REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3508/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] (ranije [adresa]), zastupane po punomoćniku Enveru Vučetiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, sa sjedištem u Zagrebu, Trg bana Jelačića 10, zastupanog po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-989/2023-2 od 19. studenoga 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4302/21-18 od 5. travnja 2023., u sjednici održanoj 20. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja pod brojevima 2., 3., 4. i 8. se odbija.
II Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja pod brojevima 1., 5., 6., 7. i 9. te u odnosu na povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.
III Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-989/2023-2 od 19. studenoga 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P -4302/21- 18 od 5. travnja 2023.
2. Tuženik u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predlaže odbaciti, podredno odbiti prijedlog za dopuštenje reviziju uz naknadu mu troškova sastava odgovora na reviziju.
3. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a i čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje u tekstu: ZPP), prema ocjeni revizijskog suda, postavljena pravna pitanja pod brojevima 2., 3., 4. i 8. u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice (ovršenice u ovršnom postupku) za proglašenje ovrhe nedopuštenom, u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-838/2020 iz razloga što je nastupila zastara te iz razloga što ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu temeljem ovršne isprave, odnosno nije ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenice. Ovršenica, ovdje tužiteljica, upućena je pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe iz razloga propisanog odredbama čl. 50. st. 1. točke 7. i 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, dalje u tekstu: OZ). Tužiteljica smatra da nije dopuštena ovrha na nekretnini čiji je fiducijarni vlasnik, a na temelju solemnizirane isprave - Ugovora o namjenskom kreditu od 11. svibnja 2010. Taj ugovor sklopljen je između Zagrebačke banke d.d. kao kreditora i FC kao korisnice kredita te EC kao založnog dužnika, koja je založila stan površine 60,50 čm, na koji stan je nakon upisa hipoteke, 2016. upisana tužiteljica kao fiducijarni vlasnik, na temelju sporazuma nje i EC o prijenosu prava vlasništva radi osiguranja tražbine.
4.1. Sudovi su odbili tužbeni zahtjev tužiteljice kao fiducijarne vlasnice, navodeći da je ovršenik dužan trpjeti predmetnu ovrhu jer je nekretnina koju je stekao u fiducijarno vlasništvo u trenutku stjecanja bila opterećena založnim pravom u korist ovrhovoditelja (sada tuženika).
4.2. U takvim okolnostima konkretnog slučaja drugo postavljeno pitanje nije važno za odluku o sporu, kao niti pitanje postavljeno pod brojem 3. obzirom je suprotno utvrđenju nižestupanjskih sudova koji su utvrdili da je u ugovoru sadržana klauzula exequendi , a tužiteljica prijedlogu za dopuštenje revizije nije priložila dijelove spisa na koje se u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva tj. nije priložila sporni javnobilježnički akt, a što je trebala priložiti, sukladno odredbi čl. 387. st. 3. ZPP.
4.3. Četvrto postavljeno pitanje je činjenične naravi i odgovor na takvo postavljeno pitanje ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja pa se na njega ne može dati jednoznačan odgovor. Stoga to nije pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
4.4. U odnosu na pitanje postavljeno pod brojem 8. koje se odnosi na ništetnost i uz koje pitanje kao razlog važnosti iznosi odluku broj Rev-3357/2018-4 od 26. listopada 2021. za navesti je da sud na ništetnost pravnog posla ili njegovih pojedinih odredbi pazi po službenoj dužnosti, ali i u tom slučaju samo na temelju činjeničnih navoda stranaka. Tužiteljici je za navesti da je upućena pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe iz razloga propisanog odredbama čl. 50. st. 1. točke 7. i 11. OZ, dakle iz razloga ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika te ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.
5. Nadalje, u odnosu na postavljena pitanja pod brojevima 1., 5., 6., 7. i 9. , prema ocjeni revizijskog suda tužiteljica nije jasno naznačila razloge važnosti postavljenih pitanja u smislu odredbe čl. 385.a ZPP, a što je bila dužna na temelju odredbe čl. 387. st. 2. točka 3. ZPP.
6. Tužiteljica navodi da iz svega navedenog u prijedlogu za dopuštenje revizije proizlazi da su joj povrijeđena sva prava na pravedno suđenje osigurana čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 55/01 - službeni pročišćeni tekst, 5/14, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, dalje u tekstu: Ustav RH) i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017, dalje u tekstu: Konvencija). Međutim, tužiteljica nije učinila vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom RH i Konvencijom.
7. Obzirom da u ovoj pravnoj stvari u odnosu na niti jedno od postavljenih pravnih pitanja nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, niti je tužiteljica učinila vjerojatnim povrede temeljnih ljudskih prava, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci pod točkom I. te na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i 4. ZPP kao u izreci pod točkom II.
8. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP te tuženiku nije priznat trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer se radi o troškovima koji nisu bili potrebni za vođenje ove parnice. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci pod točkom III.
Zagreb, 20. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
