REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3333/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LIBURNIA RIVIERA HOTELI d.d. iz Opatije, Ulica maršala Tita 198, OIB: 15573308024, zastupanog po punomoćniku Krešimiru Pugelu, odvjetniku u Rijeci, protiv tužene Republika Hrvatska, OIB 52634238587, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Supilova 16, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1066/2025-2 od 30. travnja 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P- 529/2023-86 od 6. veljače 2025., u sjednici održanoj 20. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 1066/2025-2 od 30. travnja 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-529/2023-86 od 6. veljače 2025. tužitelj je u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) podnio prijedlog za dopuštenje revizije naznačivši slijedeća pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: ''1. da li donošenje Odluke o utvrđivanju granice pomorskog dobra Općine Opatija („Službene novine“ broj 66/81) kao općeg propisa predstavlja početak tijeka zastare potraživanja s osnova stjecanja bez osnove za prethodno izvršena ulaganja tuđeg rada i sredstava izvršena u nekretninu - pomorsko dobro obuhvaćeno tom odlukom?

2. da li je donošenjem Odluke o utvrđivanju granice pomorskog dobra Općine Opatija („Službene novine“ broj 66/81) kao općeg propisa Republika Hrvatska stekla mogućnost ubirati korist od izvršenih ulaganja u nekretninu - pomorsko dobro obuhvaćeno tom odlukom neovisno o tome da li je ista preuzela posjed te nekretnine odnosno neovisno o tome što se ulagatelj i dalje nalazi u neposrednom posjedu te nekretnine?

3. da li je za stjecanje mogućnosti ubiranja koristi od izvršenih ulaganja u nekretninu - pomorsko dobro na strani Republike Hrvatske odnosno treće sobe, a time i za utvrđenje dospijeća tražbine ulagatelja prema Republici Hrvatskoj odnosno trećoj osobi po osnovi stjecanja bez osnove mjerodavan trenutak donošenja odluke kojom se utvrđuje granica pomorskog dobra kojom je obuhvaća ta nekretnina ili trenutak kada je Republika Hrvatska odnosno treća osoba ušla u posjed te nekretnine – pomorskog dobra?''.

1.1. Tužena se u odgovoru na prijedlogu za dopuštenje revizije protivi tom prijedlogu.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj revizijski sud je ocijenio da predmetna pravna pitanja nisu važna za odluku u ovom sporu. Naime, drugostupanjski sud u konačnici odbija tužbeni zahtjev tužitelja razmatrajući spornim odnos među strankama kroz institut stjecanja bez osnova (što tužitelj predmetnim pravnim pitanjem niti ne problematizira) i to iz razloga što je prihvatio prigovor zastare obveze vraćanja stečenog bez osnova. Predmetnim pravnim pitanjima tužitelj problematizira pitanje početka toka zastarnog roka za obvezu vraćanja stečenog bez osnova. Obveza pak vraćanja stečenog bez osnova pak nastaje kad imovina neke osobe na bilo koji način pređe imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnova u nekom pravnom poslu, odluci suda, odluci nadležne vlasti ili zakonu (čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 53/05, 41/08, ranije odredba čl. 210. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - ''Narodne novine'', broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01). Tužitelj zahtijeva isplatu predmetnog iznosa jer da je imovina tužene neosnovana uvećana za mogućnost ubiranje koristi od izloženih ulaganja od strane tužitelja u predmetne nekretnine. No, nižestupanjski sudovi nisu niti utvrdili da je tužena ostvarila koristi kod izvršenih ulaganja tužitelja u predmetne nekretnine (koncesijska naknada i dr.), čak štoviše, i sam tužitelj tvrdi tokom postupka, a što ponavlja i u prijedlogu za dopuštenje revizije, da se tužitelj i dalje nalazi u posjedu predmetnih nekretnina (a na kojem činjeničnom supstratu tužitelj i zasniva predmetna pravna pitanja). Dakle, kada imovina tužene nije neosnovano uvećana za koristi koje bi bilo moguće ostvariti od izvršenih ulaganja tužitelja, to se dakle predmetni tužbeni zahtjev tužitelja ukazuje neosnovanim već iz samog tog razloga, a čime dakle predmetna pravna pitanja nisu važna za odluku u ovome sporu.

3. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.b st. 1. i st. 2. ZPP odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 20. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug