Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-5669/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Vlaste Mrzljak predsjednice vijeća, Milene Frankić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Gabriele Topić Kordej, članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Morisi Mikić, odvjetnici u Donjem Miholjcu, Trg A. Starčevića 11, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Račkoga 6, OIB: 02535697732, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri, Zagreb, Domagojeva 18, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu poslovni broj P-1385/2019-34 od 21. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 20.siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Privredne banke d.d., kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu poslovni broj P-1385/2019-34 od 21. studenog 2024. pod toč. I. izreke presude

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu poslovni broj P-1385/2019-34 od 21. studenog 2024. pod toč. II., III. i IV izreke i sudi:

"II. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužitelju RN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati ukupan iznos od 394,54 eur / 2.972,63 kn (tristodevedesetčetirieuraipedesetčetiricentadvijetisućedevetstosedamdesetdvijekun eišezdesettrilipe), koji se novčani iznos zbog ništetnosti odredbi o promjenjivim ugovornim kamatnim stopama ima vratiti tužitelju, kao i zakonsku zateznu kamatu na svaki pojedini iznos više otplaćenog mjesečnog anuiteta počev od uplate svakog pojedinog iznosa prema kamatnoj stopi koju određuje Zakon o kamatama i važeća uredba o visini zakonske zatezne kamate do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. po stopi koju određuje čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to:

– na iznos od 0,44 eur / 3,35 kn, počev od 1. kolovoza 2008. godine, pa do isplate;

– na iznos od 9,67 eur / 72,84 kn, počev od 1. rujna 2008. godine, pa do isplate;

– na iznos od 9,53 eur / 71,80 kn, počev od 1. listopada 2008. godine, pa do isplate;

– na iznos od 9,40 eur / 70,85 kn, počev od 1. studenog 2008. godine, pa do isplate; – na iznos od 9,27 eur / 69,82 kn, počev od 1. prosinca 2008. godine, pa do isplate;

– na iznos od 9,13 eur / 68,82 kn, počev od 1. siječnja 2009. godine, pa do isplate;

– na iznos od 8,99 eur / 67,74 kn, počev od 1. veljače 2009. godine, pa do isplate;

– na iznos od 8,85 eur / 66,70 kn, počev od 1. ožujka 2009. godine, pa do isplate;

– na iznos od 8,71 eur / 65,66 kn, počev od 1. travnja 2009. godine, pa do isplate;

– na iznos od 8,57 eur / 64,58 kn, počev od 1. svibnja 2009. godine, pa do isplate;

– na iznos od 8,43 eur / 63,50 kn, počev od 1. lipnja 2009. godine, pa do isplate;

– na iznos od 8,28 eur / 62,41 kn, počev od 1. srpnja 2009. godine, pa do isplate;

– na iznos od 8,14 eur / 61,33 kn, počev od 1. kolovoza 2009. godine, pa do isplate;

– na iznos od 8,00 eur / 60,25 kn, počev od 1. rujna 2009. godine, pa do isplate;

– na iznos od 7,85 eur / 59,12 kn, počev od 1. listopada 2009. godine, pa do isplate;

–na iznos od 7,69 eur / 57,94 kn, počev od 1. studenog 2009. godine, pa do isplate;

–na iznos od 7,54 eur / 56,81 kn, počev od 1. prosinca 2009. godine, pa do isplate;

–na iznos od 7,38 eur / 55,64 kn, počev od 1. siječnja 2010. godine, pa do isplate;

–na iznos od 7,23 eur / 54,51 kn, počev od 1. veljače 2010. godine, pa do isplate;

–na iznos od 7,07 eur / 53,29 kn, počev od 1. ožujka 2010. godine, pa do isplate;

–na iznos od 6,92 eur / 52,16 kn, počev od 1. travnja 2010. godine, pa do isplate;

–na iznos od 6,76 eur / 50,90 kn, počev od 1. svibnja 2010. godine, pa do isplate;

–na iznos od 6,60 eur / 49,73 kn, počev od 1. lipnja 2010. godine, pa do isplate;

-na iznos od 6,43 eur / 48,46 kn, počev od 1. srpnja 2010. godine, pa do isplate;

–na iznos od 6,27 eur / 47,24 kn, počev od 1. kolovoza 2010. godine, pa do isplate;

–na iznos od 6,10 eur / 45,98 kn, počev od 1. rujna 2010. godine, pa do isplate;

–na iznos od 5,94 eur / 44,72 kn, počev od 1. listopada 2010. godine, pa do isplate;

–na iznos od 5,76 eur / 43,41 kn, počev od 1. studenog 2010. godine, pa do isplate;

–na iznos od 2,27 eur / 17,09 kn, počev od 1. prosinca 2010. godine, pa do isplate;

–na iznos od 2,50 eur / 18,81 kn, počev od 1. siječnja 2011. godine, pa do isplate;

–na iznos od 2,18 eur / 16,46 kn, počev od 1. veljače 2011. godine, pa do isplate;

–na iznos od 2,41 eur / 18,13 kn, počev od 1. ožujka 2011. godine, pa do isplate;

– na iznos od 2,63 eur / 19,84 kn, počev od 1. travnja 2011. godine, pa do isplate;

–na iznos od 2,85 eur / 21,51 kn, počev od 1. svibnja 2011. godine, pa do isplate;

–na iznos od 0,52 eur / 3,91 kn, počev od 1. lipnja 2011. godine, pa do isplate,

–na iznos od 0,75 eur / 5,62 kn, počev od 1. srpnja 2011. godine, pa do isplate,

–na iznos od 0,99 eur / 7,43 kn, počev od 1. kolovoza 2011. godine, pa do isplate,

–na iznos od 0,30 eur / 2,24 kn, počev od 1. prosinca 2011. godine, pa do isplate,

–na iznos od 0,76 eur / 5,76 kn, počev od 1. siječnja 2012. godine, pa do isplate,

–na iznos od 1,23 eur / 9,28 kn, počev od 1. veljače 2012. godine, pa do isplate,

-na iznos od 1,69 eur / 12,76 kn, počev od 1. ožujka 2012. godine, pa do isplate,

–na iznos od 2,17 eur / 16,32 kn, počev od 1. travnja 2012. godine, pa do isplate,

–na iznos od 2,65 eur / 19,93 kn, počev od 1. svibnja 2012. godine, pa do isplate,

–na iznos od 3,11 eur / 23,45 kn, počev od 1. lipnja 2012. godine, pa do isplate,

–na iznos od 3,59 eur / 27,07 kn, počev od 1. srpnja 2012. godine, pa do isplate,

–na iznos od 4,56 eur / 34,33 kn, počev od 1. kolovoza 2012. godine, pa do isplate,

–na iznos od 5,04 eur / 37,95 kn, počev od 1. rujna 2012. godine, pa do isplate,

–na iznos od 5,52 eur / 41,56 kn, počev od 1. listopada 2012. godine, pa do isplate,

–na iznos od 6,00 eur / 45,21 kn, počev od 1. studenog 2012. godine, pa do isplate,

–na iznos od 6,49 eur / 48,87 kn, počev od 1. prosinca 2012. godine, pa do isplate,

–na iznos od 6,97 eur / 52,53 kn, počev od 1. siječnja 2013. godine, pa do isplate,

–na iznos od 6,97 eur / 52,53 kn, počev od 1. veljače 2013. godine, pa do isplate,

–na iznos od 7,46 eur / 56,23 kn, počev od 1. ožujka 2013. godine, pa do isplate,

–na iznos od 7,95 eur / 59,88 kn, počev od 1. travnja 2013. godine, pa do isplate,

–na iznos od 8,45 eur / 63,63 kn, počev od 1. svibnja 2013. godine, pa do isplate,

–na iznos od 8,94 eur / 67,38 kn, počev od 1. lipnja 2013. godine, pa do isplate,

–na iznos od 9,44 eur / 71,12 kn, počev od 1. srpnja 2013. godine, pa do isplate,

–na iznos od 9,94 eur / 74,87 kn, počev od 1. kolovoza 2013. godine, pa do isplate,

–na iznos od 10,44 eur / 78,66 kn, počev od 1. rujna 2013. godine, pa do isplate,

na iznos od 10,94 eur / 82,46 kn, počev od 1. listopada 2013. godine, pa do isplate, na iznos od 11,45 eur / 86,25 kn, počev od 1. studenog 2013. godine, pa do isplate,

–na iznos od 11,96 eur / 90,08 kn, počev od 1. prosinca 2013. godine, pa do isplate,

–na iznos od 12,47 eur / 93,92 kn, počev od 1. siječnja 2014. godine, pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužitelju RN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati ukupan iznos od 416,03 eur / 3.134,61 kn (četiristošesnaesteuraitricenta / tritisućestotridesetčetirikuneišezdesetjednulipu), koji se novčani iznos zbog ništetnosti odredbi o valuti otplate anuiteta za koju je vezana glavnica švicarski franak ima vratiti tužitelju, kao i zakonsku zateznu kamatu na svaki pojedini iznos više otplaćenog mjesečnog anuiteta počev od uplate svakog pojedinog iznosa prema kamatnoj stopi koju određuje Zakon o kamatama i važeća uredba o visini zakonske zatezne kamate do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. po stopi koju određuje čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to:

–na iznos od 0,03 eur / 0,26 kn, počev od 1. studenog 2008. godine, pa do isplate;

–na iznos od 0,53 eur / 4,01 kn, počev od 1. prosinca 2008. godine, pa do isplate;

-na iznos od 2,02 eur / 15,20 kn, počev od 1. siječnja 2009. godine, pa do isplate;

–na iznos od 2,23 eur / 16,81 kn, počev od 1. veljače 2009. godine, pa do isplate;

–na iznos od 2,32 eur / 17,45 kn, počev od 1. ožujka 2009. godine, pa do isplate;

–na iznos od 1,99 eur / 15,02 kn, počev od 1. travnja 2009. godine, pa do isplate;

–na iznos od 2,03 eur / 15,29 kn, počev od 1. svibnja 2009. godine, pa do isplate;

–na iznos od 1,62 eur / 12,21 kn, počev od 1. lipnja 2009. godine, pa do isplate;

–na iznos od 1,27 eur / 9,60 kn, počev od 1. srpnja 2009. godine, pa do isplate;

–na iznos od 1,34 eur / 10,10 kn, počev od 1. kolovoza 2009. godine, pa do isplate;

–na iznos od 1,52 eur / 11,47 kn, počev od 1. rujna 2009. godine, pa do isplate;

–na iznos od 1,49 eur / 11,23 kn, počev od 1. listopada 2009. godine, pa do isplate;

– na iznos od 1,32 eur / 9,97 kn, počev od 1. studenog 2009. godine, pa do isplate;

–na iznos od 1,62 eur / 12,24 kn, počev od 1. prosinca 2009. godine, pa do isplate;

–na iznos od 1,85 eur / 13,96 kn, počev od 1. siječnja 2010. godine, pa do isplate;

–na iznos od 2,22 eur / 16,76 kn, počev od 1. veljače 2010. godine, pa do isplate;

– na iznos od 2,11 eur / 15,88 kn, počev od 1. ožujka 2010. godine, pa do isplate;

–na iznos od 2,58 eur / 19,45 kn, počev od 1. travnja 2010. godine, pa do isplate;

–na iznos od 2,45 eur / 18,49 kn, počev od 1. svibnja 2010. godine, pa do isplate;

–na iznos od 2,66 eur / 20,01 kn, počev od 1. lipnja 2010. godine, pa do isplate; –na iznos od 4,08 eur / 30,74 kn, počev od 1. srpnja 2010. godine, pa do isplate;

–na iznos od 3,74 eur / 28,18 kn, počev od 1. kolovoza 2010. godine, pa do isplate;

–na iznos od 4,53 eur / 34,12 kn, počev od 1. rujna 2010. godine, pa do isplate

–na iznos od 4,23 eur / 31,85 kn, počev od 1. listopada 2010. godine, pa do isplate;

–na iznos od 3,64 eur / 27,43 kn, počev od 1. studenog 2010. godine, pa do isplate;

–na iznos od 3,84 eur / 28,95 kn, počev od 1. prosinca 2010. godine, pa do isplate;

–na iznos od 4,99 eur / 37,62 kn, počev od 1. siječnja 2011. godine, pa do isplate;

–na iznos od 4,16 eur / 31,31 kn, počev od 1. veljače 2011. godine, pa do isplate;

–na iznos od 4,49 eur / 33,81 kn, počev od 1. ožujka 2011. godine, pa do isplate;

–na iznos od 4,18 eur / 31,50 kn, počev od 1. travnja 2011. godine, pa do isplate;

–na iznos od 4,29 eur / 32,36 kn, počev od 1. svibnja 2011. godine, pa do isplate;

–na iznos od 4,96 eur / 37,34 kn, počev od 1. lipnja 2011. godine, pa do isplate;

–na iznos od 5,13 eur / 38,62 kn, počev od 1. srpnja 2011. godine, pa do isplate;

–na iznos od 6,35 eur / 47,88 kn, počev od 1. kolovoza 2011. godine, pa do isplate;

–na iznos od 4,96 eur / 37,39 kn, počev od 1. rujna 2011. godine, pa do isplate;

–na iznos od 4,61 eur / 34,71 kn, počev od 1. listopada 2011. godine, pa do isplate;

–na iznos od 4,70 eur / 35,44 kn, počev od 1. studenog 2011. godine, pa do isplate,

–na iznos od 4,82 eur / 36,29 kn, počev od 1. prosinca 2011. godine, pa do isplate,

–na iznos od 5,25 eur / 39,53 kn, počev od 1. siječnja 2012. godine, pa do isplate,

–na iznos od 5,71 eur / 43,00 kn, počev od 1. veljače 2012. godine, pa do isplate,

–na iznos od 5,91 eur / 44,53 kn, počev od 1. ožujka 2012. godine, pa do isplate,

–na iznos od 5,89 eur / 44,39 kn, počev od 1. travnja 2012. godine, pa do isplate,

–na iznos od 6,18 eur / 46,54 kn, počev od 1. svibnja 2012. godine, pa do isplate,

–na iznos od 6,46 eur / 48,67 kn, počev od 1. lipnja 2012. godine, pa do isplate,

–na iznos od 6,48 eur / 48,84 kn, počev od 1. srpnja 2012. godine, pa do isplate,

–na iznos od 6,91 eur / 52,06 kn, počev od 1. kolovoza 2012. godine, pa do isplate,

–na iznos od 6,99 eur / 52,69 kn, počev od 1. rujna 2012. godine, pa do isplate,

–na iznos od 6,91 eur / 52,07 kn, počev od 1. listopada 2012. godine, pa do isplate,

–na iznos od 7,38 eur / 55,57 kn, počev od 1. studenog 2012. godine, pa do isplate,

– na iznos od 7,72 eur / 58,19 kn, počev od 1. prosinca 2012. godine, pa do isplate,

–na iznos od 7,85 eur / 59,17 kn, počev od 1. siječnja 2013. godine, pa do isplate,

–na iznos od 7,21 eur / 54,32 kn, počev od 1. veljače 2013. godine, pa do isplate,

–na iznos od 7,95 eur / 59,87 kn, počev od 1. ožujka 2013. godine, pa do isplate,

–na iznos od 8,16 eur / 61,47 kn, počev od 1. travnja 2013. godine, pa do isplate,

– na iznos od 8,10 eur / 61,04 kn, počev od 1. svibnja 2013. godine, pa do isplate,

-na iznos od 7,61 eur / 57,36 kn, počev od 1. lipnja 2013. godine, pa do isplate,

–na iznos od 7,76 eur / 58,50 kn, počev od 1. srpnja 2013. godine, pa do isplate,

–na iznos od 8,09 eur / 60,92 kn, počev od 1. kolovoza 2013. godine, pa do isplate,

–na iznos od 8,55 eur / 64,43 kn, počev od 1. rujna 2013. godine, pa do isplate,

–na iznos od 9,19 eur / 69,21 kn, počev od 1. listopada 2013. godine, pa do isplate,

–na iznos od 9,14 eur / 68,85 kn, počev od 1. studenog 2013. godine, pa do isplate,

–na iznos od 9,47 eur / 71,32 kn, počev od 1. prosinca 2013. godine, pa do isplate,

–na iznos od 9,82 eur / 73,99 kn, počev od 1. siječnja 2014. godine, pa do isplate,

–na iznos od 1,83 eur / 13,80 kn, počev od 1. veljače 2014. godine, pa do isplate,

–na iznos od 2,09 eur / 15,77 kn, počev od 1. ožujka 2014. godine, pa do isplate,

–na iznos od 2,30 eur / 17,35 kn, počev od 1. travnja 2014. godine, pa do isplate,

– na iznos od 2,46 eur / 18,54 kn, počev od 1. svibnja 2014. godine, pa do isplate,

– na iznos od 2,65 eur / 19,97 kn, počev od 1. lipnja 2014. godine, pa do isplate,

–na iznos od 2,87 eur / 21,65 kn, počev od 1. srpnja 2014. godine, pa do isplate,

–na iznos od 3,20 eur / 24,08 kn, počev od 1. kolovoza 2014. godine, pa do isplate,

–na iznos od 3,50 eur / 26,39 kn, počev od 1. rujna 2014. godine, pa do isplate,

–na iznos od 3,72 eur / 28,00 kn, počev od 1. listopada 2014. godine, pa do isplate,

–na iznos od 4,04 eur / 30,41 kn, počev od 1. studenog 2014. godine, pa do isplate,

–na iznos od 4,34 eur / 32,68 kn, počev od 1. prosinca 2014. godine, pa do isplate,

na iznos od 4,54 eur / 34,24 kn, počev od 1. siječnja 2015. godine, pa do isplate,

–na iznos od 7,36 eur / 55,44 kn, počev od 1. veljače 2015. godine, pa do isplate,

–na iznos od 7,32 eur / 55,15 kn, počev od 1. ožujka 2015. godine, pa do isplate,

–na iznos od 7,95 eur / 59,88 kn, počev od 1. travnja 2015. godine, pa do isplate,

–na iznos od 8,09 eur / 60,97 kn, počev od 1. svibnja 2015. godine, pa do isplate,

–na iznos od 8,77 eur / 66,04 kn, počev od 1. lipnja 2015. godine, pa do isplate,

–na iznos od 9,05 eur / 68,15 kn, počev od 1. srpnja 2015. godine, pa do isplate,

–na iznos od 8,81 eur / 66,38 kn, počev od 1. kolovoza 2015. godine, pa do isplate,

–na iznos od 8,62 eur / 64,95 kn, počev od 1. rujna 2015. godine, pa do isplate,

–na iznos od 8,93 eur / 67,29 kn, počev od 1. listopada 2015. godine, pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovoga parničnog postupka u iznosu od ukupno 1.718,99 € sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

2. Svaka stranka snosi svoj trošak cijele parnice.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđene je ništetnom i bez pravnog učinka odredba Ugovora o kreditu broj: [broj kredita] sklopljenog između tuženika kao kreditora i tužitelja dana 15. veljače 2007. koji je ovjeren kod javnog bilježnika Dinka Đurđevića pod brojem OV-1137/07-1 dana 20. veljače 2007. god, a koja u čl. 1. glasi: "…. protuvrijednosti od CHF, po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita." ; u čl. 4. toč. 4.1. glasi: "…kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana…", čl. 4. toč. 4.2. "Visinu kamatne stope banka može promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda, te urednosti poslovanja Korisnika kredita…Kamata se obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom) sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima." čl. 5. ". Kamata iz prethodnog st. obračunava se u CHF, a naplaćuje se u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate.", čl. 6. … "Kamata iz prethodnog st. obračunava se u CHF, a naplaćuje se u kunama po srednjem tečaju CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate." (toč. I. izreke). Naloženo je tuženiku da tužitelju, isplati ukupan iznos od 394,54 eur / 2.972,63 kn koji se novčani iznos zbog ništetnosti odredbi o promjenjivim ugovornim kamatnim stopama ima vratiti tužitelju sa zateznom kamatom koja na svaki pojedini iznos teče od dospijeća pa do isplate po stopama, kako je to pobliže navedeno pod toč. II. izreke presude. Naloženo je tuženiku da tužitelju, isplati ukupan iznos od 416,03 eur / 3.134,61 kn koji se novčani iznos zbog ništetnosti odredbi o valuti otplate anuiteta za koju je vezana glavnica švicarski franak ima vratiti tužitelju sa zateznom kamatom koja na svaki pojedini iznos teče od dospijeća pa do isplate po stopama, kako je to pobliže navedeno pod toč. III. izreke presude. Konačno, naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od ukupno 1.718,99 € sa zateznom kamatom koje teče od donošenje presude pa do isplate od po stopi pobliže navedenoj u izreci presude (toč. IV. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23-dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti i zahtjev tužitelja odbiti u cijelosti, uz naknadu troškova postupka, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba tuženika djelomično je osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 ZPP, na koje povrede ovaj sud temeljem čl. 365. st. 2 ZPP pazi po službenoj dužnosti.

5. Presuda suda prvog stupnja u obrazloženju sadrži jasne, neproturječne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama na kojima je sud prvog stupnja temeljio prije svega zauzeto pravno shvaćanje o ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu u dijelu kojim je obveza vraćanja kredita vezana uz valutu CHF, a potom i obvezi tuženika da tužitelju vrati novčane iznose koje je stekao na temelju tih ništetnih odredbe i može se ispitati, pa stoga nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

6. Donošenjem pobijane presude tuženiku nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje budući je sud prvog stupnja iznio razloge zbog kojih je usvojio tužbeni zahtjev, ti razlozi su jasni, neproturječni i dostatni te temeljeni na procesnoj građi, tuženici je omogućeno da se očituje na sve navode tužitelja i da ravnopravno sudjeluje u postupku, a zbog nezadovoljstva načinom na koji je prvostupanjski utvrdio odlučne činjenice i na iste primijenio materijalno pravo ne predstavlja povredu prava na pravično suđenje. Također ovaj sud ne nalazi da bi tuženiku bilo povrijeđeno pravo na procesnu jednakost jer sud nije, kako to navodi žalba, navode i dokazne prijedloge tuženika zanemario, a da o tome ne bi iznio razloge.

7. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje ništetnosti odredbi sadržanih u Ugovoru o kreditu broj 9012285111 sklopljenim između tužitelja i tuženika 15. veljače 2007. u dijelu koji sadrži odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli (dio odredbi čl. 1. i čl. 4.1., 4.2., čl. 5. i čl. 6.), kao i zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa s osnove tih ništetnih ugovornih odredaba sa zateznom kamatom.

8. U konkretnom slučaju, Ugovor o kreditu sklopljen je 15. veljače 2007. pa je vezano uz ispitivanje valjanosti ugovorene ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo tj. odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03-dalje. ZZP/03).

9. U predmetnom postupku je utvrđeno i u žalbenoj fazi postupka nije sporno da su tužitelj, kao korisnik kredita i tuženika dana 15. veljače 2007. sklopili Ugovor o kreditu u kunskoj protuvrijednosti iznosa od CHF 30.000,00 CHF, uz ugovoren rok otplate kredita od 120 mjeseci i uz ugovorenu kamatu od 4,70%, koja je promjenjiva u skladu s odlukom kreditora i to za adaptaciju obiteljske kuće. Nadalje, utvrđeno je da su stranke sklopile 13. listopada 2010. I. (prvi) Dodatak predmetnom Ugovoru o kreditu, a 27. srpnja 2011. II. (drugi) Dodatak predmetnom Ugovoru o kreditu, kojim je sporazumno produžen rok otplate nedospjele glavnice kredita

10. Nadalje je utvrđeno da su stranke sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu 15. prosinca 2015. temeljem odredbi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 102/15, dalje: ZID ZPK) kojim su suglasno izvršile konverziju kredita u valutu euro i u skladu s tim utvrdile iznos preplate i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita na dan 30. rujna 2015. kao i uvjete otplate preostalog kredita u eurima.

11. Ocjena je suda prvog stupnja da unatoč tome što je provedena konverzija sukladno odredbama ZID ZPK/15 tužitelj ima pravo na isplatu onog što je platio temeljem nepoštenih ugovornih odredaba kao da konverzije nije bilo, pozivajući se pritom na utvrđenja iz nalaza i mišljenja vještaka.

12. Slijedom iznesenog, upućujući na presude donijete u kolektivnom sporu pokrenutom od Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv više poslovnih banaka između kojih je i tuženik, ocjenjujući ništetnim jednostrano promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, prihvaćanjem utvrđenja iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka, te nalazeći prigovor zastare neosnovanim, primjenom odredbe čl. 502. c. ZPP, te čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23-dalje ZOO/05) sudi tužitelju iznos od 394,54 eur / 2.972,63 kn s osnova ništetnosti odredbi o promjenjivim ugovornim kamatnim stopama, te iznos od 416,03 eur / 3.134,61 kn s osnova ništetnosti odredbi o valuti otplate anuiteta za koju je vezana glavnica CHF sve sa zateznom kamatom, i odlučuje kao u izreci presude.

13. U konkretnom slučaju, Ugovor o kreditu sklopljen je 15. veljače 2007. pa je vezano uz ispitivanje valjanosti ugovorene ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo tj. odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03-dalje. ZZP/03).

14. U predmetnom postupku je utvrđeno i u žalbenoj fazi postupka nije sporno da su tužitelj, kao korisnik kredita i tuženika dana 15. veljače 2007. sklopili Ugovor o kreditu u kunskoj protuvrijednosti iznosa od CHF 30.000,00 CHF, uz ugovoren rok otplate kredita od 120 mjeseci i uz ugovorenu kamatu od 4,70%; koja je promjenjiva u skladu s odlukom kreditora i to za adaptaciju obiteljske kuće. Nadalje, utvrđeno je da su stranke sklopile 13. listopada 2010. I. (prvi) Dodatak predmetnom ugovoru o kreditu, a 27. srpnja 2011. II. (drugi) Dodatak predmetnom ugovoru o kreditu, kojim je sporazumno produžen rok otplate nedospjele glavnice kredita

15. Nadalje je utvrđeno da su stranke sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu 15. prosinca 2015. temeljem odredbi ZID ZPK.

16. Slijedom pravnog shvaćanja iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 18/2018-2 od 26. svibnja 2020. (a tako i u prethodnim odukama br. Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. i br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020.) tužitelj prihvatom ponude konverzije i zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu nije izgubio pravni interes za utvrđenje ništetnosti.

17. Kada je pozivanjem na direktni učinak presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa ocijenio ništetnost odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovoren jednostran način promjene kamatne stope sukladno odluci kreditora, kao i ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, sud prvog stupnja je sud pravilno primijenio čl. 502. c ZPP.

18. Iz iskazom tužitelja te uvidom u dokumentaciju u spisu utvrđeno je da se u konkretnom slučaju radi o tipskom ugovoru o kreditu, kojega je sačinio tuženik te tužitelj nije imao mogućnosti mijenjati bilo koju odredbu ugovora, a sporne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi prema jednostranoj odluci banke, valutnoj klauzuli u CHF predmetnog ugovora o kreditu tužitelju nisu pojašnjene niti je isti bio svjestan posljedica koje za njega mogu nastupiti.

19. Kad se, kao u ovom predmetu, zaključak o nepoštenosti (ništetnosti) tih odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu, onda su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.

20. Naime, riječ o odredbama unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, u smislu čl. 81. st. 2. ZZP/03, pa se smatra da je riječ o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a tuženik na kome leži teret dokaza protivnom nije dokazao, pa zakonska presumpcija iz čl. 81. st. 2. ZZP/03 nije dovedena u pitanje.

21. Imajući u vidu vezanost za pravna utvrđenja iz pravomoćne presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, kraj činjenice da tuženica u ovom konkretnom slučaju nije dokazala da je tužitelj prilikom sklapanja ugovora o kreditu obaviješten u smislu pune informiranosti o riziku valutne klauzule u CHF, a što bi isključivalo presumpciju o primjenjivosti pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu na ocjenu poštenosti (ništetnosti) sporne odredbe ovog konkretnog ugovora o kreditu, sud prvog stupnja je odgovarajućom primjenom čl. 502. c ZPP i čl. 87. st. 1. u svezi čl. 81. st. 2. ZZP/03 prihvatio utvrđenje odlučne činjenice uzrokovanja značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer je, na tragu utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012, tuženik u unaprijed sastavljenom ugovoru unio odredbe o kamatnoj stopi promjenjivoj njegovim jednostranim odlukama i valutnoj klauzuli u CHF o kojima se nije posebno pregovaralo (na što upućuju iskazi tužitelja) pri čemu je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prešutio odnosno umanjio rizike time što je propustio potpuno informirati potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja spornih odredbi (duty of disclosure) a njemu su s obzirom na profesionalnu djelatnost ti rizici bili poznati, prebacivši ih u potpunosti na potrošača. Navedenim je načinom ugovaranja tuženik maksimalno zaštitio svoje trgovačke interese a svaki njemu poznat i prešućen rizik povećanja mjesečnih anuiteta prebacio je na neobaviještenog tužitelja kao potrošača, narušivši time ugovornu ravnotežu.

22. Posljedica takvih nepoštenih odredbi je njihova ništetnost na temelju odredbe čl. 87. ZZP/03

23. Slijedom iznesenog, pozivanje tuženika na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te pogrešnu primjenu materijalnog prava neosnovano.

24. Zbog navedenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao pod toč. I. izreke ove presude.

25. Međutim, iz činjenica što ih je utvrdio sud prvog stupnja je sud izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica na kojima je utemeljio svoju odluke. Žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP u vezi čl. 19. a-19. e. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" ; broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15, 52/16, 128/22, 156/23 dalje: ZPK) i čl. 1111. ZOO/05 ostvaren je u toč. II. i III. izreke presude.

26. Naime, ne može se prihvatiti stajalište suda prvog stupnja da unatoč tome što je provedena konverzija sukladno odredbama ZID ZPK/15 tužitelj ima pravo na isplatu onog što je platio temeljem nepoštenih ugovornih odredaba kao da konverzije nije bilo.

27. U konkretnom slučaju, stranke su suglasnošću volja zaključile Dodatak Ugovoru o kreditu u kojem su se sporazumjele o pretplati i uvjetima otplate preostale glavnice kredita jer su primjenom izračuna konverzije denominiranjem uz valutnu klauzulu u valuti euro i uz kamatne stope primijenjene na kredite uz valutnu klauzulu u euru izjednačile tužiteljev položaj s položajem ostalih potrošača – korisnika kredita s valutnom klauzulom u euru, sud je vještačenjem utvrdio razliku plaćenih anuiteta prema prvom otplatnom planu i početnom tečaju kao posljedice ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi promjenjivoj prema odlukama tuženika.

28. Pitanjem valjanosti sporazuma o konverziji sklopljenog temeljem ZID ZPK/15, kao što je naprijed kazano, bavio se i VSRH u predmetu Gos 1/2019 u kojem je doneseno rješenje 4. ožujka 2020.

28.1. U tom predmetu na naznačeno pravno pitanje: "Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (" Narodne novine ", broj: 102/15) nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli", VSRH je odgovorio da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Pritom je VS RH ocijenio da je ZID ZPK/15 poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila koja uređuju matično područje obveznog prava, odnosno Zakon o obveznim odnosima "Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18-dalje: ZOO) slijedom čega ne mogu opća pravila ZOO o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK/15 o konverziji dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji.

29. U tom smislu valja naglasiti da je ZID ZPK/15 upravo i donesen nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca) u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene posebno u razdoblju od 2004. do 2008. koji su denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF, i to stoga što je na domaćem tržištu s vremenom izrazito jačao tečaj CHF, rasle su ugovorene promjenjive kamatne stope što je potrošače, u ispunjavanju kreditnih obveza, dovelo u izrazito težak položaj. Stoga je ZID ZPK/15 imao za cilj otkloniti nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i osigurati otplatu kreditnih zaduženja u iznosu i pod uvjetima koji potrošače kao dužnike ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na kreditora kao vjerovnika, vodeći se načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u valuti EUR. Taj zakon u tom smislu predstavlja snažnu, izvanrednu, jednokratnu, retroaktivnu i vremenski ograničenu zakonodavnu intervenciju u području potrošačkog kreditiranja.

30. Navedenu je okolnost, među ostalim, imao na umu i Ustavni sud u postupku ocjenjivanja suglasnosti s Ustavom RH ZID ZPK/15 (U-I/3685/2015) u kojem je odlukom od 4. travnja 2017. ocijenio spomenuti Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske i nije prihvatio prijedlog većeg broja predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti Zakona s Ustavom. Ocjenjujući u opisanim okolnostima da ZID ZPK/15 zadovoljava kriterije formalne i materijalne ustavnosti, Ustavni je sud posebno naglasio da ZID ZPK/15 ima legitiman cilj jer se njime povećava socijalna zaštita, sprječava se nastavljanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i produbljivanja dužničke krize, pri čemu je predmetna mjera u vidu konverzije ocijenjena razmjernom legitimnom cilju koji se želio postići zato što su propisane mjere bile prikladne i nužne, a nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, s jedne strane, dok, s druge, njome nije nametnut ni prekomjeran teret kreditnim institucijama kao adresatima.

31. Neovisno o tome što se Direktiva 93/13/EEZ u konkretnom slučaju ne primjenjuje (tako i Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018.), a zbog potrebe tumačenja nacionalnog prava u duhu prava EU, valja primijetiti da Direktiva ni inače ne sadrži posebne odredbe koje bi se odnosile na zaštitu potrošača pri ostvarivanju prava na povrat neosnovano isplaćenih iznosa na temelju nepoštene ugovorne odredbe, već se restitucijski zahtjevi, dakle, zahtjevi za povrat neosnovano plaćenih iznosa, ostvaruju isključivo na temelju nacionalnog prava, odnosno prema nacionalnom materijalnom i procesnom pravu sukladno načelu procesne autonomije. Pritom dostignuti standardi zaštite prava potrošača zbog nepoštenosti ugovornih odredbi u praksi europskih sudova zahtijevaju ostvarenje mogućnosti uspostavljanja stvarne ravnoteže u pravima i obvezama potrošača, s jedne, i trgovca, s druge strane.

32. Odredbama čl. 19. a do čl. 19. e ZPK je u cilju otklanjanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i otklanjanja dužničke krize a na osnovu jednokratne i vremenski ograničene mjere u vidu konverzije kredita u valutu euro, predviđeno da se krediti vezani uz CHF konvertiraju u odgovarajuće kredite denominirane u eure i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u eurima. Kreditne institucije odnosno banke su temeljem navedenih odredbi ZPK bile obvezne postupiti po navedenom Zakonu dok su potrošači mogli sklopiti navedeni sporazum prihvaćajući konverziju (ili prijedlog banke sa izračunom konverzije ne prihvatiti već zadržati stari važeći kredit denominiran u CHF ili kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kojem slučaju se otplata kredita nastavlja prema važećim ugovorenim uvjetima).

33. Iz navedenih odredbi proizlazi da je cilj ZID ZPK/15 bio korisnike kredita koji su ugovor sklopili uz valutnu klauzulu u CHF dovesti u isti položaj kao da su ugovor o kreditu sklopili uz valutnu klauzulu u EUR.

34. Sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva (čl. 2. ZOO).

35. Suprotno zaključku suda prvog stupnja, iz navedenih odredbi ZID ZPK/15 i Dodatak Ugovoru o kreditu sklopljenog sukladno tim odredbama, proizlazi da vjerovnik i dužnik, upravo polazeći od ništetnosti ugovornih odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, dodatkom ugovoru uređuju svoje odnose u pogledu valute obveze i kamatne stope za cijelo razdoblje od sklapanja kredita pa nadalje (na način da se korisnik kredita dovodi u isti položaj kao da je ugovor o kreditu sklopio uz valutnu klauzulu u EUR), time da se razlika između uplaćenih iznosa i obveze koju bi potrošač imao da je sklopio ugovor s valutnom klauzulom u EUR računa kao preplata, s kojom se, ovisno o okolnostima slučaja, postupa sukladno odredbi članka 19. c st. 5. ZIZ ZPK/15

36. Navedeni ZID ZKP/15 izričito i detaljno je propisivao način konverzije i u tom dijelu predstavlja prisilan propis. U takvoj situaciji odredbe glave II. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14, 110/15 i 14/19-dalje: ZZP), koje uređuju pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima, ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku, jer to priječi odredba čl. 49. st. 5. ZZP. Tako se u konkretnom slučaju ne primjenjuje ni odredba st. 1. članka 49. ZZP prema kojoj se nepoštenom smatra ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

37. Slijedom iznesenog, polazeći od činjenice da je Dodatak Ugovoru o kreditu sklopljen na temelju (prisilnog) propisa koji je uspješno prošao test ocjenjivanja ustavnosti u ustavnosudskom postupku, valja zaključiti da njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njihovu ništetnost.

38. Sklapanjem Dodataka Ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15, kojim su stranke iznova, i to počevši od dana sklapanja ugovora o kreditu, uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope, stranke su se prešutno odrekle svojih tražbina koje bi im pripadale po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi, i to u opsegu obračuna izvršenog u smislu odredbe čl. 19. c ZID ZPK/15 To stoga što zamjena nepoštenih ugovornih odredaba dispozitivnim zakonskim odredbama uspostavlja stvarnu ravnotežu u pravima i obvezama kako tužiteljice kao potrošača, tako i tuženika (banke) kao trgovca.

39. Pri ovakvoj ocjeni valja imati na umu i ustaljeno stajalište Suda EU prema kojem se u odnosu na poduzetnike poput banaka u istim ili srodnim pravnim odnosima kao predmetnom, potrošač nalazi u slabijem položaju (tako i u odluci broj C-26/13 od 30. travnja 2014.), kao i da je ZID ZPK/15 imao primarni cilj zaštitu potrošača CHF kredita kao slabije ugovorne strane, a ostvarenje tog cilja imalo je veći značaj od pravne sigurnosti druge strane (tako i Ustavni sud, U-I/3685/2015 od 4. travnja 2017., točka 30.). Međutim, ZID ZPK/15 je u odredbama članaka 19. d. i 19. e propisao detaljnu, jasnu i transparentnu proceduru koja je prethodila zaključenju ugovora o konverziji, kao i sadržaj tog ugovora, pa je tužitelj kao potrošač bio u prilici još i prije sklapanja ugovora o konverziji proučiti njegove odredbe. Štoviše, još prije donošenja ZID ZPK/15, Vlada Republike Hrvatske je u obrazloženju Konačnog prijedloga tog Zakona (P. Z. /899 od 10. rujna 2015.) istakla, među ostalim, da ZID ZPK/15 predstavlja izvanrednu i jednokratnu zakonodavnu intervenciju koja je temelj za "trajno rješenje problema u CHF.".

40. Tako je ZID ZPK/15 u čl. 19. d prilično strogim pravilima nametnuo tuženiku kao vjerovniku i trgovcu, brojne obveze prije dostave ponude sklapanja ugovora o konverziji potrošaču, i to: za potrebe provjere izračuna konverzije, izraditi kalkulator na temelju kojeg je izračunata konverzija, koji uključuje detaljan pregled svih elemenata izračuna, i učiniti ga dostupnim svakom pojedinom potrošaču preko svojih mrežnih stranica kojem će potrošač pristupiti preko svog osobnog identifikacijskog broja, zatim omogućiti potrošaču pristup povijesnom pregledu: općih kretanja kreditiranja, odluka o kamatnim stopama, dnevnih tečajeva primjenjivih na kredite denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF te na kredite denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR koje je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF te na kredite denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Ujedno je tuženik kao vjerovnik i trgovac imao obvezu i prije objave spomenutog kalkulatora na mrežnoj stranici pribaviti mišljenje ovlaštenog revizora ili sudskog vještaka da je kalkulator izvršen u skladu s načinom izračuna propisanim čl. 19. c ZID ZPK/15 te takvo mišljenje objaviti na svojim mrežnim stranicama u roku od 45 dana od dana stupanja na snagu ZID ZPK/15

41. Pored ovih obveza, vjerovniku je, u skladu s odredbom članka 19. e ZID ZPK/15, također nametnuta i obveza dostave izračuna konverzije kredita u roku od 45 dana od stupanja na snagu Zakona zajedno s prijedlogom novog ili izmijenjenog ugovora o kreditu, kao i pregleda stanja svih pojedinačnih vrsta tražbina, nadalje i pregled stanja svih pojedinačnih tražbina od potrošača pri čemu izračun konverzije mora sadržavati jasan pregled svih promjena i iz kojega mora biti razumljivo na koji je način utvrđen iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR iz članka 19. c st. 1. točke 7. ovoga Zakona, iznos preplate iz članka 19. c. st. 1. toč. 5. ovoga Zakona ako je ona utvrđena, odnosno manje plaćeni iznos iz čl. 19. c. st. 1. toč. 6. ovoga Zakona ako je on utvrđen.

42. S druge strane, odredba čl. 19. e st. 5., 7., 8. i 9. propisuje obveze potrošača u slučaju prihvata konverzije (obavijestiti vjerovnika o prihvatu u roku od 30 dana), zatim u stavku 5. da učinak konverzije snosi vjerovnik na način da se u poslovnim knjigama vjerovnika konverzija iskazuje kao usklađenje tražbine zbog promjene tečajeva, odnosno rashod temeljem povrata preplate, kao i da razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz čl. 19. c st. 1. točka 1. Zakona, iznos naplaćenih zateznih kamatama, naknada i troškova iz čl. 19. c. st. 1. toč. 4., iznos kamate i tečajnih razlika na ime preplate iz čl. 19. c st. 1. toč. 5. Zakona snosi potrošač. Osim toga, st. 8. čl. 19. e ZID ZPK propisana je i sudbina odobrenih pogodnosti (padaju na teret potrošača), dok je u st. 9. propisano ako potrošač prihvati izračun konverzije kredita, vjerovnik neće tražiti dodatne instrumente plaćanja, u odnosu na ugovorene, niti postavljati dodatne uvjete potrošaču kojima se bi se derogirala njegova druga prava.

43. U pogledu pravnih učinaka konverzije izvršene predmetnim Dodatkom uz Ugovor o kreditu treba kazati da, sukladno odredbi čl. 19. c st. 1. ZID ZPK, konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i da se provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio, da je koristio kredit denominiran u eure a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom, što je inače načelo konverzije kredita u skladu s odredbom čl. 19. b ZID ZPK.

44. Tako je sklapanjem Dodatka uz Ugovor o kreditu sukladno odredbi čl. 19. c ZID ZPK osiguran povrat stečene koristi banke, tuženika putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u eurima koji je zamijenio kredit u CHF a do njegova sklapanja je došlo na temelju informiranog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije na koju je potrošač kao korisnik kredita slobodno pristao.

45. Stoga valja zaključiti da zamjena nepoštenih ugovornih odredaba zakonskim odredbama uspostavlja stvarnu ravnotežu u pravima i obvezama kako tužitelja kao potrošača, tako i tuženika (banke) kao trgovca jer, s jedne strane, omogućuje donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora o konverziji od strane potrošača budući da je potrošač kao slabija ugovorna strana objektivno bio u mogućnosti informirano procijeniti hoće li prihvatiti ili odbiti ponudu banke za sklapanje ugovora o konverziji. Pritom se posebno naglašava da je zaključenje ugovora o konverziji ovisilo o volji potrošača jer je samo potrošaču ostavljena mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije. S druge strane, ovakav način uređenja zamjene nepoštenih ugovornih odredbi omogućuje i balansiranje interesa potrošača i trgovca na tržištu.

46. Naime, učinak konverzije prema ZID ZPK djeluje ex tunc što omogućuje uspostavu činjeničnog i pravnog okvira u kojem bi se potrošač našao i bez postojanja nepoštene ugovorne odredbe. Tako stvorena mogućnost uspostave činjeničnog i pravnog okvira kakav je postojao, već sama po sebi, ima restitucijski učinak jer omogućuje vraćanje koristi koju je druga ugovorna strana (trgovac) stekla od potrošača po osnovi nepoštene ugovorne odredbe (tako i Sud EU u presudi C- 308/156 RNT, točka 62.), i to u okolnostima i u proceduri koja je unaprijed poznata i unaprijed svim stranama predstavljena kao jednokratna mjera i trajno rješenje.

47. To je pravno shvaćanje nadalje podudarno s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi Poslovni broj Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022. gdje je odgovoreno na materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tako, da tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZID ZPK zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženikom kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u CHF odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF zato što izračun konverzije kredita iz čl. 19. c ZID ZPK uključuje i te uplate.

48. Obzirom da učinak Dodatka Ugovoru o kreditu s konverzijom i izračunom preplate na dan 30. rujna 2015. obuhvaća razdoblje od zaključenja Ugovora o kreditu na dalje, tužitelj je uz izvršeno uračunavanje pretplate u obvezi plaćati anuitete kredita prema otplatnom planu s valutnom klauzulom u eurima i ugovorenom kamatnom stopom kako je to navedeno u Dodatku Ugovora o kreditu. Stoga u okolnostima predmetnog slučaja u kojem tužitelj ne osporava pravilnost izvršenog obračuna konverzije sukladno čl. 19. b i 19. c ZPK, a što je potvrđeno i nalazom i mišljenjem vještaka i po zaključenju sporazuma stranaka s obvezom tužitelja iz Dodatka Ugovoru o kreditu referentna točka izračuna više ne može biti početna kamatna stopa i početni tečaj CHF jer su ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF zamijenjene odredbama navedenog Dodataka Ugovoru o kreditu.

49. Slijedom iznijetog je, s obzirom na jasno izraženu suglasnost volja ugovornih strana izraženu u Dodatku Ugovoru o kreditu tako da je njime postignut puni sporazum o kreditnim uvjetima, osnovano ukazuje tuženik da tužitelj više nema pravo na povrat više plaćenih iznosa pa je u dijelu odluke suda pravog stupnja pod točkom II. i III. izreke pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz odredbe čl. 1111. ZOO svezi čl. 19. c ZID ZPK zbog čega tužitelj nema pravo na isplatu preplaćenog u ispunjenju ništetnih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu sa zateznim kamatama tekućim od dana stjecanja pa do isplate.

50. Zbog navedenog, primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP presudu suda prvog stupnja u dijelu pod toč. II. i III. izreke valjalo je preinačiti i zahtjev tužitelja odbiti ne ulazeći u osnovanost ostalih žalbenih navoda tuženika (čl. 375. st. 1. ZPP).

51. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP pri čemu je uzeta u obzir činjenica da je tužitelj u ovom sporu zatražio pravnu zaštitu kao potrošač, a time kao slabija ugovorna stranka protiv tuženika (trgovca) kao jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu i to u pravnoj stvari gdje sudska praksa nije ustaljena, pa je sukladno praksi Europskog suda za ljudska prava slično pravno shvaćanje zauzeo je i Europski sud za ljudska prava primjerice u predmetu C i R, zahtjev broj 72152/2013) unatoč činjenici da tužitelj nije uspio sa zahtjevom za isplatu utuženog iznosa, bilo primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka i to iz razloga što tužitelj nije mogao predvidjeti svoje izglede za uspjeh, jer sudska praksa o spornom pitanju nije ustaljena, pa tužitelj nije mogao biti svjesna da njegov zahtjev nema razumne izglede za uspjeh, a tužbeni zahtjev nije bio lišen bilo kakvog sadržaja ili očigledno nerazuman.

52. Zbog navedenog razloga valjalo je odbiti i zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Zagrebu 20. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Vlasta Mrzljak