REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4976/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika KI, s prebivalištem u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Krpan, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženog-protutužitelja CI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi namirenja potraživanja iz založene stvari/utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi broj Gž- 262/2023-3 od 4. travnja 2025. kojima je djelomično potvrđena i djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1197/2016-49 od 3. lipnja 2022., u sjednici održanoj 20. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi broj Gž-262/2023-3 od 4. travnja 2025. kojima je djelomično potvrđena i djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- 1197/2016-49 od 3. lipnja 2022.
2. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja pravno pitanje koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:
„U slučaju kada tužitelj kao zajmodavac ne raspolaže izvornikom niti ovjerenom preslikom ugovora o zajmu koji je kao privatna isprava podnesen javnom bilježniku na potvrdu (solemnizaciju), a isti nije stranka u odnosu na javnog bilježnika niti sudionik pravnog posla u smislu odredbe članka 59. stavka 1. Zakona o javnom bilježništvu (nadalje u tekstu: ZJB) te istome javni bilježnik ne može staviti potvrdu ovršnosti na predmetni ugovor o zajmu temeljem odredbe članka 54. stavka 7. ZJB- a, da li je tužba radi namirenja potraživanja tužitelja prodajom založene stvari, odnosno nekretnine, jedino pravno sredstvo temeljem kojeg je tužitelj u mogućnosti ostvarivati svoja prava iz Ugovora o zajmu sklopljenog u formi javnobilježničkog akta s tuženikom, odnosno da li tužba radi namirenja potraživanja kao takva predstavlja valjani pravni interes za podnošenje tužbe u parničnom postupku?“.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Polazeći od odredbe članka 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 ,114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Ovo stoga što tužitelj sadržajem postavljenog pitanja polazi od drugačijih činjeničnih utvrđenja od onih koja su navedena u razlozima pobijane odluke (da tužitelj raspolaže ovršnom ispravom-Ugovorom o zajmu) pri čemu je shvaćanje iz pobijane odluke podudarno sa shvaćanjem ovog suda izraženom u odluci Rev-x- 507/14 od 18. lipnja 2014.
5.1. Ovdje valja napomenuti, da odluka Rev-1023/2024-2 od 23. listopada 2024. na koju se predlagatelj poziva kao razlog važnosti nije podudarna sa utvrđenim činjenicama u konkretnom predmetu, jer u toj odluci nižestupanjski sudovi nisu raspravili raspolaže li tužitelj ovršnom ispravom na temelju koje bi svoju pravnu zaštitu mogao tražiti izravno u ovršnom postupku.
6. Nadalje, tužitelj navodima iznesenim u prijedlogu nije učinio vjerojatnim da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i primjene materijalnog prava povrijeđeno pravo na pravično suđenje, zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/2001, 76/10, 5/14) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Međunarodni ugovori - "Narodne novine", broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17). Međutim, nižestupanjske odluke su obrazložene i ne mogu se po ocjeni ovog suda smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima pa slijedom navedenog tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
7. Stoga je u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu koji je koncipiran u smislu odredbe članka 385.a stavka 2. ZPP-a na temelju odredbe članka 389.a stavka 4. ZPP-a odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 20. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
