Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-27/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača JI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], odlučujući o žalbi vjerovnice Republike Hrvatske protiv rješenja Općinskog suda u Kutini poslovni broj Sp-396/2024-6 od 1. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 27. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba vjerovnice Republike Hrvatske kao djelomično neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Kutini poslovni broj Sp-396/2024-6 od 1. prosinca 2025. u pobijanom dijelu pod točkom III.2. izreke u dijelu u kojem je potrošač oslobođen od preostalih obveza u odnosu na osnovu broj Ovr-371/13-aktiv- 2 vjerovnice Republike Hrvatske zaprimljenu 17. listopada 2024. za iznos glavnice od 66,36 eura, kamata 78,03 eura i iznosa nenaplaćene naknade za provedbu/izvršenje osnove za plaćanje u iznosu od 9,29 eura, što ukupno iznosi 153,68 eura.

II. Uvažava se djelomično žalba vjerovnice Republike Hrvatske, preinačava se rješenje Općinskog suda u Kutini poslovni broj Sp-396/2024-6 od 1. prosinca 2025. u pobijanom dijelu pod točkom III.2. izreke u dijelu u kojem je potrošač oslobođen od preostalih obveza u odnosu na osnovu broj Ovr-371/13-aktiv-2 vjerovnice Republike Hrvatske zaprimljenu 17. listopada 2024. za iznos glavnice od 11,95 eura, te se u tom dijelu prijedlog za provedbu jednostavnog postupka stečaja potrošača odbija.

III. Odbija se zahtjev vjerovnice Republike Hrvatske za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 50,00 eura.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja otvoren je jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača JI (točka I. izreke), te je isti istodobno i zaključen (točka II. izreke). Također, oslobođen je potrošač od preostalih obveza u odnosu na vjerovnike Grad Kutina i Republiku Hrvatsku (točka III. izreke).

2. Protiv rješenja žalbu je podnijela vjerovnica Republika Hrvatska (dalje u tekstu rješenja: vjerovnica) iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP) u svezi s čl. 23. Zakona o stečaju potrošača ("Narodne novine", br. 100/15, 67/18, 36/22 - dalje: ZSP) i čl. 10. Stečajnog zakona ("Narodne novine", br. 71/15, 104/17, 36/22, 27/24 - dalje: SZ), te predlaže pobijano rješenje preinačiti, odnosno podredno, isto ukinuti i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. U žalbenom stadiju postupka sporno je oslobođenje od preostalih odnosa u odnosu na osnovu broj Ovr-371/13 vjerovnice Republike Hrvatske koja predstavlja rješenje o ovrsi posl. broj Ovr-371/13 kojeg je dana 25. travnja 2013. donio Općinski sud u Sisku.

5. Vjerovnica naime, žalbom osporava pobijano rješenje u tom dijelu ističući u žalbi da sud prvog stupnja nije izvršio uvid u kaznenu evidenciju potrošača, te da je potrošač osuđivan, što je sud prvog stupnja mogao utvrditi uvidom u presudu Općinskog suda u Kutini posl. broj K-188/12 od 28. kolovoza 2012. Također, ističe da, s obzirom da je potrošač osuđivan, da je isti nepošten, te da, sukladno čl. 75. st. 1. toč. 1. ZSP, kao i čl. 2. i čl. 4. ZSP, nije postojala osnova da se potrošača oslobodi od preostalih obveza u odnosu na osnovu Ovr-371/13.

6. Međutim, žalbeni navodi vjerovnice koji se odnose na osuđivanost i nepoštenje potrošača nisu osnovani. Vjerovnica tako u postupku tvrdi da sud prvog stupnja nije utvrdio osuđivanost potrošača, te da je sud prvog stupnja, s obzirom da je potrošač osuđivan, sukladno odredbi čl. 75. st. 1. toč. 1. ZSP , trebao uskratiti potrošaču oslobođenje od preostalih obveza u odnosu na osnovu Ovr-371/13.

7. Međutim, sud u jednostavnom postupku stečaju potrošača nije dužan po službenoj dužnosti utvrđivati osuđivanost potrošača. Naime, kada se povežu odredbe čl. 24. st. 3. ZSP i čl. 75. ZSP, proizlazi da će sud postupati po službenoj dužnosti te ispitati postojanje pretpostavki za uskratu oslobođenja od preostalih obveza iz čl. 75. st. 1. ZSP, pa tako i pravomoćnu osuđivanost potrošača zbog kaznenog djela protiv imovine, protiv gospodarstva ili drugog kaznenog djela koje bi upućivalo na njegovu nesavjesnost i nepoštenje pri ispunjenju obveza i dužnosti, samo ako je vjerovnik, postupajući po odredbi čl. 75. st. 2. ZSP predložio donošenje rješenja o uskrati oslobođenja od preostalih obveza uz obvezno navođenje razloga iz čl. 75. st. 1. ZSP. Ako takvog obrazloženog prijedloga nema, sud u pogledu činjenica koje bi ukazivale na nepoštenje potrošača neće postupati po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 24. st. 3. ZSP (identično pravno shvaćanje zauzeto je i odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1170/2022 od 25. travnja 2023., Rev-155/2024 od 1. veljače 2024., Rev-780/2023 od 30. listopada 2023., Rev-320/2021 od 28. veljače 2024. i dr.).

8. U konkretnom slučaju, vjerovnica tijekom prvostupanjskog postupka nije podnijela prijedloga za uskratom od preostalih obveza iz čl. 75. st. 2. ZSP niti je tijekom prvostupanjskog postupka isticala bilo činjenice koje bi se odnosile na osuđivanost potrošača. Stoga sud prvog stupnja nije bio dužan po službenoj dužnosti utvrđivati osuđivanost potrošača, a niti je, s obzirom da takvog prijedloga od strane vjerovnice nije niti bilo, postojala osnova da se potrošaču uskrati oslobođenje od preostalih obveza temeljem čl. 75. st. 1. toč. 1. ZSP.

9. Vjerovnica u žalbi ističe i da je sud pogrešno utvrdio da je potrošač pošten, te da je potrošač, s obzirom da je isti osuđivan, nepošten, čime je sud prvog stupnja, prema stavu vjerovnice, pogrešno primijenio odredbu čl. 2. ZSP. Međutim, i ti žalbeni navodi vjerovnice su neosnovani. Naime, odredbom čl. 75. ZSP reguliran je institut uskrate od preostalih obveza te su navedeni razlozi zbog kojih sud, na prijedlog vjerovnika, može potrošaču uskratiti oslobođenje od preostalih obveza. Poštenje potrošača regulirano je odredbom čl. 2. st. 2. ZSP koja propisuje da poštenje potrošača utvrđuje sud uzimajući u obzir ponašanje potrošača prije podnošenja prijedloga za otvaranje postupka stečaja potrošača te njegovo ponašanje tijekom sudskoga postupka i razdoblja provjere ponašanja. Dakle, poštenje potrošača, s jedne strane, te uskrata oslobođenja od preostalih obveza, s druge strane, su dva odvojena instituta u postupku stečaja potrošača. To nadalje znači da postojanje pravomoćne presude protiv potrošača zbog kaznenog djela protiv imovine ili protiv gospodarstva ne presumira nesavjesnost i nepoštenje potrošača pri ispunjavanju njegovih obveza i dužnosti, odnosno, postojanje takve presude ne znači automatski i da se potrošač ima smatrati nepoštenim kako to pogrešno smatra vjerovnica (identično pravno shvaćanje zauzeto je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-95/2022 od 13. rujna 2023.).

10. U svezi poštenja potrošača potrebno je i navesti da ocjena o tome da li je potrošač pošten ili nepošten ovisi o utvrđenjima u svakom konkretnom slučaju. Odredbe ZSP predviđaju u pojedinim slučajevima presumpciju kada se smatra da je potrošač nepošten (primjerice u odredbi čl. 79.i st. 3., čl. 79.m al. 5. ili čl. 14. st. 5. ZSP). Međutim, to u ovom konkretnom postupku stečaja potrošača, nije slučaj. Naime, u odredbi čl. 75. ZSP ne postoji izričita presumpcija da će se smatrati da potrošač nepošten u slučaju postojanja pravomoćne presude kojom je potrošač osuđen zbog kaznenog djela protiv imovine, gospodarstva ili drugog kaznenog djela. Stoga pogrešno vjerovnica smatra da je zbog postojanja pravomoćne kaznene osuđujuće presude potrošač automatski nepošten.

11. Međutim, iako nisu osnovani žalbeni navodi vjerovnice koji se odnose na poštenje potrošača i primjeni odredbe čl. 75. st. 1. toč. 1. ZSP djelomično su osnovani žalbeni navodi vjerovnice kojima ističe da tražbina vjerovnice ne predstavlja tražbinu u odnosu na koju se potrošač može osloboditi od preostalih obveza čime sadržajno tvrdi i da sud nije pravilno primijenio odredbu čl. 77. ZSP. Naime, odredbom čl. 77 st. 1. toč. 2. ZSP propisano je da se rješenjem o oslobođenju od preostalih obveza potrošač ne može osloboditi vraćanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom ili prekršajem.

12. Dakle, sukladno čl. 77 st. 1. toč. 2. ZSP, potrošač se ne može osloboditi obveze s osnove vraćanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom. Pritom je potrebno navesti da su obveze koje su izuzete od oslobođenja taksativno navedene, što znači da potrošač može biti oslobođen svih drugih obveza koje nisu navedene u odredbi čl. 77. ZSP, neovisno jesu li to zakonske, izvanugovorne ili ugovorne obveze, ali se ne može osloboditi taksativno navedenih (u toj odredbi) obveza određenih, neovisno o tome jesu li to zakonske, ugovorne ili izvanugovorne odredbe (identično pravno shvaćanje zauzeto je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 525/2021 od 18. svibnja 2021., t. 17.).

13. Uvidom u rješenje o ovrsi Općinskog suda u Kutini posl. broj Ovr-371//13 od 25. travnja 2013. (str. 30-35 spisa) utvrđeno je da je istim određena ovrha radi naplate novčane tražbine vjerovnice u ukupnom iznosu od 590,00 kuna (sada 78,31 eura[1] ) pri čemu se iznos od 500,00 kuna (sada 66,36 eura) odnosi na tražbinu s osnova troškova kaznenog postupka, dok se iznos od 90,00 kuna (sada 11,95 eura) odnosi na oduzetu imovinsku korist. Dakle, s obzirom da se tražbina vjerovnice u iznosu od 11,95 eura (90,00 kuna) odnosi na vraćanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom, to sukladno čl. 77. st. 1. toč. 2. ZSP, nije bilo osnove da se za taj iznos potrošač oslobodi od preostalih obveza. Stoga je u tom dijelu, za iznos glavnice od 11,95 eura, valjalo, temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP u svezi čl. 23. ZSP i čl. 10. SZ, uvažiti žalbu vjerovnice, pobijano rješenje preinačiti, te prijedlog za provedbu jednostavnog postupka stečaja potrošača odbiti.

14. U preostalom dijelu koji se odnosi na troškove kaznenog postupka postojala je osnova da se potrošač oslobodi od preostalih obveza jer tražbine s osnove naknade troškova kaznenog postupka nisu izuzete od oslobođenja u smislu odredbe čl. 77. ZSP. Stoga je u tom dijelu valjalo, temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi čl. 23. ZSP i čl. 10. SZ, žalbu vjerovnice odbiti kao djelomično neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja, kako je to navedeno u točki I. izreke.

15. Vjerovnici nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka s obzirom da je odredbom čl. 20. SZ koja se, sukladno odredbi čl. 23. ZSP, primjenjuje i u postupku stečaja potrošača propisano da u stečajnom postupku svaki vjerovnik snosi svoje troškove postupka.

16. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 27. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj