Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Šibenik, S. Radića 81

Gž-601/2023-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marte Plančić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Kristina Alija Hrastinski, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Alija Hrastinski & Graf j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženice Erste & Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, koju zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci broj P-3024/2019-29 od 22. svibnja 2023., ispravljene rješenjem istog suda broj P-3024/2019-35 od 16. listopada 2023., dana 20. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženice te se ukida presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-3024/2019-29 od 22. svibnja 2023., ispravljena rješenjem istog suda broj P- 3024/2019-35 od 16. listopada 2023., i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O trošku žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđen je ništetnim dio odredbe članka 8. Ugovora o kreditu broj 24020061031262160/51404627-5102817887 sklopljenog između tužitelja i tuženice dana 25. siječnja 2006., a kojom je ugovoreno da su stranke suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke, te tuženici naloženo isplatiti tužitelju iznos od 476,52 EUR/3.590,34 kn s osnove promjene kamatne stope koja je bila na snazi u trenutku sklapanja Ugovora i onih koje je tužitelj platio tuženici u razdoblju otplate kredita, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama (točke I. i II. izreke). Nadalje, je pod točkom III. izreke utvrđen ništetnim dio odredbe članka 7. Ugovora koja glasi: „Iznos anuiteta 433,72 CHF. Valutna klauzula. Povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate na zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke“. Pod točkom IV. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 5.225,22 EUR/39.369,42 kn s osnove razlike u tečaju da je tečaj ostao isti kakav je bio u trenutku zaključenja tog Ugovora i u cijelom razdoblju otplate kredita, sva sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose. Pod točkama V. i VI. izreke odbijen je prigovor radi prebijanja tražbine tuženice s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 416,60 EUR/3.138,87 kn, odnosno s osnove razlike u depozitu koji je u razdobljima kada je isplaćivan iznosio 2.171,81 EUR/16.363,41 kn više nego u trenutku kada je zaključen Ugovor, sve sa pripadajućim zateznim kamatama. Na kraju, pod točkom VII. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.301,52 EUR/17.340,80 kn s pripadajućim kamatama, dok je rješenjem prvostupanjskog suda dopuštena preinaka tužbenog zahtjeva (ispravno: tužbe) izvršena u podnesku tužitelja od 12. travnja 2023.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela tuženica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku - „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, dalje: ZPP, koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP - „Narodne novine“ broj 70/19), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev tužitelja odbije uz naknadu troška tuženici, podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio njezine navode i predložio žalbu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja da se utvrde ništetnim odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržane u ugovoru o kreditu zaključenom između tužitelja kao korisnika kredita i tuženice kao kreditora, kao i zahtjev za isplatu iznosa od 476,52 EUR/3.590,34 kn s osnove ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te isplate iznosa od 5.225,22 EUR/39.369,42 kn na ime ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli, sve sa tamo navedenim zakonskim zateznim kamatama, kao i odluka o tuženičinom prigovoru radi prebijanja u iznosu od 416,60 EUR/3.138,87 kn, odnosno 2.171,81 EUR/16.363,41 kn sa pripadajućim zateznim kamatama.

6. Sud prvog stupnja zaključak o ništetnosti ugovornih odredbi kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak temelji na pravnim utvrđenjima pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena u pogledu ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., a u pogledu ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., a koje odluke su donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, te odredbi članka 502.c ZPP kao i na odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14, 110/15 i 14/19, dalje: ZZP) propisanoj obvezatnosti takve presude i u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete uzrokovane postupanjem tuženika.

7. Pored toga, prvostupanjski sud je utvrdio da među strankama nije sporno tužiteljevo svojstvo potrošača. Međutim, tuženica tijekom postupka, konkretno u podnesku od 14. travnja 2023., a što ponavlja i u žalbi, osporava tužitelju status potrošača.

7.1. Prema shvaćanju ovog suda, sukladno odredbi članka 288.a stavak 6. ZPP tuženica je mogla staviti ovaj materijalnopravni prigovor na glavnoj raspravi, dakle, nakon zaključenja prethodnog postupka, ali radi opravdanja tog prigovora više nije mogla iznositi nove činjenice i nove dokaze, osim ako ih nije bez svoje krivnje mogla iznijeti prije zaključenja prethodnog postupka. Stoga, u situaciji kao što je predmetna, kada je tuženica prigovorila tužiteljevom statusu potrošača u fazi glavne rasprave, prvostupanjski sud je bio dužan ocijeniti taj prigovor iz aspekta njegove osnovanosti i to prema stanju predmeta, odnosno prema dokazima i činjenicama koje je tuženica iznijela do zaključenja prethodnog postupka, uz iznimku propisanu člankom 299. stavak 2. ZPP, a što isti nije učinio, pa posljedično o toj odlučnoj činjenici ima li tužitelj status potrošača u smislu odredbe članka 3. stavak 1. točke 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 – dalje: ZZP/03) pobijana presuda nema nikakvih razloga, a izostali su i bilo kakvi razlozi o prigovoru tuženice tužiteljevom svojstvu potrošača.

7.2. Sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Dakle, za status potrošača moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta: 1. da se radi o fizičkoj osobi i 2. da ona sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu s ciljem koji nije u svrhu njene poslovne djelatnosti, već u osobne nekomercijalne svrhe. Status potrošača se ne presumira, već je potrebno utvrditi je li fizička osoba za privatne svrhe sklopila ugovor, pri čemu je teret dokazivanja te činjenice na potrošaču. U tom smislu je donesen i zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-56/23 od 23. studenog 2023. u kojem se navodi da u parnicama radi utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF tužitelj treba dokazati svoj status potrošača u smislu članka 3. Zakona o zaštiti potrošača, a ako banka to osporava, onda je teret dokaza na banci da tužitelj taj status nema.

8. Pored toga, treba reći da prema pravnom stajalištu izraženom u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4372/2021 od 30. lipnja 2022., ako se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu, onda su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke (na koje se odnosi odluka o kolektivnom sporu) ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U slučaju postojanja takvog informiranog pristanka, na redovnim je sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora.

8.1. Budući da je u ovom predmetu na okolnost pojedinačnog pregovaranja tuženica predložila u svojstvu svjedoka saslušati DV, kao osobu koja je s tužiteljem ugovarala predmetni kredit (list 90 spisa) i na okolnost informiranosti tužitelja kao potrošača i informacije koje su mu bile na raspolaganju prije, prilikom i za vrijeme sklapanja ugovora o kreditu (list 272 spisa), te je osporila izravnu primjenu utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom postupku za zaštitu prava i interesa potrošača, a prvostupanjski sud je odbio provesti navedeni dokaz, to je takvim postupanjem povrijedio pravo tuženice na procesnu ravnopravnost i jednakost oružja na što osnovano ukazuje žaliteljica.

9. S druge strane, pravilno je sud prvog stupnja odbio prijedlog tuženice za pokretanje prethodnog postupka pred Sudom Europske unije, zaključivši da su pravosudna tijela RH, odnosno Ustavni sud Republike Hrvatske zauzeli jasan stav u pogledu predmetne tematike koji proizlaze iz ranije citiranih odluka obvezatnih za sve sudove u RH. Nastavno, imajući na umu vrijeme pokretanja temeljnog kolektivnog spora u kojem je tražena zaštita kolektivnih interesa potrošača, kao i razdoblje na koje se odnosi i traži zaštita interesa potrošača u ovom konkretnom sporu (ugovor o kreditu sklopljen je 2006.), primjenjuje se dakle, nacionalno, hrvatsko pravo uz njegovo tumačenje u duhu prava Europske unije (čl. 267. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, Direktive vijeća 93/13 i prakse suda Europske unije), slijedom čega nije bilo potrebno od strane suda postavljati prethodno pitanje.

10. Što se pak tiče zahtjeva tuženice za izuzeće sudaca ovog drugostupanjskog suda, ukazati je da je o istom prethodno odlučeno rješenjem ovog suda od 16. siječnja 2026.

11. Slijedom iznesenog, valjalo je, na temelju članka 369. stavak 1. ZPP, uvažiti žalbu tuženice, ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

12. Kako je zbog ukidanja odluke u pogledu glavne stvari za sada neizvjestan uspjeh stranaka u ovom sporu (članak 154. ZPP), to je valjalo ukinuti i odluku o troškovima postupka, s time da će se o troškovima nastalim povodom pravnog lijeka odlučiti u konačnoj odluci (članak 166. stavak 3. ZPP).

13. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će u prvom redu otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano ovim rješenjem, te će imati u vidu obvezujuće pravno shvaćanje Ustavnog suda, pa će izvođenjem predloženih dokaza na okolnost potpune obaviještenosti tužitelja, biti u mogućnosti pravilno i potpuno utvrditi sve odlučne činjenice, nakon čega će biti u mogućnosti uz pravilnu primjenu materijalnog prava donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku o tužbenom i prijebojnom zahtjevu kao i svim troškovima postupka.

14. U nepobijanom dijelu, prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.

U Šibeniku, 20. siječnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maja Skorić