Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3860/2024-11

U  I M E  R E P U B LI K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Ivice Veselića kao predsjednika vijeća, Vlatke Paškvalin Bošković kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Tihane Marije Miladin, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Triglav upravljanje nekretninama d.o.o. Zagreb, Ulica Josipa Marohnića 1/1, OIB:46156771187, zastupanog po punomoćniku Marku Perisu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika OH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu poslovni broj P- 1415/2019-105 od 25. lipnja 2024. u sjednici vijeća održanoj dana 20. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu poslovni broj P-1415/2019-105 od 25. lipnja 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 30.170,73 EUR sa zateznim kamatama tekućim na način kako je to pobliže određeno u točki I. izreke pobijane presude te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 8.706,16 EUR (točka II. izreke), dok je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u daljnjem iznosu od 7.781,55 EUR (točka III. izreke).

2. Navedenu prvostupanjsku presudu žalbom pobija tuženik zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. st 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. - dalje: ZPP) i to zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj u cijelosti osporava žalbene navode tuženika.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao suvlasnika nekretnina – poslovnih prostora u Zelini upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 491/1600 dijela, koji suvlasnički dio je povezan s etažnim vlasništvom oznake E-1 i čini ga kat upravne zgrade koji se sastoji od 9 radnih soba ukupne površine 144,81 m2, da mu tuženik za razdoblje od kolovoza 2016. do srpnja 2019. isplati iznos od 30.170,73 EUR na ime naknade štete koja mu je u utuženom razdoblju nastala zbog nemogućnosti davanja u zakup predmetnih poslovnih prostora u njegovom vlasništvu.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti one koje žalitelj ističe u žalbi.

7. Sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika. Ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju povredu ukazuje tuženik u žalbi.

8.1. Neosnovano tuženik u žalbi ističe i da se pobijana presuda nije mogla temeljiti na nalazu i mišljenju vještaka Tomislava Orečića te da se vještak trebao izuzeti od vještačenja. Naime, izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku Tomislavu Orečiću sud prvog stupnja je odredio rješenjem od 6. veljače 2023. koje je uredno dostavio tuženiku, tako da je tuženik nakon dostave tog rješenja, a prije provođenja vještačenja, mogao, ako je smatrao da postoji razlog za izuzeće vještaka, podnijeti zahtjev za izuzeće, jer su mu tada bila poznati razlozi za izuzeće.

8.2. Tuženik međutim, zahtjev za izuzeće nije podnio prije provedenog vještačenja, već je okolnosti koje sada iznosi u žalbi prvi puta iznio u podnesku od 29. ožujka 2023. dakle, kada je vještačenje već bilo provedeno, što je u suprotnosti s odredbom čl. 254. st. 2. ZPP-a. U takvim okolnostima konkretnog slučaja, i prema ocjeni ovog suda, nije bilo razloga za izuzećem vještaka tako da se na nalazu i mišljenju istog može temeljiti sudska odluka. Stoga nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 254. i čl. 71. ZPP-a na koju u žalbi sadržajno ukazuje tuženik.

9. Nadalje, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

10. Sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev ocjenjujući da je tužitelj zemljišno knjižni vlasnik predmetne nekretnine, da ga je tužitelj u razdoblju od kolovoza 2016. do rujna 2019. svojim radnjama smetanja posjeda onemogućio u ostvarivanju svojih vlasničkopravnih ovlaštenja na predmetnom poslovnom prostoru, pa tako da predmetni poslovni prostor daje u zakup trećim osobama, a što je bila njegova namjera koju je utvrdio saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja pa stoga prihvaćajući nalaz i mišljenja vještaka usvaja u cijelosti tužbeni zahtjev smatrajući da su u potpunosti ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu tuženika, a podredno i da tužitelj ima pravo na naknadu zakupnine od tuženika pozivom na odredbu čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZV) u onom razdoblju u kojem je tuženik u potpunosti oduzeo posjed predmetnog poslovnog prostora tužitelju.

11. Među parničnim strankama je i u ovoj žalbenoj fazi postupka i nadalje sporna nekretnina koja je predmet postupka.

12. 1. Prema navodima tužbe i podacima iz zk. izvatka priloženog uz tužbu predmet spora je suvlasnički dio nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u koji je upisana k. č. br. [katastarska čestica] koju čine dvorište [adresa] površine 9180 m2 i zgrade [adresa] površine 4679 m2, ukupne površine 13859 m2, a tužitelj je suvlasnik te nekretnine.

12.2. Tužiteljev suvlasnički dio je povezan s vlasništvom posebnog dijela i čini ga suvlasnički dio 491/1600 etažno vlasništvo (E-1) i to kat upravne zgrade koji se sastoji od 9 radnih soba ukupne površine od 144,81 m2. Ova nekretnina koju čini k. č. br. [katastarska čestica] upisana je u katastru u posjedovni list 2778 k. o. [katastarska općina] u kojem je tužitelj upisan i kao njen posjednik s jednakim udjelom od 491/1600, a za nekretninu je navedeno da se radi o dvorištu površine 9180 m2 i zgradi [adresa] površine 4679 m2, ukupne površine 13859 m2.

12.3. Dakle, i u katastru i u zemljišnim knjigama za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] navedeni su isti podaci o površini, nazivu i kulturi čestice i tužitelj je naveden kao suvlasnik u zemljišnoj knjizi i kao suposjednik u katastru s istim udjelom. Obzirom na navedeno neosnovani su žalbeni navodi tuženika glede vlasništva nekretnine.

13. U tužbi i tijekom prvostupanjskog postupka tužitelj tužbeni zahtjev temelji na naknadi štete po osnovi izmakle koristi te je sud i odlučivao u okviru činjeničnog stanja navedenog u tužbi i tijekom postupka. Dakle on postavlja obvezno pravni zahtjev za naknadu štete u smislu odredbe čl. 1089. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO).

14.1. Prema odredbi čl. 1046. ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

14.2. Odredom čl. 1089. st. 1. ZOO-a propisano je da oštećenik ima pravo na naknadu obične štete, kao i naknadu izmakle koristi, dok će se prema st. 3. istog članka, pri ocjeni visine izmakle koristi uzeti u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

15. U smislu citirane odredbe čl. 1089. st. 1. ZOO-a izmakla korist predstavlja neostvarenu imovinsku vrijednost koja bi prema redovnom tijeku stvari ili u okolnostima konkretnog slučaja bila ostvarena (tj. ušla u oštećenikovu imovinu) da nije bilo postupka štetnika koji ga čini građanskopravno odgovornim.

16. Dakle sa stajališta odgovornosti za naknadu štete u vidu izmakle koristi potrebno je da se ispune zakonom predviđene pretpostavke - da korist nije ostvarena, da postoji određeni stupanj izvjesnosti da bi bila ostvarena (redovan tijek stvari), kao i dopuštenost osnove po kojem bi bila ostvarena. O tome postoje li sve ove pretpostavke, koje samo ukoliko su kumulativno ispunjene, dovode do odgovornosti za naknadu izgubljene koristi, odlučuje sud u svakom konkretnom slučaju na osnovu istih mjerila.

17. U ovoj pravnoj stvari iz rezultata dokaznog postupka, iskaza zakonskog zastupnika tužitelja, direktora NH proizlazi da je postojala izvjesnost da bi po redovnom tijeku stvari tužitelj ostvario korist u zahtijevanom iznosu u tužbi davanjem predmetnih poslovnih prostorija (devet soba u poslovnoj zgradi) u zakup pravnim osobama koje su zajedno sa tužiteljem etažni vlasnici poslovne zgrade (Zelinske komunalije d.o.o. i Tiskara Zelina d.d.), kao i Triglav osiguranje d.d., a koje pravne osobe su iskazale interes za zakup istih, no i odustale od zakupa zbog situacije sa predmetnom nekretninom - smetanjem posjeda od strane tuženika. Dakle tužitelj je dokazao nastanak štete u visini izgubljene zakupnine u utuženom razdoblju, visina koje je utvrđena vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Tihomiru Orečiću, koji je utvrdio vrijednost zakupa u utuženom razdoblju po m2, sve na način kako je to navedeno u točki 45. obrazloženja prvostupanjske presude.

18. U konkretnom slučaju utvrđeno je kako je postupanjem ovdje tuženika tužitelju nanesena šteta te je prvostupanjski sud pravilno zaključio o tuženikovoj obvezi naknaditi tužitelju štetu koju trpi, jer taj prostor nije dao u zakup (čl. 1089. st. 1. i 3. ZOO-a), te stoga zakupnina koju tužitelj nije ostvario u utuženom razdoblju predstavlja njegovu izmaklu korist (utužena tražbina).

19. U odnosu na navode žalbe tuženika u dijelu da vještak nije utvrđivao minimalne tehničke uvjete za uredski prostor valja reći da se radi o novim činjenicama koje se sukladno članku 352. st. 1. ZPP-a ne mogu iznositi u žalbi.

20. Ostali žalbeni navodi tuženika nisu cijenjeni jer nisu od odlučnog značenja (čl. 375. st. 1. ZPP).

21. Odluka o parničnom trošku donesena je pravilnom primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/23).

22. Slijedom navedenoga, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

U Zagrebu 20. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić