Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-586/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Renate Đaković Vranković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Marija Maričević, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d., Zagreb, Ulica grada Vukova 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2603/2018-51 od 30. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2603/2018-51 od 30. listopada 2024. u pobijanom dijelu pod točkama I. i IV. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je presuđeno:

„I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d.d., Zagreb, Ulica grada Vukova 282, OIB: 22694857747, isplatiti tužiteljici UD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.571,18 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 29.11.2019. do isplate i to do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i 8 ZOO-a, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica UD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] sa dijelom tužbenog zahtjeva kojim od tuženika Euroherc osiguranja d.d., Zagreb, Ulica grada Vukova 282, OIB: 22694857747 potražuje isplatu daljnjeg iznosa od 372,74 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 23.01.2017. godine pa do isplate te u dijelu u kojem tužiteljica potražuje zakonske zatezne kamate od 23.01.2017. do 28.11.2019. godine, sve u roku od 15 dana, kao neosnovan.

III. Odbija se kao neosnovan u cijelosti dio tužbenog zahtjeva tužiteljice koji glasi:

"II. Tuženiku se nalaže da tužitelju isplati kamate na nesporno isplaćeni iznos od 1.459,95 EUR a koje kamate teku od dana 23.01.2017. pa do 26.04.2017. koji je dan isplate navedenog iznosa.

III. Tuženiku se nalaže da tužitelju isplati kamate na nesporno isplaćeni iznos od 1.260,87 EUR a koje kamate teku od dana 23.01.2017. pa do 22.10.2018. koji je dan isplate navedenog iznosa."

IV. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d.d., Zagreb, Ulica grada Vukova 282, OIB: 22694857747 naknaditi tužitelju UD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 3.041,00 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. listopada 2024. godine pa do isplate stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude, u dijelu pod točkama I. i IV. izreke, žali se tuženik zbog žalbenog razloga predviđenog odredbom članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23 - dalje: ZPP). Predlaže da se presuda preinači sukladno žalbenim navodima te traži trošak sastava žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud je utvrdio kako nije došlo do koje od bitnih povreda odredaba postupka na koje, sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti.

5. Nadalje, ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga ovaj sud je utvrdio kako sud prvog stupnja na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege, a sve zbog ozljeda koje je kao pješakinja zadobila u nezgodi dana 23. prosinca 2016. u Splitu kada ju je udarilo vozilo osigurano kod tuženika policom od autoodgovornosti. Do prometne nezgode je došlo tako što je vozilo osiguranice tuženika tijekom vožnje unatrag stražnjim lijevim dijelom naletjelo na tužiteljicu te je prikliještilo uz stražnja desna vrata zaustavljenog vozila tužiteljice.

7. Među strankama nije bila sporna pasivna legitimacija i nastanak štetnog događaja. Također nije bilo sporno da se tužiteljica prije pokretanja ovog postupka obratila tuženiku odštetnim zahtjevom te da je tuženik isplatio tužiteljici nesporni dio štete u iznosu od iznos od 20.500,00 kn od čega 20.000,00 kn na ime neimovinske šteta te 500,00 kn na ime tuđe pomoći i njege.

8. Među strankama je bila sporna visina tužbenog zahtjeva kao i suodgovornost tužiteljice za nastanak štetnog događaja, dok je u žalbenom postupku sporna samo visina naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti.

9. Na temelju provedenog dokaznog postupka, a posebno nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke, i to vještaka specijalista ortopeda i specijalistkinje psihijatrije (str. 144.-148. spisa) te nalaza i mišljenja vještaka sudske medicine (str. 191. -192. spisa) kao i saslušanjem same tužiteljice, sud je utvrdio kako slijedi:

- tužiteljica je pretrpjela ozljede koje su nastale u predmetnom štetnom događaju, i to prijelom trtične kosti, natučenje slabinskog područja i zdjelice te dijela desne strane prsnog koša,

- tužiteljica je stradala u prometnoj nesreći kao pješakinja, pri čemu ozljeda stoji u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem, ista je nastala mehanizmom pritiska, do čega je došlo na način da je vozilo osiguranice tuženika, krećući se vožnjom unatrag, svojom stražnjom stranom naletjelo na tužiteljicu i prikliještilo je uz desni bok zaustavljenog vozila iz kojeg je ona prethodno bila izašla,

- provedeno je konzervativno liječenje tužiteljice koje je završeno 29. studenog 2019.

- tužiteljica je trpjela jake bolove i to izrazito jaku fizičku bol od 1,5 sati, jaku u trajanju tri dana, srednje jaku bol u trajanju mjesec dana te bol slabijeg intenziteta u trajanju pet mjeseci,

- tužiteljica je trpjela primarni strah u trenutku stradavanja koji je bio intenzivan i kratkotrajan zatim je trpjela sekundarni strah i to jaki tri dana, srednji 14 dana te blaži tri mjeseca,

- zbog posljedica štetnog događaja došlo je do nastanka duševnih boli zbog nastanka trajnih posljedica sa kirurškog i psihijatrijskog gledišta koji objedinjeno iznose 8%,

- tužiteljici je zbog posljedica štetnog događaja bila potrebna tuđa pomoć u trajanju tri sata dnevno tijekom tri tjedna te još jedan sat dnevno kroz mjesec dana.

10. Na temelju svega navedenog, zbog opisanih kvalifikatornih okolnosti, sud je kao primjerenu i pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu te imovinsku štetu po osnovi pružene tuđe pomoći i njege utvrdio iznos od 7.292,00 eura (od kojeg se iznos od 6.920,00 eura odnosi na neimovinsku štetu zbog duševnih boli, a iznos od 372,00 eura odnosi na 93 sata pružene pomoći i njege). Dakle, ukupni iznos pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu te imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege utvrdio je u iznosu od 7.292,00 eura, što je umanjeno za nesporno isplaćeni iznos 2.720,82 eura (20.500,00 kn) te je stoga tužbeni zahtjev prihvaćen u iznosu od 4.571,18 eura.

11. Prema članku 1100. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO) u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a prema st. 2. istog članka, pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

12. Prema stajalištu ovog suda, sud prvog stupnja pravilno je cijenio utvrđeni intenzitet i trajanje fizičkih bolova, vrstu i lokalitet ozljeda, trajanje liječenja, neugodnosti tijekom liječenja u vidu potrebe mirovanja, uzimanja analgetika, provođenja fizikalne terapije, kontrole kod liječnika te duševne boli koje tužiteljica nesumnjivo trpi zbog smanjenja životne aktivnosti, a koje se, prema nalazu i mišljenju vještaka, manifestiraju u ograničenoj sposobnosti za preduga sjedenja na tvrđoj podlozi, duža kretanja, duži hod po stepenicama te hod s opterećenjem po neravnom terenu, a ta ograničenja jednako su izražena i izvan kuće. Ujedno, ovaj sud ističe da, prema iskazu tužiteljice, istinitost kojeg iskaza nije dovedena u pitanje, tužiteljica četiri mjeseca nije mogla sjediti, a kasnije je morala sjediti na specijalnom okruglom jastuku, dok i danas osjeća pritisak u tom dijelu kralježnice kad duže vremena sjedi. Osim toga, tužiteljica se od 2017. liječila kod psihijatra zbog PTSP-a koji je u direktnoj vezi sa štetnim događajem.

13. Iz svega izloženog je razvidno kako sve navedene okolnosti opravdavaju dosudu iznosa na ime naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu iz pobijane presude te takav zaključak suda prvog stupnja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, osim što je dosuđeni iznos na ime naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu sukladan Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ovaj sud ističe da se novčana naknada određuje prema svim okolnostima svakog konkretnog slučaja. Kako je prethodno obrazloženo, sud je cijenio sve kvalifikatorne okolnosti radi utvrđenja visine naknade neimovinske štete, te je pravilno primijenio odredbu čl. 1100. ZOO-a. Dakle, nisu osnovani žalbeni navodi da je ukupno dosuđeni iznos previsoko odmjeren.

14. Slijedom svega navedenog, odlukom o visini naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu sud prvog stupnja je, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo.

15. Tuženik žalbom osporava odluku o troškovima postupka.

16. Tuženik ističe pogrešnu primjenu materijalnog prava u vezi odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova rada odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023, dalje: Tarifa) koja je bila važeća u trenutku donošenja pobijane odluke, smatrajući da je sud pogrešno primijenio odredbu Tbr. 48. Tarife računajući kao vrijednost boda iznos 2,00 eura za sve radnje u postupku, ovaj sud ističe kako slijedi.

17. Člankom 155. stavkom 2. ZPP-a propisano je da, ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi, a prema Tbr. 52/3 Tarife propisano je da sud ili drugo tijelo, kada odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, dok prema Tbr. 54 Tarife vrijednost boda iznosi 2,00 eura. Uzimajući u obzir da je u vrijeme donošenja prvostupanjske presude na snazi bila odredba Tbr. 50. Tarife prema kojoj vrijednost boda iznosi 2,00 eura, to je sukladno zahtjevu kao vrijednost boda valjalo uzeti iznos od 2,00 eura te prema tome odmjeriti troškove postupka. Osim što ovo proizlazi iz prethodno citiranih odredbi Tarife i ZPP-a, isto je sukladno stajalištu Građanskog odjela VSRH zauzetom na sjednici 14. lipnja 2024., poslovni broj Su IV-184/2024-3, kao i odluci VSRH poslovni broj Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024.

18. Dakle, odluka o troškovima postupka zakonita je i osnovana, kako po osnovi tako i po visini, sukladno odredbama članka 154. stavka 4. ZPP-a i članka 155. stavka 1.

ZPP-a pa je istu valjalo potvrditi.

19. S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se presuda potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkama I. i IV. izreke te je primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučeno kao pod točkom I. izreke.

20. Kako žalba tuženika nije osnovana, ne priznaje se trošak sastava žalbe te je, primjenom članka 166. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a, odlučeno kao pod točkom II izreke.

21. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 20. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić