešnoj primjeni materijalnog prava?
odnosno
Je li za ocjenu nastupa zastare za tražbinu na koju se odnosi preinaka odlučan dan preinake tužbe ili dan kad je tužitelj po saznanju za moguću propast stvari zadržao pravo precizirati tužbeni zahtjev, koji je u trenutku sastava tog podneska bio postavljen isključivo na povrat te stvari?,
4. Je li tužitelj ovlašten zahtijevati naknadu štete nastale propašću stvari u situaciji kad se oglušio na poziv tuženika preuzeti tu stvar te da za nju nije pokazao interes čak sedam godina?
odnosno
Može li u konkretnom slučaju tuženik biti odgovoran za naknadu štete nastale propašću stvari koja je ostala u posjedu tuženika jer je tužitelj svojevoljno nije preuzeo niti je za nju pokazao interes čak sedam godina unatoč pozivu i obavijesti tuženika? odnosno
Postoje li pretpostavke za naknadu štete ako je tuženik pozvao tužitelja na preuzimanje stvari, ali se tužitelj oglušio i nije pojavio niti pokazao interes za stvar sedam godina?
odnosno
Može li se pasivnost dužnika, u ovom slučaju tužitelja, smatrati doprinosom šteti koja je nastala propašću stvari, u posjedu koje je bio vjerovnik, ovdje tuženik, kao pošteni posjednik, a koja pasivnost tužitelja se ogleda u činjenici da isti za tu stvar nije pokazivao interes čak sedam godina?,
5. Može li zakupodavac zadržati pokretnine zakupnika kao pošten posjednik u slučaju prestanka ugovora o zakupu i odbijanja zakupnika da isprazni prostor od osoba i stvari te tražiti naknadu za troškove nastale transportom i skladištenjem te stvari? odnosno
Može li zakupodavac kao pošteni posjednik zadržati pokretnine zakupnika do namirenja troškova nastalih radi transporta i skladištenja stvari u slučaju prestanka ugovora o zakupu otkazom od strane zakupodavca radi neplaćanja zakupnine te odbijanja zakupnika da oslobodi prostor koji je bio predmet zakupa?
odnosno
Postoje li taksativno utvrđene tražbine temeljem kojih bi vjerovnik mogao imati pravo zadržanja, a temeljem čega bi slijedilo da tuženikova dospjela tražbina na ime transporta i troškova skladištenja nije jedna od tih taksativno utvrđenih tražbina, a kako to proizlazi iz obrazloženja odluke drugostupanjskog suda?
odnosno
Da li je činjenica da tuženik ima valjano dospjelo potraživanje prema tužitelju te da isti ima u rukama/posjedu dužnikovu/tužiteljevu stvar, valjani osnov za primjenu čl. 72. ZOO-a odnosno čl. 164. ZV-a, odnosno da tuženik ima pravo zadržanja na stvari tužitelja?
odnosno
Da li je u konkretnom slučaju odluka suda pravilno utemeljena, odnosno da li je sud pravilno primijenio odredbu čl. 72. ZOO-a?,
6. Primjenjuje li se odredba čl. 73. ZOO-a na vjerovnika koji se koristi pravom zadržanja stvari dužnika nakon otkaza ugovora o zakupu iako stvar nije izašla iz posjeda dužnika protiv njegove volje te dužnik nije zahtijevao povrat te stvari čak sedam godina?
odnosno
U konkretnom slučaju, obzirom da tužitelj čak sedam godina nije tražio povrat stvari, može li se primijeniti odredba iz čl. 73. ZOO-a prema kojoj tuženik ne bi imao pravo zadržanja, kako to zaključuje drugostupanjski sud?
odnosno
Može li vjerovnik dospjele tražbine u čijim se rukama nalazi dužnikova stvar uvjetovati povrat te stvari dok mu ne bude ispunjena tražbina?
odnosno
Može li se smatrati da je dužnikova stvar izašla iz njegova posjeda protiv njegove volje unatoč pozivu vjerovnika da je preuzme, imajući na umu da tužitelj nije pokazao interes za tu stvar čak sedam godina?,
7. Do kada je pošteni posjednik u obvezi čuvati stvar za koju vlasnik ne pokazuje nikakav interes, a bio je uredno pozvan da istu preuzme?,
8. Je li ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a pred drugostupanjskim sudom ako je izreka presude nerazumljiva odnosno kada presuda proturječi sama sebi i razlozima presude te kada u presudi o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku?
odnosno
Je li u konkretnom slučaju ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a kada drugostupanjski sud pravilno zaključuje da je tuženik imao pravo ukloniti tužiteljevu rashladnu vitrinu (jer to nije učinio sam tužitelj) i smjestiti je u svoje skladište nakon otkaza ugovora o zakupu dok u nastavku presude drugostupanjski sud navodi da je rashladna vitrina izašla iz tužiteljeva posjeda protiv njegove volje pa stoga tuženik nije imao pravo zadržanja te vitrine?".
1.1. Predmetni prijedlog za dopuštenje revizije tuženik je podnio i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP smatrajući da mu je u postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđeno temeljno ljudsko pravo i to pravo na pravično suđenje.
1.2. Tužitelji nisu podnijeli odgovor na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj revizijski sud ocijenio je sljedeće.
2.1. Tuženik nije postupio sukladno odredbi čl. 387. st. 3. ZPP jer uz prijedlog za dopuštenje revizije nije priložio potrebne dijelove spisa s jasnim naznakama spornih dijelova na koje se predmetna pravna pitanja odnose (tuženik je uz prijedlog za dopuštenje revizije priložio tek dopis od 29. kolovoza 2008. - s dokazom o primitku tog dopisa). Iz onoga što je priloženo prijedlogu za dopuštenje revizije nije vidljivo kako, kada i na koji način su tužitelji disponirali tužbenim zahtjevom, kada i koje dokazne prijedloge su stranke iznosile tijekom postupka i dr. Iz toga razloga nije niti moguće ocijeniti da bi u konkretnom slučaju bile ispunjene kumulativne pretpostavke iz čl. 385.a st. 1. ZPP za dopuštenje revizije. Tj. nije moguće ocijeniti da bi predmetna pravna pitanja bila važna, ne samo za odluku u ovom sporu, već također i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Ovo posebno imajući u vidu da je u konkretnom slučaju riječ o sporu male vrijednosti gdje su ograničene mogućnosti drugostupanjskog suda da ispituje prvostupanjsku presudu u pogledu činjeničnih pitanja, ali i znatnim dijelom u pogledu postupovnopravnih pitanja (čl. 467. st. 1. ZPP).
2.2. Tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred drugostupanjskim sudom uslijed osobito teške povrede odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na pravično suđenje.
3. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.b st. 1. i st. 2. ZPP odlučiti kao pod st. I. izreke ovog rješenja, odnosno valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.a st. 1. i st. 3. ZPP odlučiti kao pod st. II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 20. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
