Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-3313/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, Vedrana Medakovića univ.spec.iur. kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari prvo tužitelja BIOKOZMETIKA d.o.o., Zagreb, Ulica Kreše Golika 3, OIB: 83060366920 i drugo tužitelja RM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Frano Barović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Fijačko i Barović j.t.d. u Zagrebu, protiv prvo tuženika PM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Stipica Jakić, odvjetnik u Zagrebu, drugo tuženice UM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], treće tuženice ČM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje drugo i treće tuženice zastupa punomoćnik Krešimir Sliepčević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vešligaj i Sliepčević j.t.d. u Zagrebu, četvrto tuženice RMN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Damir Katić, odvjetnik u Zagrebu, peto tuženice JM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Roman Bihar, odvjetnik u Zagrebu, šesto tuženika OM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i sedmo tuženice FM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje šesto i sedmo tuženike zastupa punomoćnik Krešimir Sliepčević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vešligaj i Sliepčević j.t.d. u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi prvo i drugo tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-135/2021-47 od 8. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba prvo i drugo tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja P-135/2021-47 od 8. svibnja 2025..
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev prvo i drugo tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja je odbijen tužbeni zahtjev radi utvrđenja da su tužitelji vlasnici dijela z.kč. br. [katastarska čestica] STAMBENA ZGRADA, ZAGREB, VINOGRADI 76, DVORIŠTE, PARKIRALIŠTE, STEPENIŠTE, ukupne površine 506 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koji dio ima ukupnu površinu 18,23 m2 te je označen točkama C-F-G-H u Geodetskom snimku stvarnog stanja br. 135-20 od 10. prosinca 2020. (točka I/I. izreke), kao i zahtjev kojim tužitelji traže da se tuženicima naloži trpjeti cijepanje navedene katastarske čestice na način da se od dijela te čestice formira nova zemljišnoknjižna čestica površine 18,23 m2, i što bi tuženici bili dužni trpjeti uknjižbom prava vlasništva tužitelja na temelju presude i prijavnog lista kojim će biti formirana nova čestica ( točka I/II. izreke ). Osim glavnog tužbenog zahtjeva, tužitelji su odbijeni i sa zahtjevom za naknadom troškova parničnog postupka (točka I/III. izreke). Točkama II, III, IV i V izreke prvostupanjski sud je naložio tužiteljima da tuženicima nadoknade parnični trošak, i to prvo tuženiku iznos od 1.250,00 € (točka II izreke), drugo, treće, šesto i sedmo tuženicima parnični trošak od 1.625,00 € sa pripadajućim kamatama od dana 8. svibnja 2025. (točka III izreke), četvrto tuženici parnični trošak od 1.250,00 € (točka IV izreke) a peto tuženici također iznos od 1.250,00 € (točka V izreke).
2. Protiv navedene presude žale se prvo i drugo tužitelji zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, - dalje: ZPP), s prijedlogom drugostupanjskom sudu prihvatiti žalbu te pobijanu presudu preinači i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti, odnosno podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuju i trošak žalbenog postupka.
3. Žalbe prvo i drugo tužitelja nisu osnovane.
4. Predmet spora je tužbeni zahtjev prvo i drugo tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva dijela zemljišnoknjižne čestice koju u naravi čine dva parkirna mjesta temeljem dosjelosti kao pravne osnove stjecanja, te zahtjev tuženicima na trpljenje cijepanja zemljišnoknjižne čestice u njihovom vlasništvu i formiranje nove čestice te potom uknjižba prava vlasništva na novoformiranoj zemljišnoknjižnoj čestici.
5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti. Međutim, počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju upire žalitelj, a jer o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Međutim, kako je bitne činjenice moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, to je primjenom čl. 373. a. st. 3. ZPP moguće odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
6. Iz provedenog prvostupanjskog postupka proizlazi:
- da su prvo i drugo tužitelji suvlasnici - etažni vlasnici s određenim omjerima nekretnine na adresi u [adresa], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kat. čest. [katastarska čestica], kuća i dvorište površine 467 m2, pri čemu je prvo tužitelj kao pravna osoba upisan kao etažni vlasnik (E-3) 21,31/100 dijela nekretnine sa čijim suvlasničkim dijelom je povezano vlasništvo posebnog dijela – stana br. 3 na prvom katu kuće, površine 145,40 čm i spremišta br. 2 u podrumu površine 6,40 čm, dok je drugo tužitelj upisan kao etažni vlasnik (E-4) 31,9/100 dijela nekretnine sa čijim suvlasničkim dijelom je povezano vlasništvo posebnog dijela – stana br. 4 na prvom katu, drugom katu i potkrovlju kuće površine 230,64 čm i spremište br. 4. u podrumu kuće površine 6,97 čm,
- da se kat. čest. [katastarska čestica] u katastru vodi pod brojem k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],
- da je prvo tužitelj pravo vlasništva stekao ugovorom o kupoprodaji broj 14/93 od 05. 05. 1993. sklopljenim sa "GAMA PRO"d.o.o., pri čemu predmetom kupoprodaje nije bilo sporno parkirno mjesto već isključivo stan površine 136 m2 na k. č. br. [katastarska čestica] tada u Rohbau izvedbi,
- da je drugo tužitelj pravo vlasništva stekao temeljem ugovora o kupoprodaji od 27. 10. 2009. sklopljenim sa HM pri čemu predmet kupoprodaje nije bilo sporno parkirno mjesto već stan površine 230,64 čm i spremište br. 4.,
- da su tuženici suvlasnici i etažni vlasnici s određenim omjerima nekretnine na adresi u [adresa], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kat. čest. [katastarska čestica], stambena zgrada, [adresa], sa određenom površinom svakog dijela i to dvorište od 205 m2, parkiralište od 70 m2, stepenište od 28 m2 i stambena zgrada od 200 m2, pri čemu je
a) prvo tuženik upisan kao etažni vlasnik (E-7) 7445/66018 dijela i to dvosobnog stana sa spremištem te pripadajućim parkirališnim mjestom P3 površine 11,98 m2, b) drugo tuženica kao etažni vlasnik (E-8) 6628/66018 dijela i to trosobnog stana sa spremištem te pripadajućim parkirališnim mjestom P6 podne površine 11,98 m2, c) treće tuženica kao etažni vlasnik (E-9) 5575/66018 dijela i to dvosobnog stana sa spremištem te pripadajućim parkirališnim mjestom P4 podne površine 11,98 m2, d) četvrto tuženica kao etažni vlasnik (E-10) 14246/66018 dijela i to četverosobnog stana sa spremištem te pripadajućim parkirališnim mjestom P1 podne površine 12,62 m2 i pripadajućim kućnim vrtom,
e) peto tuženica kao etažni vlasnik (E-11) 8746/66018 dijela i to trosobnog stana sa spremištem te pripadajućim parkirališnim mjestom P5 podne površine 11,98 m2, f) šesto i sedmo tuženici kao etažni suvlasnici svaki u ½ dijela etaže (E-12) 23378/66018 dijela i to šesterosobnog stana sa pripadajućim spremištem u podrumu te pripadajućim parkirališnim mjestom oznake P2 podne površine 11,98 m2,
- da se dva parkirna mjesta koje tužitelji obuhvaćaju tužbenim zahtjevom i površini od 18,23, m2, nalaze na nekretnini tuženika kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] – koja odgovara k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], prema Geodetskom snimku stvarnog stanja br. 135-20 od 10. prosinca 2020. društva Geoptima d.o.o., pri čemu iz snimke proizlazi da su parkirna mjesta ukupne površine 26,38 m2 te se jedno od 13,12 m2 nalazi u cijelosti na čestici 845/5, a drugo od 13,26 m2 u površini od 5,11 m2 na čestici 845/5, a u preostalom dijelu od 8,15 m2 na čestici 845/6,
- da tužitelji polaze od tvrdnje sa su kvalificirani posjednici tih parkirnih mjesta i to prvo tužitelj od 1994. a drugo tužitelj od 2010. osobno a po predniku također od 1994.,
- da su stambene zgrade tužitelja ([adresa]) i tuženika ([adresa]) građene od strane Gama Pro d.o.o. te je Grad Zagreb po zahtjevu istoga 9. 10. 1995. izdao lokacijsku dozvolu broj [broj dozvole] (str. 47-51 spisa) za formiranje građevinskih parcela i gradnju ukupno osam stambenih objekata uz [adresa] na kčbr. [katastarska čestica] i dijelu 845/11, sve k. o. [katastarska općina],
- da je saslušanjem HM - prednice drugo tuženika, utvrđeno da je istome prodala stan u kojem je živjela sa suprugom, pri čemu su u stanu stalno živjeli od 2000. do 2003. ili 2004., kada nisu imali problema sa parkiranjem, a van tog vremena su živjeli u [adresa] te dolazili uglavnom u ljetnim mjesecima, te ne zna da li im je sa stanom prodano parkirno mjesto, a po prodaji drugo tužitelju su pokazali mjesto gdje može parkirati vozilo kao njegovo,
- da je temeljem iskaza svjedoka AM, stanara stambene zgrada [adresa], u bitnom utvrđeno da prilikom kupovanja stanova predmetom prodaje nisu bila i parkirna mjesta, da su stanari zgrade [adresa] prvo parkirali gdje su stigli, zna da su stanari zgrade kbr. 78 parkirali i ispred zgrade 76 koja je kasnije provela parcelaciju parkirnih mjesta,
- da je temeljem iskaza ŽM, direktora Gama pro d.o.o koji je bio investitor gradnje stambenih zgrada, utvrđeno da je investitor parkiranih mjesta bio Grad Zagreb, pa investitor gradnje nije kupcima mogao prodati parkirna mjesta, već ih samo osigurati, radi čega je označio parkirna mjesta oznakama pri čemu je isto dodijelio kupcima većih stanova,
- da je iz iskaza svjedoka NM, suvlasnika tvrtke Gama pro d.o.o., u bitnom utvrđeno da su za obje zgrade kbr. 76 i 78 ishođene građevinske i lokacijske dozvole, da nije bilo moguće da dijelovi jedne zgrade budu povezani sa česticom druge odnosno da parkirališta zgrade 78 budu na čestici 76, da su problemi nastali kada su vlasnici krenuli sređivati međuvlasničke odnose etažiranjem jer je do tada svatko parkirao gdje je htio i kako je htio, da su prvo neke zgrade stavile oznake "samo za stanare", nakon čega je zgrada kbr. 76 provela etažiranje gdje su parkirna mjesta pripada suvlasnicima, da mu supruga ima stan na kbr. 76, da mu je poznata tvrtka prvo tužitelja koja je kupila stan, kao i to da mladi R koji je sin sada pokojnog oca, direktora prvo tužitelja, parkira svoje automobile ispred na parkingu od zgrade 78, da Gama pro d.o.o. nije prodala parkirno mjesto prvo tužitelju,
- da je iz iskaza svjedoka ĆM utvrđeno da je drugo tužitelj njegov sin, koji je kupio stan na adresi [adresa], pri čemu predmet kupoprodaje nije bilo parkirno mjesto, ali je prodavatelj pokazao parkirno mjesto koje je pripadalo tom stanu i koje je koristio pa su ga koristili i on (svjedok) i njegov sin i članovi obitelji sve do 2016. kada je tužen za smetanje posjeda od stanara s broja 76 i koju parnicu je pravomoćno dobio, a do parkirališnog mjesta koje koristi on i njegov sin da je parkirališno mjesto Biokozmetike d.o.o., radi čega su stavili prepreke na ta dva parkirališna mjesta, rampe koje je netko u kolovozu 2020. odrezao i od tada da ne koristi to parkirališno mjesto.
7. Polazeći od činjenice da je tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje prava vlasništva dijela kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na kojoj je uspostavljeno vlasništvo posebnih dijelova nekretnine (etažno vlasništvo) – stanova s pripadajućim spremištem i parkiralištem u smislu odredbe čl. 66. i čl. 67. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP), prvostupanjski sud iako navodi kako je moguće posjedovati dio čestice, iznosi stajalište da dosjelošću u smislu čl. 159. ZVDSP nije moguće steći pravo vlasništva takve nekretnine jer ne predstavlja pojedinačno određenu stvar. Osim navedenog, ukazuje i da se parcelacija građevinskog zemljišta može provoditi samo u skladu s odredbama čl. 160. i 162. Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine broj 153/13, 65/17, 114/18, 39/19, 98/19, 67/23), a zaključno ističe kako tužitelji nisu dokazali da imaju pravni temelj posjedovanja te da su pošteni posjednici dijela navedene čestice, jer u ugovorima o kupoprodaji na temelju kojih su stekli pravo vlasništva posebnih dijelova nekretnine - stanova na adresi u [adresa], nisu navedena parkirališna mjesta kao pripadnost stanu, također jer je zemljišna knjiga javna knjiga te su tužitelji mogli znati da nemaju pravo na posjed dijela čestice zemljišta 8701/67 k. o. [katastarska općina] (na adresi [adresa]). Uvažavajući takva stajališta te polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud odbija u cijelosti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
8. Prvo i drugo tužitelji u žalbenim navodima osporavaju pobijanu odluku i razloge na kojima je utemeljena, ističući da je nepravilno stajalište prvostupanjskog suda o nemogućnosti dosjedanja i stjecanja prava vlasništva na dijelu katastarske čestice koja je jasno određena kao parkirališno mjesto jer predstavlja pojedinačno određenu stvar, kao i stajalište da tužitelji nisu dokazali pravni temelj posjedovanja i poštenje, a obzirom da se poštenje u smislu čl. 18. st. 5. ZVDSP presumira pa tužitelji isto nisu niti trebao dokazati već je teret dokazivanja da je posjed nepošten bio na protivnoj strani. Osim navedenog, iako ne spore da u kupoprodajnim ugovorima kojima su kupili nekretnine – stanove, nije bila ugovorena i kupnja pripadajućih parkirnih mjesta niti su obuhvaćeni kupoprodajnim cijenama, tužitelji tvrde da su kvalificirani posjednici te da posjeduju pravni temelj posjedovanja u vidu usmene dopune o sporednim točkama ugovora.
9. Iako su tako izneseni žalbeni navodi tužitelja djelomično osnovani (u odnosu na načelnu mogućnost dosjedanja i dijela određene čestice te činjenici da se poštenje u smislu čl. 18. st. 5. ZVDSP presumira), bitne i odlučne činjenice za predmet spora i konačno rješenje spornog pitanja između stranaka je moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, pa je prvostupanjski sud pravilno odbio tužbene zahtjeve tužitelja.
10. Naime, tužitelji traže utvrđenje da su stekli pravo vlasništva dosjelošću dijela katastarske čestice tuženika, pri čemu predmet stjecanja određuju prema Geodetskom snimku od 10. prosinca 2020. sačinjenom od strane društva Geoptima d.o.o., ukazujući da je riječ o dva parkirna mjesta na čestici tuženika ukupne površine 18,23 m2 koja su u geodetskom snimku označena točkama C-F-G-H.
11. U odnosu na stjecanje vlasništva na dijelu katastarske čestice, valja ukazati da žalitelji pravilno ukazuju na sudsku praksu kojom je dopuštena takva mogućnost (npr. Rev-x 1075/12-2 od 29.01. 2014. kao i starija praksa npr VSRH broj Rev-2658/87 od 16. 6. 1988). Prilikom utvrđenja da li određena stvar može biti samostalnim objektom stvarnih prava valja poći od primjene odredbe čl. 6. st. 1. ZVDSP kojom je propisano da istim ne mogu biti dijelovi stvari koji se ne mogu od nje fizički odvojiti, a da time ne bude uništen on ili sama stvar (bitni dio). Nadalje, odredbom čl. 67. st. 1. ZVDSP je propisano da vlasništvo posebnoga dijela može biti uspostavljeno glede dijela suvlasničke nekretnine koji čini samostalnu uporabnu cjelinu, prikladnu za samostalno izvršavanje suvlasnikovih ovlasti, kao što je stan ili druga samostalna prostorija. Samostalnu prostoriju u smislu čl. 67. st. 2. ZVDSP mogu predstavljati jasno omeđena mjesta u zgradi namijenjena ostavljanju motornih vozila, a vlasništvo posebnog dijela ne može postojati na dijelovima nekretnine koji služe zajednički (čl. 67. st. 6. ZVDSP).
12. Stoga parkirno mjesto točno određene površine kao jasno određena samostalna stvar koja se može fizički odvojiti od preostalog dijela nekretnine, može u načelu biti predmetom utvrđenja prava vlasništva ili pak predmetom utvrđenja vlasništva posebnog dijela koje čini samostalnu uporabnu cjelinu, a što je i bio slučaj sa predmetnim parkirališnim mjestima koja su tuženici 2020. temeljem odgovarajućeg elaborata, potvrda nadležnih tijela i diobnog ugovora (str. 62-96) pridodali kao pripadajuće dijelove stanovima stambenoj zgradi na adresi [adresa].
13. Iako jasno određena samostalna cjelina poput parkirališnog mjesta, može u načelu biti predmetom stjecanja vlasničkih prava i onda kad predstavlja dio druge katastarske čestice, valja primijetiti da iz geodetskog elaborata na koji se tužitelji pozivaju, proizlazi da se samo jedno parkirno mjesto nalazi u cijelosti na nekretnini tuženika, a drugo djelomično na nekretnini tuženika a djelomično na čestici tužitelja (ukupna površina parkirnih mjesta po elaboratu iznosi 26.38 m2 od čega se parkirno jedno parkirno mjesto od 13,12 m2 nalazi u cijelosti na čestici 845/5 a drugo u površini od 5,11 m2 na toj čestici, a u preostalom dijelu od 8,15 m2 na čestici 845/6) slijedom čega je upitno da li tako površinom određena parkirna mjesta čine samostalnu cjelinu i objekt koji je moguće izdvojiti u smislu čl. 6. st. 1. ZVDSP. Međutim, isto ne isključuje potrebu dokazivanja svih zakonskih pretpostavki za stjecanjem vlasništva (koje tužitelji temelje na dosjelosti) pri čemu valja uzeti u obzir i sve ostale okolnosti slučaja (konkretno činjenicu da je riječ o parkiralištu kao građevinskoj cjelini koja nije izgrađena od strane tužitelja i za koju je provedenim postupkom utvrđeno da je do 2020. korištena kao javna površina za parkiranje vozila).
14. Kako tužitelji tužbeni zahtjev temelje na dosjelosti kao izvornom - originarnom načinu stjecanja prava vlasništva, do kojeg dolazi trenutkom ispunjenja propisanih zakonskih pretpostavki, to je za predmet postupka odlučno da li je posjed tužitelja imao kvalitetu na koju se poziva (zakonitost, istinitost i poštenje) u kojem slučaju je riječ o kvalificiranom posjedovanju odnosno redovitoj dosjelosti (čl. 159. st. 2. ZVDSP) gdje posjednik stječe vlasništvo protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, ili je pak njihov posjed bio samo pošten i u kojem slučaju je riječ o izvanrednoj dosjelosti (čl. 159. st. 3. ZVDSP) gdje posjednik stječe vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog posjedovanja. Nepošteni posjednik s druge strane ne može steći pravo vlasništva niti protekom vremena propisanog za redovnu, niti izvanrednu dosjelost.
15. Pobijanom odlukom prvostupanjski sud pravilno ukazuje da tužitelji nisu dokazali zakonitost posjedovanja. Naime, u smislu čl. 18. st. 1. ZVDSP posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj posjedovanja. U tom smislu valja primijetiti da tužitelji prilikom sklapanja kupoprodajnih ugovora vezanih za stambene prostore na adresi [adresa], nisu kupili parkirna mjesta, a niti su to objektivno mogli učiniti jer je investitor parkiranih mjesta bio Grad Zagreb, pa investitor gradnje Gama pro d.o.o. nije kupcima niti mogao prodati parkirna mjesta, a što proizlazi iz iskaza svjedoka EM – odgovorne osobe investitora gradnje.
16. Stoga tužitelji neosnovano ističu da predstavljaju zakonite i time kvalificirane posjednike, obzirom da očigledno ne posjeduju valjani pravni temelj takvog posjedovanja, pri čemu isti ne može biti nadomješten usmenom pogodbom kako ističu pod točkom 3.7. žalbenih navoda.
17. Kako tužitelji nisu zakoniti pa time niti kvalificirani posjednici, prvostupanjski sud je pravilno razmatrao pitanje da li su eventualno mogli steći vlasništvo spornih parkirališnih mjesta kao pošteni posjednici putem izvanredne dosjelosti kroz vremenski period od 20 godina, pri čemu tužitelji pravilno ukazuju da se poštenje u smislu odredbe čl. 18. st. 5. ZVDSP pretpostavlja.
18. Poštenje predstavlja kompleksan skup činjeničnih utvrđenja te ga nije moguće promatrati jednoznačno, polazeći pri tome od odredbe čl. 18. st. 3. ZVDSP prema kojoj je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je o obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu to pravo ne pripada.
19. U tom smislu valja ponoviti da tužitelji tužbom traže utvrđenje prava vlasništva na parkiralištima koja predstavljaju građevinu izgrađena kao javnu površinu za parkiranje vozila koja se položajno nalazi ispred stambene zgrade tuženika, i koju su isti 2020. temeljem valjanog i zakonitog postupka podijelili i pridodali svojim suvlasničkim dijelovima etažiranog vlasništva. U odnosu na period prije 2020., temeljem iskaza svjedoka AM i CM je utvrđeno da su stanari parkirali gdje je tko i kako htio, iz čega proizlazi da su predmetna parkirna mjesta koja tužitelji utužuju bila pristupačna i javno dostupna i to kako tužiteljima i tuženicima, tako i trećim osobama.
20. Ovaj drugostupanjski sud u pogledu odlučnih činjenica koje su od utjecaja na predmet spora, u odnosu na savjesnost i poštenje prvo tužitelja, smatra nužnim ukazati na odredbu čl. 18. st. 6. ZVDSP kojom je propisano da se poštenje i istinitost posjeda pravne osobe prosuđuje prema poštenju i postupanju one fizičke osobe koja je za tu pravnu osobu ovlaštena poduzimati čin stjecanja ili izvršavanja njezina posjed.
21. U sklopu primjene navedene odredbe čl. 18. st. 6. ZVDSP valja primijetiti da prvo tužitelj koji nesporno predstavlja pravnu osobu, u postupku nije ukazivao niti dokazao koja bi to fizička osoba u njegovo ime poduzimala posjedovne čine.
22. Iako se poštenje u smislu čl. 18. st. 5. ZVDSP presumira, teret dokazivanja identiteta osobe koja je poduzimala posjedovne čine u ime pravne osobe, kao odlučne činjenice u smislu čl. 18. st. 6. ZVDSP, počiva na tužitelju, a na takve okolnosti je jedino iz iskaza svjedoka SM suvlasnika tvrtke investitora, utvrđeno da mu je poznata tvrtka prvo tužitelja koja je kupila stan, kao i to da mladi R koji je sin sada pokojnog oca, direktora prvo tužitelja, parkira svoje automobile ispred na parkingu od zgrade 78, pri čemu investitor nije prodao parkirno mjesto prvo tužitelju.
23. Stoga, kako prvo tužitelj u postupku nije dokazao tko je i u kojem periodu vršio posjedovne čine u ime istoga kao pravne osobe, to proizlazi kao pravilan zaključak da nije dokazao poštenje posjedovanja, ali ne uslijed ne dokazivanja poštenja temeljem čl. 18. st. 5. ZVDSP, već ne dokazivanjem pretpostavki propisanih čl. 18. st. 6. ZVDSP.
24. U odnosu na drugo tužitelja, iz provedenog prvostupanjskog postupka ne proizlazi da bi isti predstavljao samostalnog posjednika koji je isključivo i savjesno posjedovao nekretninu kroz period od 20 godina, obzirom da je isti kupio stan bez parkirnog mjesta 2010. od prednice (HM) koja također nije predstavljala kvalificiranog posjednika, pri čemu je ista iskazom potvrdila da je koristila parkirno mjesto samo povremeno.
25. Uz navedeno, kako su tuženici nesporno 2020. stekli pravo vlasništva predmetnog dijela nekretnine koji tužitelji potražuju temeljem valjane pravne osnove (diobnog ugovora i odgovarajućih elaborata te potvrda nadležnih tijela), valja ukazati i na odredbu čl. 130. st. 2. ZVDSP prema kojoj se vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano.
26. Stoga, iako pobijana presuda ima nedostataka jer prvostupanjski sud polazi od nepravilnog zaključka o nemogućnosti stjecanja vlasništva na dijelu katastarske čestice koji u naravi predstavlja parkirališno mjesto, bitne činjenice (koje u naravi čini nepostojanje zakonom propisanih uvjeta za stjecanjem prava vlasništva prvo i drugo tužitelja na temelju dosjelosti) je moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, pa je primjenom čl. 373. a. st. 3. ZPP moguće odbiti žalbu i potvrditi pobijanu presudu kojom je prvostupanjski sud pravilno odbio u cijelosti postavljene tužbene zahtjeve prvo i drugo tužitelja.
27. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, kako po osnovi tako i po visini (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a), pri čemu tužitelji samu visinu nisu posebno osporavali.
28. Kako tužitelji nisu uspjeli sa žalbom to ne ostvaruju pravo na naknadu zatraženih troškova žalbenog postupka, slijedom čega je temeljem odredbi čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, valjalo odlučiti kao pod točkom II. izreke.
U Zagrebu 20. siječanj 2026.
Predsjednica vijeća
Sabina Dugonjić
