Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3446/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gabriele Topić Kordej, predsjednika vijeća, Suzane Radaković suca izvjestitelja i člana vijeća, te Sandre Artuković Kunšt, univ. spec. iur., člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicima Aisi Pertić Brajković, odvjetnici iz Umaga i Zoranu Belušiuću, odvjetniku iz Buja, protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuže. protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-286/2022- 22 od 30. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovna i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-286/2022-22 od 30. listopada 2023. u stavku I izreke i u stavku III izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadnom troškova postupka nastalih povodom pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

„I. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o [broj kredita], od dana 25. travnja 2006. godine, sklopljenog između tužiteljice ZE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], s jedne strane i tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320, kao davatelja kredita, s druge strane, solemniziranog po Javnom bilježniku Snježani Nazarević iz Buja, pod Poslovni broj OU-266/06, dana 25. travnja 2006. godine, u dijelu kojem je glavnica kredita vezana za švicarski franak (valutna klauzula) i kojim se korisnik kredita ZE obvezuje iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu CHF, sadržan u čl. 7. Ugovora o kreditu.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320, isplatiti tužiteljici ZE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], novčani iznos od 36.020,67 kn uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće od dana:

01/06/2006 na iznos od 5,01 Kn pa do isplate

01/07/2006 na iznos od 2,59 kn pa do isplate

01/08/2006 na iznos od 4,94 kn pa do isplate

01/09/2006 na iznos od 8,40 kn pa do isplate

01/10/2006 na iznos od 4,04 kn pa do isplate

01/11/2006 na iznos od 4,80 kn pa do isplate

01/12/2006 na iznos od 1,38 kn pa do isplate

01/01/2007 na iznos od 18,99 kn pa do isplate

01/02/2007 na iznos od 30,82 kn pa do isplate

01/03/2007 na iznos od 25,33 kn pa do isplate

01/04/2007 na iznos od 28,54 kn pa do isplate

01/05/2007 na iznos od 58,50 kn pa do isplate

01/06/2007 na iznos od 65,86 kn pa do isplate

01/07/2007 na iznos od 75,57 kn pa do isplate

01/08/2007 na iznos od 75,50 kn pa do isplate

01/09/2007 na iznos od 62,20 kn pa do isplate

01/10/2007 na iznos od 82,00 kn pa do isplate

01/11/2007 na iznos od 82,48 kn pa do isplate

01/12/2007 na iznos od 68,59 kn pa do isplate

01/01/2008 na iznos od 70,11 kn pa do isplate

01/02/2008 na iznos od 40,36 kn pa do isplate

01/03/2008 na iznos od 1,14 kn pa do isplate

01/04/2008 na iznos od 41,38 kn pa do isplate

01/05/2008 na iznos od 46,86 kn pa do isplate

01/06/2008 na iznos od 36,49 kn pa do isplate

01/07/2008 na iznos od 45,68 kn pa do isplate

01/08/2008 na iznos od 73,33 kn pa do isplate

01/09/2008 na iznos od 67,11 kn pa do isplate

01/10/2008 na iznos od 39,81 kn pa do isplate

01/11/2008 na iznos od 89,46 kn pa do isplate

01/12/2008 na iznos od 8,88 kn pa do isplate

01/01/2009 na iznos od 107,57 kn pa do isplate

01/02/2009 na iznos od 114,94 kn pa do isplate

01/03/2009 na iznos od 122,40 kn pa do isplate

01/04/2009 na iznos od 100,17 kn pa do isplate

01/05/2009 na iznos od 98,65 kn pa do isplate

01/06/2009 na iznos od 74,36 kn pa do isplate

01/07/2009 na iznos od 45,89 kn pa do isplate

01/08/2009 na iznos od 57,60 kn pa do isplate

01/09/2009 na iznos od 78,23 kn pa do isplate

01/10/2009 na iznos od 58,16 kn pa do isplate

01/11/2009 na iznos od 56,19 kn pa do isplate

01/12/2009 na iznos od 80,06 kn pa do isplate

01/01/2010 na iznos od 99,21 kn pa do isplate

01/02/2010 na iznos od 124,24 kn pa do isplate

01/03/2010 na iznos od 118,20 kn pa do isplate

01/04/2010 na iznos od 161,27 kn pa do isplate

01/05/2010 na iznos od 151,94 kn pa do isplate

01/06/2010 na iznos od 162,17 kn pa do isplate

01/07/2010 na iznos od 276,79 kn pa do isplate

01/08/2010 na iznos od 251,42 kn pa do isplate

01/09/2010 na iznos od 344,72 kn pa do isplate

01/10/2010 na iznos od 298,45 kn pa do isplate

01/11/2010 na iznos od 258,54 kn pa do isplate

01/12/2010 na iznos od 377,79 kn pa do isplate

01/01/2011 na iznos od 307,19 kn pa do isplate

01/02/2011 na iznos od 393,10 kn pa do isplate

01/03/2011 na iznos od 407,13 kn pa do isplate

01/04/2011 na iznos od 369,01 kn pa do isplate

01/05/2011 na iznos od 373,25 kn pa do isplate

01/06/2011 na iznos od 494,10 kn pa do isplate

01/07/2011 na iznos od 514,11 kn pa do isplate

01/08/2011 na iznos od 651,76 kn pa do isplate

01/09/2011 na iznos od 632,29 kn pa do isplate

01/10/2011 na iznos od 524,23kn pa do isplate

01/11/2011 na iznos od 521,64 kn pa do isplate

01/12/2011 na iznos od 514,07 kn pa do isplate

01/01/2012 na iznos od 542,04 kn pa do isplate

01/02/2012 na iznos od 573,27 kn pa do isplate

01/03/2012 na iznos od 573,99 kn pa do isplate

01/04/2012 na iznos od 554,48 kn pa do isplate

01/05/2012 na iznos od 560,90 kn pa do isplate

01/06/2012 na iznos od 572,92 kn pa do isplate

01/07/2012 na iznos od 561,49 kn pa do isplate

01/08/2012 na iznos od 562,35 kn pa do isplate

01/09/2012 na iznos od 551,36 kn pa do isplate

01/10/2012 na iznos od 529,61 kn pa do isplate

01/11/2012 na iznos od 554,64 kn pa do isplate

01/12/2012 na iznos od 561,80 kn pa do isplate

01/01/2013 na iznos od 562,35 kn pa do isplate

01/02/2013 na iznos od 526,10 kn pa do isplate

01/03/2013 na iznos od 549,42 kn pa do isplate

01/04/2013 na iznos od 555,74 kn pa do isplate

01/05/2013 na iznos od 541,75 kn pa do isplate

01/06/2013 na iznos od 502,46 kn pa do isplate

01/07/2013 na iznos od 486,96 kn pa do isplate

01/08/2013 na iznos od 503,12 kn pa do isplate

01/09/2013 na iznos od 519,61 kn pa do isplate

01/10/2013 na iznos od 549,98 kn pa do isplate

01/11/2013 na iznos od 535,33 kn pa do isplate

01/12/2013 na iznos od 543,26 kn pa do isplate

01/01/2014 na iznos od 548,70 kn pa do isplate

01/02/2014 na iznos od 565,08 kn pa do isplate

01/03/2014 na iznos od 574,41 kn pa do isplate

01/04/2014 na iznos od 567,81 kn pa do isplate

01/05/2014 na iznos od 555,92 kn pa do isplate

01/06/2014 na iznos od 550,01 kn pa do isplate

01/07/2014 na iznos od 555,09 kn pa do isplate

01/08/2014 na iznos od 569,33 kn pa do isplate

01/09/2014 na iznos od 587,51 kn pa do isplate

01/10/2014 na iznos od 590,54 kn pa do isplate

01/11/2014 na iznos od 596,83 kn pa do isplate

01/12/2014 na iznos od 607,46 kn pa do isplate

01/01/2015 na iznos od 601,29 kn pa do isplate

01/02/2015 na iznos od 943,42 kn pa do isplate

01/03/2015 na iznos od 892,30 kn pa do isplate

01/04/2015 na iznos od 927,97 kn pa do isplate

01/05/2015 na iznos od 896,98 kn pa do isplate

01/06/2015 na iznos od 936,45 kn pa do isplate

01/07/2015 na iznos od 913,50 kn pa do isplate

01/08/2015 na iznos od 877,11 kn pa do isplate

01/09/2015 na iznos od 809,90 kn pa do isplate

u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa nadalje po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana."

III. Svaka stranka snosi svoj trošak.“

2. Nadalje, rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

„I. Utvrđuje se da je tužba povučena u odnosu na tužbeni zahtjev koji glasi: "Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o [broj kredita], od dana 25. travnja 2006. godine, sklopljenog između tužiteljice ZE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], s jedne strane i tuženika Erste&Steiermärkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320, kao davatelja kredita, s druge strane, solemniziranog po Javnom bilježniku Snježani Nazarević iz Buja, pod Poslovni broj OU-266/06, dana 25. travnja 2006. godine, u dijelu u kojem je određena promjenjiva kamatna stopa na način da je banka ovlaštena vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama tuženika, sadržana u čl. 8. Ugovora o kreditu."

3. Protiv dijela presude, u stavku I izreke i u stavku III izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev za naknadom troškova postupka žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakonom o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 02/2007-Odluka USRH, 84/2008, 96/2008-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019, 80/2022, 114/2022 ,155/2023 i 146/2025 -dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda u smislu žalbenih navoda preinači ili ukine te stavlja zahtjev za naknadom troška sastava žalbe.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu od 25. travnja 2006. u dijelu koji se odnosi na ugovorene odredbe o promjenjivosti kamatne stope i otplate kredita uz korištenje valutne klauzule uz CHF te zahtjev za isplatom iznosa na ime više preplaćenog s osnove promjenjive kamatne stope i valutne klauzule time da je 10. veljače 2016. sklopljen Aneks broj 1 Ugovora.

Nadalje, tuženik je u postupku stavio prigovor prijeboja.

Ovdje valja napomenuti, da je pravomoćnim rješenjem suda tužitelj povukao tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na utvrđenje ništetnom odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi.

7. U žalbenom postupku sporno je, da li je predmetna odredba koja se odnosi na valutnu klauzulu ništetna i da li tužitelj ima pravni interes na tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim navedene odredbe.

8. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

9. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa nije ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

10. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s obzirom na to da je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

11. U pogledu pak izuzeća kojeg od sudaca u ovom predmetu i prijedloga tuženika iznesenih u odgovoru na tužbu, ovaj sud nije ocijenio pravno obvezujućim u odnosu na svoje postupanje s obzirom da se radi o teoretskoj analizi hipotetske situacije (jer tuženik ne konkretizira niti osobu suca niti konkretnu situaciju) u kojoj se uređujući sudac (ili njemu bliska osoba) nalazi u činjeničnoj i pravnoj situaciji u kakvoj se nalaze i stranke predmetnog postupka a čime, kako tvrdi, bi bila uvjetovana njihova pristranost pa stoga niti žalbeni prijedlog da se uređujući suci preispitaju u smislu odredbe čl. 71. st. 7. ZPP i potom postupe u smislu daljnje odredbe čl. 72. st. 2. ZPP ovaj sud ne smatra zahtjevom za izuzeće s tim više što je podnijet, kako sam tuženik navodi – uvjetno, ukoliko bi uređujući suci našli da postoje drugi razlozi koji bi doveli u sumnju njihovu nepristranost a niti odredbe ZPP ne predviđaju uvjetno podnošenje zahtjeva za izuzećem.

12. Na žalbene navode valja reći da prvostupanjski sud na temelju ovlaštenja iz čl. 220. st. 2. ZPP-a odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja činjenica koje su odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu.

13. Obzirom na navedeno nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 220. ZPP-a na koju sadržajno upire tuženik jer činjenica da prvostupanjski sud nije posebno ocijenio pisani iskaz ĐE nije bilo od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

14. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio;

- da se tužitelj, kao korisnik kredita i tuženik, kao davatelj kredita 25. travnja 2006. zaključili Ugovor o kreditu na iznos od 63.000,00 CHF u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju banke za CHF na dan puštanja kredita u tečaj s rokom vraćanja od 360 mjeseci;

- da je namjena kredita stambeni kredit za kupovinu nekretnine;

- da su stranke ugovorile valutnu klauzulu i da čl. 7. ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan odobrenja žiro-računa Banke;

- da je iz sadržaja Ugovora proizlazi da se radi o standardnom, tipskom ugovoru;

- da su u odnosu na nepoštene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a o kojima se nije pregovaralo relevantne odluke odnosno presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. te presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj P-7129/13 od 13. lipnja 2014. kao i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. te odluka Vrhovnog sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/18 od 3. rujna 2019.;

- da su stranke sklopile 10. veljače 2016. Aneks broj 1 Ugovora o kreditu [broj kredita] (daljen u tekstu: Aneks Ugovoru) na temelju ZIDZOPK, kojim su odredbe iz Ugovora o kreditu od 25. travnja 2006. izmijenile u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita i postignut je sporazum o raspolaganju pretplatom;

- da je tužitelju prije zaključenja Aneksa Ugovora dostavljen izračun konverzije kredita zajedno s prijedlogom izmijenjenog ugovora o kreditu, a tužitelj je potpisao suglasnost da se konverzija kredita u CHF provede u skladu s dostavljenim izračunom konverzije;

- da je izveden dokaz saslušanjem tužitelja;

- da je tuženik tijekom postupka odustao od izvođenja dokaza saslušanjem djelatnika banke;

- da tuženik nije dokazao da se o predmetnoj odredbi pregovaralo;

- da je odredba ugovora o valutnoj klauzuli nepoštena i ništetna;

- da je intervencijom zakondavca retroaktivno ispravljena nepoštenost odredbe ugovora o kreditu u CHF na temelju potrošačevog slobodnog i informiranog pristanka;

15. Pošavši od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio da je odredba predmetnog Ugovora o kreditu ništetna u dijelu u kojem ugovorena valutna klauzula i da je konverzija izvršena pravilno sukladno odredbama ZIDZPK-a te da tužitelj nema pravo na isplatu bilo kakvog novčanog iznosa na temelju utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostanom odlukom banke i valutne klauzule vezane uz CHF i da su ti iznosi vraćeni u imovinu tužitelja na način da su iskorišteni za otplatu njegova kredita u eur, te na temelju čl. 323. i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015 i 29/2018-dalje u tekstu: ZOO) u vezi čl. 1115. i čl. 29. st. 2. ZOO-a odlučio na navedeni način.

16. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda je pravilan, pa ga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a pravilnost i zakonitost navedenog zaključka niti žalbenim navodima nisu doveden u sumnju.

17. Stoga, suprotne tvrdnje tuženika su bez pravnog uporišta.

18. U odnosu na žalbene navode prvenstveno valja reći da su stranke dana 10. veljače 2016. sklopile Aneks temeljem odredbi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 102/15, dalje: ZID ZPK) kojim su suglasno izvršile konverziju kredita u valutu euro i u skladu s tim utvrdile iznos preplate i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita na dan 30. rujna 2015. kao i uvjete otplate preostalog kredita u eurima.

Jednako tako, prvostupanjskom odlukom kojom je utvrđena ništetnost odredbe Ugovora o kreditu od 25. travnja 2006. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika koja se odnosi na valutnu klauzulu u valuti švicarskog franka odraz su pravilne primjene mjerodavnog materijalnog prava iz čl. 81. st. 1., 2. i 4. i čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03 i 46/07, dalje u tekstu: ZZP/03).

19. Kada je pozivanjem na direktni učinak presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa utvrdio ništetnost odredbe kojom je ugovoren valutna klauzula, prvostupanjski je sud pravilno primijenio čl. 502. c ZPP.

20. Na žalbene navode potrebno je reći da subjektivne granice pravomoćnosti (intervencijski efekt) presude donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013-4, odnose na sve fizičke i pravne osobe čije interese štiti udruga za zaštitu potrošača koja je podnijela tužbu, (o čemu dijelom govore i utvrđenja u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske Poslovni broj Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019.), ali to ipak ne znači da su automatizmom ništetne sve odredbe svih ugovora o kreditu glede promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, a pogotovo da se u pojedinačnim parnicama te potencijalno ništetne odredbe uopće ne mogu preispitivati, o čemu je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj U-III-5458/2021., od 30. lipnja 2022., zauzeo stav da ako se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu, onda su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što su ih utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima, posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.

21. Međutim, u odnosu na žalbene navode potrebno je reći da tuženik ispušta iz vida odlučnu činjenicu da iz stanja spisa proizlazi da je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem djelatnika banke ( podnesak 17. travnja 2023.)

22. Stoga, tuženik nije dokazao da su u postupku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formuliranim ili standardnim ugovorom) pregovaralo i da su tužitelju na drugi način dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporene ugovorene odredbe na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao.

23. Naime, imajući u vidu sve navedeno, u okolnostima konkretnog slučaja, kada tuženik na kojem je teret dokazivanja nije dokazao, da li je pregovarao sa tužiteljem kao i na okolnost jesu li uopće bilo kakve obavijesti dane prije sklapanja ugovora, time da iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da se o osporenim odredbama nije pregovaralo, kao i da je o odredbama koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzula već u kolektivnom sporu pravomoćno utvrđeno da su nerazumljive, da se o njima nije pojedinačno pregovaralo, i da su uzrokovale znatno neravnotežu u međusobnim pravima i obvezama, to su suprotne tvrdnje tuženika neutemeljene.

24. U konačnici, tuženik je bio stranka u istim postupcima po kolektivnim tužbama.

25. Obzirom na sve naprijed navedeno, u iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je zaključio da se o predmetnoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo i da je ništava, a niti su tužitelju dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama sporne ugovorne odrede te je suprotno tvrdnji tuženika u odnosu na vezanosti suda za utvrđenja u parnici vođenoj povodom kolektivne tužbe prvostupanjski sud za svoje uvjerenje dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

26. Stoga, nisu odlučni za pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude svi žalbeni navodi kojima tuženik osporava pravilnost zaključka o ništetnosti predmetne odredbe.

27. Između ostalog, na žalbene navode valja reći da iz stanja spisa ne proizlazi da je tuženik u spis dostavio odgovarajući dokaz u prilog tvrdnjama o dovoljnoj informiranosti tužitelja vezano za sklapanje ugovora, a koji bi bili izvor saznanja na okolnost obaviještenosti tužitelja o mogućim rizicima zbog vezivanja obaveze korisnika kredita (potrošača) za valutu CHF.

28. Jednako tako, slijedom pravnog shvaćanja iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020. (a tako i u prethodnim odukama br. Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. i br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020.) tužitelj prihvatom ponude konverzije i zaključenjem Aneksa Ugovora 10. veljače 2016. nije izgubio pravni interes za utvrđenje ništetnosti predmetne odredbe.

29. U odnosu na ostale žalbene navode tuženika kojima ponavlja prigovore koji su isticani u postupku, na koje je prvostupanjski sud u razlozima prvostupanjske presude jasno i argumentirano odgovorio, nije potrebno ponavljati obrazloženje prvostupanjske presude.

30. Stoga, suprotni žalbeni navodi tuženika u navedenom dijelu su bez pravnog uporišta.

31. Suprotno tvrdnji tuženika, prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao kada je odlučio u pobijanom dijelu na navedeni način.

32. U odnosu na žalbene navode vezano za odluku o troškovima postupka valja reći da je ista pravilna polazeći od činjenice da je tužitelj u ovom sporu zatražio pravnu zaštitu kao potrošač, a time kao slabija ugovorna stranka protiv tuženice (trgovca) kao jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu i to u pravnoj stvari gdje sudska praksa nije ustaljena, pa je sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava (presuda Z i Đ od 6. rujna 2016.), unatoč činjenici da tužitelj nije uspio sa zahtjevom za isplatu predmetnog iznosa, bilo primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka i to iz razloga što tužitelj nije mogao predvidjeti svoje izglede za uspjeh, jer sudska praksa o spornom pitanju nije ustaljena, pa tužitelj nije mogao biti svjestan da njegov zahtjev nema razumne izglede za uspjeh, a tužbeni zatužbeni zahtjev nije bio lišen bilo kakvog sadržaja ili očigledno nerazuman.

33. Jednako tako, na žalbene navode odnosu na odluku o troškovima postupka obzirom da je povučen dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi utvrđenje ništetnosti promjenjivosti kamatne stope, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je utvrdio da u svezi sniženog tužbenog zahtjeva tuženik nije poduzeo posebne parnične radnje te za svoje uvjerenje da dao valjane razloge kada je utvrdio da tuženiku nisu nastali troškovi koje bi mu tužitelj bio u obvezi nadoknaditi.

34. Stoga, iz naprijed navedenih razloga suprotne tvrdnje tuženika u navedenom dijelu su bez pravnog uporišta.

35. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tuženika u navedenom dijelu odbiti kao neosnovanu i na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u stavku I izreke ove drugostupanjske odluke.

35. Kako tuženik nije uspio sa žalbom, to trošak povodom pravnog lijeka pada na njegov teret (čl. 154. st. 1. ZPP), pa je na temelju čl. 166. st.1. ZPP-a odlučeno kao u stavku II izreke ove odluke.

U Zagrebu 20. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Gabriela Topić Kordej