Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-618/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, iz Zagreba, Ul. grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Pelcl, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri u Zagrebu, protiv tuženice TK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Irena Vujčić, odvjetnica u Sisku, radi ukidanja rente, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P-383/2020-41 od 18. prosinca 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 20. siječnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P-383/2020-41 od 18. prosinca 2024. godine.

II Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

1. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Ukida se obveza EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, na plaćanje naknade štete na ime rente s osnova tuđe njege i pomoći u iznosu od 159,27 EUR / 1.200,00 kn mjesečno sa zateznim kamatama dosuđene presudama Općinskog suda u Sisku Pn-253/2017-41 od 13.05.2019. i Županijskog suda u Sisku Gž-421/2019-3 od 27.04.2020., počevši od dana podnošenja ove tužbe, u roku od 15 dana.".

2. Nalaže se tužitelju Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, da tuženici TK, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.100,00 Eura, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koje teku od dana donošenja ove odluke tj. od 18. prosinca 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a gdje referentnu stopu čini kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke ( čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a), u roku od 15 dana."

2. Protiv ove presude žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23. - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje žalba. Pobijana presuda u svemu je sačinjena sukladno čl. 338. st. 4. ZPP pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

5. Prvostupanjski sud u bitnom navodi slijedeće:

"Predmet postupka u konkretnom slučaju predstavlja tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži ukidanje obveze plaćanja naknade štete na ime rente s osnove tuđe pomoći i njege. Takva obveza je određena u iznosu od 159,27 eura/1.200,00 kn mjesečno, a proizlazi iz presuda Općinskog suda u Sisku Pn-253/2017-41 od 13.05.2019. i Županijskog suda u Sisku Gž-421/2019-3 od 27.04.2020., Stajalište za ukidanjem rente tužitelj temelji na radnjama koje je poduzeo uz pomoć angažiranog privatnog detektiva te fotografija koje je dostavio u spis. Smatra da su iz njih vidljive znatno promijenjene okolnosti u odnosu na one na temelju kojih je donesena pravomoćna parnična odluka u pogledu rente u ranijem postupku. U materijalnom smislu takav zahtjev je utemeljen na odredbi čl. 1096. Zakona o obveznim odnosima ( "Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022. i 156/2022; u nastavku: ZOO ), kojom je propisano da sud može na zahtjev štetnika sniziti ili ukinuti rentu ako se znatnije promijene okolnosti koje je sud imao na umu pri donošenju prijašnje odluke. Stoga je za pitanje osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva od odlučujućeg utjecaja odgovor na pitanje da li su se znatnije promijenile okolnosti koje je sud imao na umu pri donošenju presude Općinskog suda u Sisku Pn-253/2017-41 od 13.05.2019. potvrđene presudom Županijskog suda u Sisku Gž-421/2019-3 od 27.04.2020.

Ovaj prvostupanjski sud primjećuje da navedeno pitanje predmnijeva stručno znanje vještaka medicinske struke jer pretpostavlja usporedbu potreba pravomoćno utvrđenih u sklopu ranijeg postupka te objektivnu analizu trenutnog zdravstvenog statusa tuženice i odgovor na pitanje da li su nastupile znatnije promijenjene okolnosti koje opravdavaju smanjenje ili ukidanje dosuđene rente.

Kako je takva odluka i u ranijem postupku donesena na temelju stručnog mišljenja vještaka medicinske struke, tako i znatnije promjene moraju biti utvrđene na temelju analize i mišljenja stručnih osoba, iz čega proizlazi da za takvu odluku nisu dostatni isključivo dokazi koje tužitelj dostavlja u vidu fotografija tuženice. U tom smislu iz pravomoćnih sudskih odluka na kojima se temelji obveza tužitelja za plaćanjem rente proizlazi da je ista dosuđena temeljem utvrđenja da je tuženici utvrđena potreba za tuđom pomoći trajno doživotno i svakodnevno 2 sata. Pri tome je opisno bilo navedeno ( vidi točke 5. i 6. ovog obrazloženja ) da je pomoć potrebna za nabavljanje životnih potrepština, obavljanje težih kućanskih poslova ( spremanje, čišćenje, pranje glačanje, dizanje, nošenje čak i laganih tereta). I u ovom postupku su imenovani vještaci ustanove Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, na jasan, razumljiv, logičan, životan i nepristran način potvrdili činjenicu da kod tuženice nisu nastupile promjene niti poboljšanja u odnosu na potrebu za tuđom pomoći utvrđenu u ranijem postupku.

Vještaci takav zaključak temelje na medicinskoj dokumentaciji baziranoj na neurološkom i fizijatrijskom statusu te osobnom pregledu tužiteljice, pri čemu su pojasnili kako je kod iste i dalje prisutna tripareza tj. slabost tri uda, uslijed kojeg ona i dalje ima potrebu nošenja perinalne ortoze za stopalo. Takva ortoza je tuženici nužna ne samo za pojačane već i normalne aktivnosti, a vještaci su prema vlastitom stručnom znanju u pogledu stanja tuženice i posljedica zaključili kako se ono vrlo vjerojatno i gotovo sigurno ne samo da neće popraviti, već će se s protekom vremena i životnom dobi samo pogoršati.

U odnosu na fotografije na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev vještaci su jasno ukazali da tuženica nije potpuno nesposobna za obavljanje radnji poput guranja dječjih kolica, nošenja nosiljke sa djetetom ili drugih različitih svakodnevnih radnji, već ima utvrđenu slabost srednjeg stupnja, pri čemu se u sklopu provođenja rehabilitacije čak i preporuča provođenje određenih radnji do granice do koje je to moguće, čime se utječe kako na fizičku, tako i na psihičku komponentu svakog pojedinca.

Stoga fotografije na kojoj je vidljivo da tuženica stavlja maloljetno dijete u kolica ili ga nosi u nosiljci ( klokanici ) ne dokazuju nastanak znatnije promijenjenih okolnosti koje bi opravdavale ukidanje rente, već naprotiv ukazuju na trud i želju tuženice da kao majka obavlja poslove i aktivnosti u vezi sa maloljetnim djetetom jednako onome kako bi to radila prosječna osoba, usprkos nedvosmisleno utvrđene činjenice prema kojoj su joj upravo zbog štetnog događaja zaostale trajne posljedice koje ju ograničavaju o obavljaju takvih poslova.

Pri tome je iz iskaza tuženice utvrđeno da je maloljetna kćer prijevremeno rođena sa 2,7 kg, pa kako su fotografije koje je tužitelj priložio slikane u srpnju 2020., tada je dijete bilo starosti nekoliko mjeseci te je imalo težinu koju je tuženica uistinu mogla nositi, kao i gurati dijete u kolicima kupljenim upravo jer su bila najlaganija od ponuđenih.

Uz navedeno, vještačenjem je ukazano da se za cjelokupan odgovor na sporno pitanje mora uzeti u obzir i subjektivan element te želja i trud majke u odnosu na svoje dijete i koji su ponekad jači od ograničenja prisutnih u stvarnom životu. Stoga je posve životno i logično da tuženica kao majka maloljetnog djeteta poduzima radnje i aktivnosti na kojima tužitelj temelji tužbu, pri čemu će po provođenju takvih radnji osjećati teže posljedice od prosječne žene i majke ( i u čemu se upravo ogleda njezino ograničenje).

Osim navedenog, fakultetskim mišljenjem vještaka ( toč. 8 do 10. ovog obrazloženja ) i iskazom tuženice ( toč. 14. obrazloženja ), koji se nepotrebno neće ponavljati, jasno i nedvosmisleno proizlazi da je kod tužiteljice i dalje potrebna tuđa pomoć ( trajno i doživotno ) svakodnevno 2 sata jer je nadalje prisutna ljevostrana hemipareza uz monoparezu desne noge, uz nošenje ortoze za lijevu nogu, ograničene kretnje desne ruke, kod nabavljanja životnih potrepština, nošenja težih tereta, glačanja rublja, čišćenja stana, kao i svih drugih radnji za koje je potrebno podjednako korištenje obje ruke.

Kako iz provedenog dokaznog postupka proizlazi nedvosmislen zaključak da sa medicinskog stajališta nema opravdanja za zaključak o promjeni stanja tuženice u odnosu na utvrđenu potrebu za trajnom pomoći, to postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, radi čega je isti valjalo odbiti u cijelosti."

6. Ova odluka suda prvog stupnja je pravilna, pa radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja ovaj sud upućuje na pravilno i dostatno obrazloženje prvostupanjske presude.

7. Ipak, na navode žalbe "da su pojačani napori tužiteljice za obavljanje određenih radnji sastavni dio smanjenja životnih aktivnosti" valja reći da iz pravomoćne presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pn-253/2017 ne proizlazi da su pojačani napori tužiteljice za obavljanje određenih radnji cijenjeni kao sastavni dio smanjenja životnih aktivnosti, a osim toga, tom pravomoćnom presudom tužiteljici je dosuđena naknada štete zbog potrebe za tuđom njegovom i pomoći.

8. Na navode žalbe valja reći, a kako to proizlazi iz obrazloženja gore citirane prvostupanjske presude, da je tužiteljici ocijenjena potreba za tuđom njegom i pomoći počevši od 24. svibnja 2024., kada je otpuštena iz toplica, i to 4-satna dnevno u trajanju prva tri mjeseca, a nakon toga i dalje postoji potreba za pomoći i njegom od 4 sata dnevno još tri mjeseca jer bez pratnje nije mogla nikuda izvan kuće, pa prema tome nije mogla samostalno nabavljati životne potrepštine, nije mogla obavljati nikakve teže kućanske poslove (spremanje i čišćenje stambenih prostorija, pranje i glačanje rublja, dizanje i nošenje bilo kakovog, čak i laganog tereta), a nadalje, od 1. prosinca 2004. godine tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega 2 sata dnevno.

9. Odgovara da pri tom nije obrazloženo za koje to poslove počam od 1. prosinca 2004. godine tužiteljici nije potrebna tuđa pomoć i njega, odnosno, za koje kod tako ocijenjenih poslova je sada potreban manji broj sati potrebe tuđe njege i pomoći.

10. Međutim, kada se sagleda nalaz i mišljenje vještaka koji su dati u ovom postupku, a to je, da je kod tužiteljice potrebna nadalje tuđa pomoć svakodnevno 2 sata jer je i nadalje prisutna ljevostrana hemipareza uz monoparezu desne noge, uz nošenje ortoze za lijevu nogu, ograničene kretnje desne ruke zbog poteškoća sa kretanjem, a pomoć joj je potrebna kod nabavljanja životnih potrepština, nošenja težih tereta, glačanje rublja, čišćenje stana kao i svih drugih radnji za koje je potrebno podjednako korištenje obje ruke i sl., razvidno je da ta ocjena glede poslova za koje je tužiteljici potrebna tuđa pomoć i njega odgovara onim poslovima koji su kao takvi ocjenjeni u pravomoćnoj presudi poslovni broj Pn-253/2017 ali u trajanju od 4 sata dnevno i u trajanju od prva tri mjeseca samo sada u smanjenom opsegu od 2 sata a očito nakon provedenog liječenja i rehabilitacije.

11. Odgovara da iz spisu priležećih fotografija proizlazi da je tužena u tzv. "klokanici" nosila malo dijete kao i da je vršila sklapanje sklopivih dječjih kolica i unošenje u prtljažnik automobila, međutim, takve radnje ne mogu se tretirati kao radnje za koju tužena treba tuđu pomoć (pa zbog toga što bi ih tužiteljica mogla sama izvoditi ne bi više imala pravno na tuđu pomoć i njegu) jer se ne radi o onim radnjama za čije izvođenje je tužiteljici, po mišljenju vještaka potrebna tuđa pomoć jer se u pravilu, radi o kontinuiranim i teže opterećujućim radnjama, a što radnje koje je izvodila tužiteljica vidljive na fotografijama nisu.

12. Osim toga iz saslušanja vještaka jasno proizlazi da tužena ima potrebu za tuđom pomoći u pogledu različitih svakodnevnih radnji a što, međutim, ne isključuje potpunu mogućnost njihova izvođenja, dakle, ukoliko se radi o radnjama koje ne traju kontinuirano duže vrijeme i koje teže ne opterećuju tuženu.

13. Stoga, je po mišljenju ovoga suda, a kako ni činjenično stanje nije nepotpuno utvrđeno time što je odbijen prijedlog tužitelja za provođenjem novim vještačenjem, to je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 1096. ZOO kad je odbio tužitelja s traženom pravnom zaštitom.

14. Zbog navedenog, a kako ovaj sud nije našao da su počinjene i one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP, to je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci (točka I).

15. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP (točka II).

U Zagrebu, 20. siječnja 2026. godine

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić