Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-4265/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Vlaste Mrzljak predsjednice vijeća, Milene Frankić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Gabriele Topić Kordej, članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PL OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćnicima Ivanu Šalini i Boži Vrkiću, odvjetnicima u Zadru, protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877, zastupan po punomoćnicima iz odvjetničkog društva Knezović i partneri j.t.d. u Zagrebu, Radnička cesta 54,, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1190/2019-40 od 26. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 20. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja PL kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1190/2019-40 od 26. lipnja 2024. pod toč. I. izreke presude.
II. Odbija se žalba tuženika Addiko bank d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1190/2019-40 od 26. lipnja 2024. pod toč. II/I. izreke presude.
III. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P- 1190/2019-40 od 26. lipnja 2024., pod toč. II/II. i toč. III. izreke presude i sudi
1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi
II/II. Dužan je tuženik isplatiti-vratiti tužitelju na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa isplatiti iznos od 742,79 EUR i to: − iznos od 2,75 EUR sa kamatom od 30.09.2007. godine
− iznos od 2,73 EUR sa kamatom od 31.10.2007. godine
− iznos od 2,76 EUR sa kamatom od 30.11.2007. godine
− iznos od 2,73 EUR sa kamatom od 31.12.2007. godine
− iznos od 2,77 EUR sa kamatom od 31.01.2008. godine
− iznos od 2,79 EUR sa kamatom od 29.02.2008. godine
− iznos od 10,65 EUR sa kamatom od 31.03.2008. godine
− iznos od 10,35 EUR sa kamatom od 30.04.2008. godine
− iznos od 10,21 EUR sa kamatom od 31.05.2008. godine
− iznos od 10,29 EUR sa kamatom od 30.06.2008. godine
− iznos od 10,07 EUR sa kamatom od 31.07.2008. godine
− iznos od 10,03 EUR sa kamatom od 31.08.2008. godine
− iznos od 10,11 EUR sa kamatom od 30.09.2008. godine
− iznos od 17,09 EUR sa kamatom od 31.10.2008. godine
− iznos od 16,17 EUR sa kamatom od 30.11.2008. godine
− iznos od 17,19 EUR sa kamatom od 31.12.2008. godine
− iznos od 17,28 EUR sa kamatom od 31.01.2009. godine
− iznos od 17,28 EUR sa kamatom od 28.02.2009. godine
− iznos od 17,00 EUR sa kamatom od 31.03.2009. godine
− iznos od 16,96 EUR sa kamatom od 30.04.2009. godine
− iznos od 16,57 EUR sa kamatom od 31.05.2009. godine
− iznos od 16,28 EUR sa kamatom od 30.06.2009. godine
− iznos od 16,26 EUR sa kamatom od 31.07.2009. godine
− iznos od 16,31 EUR sa kamatom od 31.08.2009. godine
− iznos od 16,21 EUR sa kamatom od 30.09.2009. godine
− iznos od 16,02 EUR sa kamatom od 31.10.2009. godine
− iznos od 16,17 EUR sa kamatom od 30.11.2009. godine
− iznos od 16,27 EUR sa kamatom od 31.12.2009. godine
− iznos od 16,43 EUR sa kamatom od 31.01.2010. godine
− iznos od 16,29 EUR sa kamatom od 28.02.2010. godine
− iznos od 16,55 EUR sa kamatom od 31.03.2010. godine
− iznos od 16,39 EUR sa kamatom od 30.04.2010. godine
− iznos od 16,43 EUR sa kamatom od 31.05.2010. godine
− iznos od 17,40 EUR sa kamatom od 30.06.2010. godine
− iznos od 17,08 EUR sa kamatom od 31.07.2010. godine
− iznos od 17,65 EUR sa kamatom od 31.08.2010. godine
− iznos od 17,32 EUR sa kamatom od 30.09.2010. godine
− iznos od 16,86 EUR sa kamatom od 31.10.2010. godine
− iznos od 17,52 EUR sa kamatom od 30.11.2010. godine
− iznos od 11,41 EUR sa kamatom od 31.12.2010. godine
− iznos od 10,92 EUR sa kamatom od 31.01.2011. godine
− iznos od 11,01 EUR sa kamatom od 28.02.2011. godine
− iznos od 10,75 EUR sa kamatom od 31.03.2011. godine
− iznos od 10,71 EUR sa kamatom od 30.04.2011. godine
− iznos od 11,41 EUR sa kamatom od 31.05.2011. godine
− iznos od 11,40 EUR sa kamatom od 30.06.2011. godine
− iznos od 11,96 EUR sa kamatom od 31.07.2011. godine
− iznos od 11,55 EUR sa kamatom od 31.08.2011. godine
− iznos od 11,11 EUR sa kamatom od 30.09.2011. godine
− iznos od 5,49 EUR sa kamatom od 31.10.2011. godine
− iznos od 5,43 EUR sa kamatom od 30.11.2011. godine
− iznos od 5,47 EUR sa kamatom od 31.12.2011. godine
− iznos od 5,50 EUR sa kamatom od 31.01.2012. godine
− iznos od 5,46 EUR sa kamatom od 28.02.2012. godine
− iznos od 5,37 EUR sa kamatom od 31.03.2012. godine
− iznos od 5,36 EUR sa kamatom od 30.04.2012. godine
− iznos od 5,33 EUR sa kamatom od 31.05.2012. godine
− iznos od 5,24 EUR sa kamatom od 30.06.2012. godine
− iznos od 5,20 EUR sa kamatom od 31.07.2012. godine
− iznos od 5,13 EUR sa kamatom od 31.08.2012. godine
− iznos od 5,13 EUR sa kamatom od 31.03.2013. godine
− iznos od 5,05 EUR sa kamatom od 30.04.2013. godine
− iznos od 4,88 EUR sa kamatom od 31.05.2013. godine
− iznos od 4,82 EUR sa kamatom od 30.06.2013. godine
− iznos od 4,80 EUR sa kamatom od 31.07.2013. godine
− iznos od 4,80 EUR sa kamatom od 31.08.2013. godine
− iznos od 4,82 EUR sa kamatom od 30.09.2013. godine
− iznos od 4,73 EUR sa kamatom od 31.10.2013. godine
− iznos od 4,69 EUR sa kamatom od 30.11.2013. godine
− iznos od 4,67 EUR sa kamatom od 31.12.2013. godine
te s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli odnosno promjene u tečaju CHF iznos od 2.821,21 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od plaćanja od strane tužiteljice svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate i to na
− iznos od 0,24 EUR sa kamatom od 31.03.2008. godine
− iznos od 7,11 EUR sa kamatom od 31.10.2008. godine
− iznos od 9,07 EUR sa kamatom od 31.12.2008. godine
− iznos od 10,48 EUR sa kamatom od 31.01.2009. godine
− iznos od 11,12 EUR sa kamatom od 28.02.2009. godine
− iznos od 9,36 EUR sa kamatom od 31.03.2009. godine
− iznos od 9,69 EUR sa kamatom od 30.04.2009. godine
− iznos od 7,01 EUR sa kamatom od 31.05.2009. godine
− iznos od 5,03 EUR sa kamatom od 30.06.2009. godine
− iznos od 5,56 EUR sa kamatom od 31.07.2009. godine
− iznos od 6,60 EUR sa kamatom od 31.08.2009. godine
− iznos od 6,51 EUR sa kamatom od 30.09.2009. godine
− iznos od 5,46 EUR sa kamatom od 31.10.2009. godine
− iznos od 7,43 EUR sa kamatom od 30.11.2009. godine
− iznos od 9,02 EUR sa kamatom od 31.12.2009. godine
− iznos od 11,27 EUR sa kamatom od 31.01.2010. godine
− iznos od 10,76 EUR sa kamatom od 28.02.2010. godine
− iznos od 13,82 EUR sa kamatom od 31.03.2010. godine
− iznos od 13,24 EUR sa kamatom od 30.04.2010. godine
− iznos od 14,37 EUR sa kamatom od 31.05.2010. godine
− iznos od 24,16 EUR sa kamatom od 30.06.2010. godine
− iznos od 22,14 EUR sa kamatom od 31.07.2010. godine
− iznos od 28,30 EUR sa kamatom od 31.08.2010. godine
− iznos od 26,18 EUR sa kamatom od 30.09.2010. godine
− iznos od 22,75 EUR sa kamatom od 31.10.2010. godine
− iznos od 29,98 EUR sa kamatom od 30.11.2010. godine
− iznos od 39,16 EUR sa kamatom od 31.12.2010. godine
− iznos od 32,66 EUR sa kamatom od 31.01.2011. godine
− iznos od 35,16 EUR sa kamatom od 28.02.2011. godine
− iznos od 32,26 EUR sa kamatom od 31.03.2011. godine
− iznos od 32,78 EUR sa kamatom od 30.04.2011. godine
− iznos od 45,08 EUR sa kamatom od 31.05.2011. godine
− iznos od 46,28 EUR sa kamatom od 30.06.2011. godine
− iznos od 56,55 EUR sa kamatom od 31.07.2011. godine
− iznos od 51,27 EUR sa kamatom od 31.08.2011. godine
− iznos od 45,50 EUR sa kamatom od 30.09.2011. godine
− iznos od 44,88 EUR sa kamatom od 31.10.2011. godine
− iznos od 44,43 EUR sa kamatom od 30.11.2011. godine
− iznos od 47,19 EUR sa kamatom od 31.12.2011. godine
− iznos od 49,59 EUR sa kamatom od 31.01.2012. godine
− iznos od 49,91 EUR sa kamatom od 28.02.2012. godine
− iznos od 48,25 EUR sa kamatom od 31.03.2012. godine
− iznos od 49,37 EUR sa kamatom od 30.04.2012. godine
− iznos od 50,14 EUR sa kamatom od 31.05.2012. godine
− iznos od 48,85 EUR sa kamatom od 30.06.2012. godine
− iznos od 49,19 EUR sa kamatom od 31.07.2012. godine
− iznos od 48,22 EUR sa kamatom od 31.08.2012. godine
− iznos od 48,84 EUR sa kamatom od 31.03.2013. godine
− iznos od 47,43 EUR sa kamatom od 30.04.2013. godine
− iznos od 43,03 EUR sa kamatom od 31.05.2013. godine
− iznos od 42,91 EUR sa kamatom od 30.06.2013. godine
− iznos od 44,00 EUR sa kamatom od 31.07.2013. godine
− iznos od 45,73 EUR sa kamatom od 31.08.2013. godine
− iznos od 48,13 EUR sa kamatom od 30.09.2013. godine
− iznos od 46,89 EUR sa kamatom od 31.10.2013. godine
− iznos od 47,77 EUR sa kamatom od 30.11.2013. godine
− iznos od 48,76 EUR sa kamatom od 31.12.2013. godine
− iznos od 49,38 EUR sa kamatom od 31.01.2014. godine
− iznos od 50,69 EUR sa kamatom od 28.02.2014. godine
− iznos od 50,26 EUR sa kamatom od 31.03.2014. godine
− iznos od 48,81 EUR sa kamatom od 30.04.2014. godine
− iznos od 48,35 EUR sa kamatom od 31.05.2014. godine
− iznos od 48,56 EUR sa kamatom od 30.06.2014. godine
− iznos od 50,20 EUR sa kamatom od 31.07.2014. godine
− iznos od 51,58 EUR sa kamatom od 31.08.2014. godine
− iznos od 51,30 EUR sa kamatom od 30.09.2014. godine
− iznos od 52,49 EUR sa kamatom od 31.10.2014. godine
− iznos od 53,30 EUR sa kamatom od 30.11.2014. godine
− iznos od 52,82 EUR sa kamatom od 31.12.2014. godine
− iznos od 52,96 EUR sa kamatom od 31.01.2015. godine
− iznos od 52,96 EUR sa kamatom od 28.02.2015. godine
− iznos od 52,96 EUR sa kamatom od 31.03.2015. godine
− iznos od 52,96 EUR sa kamatom od 30.04.2015. godine
− iznos od 52,96 EUR sa kamatom od 31.05.2015. godine
− iznos od 52,96 EUR sa kamatom od 30.06.2015. godine
− iznos od 52,96 EUR sa kamatom od 31.07.2015. godine
− iznos od 52,96 EUR sa kamatom od 31.08.2015. godine
− iznos od 52,96 EUR sa kamatom od 30.09.2015. godine po stopi od 15% godišnje za razdoblje od 22. studenoga 2006. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14% godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011. godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 8,14% polugodišnje za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2015. godine, po stopi od 8,05% polugodišnje za razdoblje od 1. siječnja 2016. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
II. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.542,91 Eur-a sa zakonskom zateznom kamatom počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe. "
2. Svaka stranka snosi svoje troškove
IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan osnovni tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je Ugovor o [broj kredita], sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, zaključen između tužitelja i tuženika dana 22. studenog 2006., ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak slijedom čega se nalaže tuženiku isplatiti – vratiti tužitelju iznos od 21.303,91 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate, sve kako je to pobliže navedeno pod toč. I. izreke. Usvojen je kao osnovan podredni tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 3 i čl. 6 Ugovora o [broj kredita], sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, zaključen između tužitelja i tuženika dana 22. studenog 2006. te da su nezakonite donesene odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa kao što je ništetna odredba o valutnoj klauzuli slijedom čega tužitelj nije bio dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tuženik izvršio kao i promjenjivom tečaju CHF, a koje promjene su nastale nakon 22. studenog 2006. godine (toč. II/I. izreke). Naloženo je tuženiku isplatiti-vratiti tužitelju na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa isplatiti iznos od 742,79 EUR, te s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli odnosno promjene u tečaju CHF iznos od 2.821,21 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate, sve kako je to pobliže navedeno pod toč. II/II. izreke presude. Konačno, naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.542,91 Eur-a sa zakonskom zateznom kamatom počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate (toč. III. izreke).
2. Protiv navedene presude pod toč. I. izreke i u dijelu u kojem nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu troškova postupka žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1. Zakona o parničnom postupku (" Narodne novine ", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, i 155/23 -dalje: ZPP). Predlaže u navedenim dijelovima presudu preinačiti i glavni zahtjev tužitelja prihvatiti, uz naknadu troškova postupka, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
3. Protiv navedene presude pod toč. II. i toč. III. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1. Zakona o parničnom postupku (" Narodne novine ", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 21/24-dalje: ZPP). Predlaže u navedenim dijelovima presudu preinačiti zahtjev tužitelja odbiti, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.
4. Žalbe tužitelja je neosnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 ZPP, na koje povrede ovaj sud temeljem čl. 365. st. 2 ZPP pazi po službenoj dužnosti.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim cijelog Ugovora o kreditu i zahtjev za povrat stečenog na temelju ništetnog ugovora u iznosu od 21.303,91 eur sa zateznim kamatama. Tužitelj je postavio i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim traži utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika i valutne klauzule u švicarskim francima (CHF) te isplatu iznosa od 742,79 eura i iznosa od 2.821,21 eura sa zateznim kamatama, s osnove povrata preplaćenih iznosa na temelju tih ugovornih odredbi.
7. Sud prvog stupnja ocjenom izvedenih dokaza utvrđuje slijedeće:
-da je između tužitelja i tuženika sklopljen Ugovor o [broj kredita] dana 22. studenog 2006. potvrđen po javnom bilježniku u [adresa] Alkici Kolega Zubčić pod brojem OU-1104/06-I od 23. studenog 2006., prema kojem je tuženik kao kreditor odobrila tužitelju kao korisniku kredita, kredit u kunskoj protuvrijednosti od 23.700,00 CHF, obračunat prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, uz rok otplate od 12 godina, te početnu kamatnu stopu od 5,25%, te da je čl. 3. i 6. tog Ugovora bila ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama ili drugim aktom Kreditora.
-da tužitelji ima status potrošača (čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (" Narodne novine ", broj: 93/03-dalje. ZZP/03).
-da je između tužitelja i tuženika sklopljen Anex uz Ugovor o kreditu broj [broj kredita] 16. siječnja 2016.
-da iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke dipl. oec. Sandre Došen proizlazi da je uslijed povećanja kamatne stope u odnosu na ugovorenu početnu kamatnu stopu tuženica tužitelju više obračunala razliku kamata u ukupnom iznosu od 5.596,52 Hrk odnosno 742,79 Eur od početka otplate kredita do konverzije kredita, i da je uslijed povećanja tečaja za valutu CHF u odnosu na početni tečaj na dan sklapanja Ugovora o kreditu tuženica tužitelju više obračunala razliku anuiteta u ukupnom iznosu od 21.256,39 Hrk odnosno 2.821,21 Eur, od početka otplate kredita do konverzije kredita
-da tzv. konverzija, odnosno potpisivanje aneksa ugovora o kreditu između stranaka nije od značaja za ovdje postavljeni tužbeni zahtjev jer se odredbama ZIDZOPK-a, a niti navedenim aneksima, izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da su banke bez prethodnog pregovaranja s korisnicima kredita same, tj. nepošteno, mijenjale kamatne stope u ugovorima o kreditima s valutnom klauzulom u CHF, kako to je to riječ u konkretnom slučaju.
8. Sud prvog stupnja, polazeći od utvrđenja da je u konkretnom slučaju predmet spora tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim predmetnog ugovora o kreditu u cijelosti, prvenstveno utemeljen na tvrdnji da su ništetne odredbe ugovora o kreditu koji se u bitnome odnosi na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, da predmetni ugovor o kreditu može opstati i bez navedenih ništetnih odredbi u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a s obzirom navedenu djelomičnu ništetnost moguće je pod pretpostavkama predviđenim zakonom potraživati preplaćene iznose (VSRH Rev-1172/2018-2-od 19. ožujka 2019. godine) odbija glavni zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu u cijelosti te isplate tužitelju iznosa od 21.303,91 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.
9. Sud prvog stupnja upućujući na presude donijete u kolektivnom sporu pokrenutom od Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv više poslovnih banaka između kojih je i tuženik, ocjenjujući ništetnim jednostrano promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, prihvaćanjem utvrđenja iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka, te nalazeći prigovor zastare osnovanim, primjenom odredbe čl. 502. c. ZPP, te čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (" Narodne novine ", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23-dalje ZOO/05) prihvaća podredni (eventualno kumuliranj) zahtjev tužitelja i utvrđuje ništetnim ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika i valutne klauzule u švicarskim francima (CHF) sadržane u čl. 3. i 6. Ugovora o kreditu te sudi tužitelju na ime nepripadno plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa iznos od 742,79 eura, a s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli promjene u tečaju CHF iznos od 2.821,21 eura sa pripadajućom zateznom kamatom i odlučuje kao pod toč. II/I i II. izreke presude.
10. U konkretnom slučaju, Ugovor o kreditu sklopljen je 22. studenog 2006. pa je vezano uz ispitivanje valjanosti ugovorene ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF valjalo primijeniti odredbe Zakona o zaštiti potrošača (" Narodne novine ", broj: 96/03-dalje: ZZP/03).
11. U predmetnom postupku je utvrđeno i u žalbenoj fazi postupka nije sporno da su tužitelj, kao korisnik kredita i tuženik dana 22. studenog 2006. sklopili Ugovor o kreditu u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 23.700,00 CHF s rokom uz ugovorenu kamatu od 5,25% godišnje, koja je promjenjiva u skladu s odlukom kreditora.
12. Nadalje je utvrđeno da su stranke sklopile Anex uz Ugovor o kreditu od 16. siječnja 2016. temeljem odredbi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (" Narodne novine ", broj: 102/15, dalje: ZID ZPK) kojim su suglasno izvršile konverziju kredita u valutu euro i u skladu s tim utvrdile iznos preplate i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita na dan 30. rujna 2015. kao i uvjete otplate preostalog kredita u eurima.
13. Slijedom pravnog shvaćanja iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 18/2018-2 od 26. svibnja 2020. (a tako i u prethodnim odukama br. Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. i br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020.) tužitelj prihvatom ponude konverzije i zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu nije izgubio pravni interes za utvrđenje ništetnosti.
14. Odgovarajući na žalbene navode tuženika valja reći da odredba čl. 502. c. ZPP propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim postupcima za naknadu štete ili isplatu pozvati se na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz tužbe (čl. 502. a st. 1. ZPP). Odredbom čl. 502. b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502. a. ZPP dok je u čl. 502. c. ZPP propisan učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502. a. st. 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
15. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502. a. st. 1. ZPP, a kako je to pravilno zaključio i sud prvog stupnja pri čemu se ističe da pobijana presuda sadrži jasne razloge o tome zašto su utvrđenja iz parnice po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača primjenjiva i na Ugovor o kreditu zaključen između tužitelja i tuženika. U tom smislu neosnovani su i žalbeni navodi tuženika da se presude iz kolektivne pravne zaštite ne mogu primijeniti na izvanugovorni odnos stjecanja bez osnove jer se iste, suprotno pravnom stavu tuženika, mogu odnositi i na slučajeve kada potrošač zbog ništetnosti pojedinih ugovora zahtijeva isplatu s osnove restitucije.
16. Pozivanjem na direktni učinak presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa ocijenio ništetnost odredbi Ugovora o kreditu kojima je ugovoren jednostran način promjene kamatne stope sukladno odluci kreditora, kao i ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, sud prvog stupnja je pravilno primijenio čl. 502. c ZPP.
17. U odnosu na glavni tužbeni zahtjev za ništetnost cijelog Ugovora o kreditu, pravilno je sud prvog stupnja odbio tako postavljeni tužbeni zahtjev.
17.1.Odredbom čl. 87. st. 2. ZZK propisano je da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.
18. Odredbom čl. 324. st. 1. ZOO propisano je da ništavost neke odredbe ugovora ne povlači ništavost cijelog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.
19. Ništetnost pojedinih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, definitivno ne znači da ništetnost tih odredbi povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora, jer se i nakon uklanjanja nepoštenih ugovornih odredbi i dalje mogu primjenjivati ostale odredbe koje nisu obuhvaćene nepoštenom postupanjem tuženika.
20. Ugovor o kreditu može opstati bez tih ništetnih odredbi, obzirom da je utvrđenjem djelomične ništavosti potrošaču načelno omogućeno zahtijevati od banke po pravilima o stjecanju bez osnove preplaćene iznose po osnovi utvrđenih ništavih ugovornih odredbi, a u ovom konkretnom slučaju tužitelj je postavio eventualno kumulirani zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi ugovora o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF i za isplatu, koji eventualno kumulirani tužbeni zahtjev je i prihvaćen.
21. U presudi iz kolektivnog spora Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., zauzeto je stajalište da nisu bitni elementi ugovora kojim je ugovoreno da se kamatna stopa mijenja jednostranom odlukom banke kao i valutna klauzula izražena u valuti CHF, pa ništetnost tih odredbi ne povlači i ništetnost svih odredbi ugovora.
22. Neosnovano je pozivanje tužitelja na pravna shvaćanja Suda Europske unije u predmetima C-118/2017, C-260/2018 u kojima je zauzeto stajalište da tečajni rizik predstavlja glavni predmet ugovora u zajmu u primjeni čl. 6. Direktive Vijeća EEZ/13, pravna shvaćanja iz predmeta C-484/08, C-96/14, C-26/13 i C-186/16 u kojima je utvrđeno da se bitna činidba kod ugovora o kreditu odnosi na novčani iznos koji kreditor isplaćuje potrošaču, a koji je potrošač dužan vratiti kreditoru putem mjesečnih anuiteta te ujedno platiti i ugovorenu kamatnu stopu kao cijenu korištenja novčanog iznosa.
23. Naime, u predmetu C-260/2018 polazi se od načelnog stajališta da je objektivna mogućnost održavanja na snazi ugovora sa valutnom klauzulom koja u sebi sadrži tečajni rizik upitna, ali iznosi se shvaćanje da članak 6. Direktive Vijeća EEZ/13 ima intenciju uspostavljanja ravnoteže između ugovornih strana, a ne poništenje svih ugovora koji sadržavaju nepoštene odredbe, kao i da takvi ugovori načelno moraju nastaviti vrijediti bez nepoštenih odredbi ako to proizlazi iz odredbi nacionalnog prava (C-118/2017). Da takvi ugovori mogu nastaviti vrijediti bez nepoštenih odredbi upravo proizlazi iz odredbi čl. 87. st. 2. ZZP/03 i čl. 324. st. 1. ZOO.
24. Stoga je sud prvog stupnja pravilno odbio glavni tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti cijelog predmetnog ugovora o kreditu i povrat iznosa od 21.303,91 eura.
25. Ocjenom iskaza tužitelja sud nalazi utvrđenim kredit korišten za obnovu (sanaciju) obiteljske kuće koja je stradala u Domovinskom ratu u kojoj je stanovao sa suprugom, kćeri i njezino dvoje djece, a ne za poslovne svrhe, kao i da je riječ o osobi koje nije imala posebna znanja da bi razumjela bankarsku terminologiju iz ugovora o kreditu, pa je riječ po svemu o običnim, prosječnom građaninu, odnosno potrošaču. Nadalje, iskazom tužitelje je utvrđeno da nije mogao posebno pregovarati s bankom o uvjetima ugovora i da je bila riječ o unaprijed pripremljenom gotovom ugovoru.
26. Kad se, kao u ovom predmetu, zaključak o nepoštenosti (ništetnosti) tih odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu, onda su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.
27. Naime, riječ o odredbama unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, u smislu čl. 81. st. 2. ZZP/03, pa se smatra da je riječ o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo. Teret dokaza o protivnom je na tuženiku. S obzirom na to da se o postojanju pojedinačnog pregovaranja nije moglo zaključiti na temelju navoda na koje ukazuje tuženik, dostavio tuženik, a tužitelj je u svom iskazu negirao ikakvo pregovaranje, dok druge dokaze tuženik nije predlagao zakonska presumpcija iz čl. 81. st. 2. ZZP/03 nije dovedena u pitanje.
28. Imajući u vidu vezanost za pravna utvrđenja iz pravomoćne presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, kraj činjenice da tuženica u ovom konkretnom slučaju nije dokazala da je tužitelj prilikom sklapanja ugovora o kreditu obaviješten u smislu pune informiranosti o riziku valutne klauzule u CHF, a što bi isključivalo presumpciju o primjenjivosti pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu na ocjenu poštenosti (ništetnosti) sporne odredbe ovog konkretnog ugovora o kreditu, sud prvog stupnja je odgovarajućom primjenom čl. 502. c ZPP i čl. 87. st. 1. u svezi čl. 81. st. 2. ZZP/03 prihvatio utvrđenje odlučne činjenice uzrokovanja značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer je, na tragu utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012, tuženik u unaprijed sastavljenom ugovoru unio odredbe o kamatnoj stopi promjenjivoj njegovim jednostranim odlukama i valutnoj klauzuli u CHF o kojima se nije posebno pregovaralo (na što upućuju iskazi tužiteljice) pri čemu je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prešutio odnosno umanjio rizike time što je propustio potpuno informirati potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja spornih odredbi (duty of disclosure) a njemu su s obzirom na profesionalnu djelatnost ti rizici bili poznati, prebacivši ih u potpunosti na potrošača. Navedenim je načinom ugovaranja tuženik maksimalno zaštitio svoje trgovačke interese a svaki njemu poznat i prešućen rizik povećanja mjesečnih anuiteta prebacio je na neobaviještenog tužitelja kao potrošača, narušivši time ugovornu ravnotežu.
29. Posljedica takve nepoštene odredbe je njezina ništetnost na temelju odredbe čl. 87. ZZP/03
30. Slijedom iznesenog, pozivanje tužitelja i tuženika na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te pogrešnu primjenu materijalnog prava u dijelu pod toč. I. i toč. II/I. izreke je neosnovano.
31. Zbog navedenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao pod toč. I. i II. izreke ove presude.
32. Međutim, iz činjenica što ih je utvrdio sud prvog stupnja je sud izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica na kojima je utemeljio svoju odluke. Žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP u vezi čl. 19. a-19. e. Zakona o potrošačkom kreditiranju (" Narodne novine "; broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15, 52/16, 128/22, 156/23 dalje: ZPK) i čl. 1111. ZOO/05 na koji upućuje odredba čl. 2. st. 2. ZZP/03 ostvaren je u toč. II/II. izreke presude.
33. Naime, ne može se prihvatiti stajalište suda prvog stupnja da unatoč tome što je provedena konverzija sukladno odredbama ZID ZPK/15 tužitelj ima pravo na isplatu onog što je platio temeljem nepoštenih ugovornih odredaba kao da konverzije nije bilo.
34. U konkretnom slučaju, stranke su suglasnošću volja zaključile Dodatak Ugovoru o kreditu. u kojem su se sporazumjele o pretplati i uvjetima otplate preostale glavnice kredita jer su primjenom izračuna konverzije denominiranjem uz valutnu klauzulu u valuti euro i uz kamatne stope primijenjene na kredite uz valutnu klauzulu u euru izjednačile tužiteljev položaj s položajem ostalih potrošača – korisnika kredita s valutnom klauzulom u euru, sud je vještačenjem utvrdio razliku plaćenih anuiteta prema prvom otplatnom planu i početnom tečaju kao posljedice ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi promjenjivoj prema odlukama tuženika.
35. Pitanjem valjanosti sporazuma o konverziji sklopljenog temeljem ZID ZPK/15, kao što je naprijed kazano, bavio se i VSRH u predmetu Gos 1/2019 u kojem je doneseno rješenje 4. ožujka 2020.
36. U tom predmetu na naznačeno pravno pitanje:" Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 102/15) nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ", VSRH je odgovorio da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (" Narodne novine ", broj: 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Pritom je VS RH ocijenio da je ZID ZPK/15 poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila koja uređuju matično područje obveznog prava, odnosno Zakon o obveznim odnosima" Narodne novine ", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18-dalje: ZOO) slijedom čega ne mogu opća pravila ZOO o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK/15 o konverziji dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji.
37. U tom smislu valja naglasiti da je ZID ZPK/15 upravo i donesen nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca) u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene posebno u razdoblju od 2004. do 2008. koji su denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF, i to stoga što je na domaćem tržištu s vremenom izrazito jačao tečaj CHF, rasle su ugovorene promjenjive kamatne stope što je potrošače, u ispunjavanju kreditnih obveza, dovelo u izrazito težak položaj. Stoga je ZID ZPK/15 imao za cilj otkloniti nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i osigurati otplatu kreditnih zaduženja u iznosu i pod uvjetima koji potrošače kao dužnike ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na kreditora kao vjerovnika, vodeći se načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u valuti EUR. Taj zakon u tom smislu predstavlja snažnu, izvanrednu, jednokratnu, retroaktivnu i vremenski ograničenu zakonodavnu intervenciju u području potrošačkog kreditiranja.
38. Navedenu je okolnost, među ostalim, imao na umu i Ustavni sud u postupku ocjenjivanja suglasnosti s Ustavom RH ZID ZPK/15 (U-I/3685/2015) u kojem je odlukom od 4. travnja 2017. ocijenio spomenuti Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske i nije prihvatio prijedlog većeg broja predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti Zakona s Ustavom. Ocjenjujući u opisanim okolnostima da ZID ZPK/15 zadovoljava kriterije formalne i materijalne ustavnosti, Ustavni je sud posebno naglasio da ZID ZPK/15 ima legitiman cilj jer se njime povećava socijalna zaštita, sprječava se nastavljanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i produbljivanja dužničke krize, pri čemu je predmetna mjera u vidu konverzije ocijenjena razmjernom legitimnom cilju koji se želio postići zato što su propisane mjere bile prikladne i nužne, a nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, s jedne strane, dok, s druge, njome nije nametnut ni prekomjeran teret kreditnim institucijama kao adresatima.
39. Neovisno o tome što se Direktiva 93/13/EEZ u konkretnom slučaju ne primjenjuje (tako i Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018.), a zbog potrebe tumačenja nacionalnog prava u duhu prava EU, valja primijetiti da Direktiva ni inače ne sadrži posebne odredbe koje bi se odnosile na zaštitu potrošača pri ostvarivanju prava na povrat neosnovano isplaćenih iznosa na temelju nepoštene ugovorne odredbe, već se restitucijski zahtjevi, dakle, zahtjevi za povrat neosnovano plaćenih iznosa, ostvaruju isključivo na temelju nacionalnog prava, odnosno prema nacionalnom materijalnom i procesnom pravu sukladno načelu procesne autonomije. Pritom dostignuti standardi zaštite prava potrošača zbog nepoštenosti ugovornih odredbi u praksi europskih sudova zahtijevaju ostvarenje mogućnosti uspostavljanja stvarne ravnoteže u pravima i obvezama potrošača, s jedne, i trgovca, s druge strane.
40. Odredbama čl. 19. a do čl. 19. e ZPK je u cilju otklanjanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i otklanjanja dužničke krize a na osnovu jednokratne i vremenski ograničene mjere u vidu konverzije kredita u valutu euro, predviđeno da se krediti vezani uz CHF konvertiraju u odgovarajuće kredite denominirane u eure i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u eurima. Kreditne institucije odnosno banke su temeljem navedenih odredbi ZPK bile obvezne postupiti po navedenom Zakonu dok su potrošači mogli sklopiti navedeni sporazum prihvaćajući konverziju (ili prijedlog banke sa izračunom konverzije ne prihvatiti već zadržati stari važeći kredit denominiran u CHF ili kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kojem slučaju se otplata kredita nastavlja prema važećim ugovorenim uvjetima).
41. Iz navedenih odredbi proizlazi da je cilj ZID ZPK/15 bio korisnike kredita koji su ugovor sklopili uz valutnu klauzulu u CHF dovesti u isti položaj kao da su ugovor o kreditu sklopili uz valutnu klauzulu u EUR.
42. Sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva (čl. 2. ZOO).
43. Suprotno zaključku suda prvog stupnja, iz navedenih odredbi ZID ZPK/15 i Dodatak Ugovoru o kreditu. sklopljenog sukladno tim odredbama, proizlazi da vjerovnik i dužnik, upravo polazeći od ništetnosti ugovornih odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, dodatkom ugovoru uređuju svoje odnose u pogledu valute obveze i kamatne stope za cijelo razdoblje od sklapanja kredita pa nadalje (na način da se korisnik kredita dovodi u isti položaj kao da je ugovor o kreditu sklopio uz valutnu klauzulu u EUR), time da se razlika između uplaćenih iznosa i obveze koju bi potrošač imao da je sklopio ugovor s valutnom klauzulom u EUR računa kao preplata, s kojom se, ovisno o okolnostima slučaja, postupa sukladno odredbi članka 19. c st. 5. ZIZ ZPK/15
44. Navedeni ZID ZKP/15 izričito i detaljno je propisivao način konverzije i u tom dijelu predstavlja prisilan propis. U takvoj situaciji odredbe glave II. Zakona o zaštiti potrošača (" Narodne novine ", broj: 41/14, 110/15 i 14/19-dalje: ZZP), koje uređuju pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima, ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku, jer to priječi odredba čl. 49. st. 5. ZZP. Tako se u konkretnom slučaju ne primjenjuje ni odredba st. 1. članka 49. ZZP prema kojoj se nepoštenom smatra ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
45. Slijedom iznesenog, polazeći od činjenice da je Dodatak Ugovoru o kreditu sklopljen na temelju (prisilnog) propisa koji je uspješno prošao test ocjenjivanja ustavnosti u ustavnosudskom postupku, valja zaključiti da njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njihovu ništetnost.
46. Sklapanjem Anexa uz Ugovor o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15, kojim su stranke iznova, i to počevši od dana sklapanja ugovora o kreditu, uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope, stranke su se prešutno odrekle svojih tražbina koje bi im pripadale po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi, i to u opsegu obračuna izvršenog u smislu odredbe čl. 19. c ZID ZPK/15 To stoga što zamjena nepoštenih ugovornih odredaba dispozitivnim zakonskim odredbama uspostavlja stvarnu ravnotežu u pravima i obvezama kako tužiteljice kao potrošača, tako i tuženika (banke) kao trgovca.
47. Pri ovakvoj ocjeni valja imati na umu i ustaljeno stajalište Suda EU prema kojem se u odnosu na poduzetnike poput banaka u istim ili srodnim pravnim odnosima kao predmetnom, potrošač nalazi u slabijem položaju (tako i u odluci broj C-26/13 od 30. travnja 2014.), kao i da je ZID ZPK/15 imao primarni cilj zaštitu potrošača CHF kredita kao slabije ugovorne strane, a ostvarenje tog cilja imalo je veći značaj od pravne sigurnosti druge strane (tako i Ustavni sud, U-I/3685/2015 od 4. travnja 2017., točka 30.). Međutim, ZID ZPK/15 je u odredbama članaka 19. d. i 19. e propisao detaljnu, jasnu i transparentnu proceduru koja je prethodila zaključenju ugovora o konverziji, kao i sadržaj tog ugovora, pa je tužitelj kao potrošač bio u prilici još i prije sklapanja ugovora o konverziji proučiti njegove odredbe. Štoviše, još prije donošenja ZID ZPK/15, Vlada Republike Hrvatske je u obrazloženju Konačnog prijedloga tog Zakona (P. Z. /899 od 10. rujna 2015.) istakla, među ostalim, da ZID ZPK/15 predstavlja izvanrednu i jednokratnu zakonodavnu intervenciju koja je temelj za" trajno rješenje problema u CHF. ".
48. Tako je ZID ZPK/15 u čl. 19. d prilično strogim pravilima nametnuo tuženiku kao vjerovniku i trgovcu, brojne obveze prije dostave ponude sklapanja ugovora o konverziji potrošaču, i to: za potrebe provjere izračuna konverzije, izraditi kalkulator na temelju kojeg je izračunata konverzija, koji uključuje detaljan pregled svih elemenata izračuna, i učiniti ga dostupnim svakom pojedinom potrošaču preko svojih mrežnih stranica kojem će potrošač pristupiti preko svog osobnog identifikacijskog broja, zatim omogućiti potrošaču pristup povijesnom pregledu: općih kretanja kreditiranja, odluka o kamatnim stopama, dnevnih tečajeva primjenjivih na kredite denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF te na kredite denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR koje je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF te na kredite denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Ujedno je tuženik kao vjerovnik i trgovac imao obvezu i prije objave spomenutog kalkulatora na mrežnoj stranici pribaviti mišljenje ovlaštenog revizora ili sudskog vještaka da je kalkulator izvršen u skladu s načinom izračuna propisanim čl. 19. c ZID ZPK/15 te takvo mišljenje objaviti na svojim mrežnim stranicama u roku od 45 dana od dana stupanja na snagu ZID ZPK/15
49. Pored ovih obveza, vjerovniku je, u skladu s odredbom članka 19. e ZID ZPK/15, također nametnuta i obveza dostave izračuna konverzije kredita u roku od 45 dana od stupanja na snagu Zakona zajedno s prijedlogom novog ili izmijenjenog ugovora o kreditu, kao i pregleda stanja svih pojedinačnih vrsta tražbina, nadalje i pregled stanja svih pojedinačnih tražbina od potrošača pri čemu izračun konverzije mora sadržavati jasan pregled svih promjena i iz kojega mora biti razumljivo na koji je način utvrđen iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR iz članka 19. c st. 1. točke 7. ovoga Zakona, iznos preplate iz članka 19. c. st. 1. toč. 5. ovoga Zakona ako je ona utvrđena, odnosno manje plaćeni iznos iz čl. 19. c. st. 1. toč. 6. ovoga Zakona ako je on utvrđen.
50. S druge strane, odredba čl. 19. e st. 5., 7., 8. i 9. propisuje obveze potrošača u slučaju prihvata konverzije (obavijestiti vjerovnika o prihvatu u roku od 30 dana), zatim u stavku 5. da učinak konverzije snosi vjerovnik na način da se u poslovnim knjigama vjerovnika konverzija iskazuje kao usklađenje tražbine zbog promjene tečajeva, odnosno rashod temeljem povrata preplate, kao i da razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz čl. 19. c st. 1. točka 1. Zakona, iznos naplaćenih zateznih kamatama, naknada i troškova iz čl. 19. c. st. 1. toč. 4., iznos kamate i tečajnih razlika na ime preplate iz čl. 19. c st. 1. toč. 5. Zakona snosi potrošač. Osim toga, st. 8. čl. 19. e ZID ZPK propisana je i sudbina odobrenih pogodnosti (padaju na teret potrošača), dok je u st. 9. propisano ako potrošač prihvati izračun konverzije kredita, vjerovnik neće tražiti dodatne instrumente plaćanja, u odnosu na ugovorene, niti postavljati dodatne uvjete potrošaču kojima se bi se derogirala njegova druga prava.
51. U pogledu pravnih učinaka konverzije izvršene predmetnim Aneksom uz Ugovor o kreditu treba kazati da, sukladno odredbi čl. 19. c st. 1. ZID ZPK, konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i da se provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio, da je koristio kredit denominiran u eure a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom, što je inače načelo konverzije kredita u skladu s odredbom čl. 19. b ZID ZPK.
52. Tako je sklapanjem Aneksa uz Ugovor o kreditu sukladno odredbi čl. 19. c ZID ZPK osiguran povrat stečene koristi banke, tuženika putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u eurima koji je zamijenio kredit u CHF a do njegova sklapanja je došlo na temelju informiranog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije na koju je potrošač kao korisnik kredita slobodno pristao.
53. Stoga valja zaključiti da zamjena nepoštenih ugovornih odredaba zakonskim odredbama uspostavlja stvarnu ravnotežu u pravima i obvezama kako tužitelja kao potrošača, tako i tuženika (banke) kao trgovca jer, s jedne strane, omogućuje donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora o konverziji od strane potrošača budući da je potrošač kao slabija ugovorna strana objektivno bio u mogućnosti informirano procijeniti hoće li prihvatiti ili odbiti ponudu banke za sklapanje ugovora o konverziji. Pritom se posebno naglašava da je zaključenje ugovora o konverziji ovisilo o volji potrošača jer je samo potrošaču ostavljena mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije. S druge strane, ovakav način uređenja zamjene nepoštenih ugovornih odredbi omogućuje i balansiranje interesa potrošača i trgovca na tržištu.
54. Naime, učinak konverzije prema ZID ZPK djeluje ex tunc što omogućuje uspostavu činjeničnog i pravnog okvira u kojem bi se potrošač našao i bez postojanja nepoštene ugovorne odredbe. Tako stvorena mogućnost uspostave činjeničnog i pravnog okvira kakav je postojao, već sama po sebi, ima restitucijski učinak jer omogućuje vraćanje koristi koju je druga ugovorna strana (trgovac) stekla od potrošača po osnovi nepoštene ugovorne odredbe (tako i Sud EU u presudi C- 308/156 PLO, točka 62.), i to u okolnostima i u proceduri koja je unaprijed poznata i unaprijed svim stranama predstavljena kao jednokratna mjera i trajno rješenje.
55. To je pravno shvaćanje nadalje podudarno s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi Poslovni broj Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022. gdje je odgovoreno na materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tako, da tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZID ZPK zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženikom kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u CHF odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF zato što izračun konverzije kredita iz čl. 19. c ZID ZPK uključuje i te uplate.
56. Učinak Anexa uz Ugovor o kreditu s konverzijom i izračunom preplate na dan 30. rujna 2015. obuhvaća razdoblje od zaključenja Ugovora o kreditu na dalje, tužitelj je uz izvršeno uračunavanje pretplate u obvezi plaćati anuitete kredita prema otplatnom planu s valutnom klauzulom u eurima i ugovorenom kamatnom stopom kako je to navedeno u Anexu uz Ugovor o kreditu.
57. Slijedom iznijetog, s obzirom na jasno izraženu suglasnost volja ugovornih strana izraženu u Aneksu Ugovoru o kreditu tako da je njime postignut puni sporazum o kreditnim uvjetima, tužitelj više nema pravo na povrat više plaćenih iznosa u dijelu odluke suda pravog stupnja pod točkom II/II. izreke pogrešno je primijenjeno materijalno pravo iz odredbe čl. 1111. ZOO svezi čl. 19. c ZID ZPK zbog čega tužitelj nema pravo na isplatu preplaćenog u ispunjenju ništetne ugovorne odredbe Ugovora o kreditu sa zateznom kamatom tekućom od dana stjecanja pa do isplate, pa je na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP u tom dijelu preinačena presuda suda prvog stupnja tako, da je zahtjev tužitelja odbijen ne ulazeći u osnovanost ostalih žalbenih navoda tuženika.
58. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP pri čemu je uzeta u obzir činjenica da je tužitelj u ovom sporu zatražio pravnu zaštitu kao potrošač, a time kao slabija ugovorna stranka protiv tuženika (trgovca) kao jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu i to u pravnoj stvari gdje sudska praksa nije ustaljena, pa je sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava slično pravno shvaćanje zauzeo je i Europski sud za ljudska prava primjerice u predmetu C i P, zahtjev broj 72152/2013) unatoč činjenici da tužitelj nije uspio sa zahtjevom za isplatu utuženog iznosa, bilo primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka i to iz razloga što tužitelj nije mogao predvidjeti svoje izglede za uspjeh, jer sudska praksa o spornom pitanju nije ustaljena, pa tužitelj nije mogao biti svjesna da njegov zahtjev nema razumne izglede za uspjeh, a tužbeni zahtjev nije bio lišen bilo kakvog sadržaja ili očigledno nerazuman.
59. Zbog navedenog razloga valjalo je odbiti zahtjeve tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu 20. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Vlasta Mrzljak
