Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3982/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Sanje Joka Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća mr.sc. Iris Gović Penić te članice vijeća Ines Kovačević, u pravnoj stvari tužitelja ZŠ iz [adresa], Z [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punom. Zoranu Mataiću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, protiv tužene Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu poslovni broj Pn-57/2023-16 od 28. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 20. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu poslovni broj Pn-57/2023-16 od 28. svibnja 2025. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, s tim da će u ponovljenom postupku suditi drugi sudac pojedinac.

II O zahtjevu tužitelja za naknadu troška sastava žalbe odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ZŠ koji glasi:

"1. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, Ministarstvu pravosuđa, da tužitelju JŠ sa osnova naknade štete, isplati ukupan iznos od 49.744,50 eura, u roku od 90 dana, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, koja teče od podnošenja prijedloga za mirno rješavanje spora od 12.7.2012. godine, do isplate.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi troškove postupka, koliko budu iznosili u roku 15 dana." - - kao neosnovan.

II. Tužitelj ZŠ dužan je tuženoj Republika Hrvatska, naknaditi prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 9,500,00 EUR (slovima: devet tisuća pet sto eura) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude, tj. od dana 28. svibnja 2025. godine do isplate, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanog za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a u slučaju promjene kamatne stope po stopi koja je propisana člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv ove presude žalbu je izjavio tužitelj zbog svih žalbenih razloga i traži naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Tužitelj je podnio tužbu protiv tužene radi naknade štete, navodeći da se obratio tuženoj radi pokušaja mirnog rješenja spora sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 8/14 i 70/19, 80/22), da se nalazio u Zatvoru u Splitu - Bilice od 12. svibnja 2007. do 3. ožujka 2010., da je boravio u skučenoj sobi koja je bila nedovoljno osvijetljena, jer se na prozorima nalazila rešetka u obliku slova "T" sa još devetero zatvorenika, da se u sobi nalazio WC koji nije ničim bio fizički ograđen i koji nikome od zatvorenika prilikom obavljanja nužde nije pružao privatnost i ljudsko dostojanstvo, da su se zatvorenici prilikom vršenja nužde zaklanjali od pogleda drugih plahtama ili ručnicima, da je odjeću sam prao u sobi u hladnoj vodi i sušio po rešetkama prozora, da se posteljina prala svakih 14 dana, da je soba bila puna insekata (žohara i mrava), da su temperature ljeti u sobi dosezale do 40º C, da u sobi nije bilo ventilacije pa se sobom širio smrad iz zahoda, da je u takvim uvjetima u sobi posluživana hrana tri puta dnevno, da za stolom nije bilo dovoljno mjesta za sve zatvorenike, da se često jelo na krevetima ili na smjene, da je tuširanje bilo dostupno jednom tjedno, da je na svježem zraku mogao provesti samo jedan sat dnevno, da je to bilo opasno jer je cijeli zatvor obložen azbestnim oronulim pločama, da se od dana 3. ožujka 2010. nalazio u Zatvoru u Zagrebu u sobi od 20 m2 sa još osam zatvorenika, da 1. lipnja 2010. dolazi u Zatvor u Lepoglavu u sobu na 1C odjelu od 7 m2 sa još trojicom zatvorenika gdje je proveo 13 mjeseci, da se na tom odjelu nalazi jedan WC i jedan umivaonik za 25 zatvorenika, da je zbog gužve na WC često mokrio u bocu, budući da nije moguće da u 25 minuta svi zatvorenici koriste toalet, da je sa 1C odjela premješten u poluotvoreni dio zatvora gdje je bio 3 mjeseca, nakon čega je ponovno vraćen u zatvoreni dio u teške i nehumane uvjete, da je protiv njega pokrenut stegovnog postupka zbog fizičkog sukoba u kojem postupku je oslobođen, da mu unatoč toga nisu vraćene pogodnosti koje je imao ranije, da je vraćen na zatvoreni odjel u sobu od 9 m2 i 28 m3 sa još trojicom zatvorenika, da se radilo o 1D odjelu gdje su većinom smješteni starci i bolesne osobe, da je nakon toga premješten na 3D odjel u sobu od 9,5 m2 i 28 m3 sa još trojicom zatvorenika, da je vrijeme obroka ograničeno, da ukoliko bi uzeo hranu zadnji da je morao brzo pojesti, bez žvakanja, da je to dovelo do probavnih smetnji, da u zatvoru postoji samo jedna kantina i jedna blagajna gdje se može doći na red samo u vrijeme ručka, doručka i šetnje, što uzrokuje nesnosne gužve i nered, da nerijetko se preskače obrok ili šetnja, da kroz razdoblje od 12. svibnja 2007. do danas je u zatvoru u Splitu, Zagrebu i Lepoglavi bio izložen nečovječnom postupanju i da mu je povrijeđeno ljudsko dostojanstvo do kojih povreda je došlo zbog prenapučenosti zatvora i ne osiguravanja humanih uvjeta boravka pritvorenika, zbog čega je i Vladi RH naloženo da u primjernom roku, ne duljem od pet godina, prilagodi kapacitete Zatvora potrebama smještaja osoba lišenih slobode, da je Zakonom o izvršenju kazne čl. 74. st. 3. utvrđeno da svakom zatvoreniku u spavaonici pripada 4 m2 i 10 m3 prostora što u sobama Zatvora u Lepoglavi nije ni približno odgovarala propisima, da mu je iz navedenih razloga znatno narušeno zdravlje posebno psihička stabilnost, da između drvnog i metalnog pogona u Zatvoru u Lepoglavi stoji zaostali radioaktivni gromobran, koji predstavlja veliku opasnost za ljudsko zdravlje, da mu je boravkom u Zatvoru u Lepoglavi povrijeđeno ustavno pravo, Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava, Zakon o izvršenju kazne zatvora i pravo osobnosti koje se štiti Zakonom o obveznim odnosima, da je pojam prava osobnosti reguliran Zakonom o obveznim odnosima gdje se kao pravo osobnosti navode: duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i dr., da slijedom navedenog predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev i naloži tuženoj isplatu naknade štete.

5.1. Sud prvog stupnja smatra da je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti koja sukladno čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje - ZOO), čl. 23. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 05/14, dalje - Ustav) čl. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj:18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17, dalje - Konvencija) i čl. 14. i 74. Zakona o izvršavanju kazne zatvora (Narodne novine, broj: 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 193/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11, 56/13, 150/13, 150/13, 98/19, 14/20, 14/21 i 155/23, dalje - ZIKZ) nije osnovan.

Naime, iako uvjeti boravka u Kaznionici u Lepoglavi i zatvoru u Zagrebu nisu udovoljavali standardu smještaja zatvorenika od 4 m2 i 10 m3 po zatvoreniku, sud prvog stupnja ne smatra da je time tužitelj bio izložen nečovječnom ili ponižavajućem postupanju tužene, koje bi posljedično opravdavalo tužitelju dosudu naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje. Da bi postupanje tužene potpalo pod domašaj čl. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, isto mora doseći minimalni stupanj težine, koja se procjenjuje prema okolnostima svakog konkretnog slučaja, pri čemu se uzima u obzir trajanje postupanja, tjelesne i duševne posljedice, dob, spol, zdravstveno stanje i drugo, odnosno, okolnosti vezane uz konkretan slučaj.

5.2. Za sud prvog stupnja zbroj dana kada je tužitelj koristio spavaonicu ispod 3 m2 nije relevantan, jer ako se uzme u obzir njegovo stvarno efektivno dnevno provedeno vrijeme u toj spavaonici (samo noćni odmor 6-8 sati), tada njegov stvarni boravak u spavaonici unutar 24 sata sud prvog stupnja definira kao kratak, povremen i minimalan.

6. Izloženo pravno shvaćanje suda prvog stupnja nije pravilno.

6.1. Naime, u Centru za dijagnostiku Zatvora u Zagrebu tužitelj je boravio od 5. ožujka 2010. do 25. svibnja 2010. u sobama s 3,39 m2 odnosno 2,8 m2 osobnog prostora po zatvoreniku.

Iz rasporeda boravka tužitelja u sobama za vrijeme izvršavanja kazne zatvora u Kaznionici u Lepoglavi proizlazi da je tužitelj u Kaznionici u Lepoglavi boravio od 25. svibnja 2010. do 21. prosinca 2012., kada je otpušten na slobodu (uvjetni otpust),

- da je od dana 25. svibnja do 26. svibnja 2010. boravio na 1C odjelu, izlazna soba, površine 12,79 m2 i volumena 30,18 m3 sa još 3 zatvorenika, da je da je po svakom zatvoreniku bilo 3,20 m2 površine i da je soba imala sanitarni čvor površine 1,60 m2,

- da je od dana 27. svibnja do 11. lipnja 2010. boravio na 1C odjelu, soba 9, površine 9,50 m2 i volumena 27,40 m3 sa još 3 zatvorenika, da je po svakom zatvoreniku bilo 2,38 m2 površine i da je soba imala sanitarni čvor površine 1,80 m2,

- od 12. lipnja do 22. srpnja 2010. boravio je na 1C odjelu, soba 8, površine 9,50 m2 i volumena 27,40 m3 sa još 3 zatvorenika, da je po svakom zatvoreniku bilo 2,38 m2 površine i da je soba imala sanitarni čvor površine 1,80 m2,

- od 23. srpnja do 15. rujna 2010. boravio je na 2C odjelu, soba 1, površine 18,20 m2 i volumena 64,43 m3 sa još 5 zatvorenika, da je po svakom zatvoreniku bilo 3,03 m2 površine i da je soba imala sanitarni čvor površine 1,22 m2,

- od 16. rujna do 21. listopada 2010. boravio je na 2C odjelu, soba 4, površine 6,45 m2 i volumena 22,77 m3 sa još 1 zatvorenikom, da je po svakom zatvoreniku bilo 3,23 m2 površine i da je soba imala sanitarni čvor površine 1,26 m2,

- od 22. listopada do 4. studenoga 2010. boravio je na 1C odjelu, soba 6, površine 11,60 m2 i volumena 34,80 m3 sa još 3 zatvorenika, da je po svakom zatvoreniku bilo 2,9 m2 površine i da je soba imala sanitarni čvor površine 1,80 m2,

- od 5. studenoga 2010. do 23. veljače 2011. boravio je na 1C odjelu, soba 3, površine 9,50 m2 i volumena 28,50 m3 sa još 3 zatvorenika, da je po svakom zatvoreniku bilo 2,38 m2 površine i da je soba imala sanitarni čvor površine 1,80 m2,

- od 24. veljače do 29. lipnja 2011. boravio je na 1C odjelu, soba 2, površine 6,95 m2 i volumena 20,85 m3 sa još 1 zatvorenikom, da je po svakom zatvoreniku bilo 3,48 m2 površine i da je soba imala sanitarni čvor površine 1,80 m2,

- od 30. lipnja do 10. listopada 2011. boravio je na Poluotvorenom odjelu Čret, soba 1, površine 52,80 m2 i volumena 178,99 m3, sa još 6 zatvorenika, da je po svakom zatvoreniku bilo 8,4m2 površine i da je soba imala sanitarni čvor i tuševe,

- od 11. listopadado 12. listopada 2011. boravio je na prijemno otpusnom odjelu (POO), velika soba, poluotvoreni odjel, površine 85,38 m2 i volumena 216,87 m3 sa još 9 zatvorenika, da je po svakom zatvoreniku bilo 8,54 m2 površine i da je soba imala sanitarni čvor i kupaonu površine 5,62 m2,

- od 13. listopada do 7. studenoga 2011. boravio je na 1D odjelu, soba 5, površine 9,40 m2 i volumena 28,57 m3 sa još 3 zatvorenika, da je po svakom zatvoreniku bilo 2,35 m2 površine i da je soba imala sanitarni čvor površine 1,50 m2,

- od 8. studenoga 2011. do 26. siječnja 2012. boravio je na 1D odjelu, soba 9, površine 9,28 m2 i volumena 28,21 m3 sa još 3 zatvorenika, da je po svakom zatvoreniku bilo 2,32 m2 površine i da je soba imala sanitarni čvor površine 1,50 m2,

- od 27. siječnja do 14. veljače 2012. boravio je na 3D odjelu, soba 5, površine 9,88 m2 i volumena 29,04 m3 sa još 3 zatvorenika, da je po svakom zatvoreniku bilo 2,47 m2 površine i da je soba imala sanitarni čvor površine 1,50 m2,

- od 15. veljače do 11. srpnja 2012. boravio je na 3D odjelu, soba 2, površine 9,55 m2 i volumena 28,07 m3 sa još 3 zatvorenika, da je po svakom zatvoreniku bilo 2,39 m2 površine i da je soba imala sanitarni čvor površine 1,50 m2,

- od 12. srpnja do 27. kolovoza 2012. boravio je na 3D odjelu, soba 2, površine 9,55 m2 i volumena 28,07 m3 sa još 3 zatvorenika, da je po svakom zatvoreniku bilo 2,39 m2 površine i da je soba imala sanitarni čvor površine 1,50 m2,

- od 27. kolovoza do 30. kolovoza 2012. boravio je na otvorenom odjelu, šuma, velika soba, površine 36,90 m2 i volumena 110,70 m3 sa još 12 zatvorenika, da je po svakom zatvoreniku bilo 2,84 m2 površine i da je soba imala sanitarni čvor i tuševe,

- od 30. kolovoza do 31. kolovoza 2012. boravio je na otvorenom odjelu, šuma, velika soba, površine 36,90 m2 i volumena 110,70 m3 sa još 11 zatvorenika, da je po svakom zatvoreniku bilo 3,08 m2 površine i da je soba imala sanitarni čvor i tuševe,

- od 31. kolovoza do 7. rujna 2012. boravio je na otvorenom odjelu, šuma, velika soba, površine 36,90 m2 i volumena 110,70 m3 sa još 10 zatvorenika, da je po svakom zatvoreniku bilo 3,35 m2 površine i da je soba imala sanitarni čvor i tuševe,

- od 7. rujna do 17. rujna 2012. boravio je na otvorenom odjelu, šuma, velika soba, površine 36,90 m2 i volumena 110,70 m3 sa još 9 zatvorenika, da je po svakom zatvoreniku bilo 3,69 m2 površine i da je soba imala sanitarni čvor i tuševe,

- od 17. rujna do 24. rujna 2012. boravio je na otvorenom odjelu, šuma, velika soba, površine 36,90 m2 i volumena 110,70 m3 sa još 8 zatvorenika, da je po svakom zatvoreniku bilo 4,1 m2 površine i da je soba imala sanitarni čvor i tuševe,

- od 24. rujna do 12. listopada 2012. boravio je na otvorenom odjelu, šuma, velika soba, površine 36,90 m2 i volumena 110,70 m3 sa još 9 zatvorenika, da je po svakom zatvoreniku bilo 3,69 m2 površine i da je soba imala sanitarni čvor i tuševe,

- od 12. listopada do 18. listopada 2012. boravio je na otvorenom odjelu, šuma, velika soba, površine 36,90 m2 i volumena 110,70 m3 sa još 8 zatvorenika, da je po svakom zatvoreniku bilo 4,1 m2 površine i da je soba imala sanitarni čvor i tuševe,

- od 18. listopada do 25. listopada 2012. boravio je na otvorenom odjelu, šuma, velika soba, površine 36,90 m2 i volumena 110,70 m3 sa još 9 zatvorenika, da je po svakom zatvoreniku bilo 3,69 m2 površine i da je soba imala sanitarni čvor i tuševe,

- od 25. listopada do 26. listopada 2012. boravio je na otvorenom odjelu, šuma, velika soba, površine 36,90 m2 i volumena 110,70 m3 sa još 10 zatvorenika, da je po svakom zatvoreniku bilo 3,35 m2 površine i da je soba imala sanitarni čvor i tuševe,

- od 26. listopada do 22. studenoga 2012. boravio je na otvorenom odjelu, šuma, velika soba, površine 36,90 m2 i volumena 110,70 m3 sa još 9 zatvorenika, da je po svakom zatvoreniku bilo 3,69 m2 površine i da je soba imala sanitarni čvor i tuševe,

- od 22. studenoga do 7. prosinca 2012. boravio je na otvorenom odjelu, šuma, velika soba, površine 36,90 m2 i volumena 110,70 m3 sa još 10 zatvorenika, da je po svakom zatvoreniku bilo 3,35 m2 površine i da je soba imala sanitarni čvor i tuševe,

- od 7. prosinca do 20. prosinca 2012 koristio pogodnost godišnjeg odmora kod kuće,

- od 20. prosinca do 21. prosinca 2012. boravio je na POSR. poluotvorenom odjelu, soba 2, površine 43,49 m2 i volumena 144,38 m3 sa još 15 zatvorenika, da je po svakom zatvoreniku bilo 2,71 m2 površine i da je soba imala sanitarni čvor i tuševe,

- dana 21. prosinca 2012. otpušten na slobodu, uvjetni otpust.

6.2. Dakle, tužitelj je za vrijeme izdržavanja kazne mijenjao prostorije u kojima je boravio kao i broj osoba koje su u isto vrijeme s njim boravili u zatvorskoj sobi koji broj u pravilu nije padao ispod 3 osobe, ali je istovremeno u određenom periodu u prostoriji boravilo i više osoba, a kako je to prethodno već detaljno izloženo.

6.3. Tužitelj je određeno vrijeme boravio u sobi s osobnim prostorom manjim od 3 m2, a i sam sud prvog stupnja utvrđuje da tužitelj imao površinu sobe ispod 3 m2 u razdoblju od 27. svibnja do 11. lipnja 2010., 12. lipnja do 22. srpnja 2010., 22. listopada do 4. studenoga 2010., 5. studenoga 2010 do 23. veljače 2011., 13. listopada do 7. studenoga 2011., 8. studenoga 2011. do 26. siječnja 2012., 27. siječnja do 14. veljače 2012., 15. veljače do 11. srpnja 2012., 12. srpnja do 27. kolovoza 2012. i 27. kolovoza do 30. kolovoza 2012., time da je u preostalom razdoblju tužitelj imao površinu sobe iznad 3m2 i iznad zakonom propisane površine sobe od 4 m2.

Mjerodavna načela i standarde za ocjenu prenapučenosti zatvora koje je Europski sud za ljudska prava (ESLJP) iznio u predmetu Muršić protiv Hrvatske [Vv] br. 7334/13, §§ 136. - 141., presuda od 20. listopada 2016., mogu se sažeti kako slijedi: 1) potvrđen je standard od 3 m2 površine po zatvoreniku u prostoriji u kojoj boravi više zatvorenika;

2) površina prostorije koja je manja od 3 m2 po zatvoreniku smatra se nedostatkom osobnog prostora koja ima za posljedicu čvrstu pretpostavku povrede čl. 3. Konvencije;

3) oborivost čvrste pretpostavke povrede čl. 3. Konvencije moguća je uz kumulativno ispunjenje sljedećih čimbenika:

(a) smanjenja potrebnog minimalnog osobnog prostora od 3 m2 su kratka, povremena i minimalna,

(b) takva smanjenja su popraćena dovoljnom slobodom kretanja izvan sobe i prikladnim aktivnostima izvan sobe,

(c) zatvorenik je smješten u ustanovi koja se, općenito gledano, smatra primjerenom ustanovom za lišenje slobode i ne postoje drugi otegotni aspekti uvjeta njegovog boravka u zatvoru.

4) u slučajevima u kojima se radi o zatvorskoj sobi veličine od 3 - 4 m2 osobnog prostora po zatvoreniku prostorni čimbenik snažno utječe na ocjenu prikladnosti uvjeta boravka u zatvoru. U takvim će se slučajevima povreda čl. 3. Konvencije utvrditi samo ako je prostorni čimbenik povezan s drugim aspektima neodgovarajućih fizičkih uvjeta boravka u zatvoru koji se, posebice, odnose na pristup vježbama na otvorenom, prirodnom svjetlu i zraku, dostupnost ventilacije, prikladnost sobne temperature, mogućnost privatnog korištenja nužnika, te usklađenost s osnovnim zdravstvenim i higijenskim zahtjevima,

5) za ocjenu prikladnosti uvjeta boravka u zatvoru u slučajevima u kojima se radi o zatvorskoj prostoriji s više od 4 m2 osobnog prostora u kojem boravi više zatvorenika, a pitanje osobnog prostora se ne ističe, ostali aspekti fizičkih uvjeta u zatvoru se ispituju.

I drugi aspekti uvjeta u zatvorskim ustanovama, pored pitanja prenapučenosti, mogu biti bitni za procjenu sukladnosti s čl. 23. i 25. Ustava i čl. 3. Konvencije. Čimbenici koji se ocjenjuju mogu biti pristup vježbi na otvorenom, prirodno svjetlo ili zrak, dostupnost ventilacije, prikladnost grijanja, mogućnost privatne uporabe nužnika i sukladnost s osnovnim higijenskim zahtjevima.

6.4. Dakle, tužitelj je u Kaznionici u Lepoglavi i Zatvoru u Zagrebu dijelom vremena boravio u prenapučenom prostoru te za utuženo razdoblje značajan broj dana imao je na raspolaganju manje od 3 m2 osobnog prostora pa samim time je tužitelj bio izložen trpljenju i poniženju koje nadilazi stupanj trpljenja ili poniženja koji je u takvim slučajevima neizbježan te nije riječ o smanjenju potrebnog minimalnog osobnog prostora od 3 m2 koja su kratka, povremena i minimalna, neovisno o tome što je tužitelj po utvrđenju suda prvog stupnja u tim prostorima uglavnom spavao. Naime, tužitelj nije samo spavao već je i tijekom dana boravio u sobi, a već i sam odlazak na spavanje i spavanje te buđenje i priprema za odlazak iz prenapučene prostorije tijekom razdoblja za koja je utvrđeno da je osobni proctor bio manji od 3 m2 već samo po sebi predstavlja dovoljnu osnovu za naknade štete zbog povrede prava osobnosti.

7. Slijedom navedenoga, pogrešno je prvostupanjski sud zaključio da tužitelj za vrijeme izvršavanja kazne zatvora nije pretrpio povredu prava osobnosti zagarantiranu odredbama čl. 23. i 25. Ustava RH i čl. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda čl. 1100. ZOO-a.

8. Kako je, dakle, došlo do povrede ustavnih prava tužitelja zajamčenih čl. 23. i 25. Ustava, odnosno čl. 3. Konvencije prvostupanjsku presudu je valjalo ukinuti kako bi sud prvog stupnja vodeći računa o visini naknade koju je u sličnim predmetima povrede čl. 3. Konvencije dosuđivao ESLJP (v. Muršić protiv Hrvatske [Vv] br. 7334/13, § 181. vezano uz § 172., presuda od 20. listopada 2016.; Ulemek protiv Hrvatske br. 21613/16, § 161. vezano uz §§ 129. - 130., presuda od 31. listopada 2019.; Longin protiv Hrvatske (br. 49268/10, § 79. vezano uz §§ 60. - 61., presuda od 6. studenoga 2012.) te uzimajući u obzir kriterije ustanovljene u praksi ESLJP-a koji se odnose na visinu naknade koju ESLJP smatra primjerenom u domaćem postupku (v. Cocchiarella protiv Italije [Vv], br. 64886/01, §§ 65. - 107. i § 139., presuda od 29. ožujka 2006.).

Naime, iznosi naknade koje dosuđuju domaći sudovi mogu biti niži od onih koje uobičajeno dosuđuje ESLJP, ali samo pod uvjetom da nisu nerazumni u usporedbi s naknadama koje je ESLJP dosudio u sličnim predmetima (v. J, navedeno, § 105.).

9. Slijedom navedenoga, prvostupanjska je presuda ukinuta i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje primjenom čl. 369. st. 1. ZPP-a kako bi pravilnom primjenom materijalnog prava sud prvog stupnja dao razloge o razdobljima za koja tužitelju sukladno pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda pripada pravo na naknade štete kao i o visini naknade štete zbog povrede prava osobnosti sukladno razdobljima kada je osobni prostor tužitelja u zatvorima bio manji od konvencijskog i zakonskog strandarda smještaja zatvorenika od 4 m2 i 10 m3 po zatvoreniku. Pri tome, kada je osobni prostor tužitelja bio manji od 3 m2 sud prvog stupnja će osnovanost zahtjeva tužitelja procjenjivati s obzirom na utvrđenje ovog suda da tužitelj nije samo spavao u svojoj sobi, kao i na pravno shvaćanje da priprema za odlazak na spavanje, spavanje i priprema za napuštanje sobe također potpadaju pod boravak u zatvorskoj sobi, a u odnosu na razdoblja kada je osobni prostor tužitelja bio između 3 i 4 m2, sud prvog stupnja će procijeniti jesu li ostali aspekti fizičkih uvjeta boravka u zatvorima sukladno navodima tužitelja i utvrđenjima temeljem provedenog dokaznog postupka, takvi da se može zaključiti da su uvjeti boravka u zatvoru bili prikladni.

10. O tome da će u ponovljenom postupku suditi drugi sudac pojedinac odlučeno je primjenom čl. 371. ZPP-a.

11. O zahtjevu za naknadu troška sastava žalbe odlučeno je primjenom čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu 20. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević