REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3455/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JRP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Zoran Antunović, odvjetnik u Makarskoj, protiv tuženika JR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Slavko Pavlović Lučić, odvjetnik u Makarskoj, radi uznemiravanja, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-1990/2024-2 od 17. travnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom, poslovni broj P-734/2022-17 od 6. studenoga 2024., u sjednici održanoj 20. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-1990/2024-2 od 17. travnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom, poslovni broj P- 734/2022-17 od 6. studenoga 2024. Prijedlog je utemeljen na odredbi članka 385.a stavak 1. podstavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP). Naime, tužiteljica u prijedlogu naznačuje pravna pitanja za koja cijeni da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za potrebe razvoja prava kroz sudsku praksu, a to zbog odstupanja od prakse revizijskog suda. Pritom je ukazano na odluke broj Revx-769/2012-2 od 18. rujna 2013. i Rev- 1425/2016-2 od 19. veljače 2019 prema kojima je propust drugostupanjskog suda da ocijeni žalbene navode koji su od odlučnog značenja (članak 375. stavak 1. ZPP) bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 375. stavak 1. ZPP, zatim Revr-188/2009-2 od 12. svibnja 2010., Revr-1829/2009-2 od 7. travnja 2010. i Rev-764/2010-2 od 30. studenoga 2011. u kojima je izraženo pravno shvaćanje da je sud drugog stupnja dužan na temelju odredbe članka 375. stavak 1. ZPP u obrazloženju odluke ocijeniti žalbene razloge koji su od odlučnog značenja i navesti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti, kao i Rev-1146/2021-2 od 15. veljače 2023. prema kojoj je „sud ocjenu pravne osnovanosti tužbenog zahtjeva mogao procjenjivati samo u okviru činjenica i dokaza ponuđenih od tužitelja, a bez mogućnosti po službenoj dužnosti utvrđivanja određenih činjenica i provođenja u tom smislu dokaza, mimo prijedloga tužitelja“.
2. Predlagateljica je u prijedlogu naznačila tri pravna pitanje koja glase:
„1) Smije li drugostupanjski sud otkloniti osnovanost žalbenih razloga koji su od odlučnog značaja za zakonitost pobijane presude - a koji se odnose na prekluziju iznošenja relevantne činjenice da je tuženik imao suglasnost za poduzimanje radova, odnosno izgradnju betonske terase iznad čest. zgr. [katastarska čestica] u vlasništvu tužiteljice, iznesene nakon zaključenja prethodnog postupka, i utvrđivanja te činjenice dokazom koji nije predložen od strane tuženog - samo prihvaćanjem činjeničnih utvrđenja i primijenjenog materijalnog prava iz pobijane prvostupanjske odluke, bez navođenja konkretnih razloga iz kojih bi bilo jasno zbog čega svaki od žalbenih prigovora smatra neodlučnim i zašto isti nisu odlučni za ispitivanje zakonitosti presude;
2) Je li sud ocjenu pravne osnovanosti tužiteljičinog zahtjeva smio procjenjivati na temelju činjenica koje su utvrđene dokazima koji nisu ponuđeni od strane tuženog, ukoliko je isključena mogućnost po službenoj dužnosti utvrđivanja te činjenice i provođenja u tom pravcu dokaza (a što je bilo dopušteno u režimu tzv. materijalne istine, ukinutog Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" broj 117/03), te predstavlja li takav propust bitnu povredu odredaba parničnoga postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 7. ZPP;
3) Je li propust drugostupanjskog suda da konkretno ocijeni žalbene navode tužiteljice koji su od odlučnog značajna za zakonitost pobijane presude (članak 375. stavak 1. ZPP), a koji se odnose na pravodobnost iznošenja relevantne činjenice da je tuženi imao suglasnost za poduzimanje radova, odnosno izgradnju betonske terase iznad čest. zgr. [katastarska čestica] u vlasništvu tužiteljice iznesena nakon zaključenja prethodnog postupka, bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi s odredbom članka 299. ZPP?“.
3. Tuženik nije odgovorio na prijedlog tužiteljice.
4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. stavka 1. ZPP, revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nemaju potrebno obilježje važnosti jer se ne temelji na tvrdnjama suglasnima sadržaju spisa. To stoga što naznačena pravna pitanja, u bitnom, polaze od netočne činjenične tvrdnje o tome da su u postupku prihvaćene činjenične tvrdnje i dokazni prijedlozi izneseni nakon zaključenja prethodnog postupka, a da drugostupanjski sud nije cijenio prigovor prekluzije kojeg je tužiteljica istakla u žalbi.
5. Nasuprot tome, žalbeni je sud raspravio žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 299. ZPP ocijenivši ga neosnovanim zato što je utvrdio da su „sve činjenice od značaja za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva podnesenog radi zaštite od uznemiravanja utvrđene na temelju dokaza predloženih u tužbi, odgovoru na tužbu i pripremnom ročištu, a iz utvrđenih činjenica opravdano se moglo zaključiti da se tužiteljica prešutno suglasila s izvedenim radovima“. Pritom je drugostupanjski sud cijenio sadržaj navoda odgovora na tužbu u kojem je tuženik isticao da se „za života otac tužiteljice ŽR nikada nije protivio toj gradnji, da između njih nije bilo spora glede vlasništva i međusobnih granica te da je brat tužiteljice OR bio nazočan gradnji i da nije imao nikakvih primjedbi, da su zajednički dogovorili da se ljetna kuhinja može nasloniti na njegov južni zid, iz čega proizlazi da je isticao činjenice koje ukazuju na to da nije bilo neovlaštenog uznemiravanja“. U tom su smislu sasvim neutemeljeni navodi predlagateljice iz prijedloga za dopuštenje prema kojima je „tuženik u odgovoru na tužbu istaknuo SAMO prigovor koji NEGIRA aktivnu legitimaciju tužiteljice“.
6. Naime, predmet je postupka zahtjev tužiteljice utemeljen na odredbi članka 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17) za zaštitu od uznemiravanja na dijelu čest. zgr. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] zbog bespravne izgradnje terase na dijelu te nekretnine u površini od 9 m², uz zahtjev za uspostavu stanja kakvo je bilo prije uznemiravanja te zabranu daljnjeg uznemiravanja. Sudovi su odbili tužbeni zahtjev nakon što je u postupku tuženik dokazao da je imao suglasnost za poduzimanje radova odnosno izgradnju betonske terase iznad čest. zgr. [katastarska čestica] u vlasništvu tužiteljice i da nije bilo bespravnog uznemiravanja, dok tužiteljica nije dokazala da ju je tuženik bespravno uznemiravao izgradnjom betonske terase.
7. Iz naprijed navedenog proizlazi da naznačena pravna pitanja činjenično ne koincidiraju sa sadržajem spisa. Pitanja, pak, koja se činjenično ne naslanjaju na sadržaj spisa u kojem je donesena odluka u odnosu na koju se predlaže dopustiti reviziju, i pitanja koja štoviše na netočan način prikazuju stanje spisa i sugeriraju postojanje činjenica koje nisu utvrđene u postupku, pa ne čine sastavni dio spisa, nemaju i ne mogu imati potrebno obilježje važnosti jer o takvim pitanjima ne ovisi odluka u sporu.
8. Stoga je prijedlog za dopuštenje revizije valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP radi čega je riješeno kao u izreci.
Zagreb, 20. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
