Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-5294/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Veselića kao predsjednika vijeća, Vlatke Paškvalin Bošković kao člana vijeća i izvjestitelja te Tihane Marije Miladin, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽP, iz [adresa], Ž [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Sloković, odvjetnik u Pazinu, protiv tuženika APS DELTA s.a., 6 Rue Eugene Ruppert L-2453, Luksemburg, OIB: 45421012929, kojeg zastupa punomoćnik Neven Kozolić, odvjetnik u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbama tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj P-417/2024-17 od 30. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 20. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj P-417/2024- 17 od 30. kolovoza 2024.u pobijanom dijelu pod točkom I., II., III. i V. i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha koja se pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava u postupku izravne naplate provodi kod Financijske agencije na temelju zadužnice na kojoj je potpis tužitelja ovjeren kod javnog bilježnika Nansi Kopić pod brojem OV-3977/06, u cijelosti, te se ukidaju sve ovršne radnje i obustavlja ovrha.

II. Nalaže se Financijskoj agenciji da obustavi pljenidbu i prijenos novčanih sredstava sa računa tužitelja na temelju osnove za plaćanje – zadužnice na kojoj je potpis tužitelja ovjeren kod javnog bilježnika Nansi Kopić pod brojem OV 3977/06, te da navedenu osnovu za plaćanje briše iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje.

III. Nalaže se tuženiku APS DELTA s.a., 6 Rue Eugene Ruppert L-2453, Luksemburg, OIB: 45421012929, da tužitelju [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište , uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana ."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 200,00 EUR u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom proglašena je nedopuštenom ovrha koja se pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava u postupku izravne naplate provodi kod Financijske agencije na temelju zadužnice na kojoj je potpis tužitelja ovjeren kod javnog bilježnika Nensi Kopćć pod brojem OV-3977/06 u cijelosti i ukidaju se sve ovršne radnje i obustavlja ovrha (točka I. izreke) te je naloženo Financijskog agenciji da obustavi pljenidbu i prijenos novčanih sredstava sa računa tužitelja na temelju osnove za plaćanje - zadužnice na kojoj je potpis tužitelja ovjeren kod javnog bilježnika Nensi Kopćć pod brojem OV-3977/06 i da navedenu osnovu za plaćanje briše iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje (točka II. izreke). Nadalje naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.014,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 30. kolovoza 2024. (točka III. izreke), odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u preostalom dijelu, za iznos od 324,68 EUR (točka IV. izreke) te je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka u cijelosti (točka V. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešne odluke o troškovima postupka. Predlaže usvojiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu, a podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe u visini od 250,00 EUR te trošak pristojbe na žalbu u visini od 278,18 EUR.

3. Žalba tuženika je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se proglasi u cijelosti nedopuštenom ovrha koja se pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava u postupku izravne naplate provodi kod Financijske agencije na temelju zadužnice na kojoj je potpis tužitelja ovjeren kod javnog bilježnika Nensi Kopić pod brojem OV-3977/06 te ukinu sve ovršne radnje i obustavi ovrha i da se navedena osnova za plaćanje briše iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8. 9.,11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda i rezultata dokaznog postupak proizlaze sljedeće odlučne činjenice:

- da je tužitelj sa pravnim prednikom tuženika HPB d.d. Zagreb dana 24. ožujka 2006. sklopio ugovor o kratkoročnom revolving kreditu na iznos od 80.000,00 kn (10.617,82 EUR) i rokom vraćanja 28. veljače 2007. te je radi osiguranja tražbine tužitelj izdao zadužnicu na kojoj je ovjeren njegov potpis po javnom bilježniku Nensi Kopić pod brojem Ov-397706 dana 24.ožujka 2006.,

- da je tražbina iz zadužnice dospjela danom dospijeća obveza iz ugovora o kreditu, a da je rok za vraćanje bio 28. veljače 2007. nakon kojeg datuma je tuženik stekao pravo zahtijevati ispunjenje obveze u cijelosti,

- da je zadužnicu HPB d.d. prvi put podnio na naplatu 30. rujna 2007. kod Erste banke, koja je 1. siječnja 2011. inicijalnim prihvatom zaprimljena u FINI,

- da je vjerovnik tužitelja HPB d.d. kao ovrhovoditelj dana 23. siječnja 2009. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz poslovnih knjiga, temeljem kojeg je Javni bilježnik u [adresa] Nataša Jeromela Mauša dana 27. siječnja 2009. donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrvr-4/09, po kojem rješenju je provedena ovrha na plaći ovršenika, ovdje tužitelja te je ukupno naplaćen iznos od 104.704,90 kn (13.896,73 EUR),

- da je HPB d.d. ustupio 20. siječnja 2017. tuženiku svoje potraživanje prema tužitelju ugovorom o ustupu i prijenosu tražbine, kojim da je ustupio i zadužnicu,

- da je HPB d.d. neovisno o ustupu nastavio sa provedbom ovrhe na plaći, a zadnja isplata izvršena je prilikom isplate plaće tužitelju za studeni 2019., dana 5. prosinaca 2019., da se ta ovrha na plaći prestala izvršavati, a da ne proizlazi da je tome prethodila kakva pisana odluka,

- da je zadužnica 4. kolovoza 2018. isknjižena iz Očevidnika redoslijeda za plaćanje zbog nemogućnosti izvršenja na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima , a po istoj nisu evidentirane naplate,

- da je tuženik ponovno pokrenuo postupak izravne naplate na temelju predmetne zadužnice dana 1. lipnja 2022., a da iz priložene specifikacije tražbine proizlazi da se potražuje naplata potraživanja na temelju ugovora o kreditu i to u visini od 69.046,78 kn (9.164,08 EUR) s osnova zateznih kamata, dok su glavnica, redovne kamate i preostali dio zateznih kamata namireni,

- da je tužitelj 21. srpnja 2022. sudu podnio prijedlog za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, te je zaključkom Općinskog sud u Pazinu, poslovni broj Ovr- 616/2022-3 od 19. listopada 2022. upućen na pokretanje parničnog postupka radi proglašenja izvansudske ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona,

slijedom navedenog prvostupanjski sud je utvrdio da je tijek zastare za obveze po osnovi predmetnog ugovora o kreditu prekinut danom pokretanja postupka izravne naplate kod Financijske agencije i ovršnih postupka kod javnog bilježnika (2007. i 2009.), a da je zastara ponovno počela teći od dana obustave postupka izravne naplate 4. kolovoza 2018., a kako se u konkretnom slučaju predmetna ovrha koju tužitelj traži proglasiti nedopuštenom vodi kod Financijske agencije radi naplate zateznih kamata, u kojem slučaju se primjenjuje zastrani rok od tri godine, koji je istekao od 4. kolovoza 2018. do 1. lipnja 2022., zbog zastare potraživanja tuženik kao ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti prijenos i pljenidbu novčanih sredstva u postupku izravne naplate na temelju predmetne zadužnice.

7. U žalbenoj fazi postupka i nadalje je sporno je li nastupila zastara prava tuženika potraživati naplatu tražbine prema tužitelju na temelju zadužnice kao ovršne isprave.

8. Sa zaključcima suda prvog stupnja u pogledu nastupa zastare ne može se složiti ovaj sud. Naime po stavu ovog suda drugog stupnja prvostupanjski sud je iz u bitnome nespornih činjenica, pogrešno izveo zaključak o postojanju pretpostavki za pružanje zaštite tužitelju po predmetnom tužbenom zahtjevu, jer je pogrešno primijenio materijalno pravo.

9. Između stranaka nije bilo prijeporno da je zadužnicom osigurana tražbina iz ugovora o kratkoročnom revolving kreditu dospjela 28. veljače 2007., slijedom čega proizlazi da je tuženik (odnosno u to vrijeme kreditor HPB d.d.) od 1. srpnja 2007. imao pravo zahtijevati ispunjenje te tražbine.

10. Naime prema odredbi čl. 215. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO) zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

11.1. Nije prijeporno da je na predmetnoj zadužnici Ov-397706 potpis tužitelja ovjeren dana 24. ožujka 2006., kao i da ju je HPB d.d. prvi put podnio na naplatu 30. rujna 2007. kod Erste banke, koja je 1. siječnja 2011. inicijalnim prihvatom zaprimljena u FINI.

11.2. Nije prijeporno da je zadužnica 4. kolovoza 2018. isknjižena iz Očevidnika redoslijeda za plaćanje zbog nemogućnosti izvršenja na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, kao i da po istoj nisu evidentirane naplate.

12. Odredbom čl. 183. st. 1. u vrijeme izdavanja predmetne zadužnice važećeg Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03 i 194/03, dalje: OZ/96) propisano je da dužnik može ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenog vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banke i drugih pravnih osoba koje obavljaju poslove platnog prometa te da se novac s tih računa, u skladu sa njegovom izjavom sadržanoj u toj ispravi, izravno isplaćuje vjerovniku. Takva isprava ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate. Prema odredbi st. 7. istog članka isprava iz stavka 1. i 2. tog članka ima svojstvo ovršne isprave na temelju kojih se može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamaca plataca na drugim predmetima ovrhe.

13. Prema navedenom, proizlazi da je u smislu učinka zadužnica izjednačena s pravomoćnim rješenjem o ovrsi i tek dostavom iste banci i drugim pravnim osobama koje obavljaju poslove platnog prometa (ovdje FINI) proizvodi učinke pravomoćnog rješenja o ovrsi.

14. U konkretnom slučaju, riječ je o zadužnici izdanoj sukladno citiranoj odredbi čl. 183. st. 1. OZ/96, koja je privatna isprava s javno ovjerenim potpisom izdavatelja (tužitelja) te nije potvrđena (solemnizirana) od javnog bilježnika.

15. Stoga u odnosu na potraživanja iz takve zadužnice nema mjesta primjeni zastarnog roka iz čl. 233. st. 1. ZOO-a prema kojoj sva potraživanja koja su utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog organa, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim organom, zastarijevaju za 10 godina, pa i ona za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

16. Jednako tako, u odnosu na potraživanja utvrđena zadužnicom nema mjesta niti primjeni trogodišnjeg zastarnog roka, kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud.

17. Neovisno o tome što je zadužnica predana kao sredstvo osiguranja potraživanja iz ugovora o kreditu, i neovisno o tome što je glavno potraživanje naplaćeno u drugom ovršnom postupka, a predmetna zadužnica 1. lipnja 2022. predana FINI radi naplate neplaćenih dospjelih zateznih kamata iz ugovora o kreditu (što među strankama nije prijeporno), zadužnica je vrijednosni papir, te se na nju ne primjenjuje zastarni rok koji se primjenjuje na ugovor niti zastarni rok za potraživanje samostalno obračunate zatezne kamate iz ugovora nakon što je glavnica namirena, kako to pogrešno zaključuje sud prvog stupnja.

18. Naime, obveza iz zadužnice je apstraktna obveza - neovisna od pravnog posla u svezi s kojim je sačinjena i predana (tako i VSRH u odluci Rev-2367/14 od 26. travnja 2016.).

19. Ovdje valja napomenuti, a na što ukazuje i prvostupanjski sud da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela održanoj 19. studenog 2018. zauzeo stajalište da se na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011.) i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje opći zastarni rok od pet godina iz čl. 371. ZOO/91 (sada čl. 225. ZOO/05), dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz čl. 379. ZOO/91 (sada čl. 233. ZOO/05).

20. Stoga kako u odnosu na potraživanje iz zadužnice nisu propisana posebna ograničenja, niti je propisan posebni rok zastarijevanja, u odnosu na ta potraživanja primjenjuju se opći instituti obveznog prava, pa tako i opći zastarni rok od pet godina propisan odredbom čl. 225. ZOO-a.

21. Navedeno u konkretnom slučaju znači da budući je navedena zadužnica izdana prije 1. siječnja 2011., na zastaru potraživanja iz nje valja primijeniti petogodišnji zastarni rok, koji počinje teći od sljedećeg dana nakon dospijeća potraživanja iz ugovora o kratkoročnom revolving kreditu, odnosno ovdje od 1. srpnja 2007.

22.1. Prema odredbi čl. 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

22.2. Prema odredbi čl. 245. st. 1. ZOO-a nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

Kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način (stavak 3.).

23. Dakle zastarni rok je u konkretnom slučaju počeo teći 1. ožujka 2007. budući je od tog datuma kreditor - prednik tuženika (HPB d.d.) mogao zahtijevati ispunjenje dužnikove (tužiteljeve) obveze u cijelosti, a zadužnicu je prvi put podnio na naplatu 30. rujna 2007. kada je došlo do prekida zastare (čl. 241. ZOO-a).

24.1. Kako u konkretnom slučaju nije prijeporno da je zadužnica 4. kolovoza 2018. isknjižena iz Očevidnika redoslijeda za plaćanje zbog nemogućnosti izvršenja na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (dalje: ZPONS) i po istoj nisu bile evidentirane naplate, prestanak izvršavanja osnove za plaćanje (zadužnice) od strane FINA-e odnosno obustave izvansudske ovrhe nije posljedica pasivnosti prednika tuženika odnosno njegovog postupanja, već je posljedica nastupa pretpostavki iz članka 12. st. 1. ZPONS-a, na koje tuženik nije mogao utjecati, to je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda podnošenjem zadužnice na naplatu FINA-i 30. rujna 2007. došlo do prekida zastare sukladno članku 241. ZOO- a, koji prekid je trajao do početka 4. kolovoza 2018. kada je FINA prestala s izvršavanjem te osnove za plaćanje pa je sukladno čl. 245. st. 1. ZOO-a nakon prekida zastara počela teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru pa je dakle zastarni rok od pet godina ponovno počeo teći 4. kolovoza 2018. (čl. 245. st. 1. ZOO-a).

24.2. Stoga kada je tuženik 1. lipnja 2022. ponovno pokrenuo postupak izravne naplate na temelju predmetne zadužnice u tom trenutku (dana 1. lipnja 2022.), nije protekao petogodišnji zastarni rok i potraživanje iz zadužnice nije bilo zastarjelo.

25. Slijedom iznesenog, obzirom da nije nastupila zastara tražbine nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a, te je ovrha na temelju izdane zadužnice dopuštena.

26. Stoga je zbog ostvarenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP-a valjalo primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačiti odluku i presuditi kao u točki I. izreke presude.

27.1. Kako je došlo do promjene uspjeha u sporu, valjalo je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a odlučiti o troškovima postupka.

27.2. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku prema vrijednosti predmeta spora i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25.) i to za sastav odgovora na tužbu primjenom Tbr. 8.1.Tarife 100 bodova, što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 EUR, sukladno Tbr. 54. Tarife iznosi 200,00 EUR, koji iznos troška je tužitelj dužan naknaditi tuženiku, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke.

27.3. Sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a, a u svezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a tuženiku je priznat i trošak sastava predmetne žalbe i to u iznosu od 250,00 EUR primjenom Tbr. 10. 1. i Tbr. 54. Tarife, slijedom čega je odlučeno kao u toč. III. izreke.

27.4. Zatraženi trošak pristojbi za žalbu tuženiku nije priznat jer ne prileži dokaz da je navedenu pristojbu platio, pa je stoga riješeno kao u točki III. izreke.

28. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 20. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić