Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3383/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužiteljice UL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Petru Markoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Eterović, Šarac i Topić j.t.d. u Zagrebu, Palmotićeva 68, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, Maksimirska 81, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 4386/2024-58 od 30. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 20. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4386/2024-58 od 30. travnja 2025. u pobijanom dijelu

- pod točkom I. izreke u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 752,59 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 6,76 eura od 10.10.2007. pa do isplate,

- na iznos od 6,77 eura od 11.11.2007. pa do isplate,

- na iznos od 6,66 eura od 12.12.2007. pa do isplate,

- na iznos od 6,69 eura od 06.01.2008. pa do isplate,

- na iznos od 6,71 eura od 13.02.2008. pa do isplate,

- na iznos od 6,73 eura od 16.03.2008. pa do isplate,

- na iznos od 23,41 eura od 17.04.2008. pa do isplate,

- na iznos od 22,52 eura od 12.07.2008. pa do isplate,

- na iznos od 22,26 eura od 12.07.2008. pa do isplate,

- na iznos od 21,99 eura od 12.07.2008. pa do isplate,

- na iznos od 21,70 eura od 15.10.2008. pa do isplate,

- na iznos od 21,43 eura od 06.11.2008. pa do isplate,

- na iznos od 21,97 eura od 11.11.2008. pa do isplate,

- na iznos od 22,32 eura od 11.11.2008. pa do isplate,

- na iznos od 22,60 eura od 14.01.2009. pa do isplate

- na iznos od 27,56 eura od 12.02.2009. pa do isplate,

- na iznos od 27,50 eura od 12.02.2009. pa do isplate,

- na iznos od 27,74 eura od 10.03.2009. pa do isplate,

- na iznos od 26,30 eura od 12.04.2009. pa do isplate,

- na iznos od 34,09 eura od 16.05.2009. pa do isplate,

- na iznos od 33,18 eura od 13.06.2009. pa do isplate,

- na iznos od 32,57 eura od 11.09.2009. pa do isplate,

- na iznos od 31,78 eura od 23.09.2009. pa do isplate,

- na iznos od 31,45 eura od 17.10.2009. pa do isplate,

- na iznos od 30,92 eura od 17.10.2009. pa do isplate,

- na iznos od 30,51 eura od 16.02.2010. pa do isplate,

- na iznos od 178,47 eura od 02.10.2014. pa do isplate

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana,

- pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.840,47 eura sa zateznom kamatom od 2. listopada 2004. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana,

- pod točkom IV. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.996,63 eura sa zateznom kamatom tekućom od 30. travnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4386/2024-58 od 30. travnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je na iznos od 178,47 eura dosuđena zatezna kamata za razdoblje od 8. lipnja 2010. do 1. listopada 2014., pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je na iznos od 1.840,47 eura dosuđena zatezna kamata za razdoblje od 1. listopada 2004. do 1. listopada 2014. te pod točkom IV izreke u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak preko iznosa od 2.996,63 eura do iznosa od 3.246,63 eura (za iznos od 250,00 eura), i sudi:

1. Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamate na iznos od 178,47 eura za razdoblje od 8. lipnja 2010. do 1. listopada 2014. te na iznos od 1.840,47 eura za razdoblje od 1. listopada 2004. do 1. listopada 2014., kao neosnovan.

2. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 250,00 eura, kao neosnovan.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 752,59 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana dospijeća svakog pojedinačno navedenog iznosa pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

U točki II. izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.840,47 eura sa zateznom kamatom od 1. listopada 2004. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Pod točkom III. izreke je odbijen ostali dio zahtjeva u iznosu od 9,64 eura kao i zahtjev za isplatu kamata na dosuđeni iznos glavnice od 1.840,47 eura za razdoblje do 30. rujna 2004.

U točki IV. izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 3.246,63 eura sa zateznom kamatom od 30. travnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude pod točkama I., II. i IV. izreke žali se tuženik zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), te predlaže u tom dijelu preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev. Potražuje trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podneseni.

4. Žalba tuženika je neosnovana u odnosu na odluku o glavnoj stvari, a djelomično osnovana u pogledu sporednog potraživanja (tijeka zateznih kamata i troškova postupka).

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a i u svezi s odredbama čl. 117. st. 1.-3. ZID ZPP/19, ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer izreka proturječi razlozima presude te su razlozi o određenim odlučnim činjenicama proturječni.

6. No, koristeći ovlaštenje iz odredbe čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je tu povredu odlučio otkloniti te opisane odlučne činjenice utvrditi na temelju isprava koje se nalaze u spisu pa donijeti presudu kao u izreci.

7. Tako je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo da su zatezne kamate na iznos od 1.840,47 eura dosuđene od 1. listopada 2014. (od trenutka plaćanja navedenog iznosa Croatia osiguranju d.d.), dok je odbijen zahtjev za isplatu zateznih kamata za razdoblje do 30. rujna 2004., dok je pod točkom II. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.840,47 eura sa zateznom kamatom od 1. listopada 2004., na koju proturječnost osnovano upire tuženik u žalbi.

Ovdje valja dodati da je prvostupanjski sud pod točkom II. izreke dosudio tužiteljici zateznu kamatu s početkom njezinog tijeka i prije nego što je uopće sklopljen Ugovor o [broj kredita] dana 26. svibnja 2006., a iz kojeg pravnog posla, odnosno ništetnosti određenih ugovornih odredbi, tužiteljica crpi svoje pravo na isplatu u ovom postupku.

8. Tuženik u bitnome ističe da prvostupanjski sud nije obrazložio odluku u dijelu pod točkom II. izreke u kojoj je naložio tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.840,47 eura, odnosno iznos kojim je tužiteljica podmirila dugovanje prema Croatia osiguranju d.d., koje trg. društvo je podmirilo tuženiku dospjelo dugovanje po raskinutom Ugovoru o kreditu, a u ime i za račun tužiteljice, temeljem osiguranja predmetnog kredita. Također tuženik smatra da za navedeni dio plaćanja bi pasivno bilo legitimirano društvo Croatia osiguranje d.d., odnosno pravna osoba kojoj je tužitelj i platio sporni iznos, a ne tuženik, budući da tuženik od tužiteljice predmetni iznos nije niti primio.

9. Opisani žalbeni navodi su neosnovani.

10. Polazeći od utvrđenja:

- da je pravomoćnom odlukom utvrđena djelomična ništetnost ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula,

- da iz odredbe čl. 13. Ugovora o kreditu od 26. svibnja 2006. proizlazi da se tužiteljica kao korisnik kredita obvezala iz kredita platiti premiju osiguranja kredita u iznosu od 1,5% iznosa kredita uvećanog za kamatu iz prva četiri anuiteta,

- da je Croatia osiguranje d.d. cjelokupno dugovanje tužiteljice po Ugovoru o kreditu isplatilo tuženiku,

- da je tužiteljica 1. listopada 2014. u cijelosti podmirila dugovanje prema Croatia osiguranju, koje je proizašlo iz predmetnog Ugovora o kreditu, a što je vidljivo iz dopisa Croatia osiguranja od 10. travnja 2019. (list 30 spisa) i potvrde od

24. studenoga 2014. (list 31 spisa),

- da je provedenim vještačenjem utvrđeno da ukupna razlika u iznosu anuiteta po tečaju na dan plaćanja u odnosu na anuitete primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 1.840,48 eura za uplate koje je izvršilo Croatia osiguranje d.d. prvostupanjski sud je ocijenio da je Croatia osiguranje d.d. izvršila plaćanje dugovanog kredita u ime i za račun tužiteljice, a isplatom tog dugovanja tužiteljice po Ugovoru o kreditu tuženiku upravo je tuženik taj koji je utužene iznose stekao bez pravne osnove te jedino od tuženika tužiteljica može potraživati utužene iznose.

11. Naime, u konkretnom slučaju je tužiteljica 1. listopada 2014. u cijelosti podmirila dugovanje prema Croatia osiguranju, koje je proizašlo iz predmetnog Ugovora o kreditu, a što je vidljivo iz potvrde Croatia osiguranja od 24. studenoga 2014.. (list 31 spisa), zbog čega je tužiteljica stekla pravo potraživati navedeni iznos neosnovano stečenog od strane tuženika, i to od idućeg dana kada je isplatila regresni dug Croatia osiguranju d.d., to jest od 2. listopada 2014. pa do isplate.

12. Iz navedenog proizlazi tužiteljica ima pravo potraživati iznose preplaćenih kamata zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi (koja ništetnost je utvrđena presudom prvostupanjskog suda donesenoj u ovoj pravnoj stvari pod poslovnim brojem P-5909/19-42 od 23. listopada 2023. koja je postala pravomoćna u točkama I., II., II.,, IV., VI i VIII. izreke), koje iznose kamata je tužiteljica uplatila tijekom trajanja Ugovora o kreditu u ukupnom iznosu od 574,12 eura te ima pravo potraživati i zateznu kamatu od dana uplate svakog anuiteta, dok u odnosu na iznose koje je platila Croatia osiguranje d.d. u visini od 178,47 eura, tužiteljica ima pravo potraživati zateznu kamatu od 2. listopada 2014. pa do isplate.

13. Stoga su osnovani žalbeni navodi u kojima tuženik osporava pravilnost odluke u dijelu u kojem je prvostupanjski sud dosudio tužiteljici zateznu kamatu od 1. listopada 2004., iako je tužitelj dug tuženiku podmirio tek 2014.

14. Nadalje, tuženik ističe kako je nalaz i mišljenje sačinjen isključivo po početnoj otplatnoj kamatnoj stopi, čime tuženik zahtijeva izračun razlike kao da se radi o kunskom kreditu.

14.1. No, kako su stranke predmetnog Ugovora načelno iskazale suglasnu volju da se na predmetni ugovor primjenjuje promjenjiva kamatna stopa, a u vrijeme sklapanja ugovora je ista iznosila 5,25%, to na ugovorni odnos treba primijeniti odredbu o kamati po stopi u visini od 5,25% sve do trenutka dok na propisni način ne dođe do nadomještanja dijela ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim i uspostavi zakoniti mehanizam promjene kamatne stope (tako i VSRH u odluci broj Rev- 1172/2018-2 od 19. ožujka 2019.).

14.2. Budući da tuženik nije uspostavio zakoniti mehanizam promjene kamatne stope tijekom cijelog ugovornog razdoblja, pravilno je sud prvog stupnja prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u kojem je izračun utuženog potraživanja sačinjen primjenom početne kamatne stope od 5,25%.

14.3. Također treba reći da o ovom pitanju postoji dosljedna sudska praksa, s obzirom na to da se obračunom preplaćenog iznosa ugovornih kamata prema početno ugovorenoj stopi postiže učinak pune restitucije potrošača u pravnu poziciju u kojoj je bio prije nego što je banka počela mijenjati kamatnu stopu tijekom trajanja ugovornog odnosa. U tome se ne nalazi ništa proizvoljno (arbitrarno) jer se nepoštenost (ništetnost) odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi temelji na povredi predugovorne obveze banke da obavijesti potrošača o parametrima promjene kamatne stope i prije samog sklapanja ugovora omogući potrošaču da sagleda (predvidi) visinu svoje novčane obveze, zbog čega sudovi u pojedinačnim potrošačkim sporovima uzimaju da je potrošaču, za utvrđivanje njegove novčane obveze, bila jedino predvidiva početna ugovorena kamatna stopa (tako Ustavni sud u rješenju broj U-4745/2021 od 21. rujna 2022.). Pored toga, o tom pitanju sudsku praksu ujednačio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske, primjerice, u točkama 8. - 8.(6.)3. rješenja broj: Revd-2097/2021-2 od 26. listopada 2021.

15. Na kraju, tuženik u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da nije protekao zastarni rok od pet godina.

16. No, prvostupanjski sud uopće nije ocjenjivao tuženikov prigovor zastare, koji je tuženik istaknuo u odgovoru na tužbu, zbog čega je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

17. U odnosu na prigovor zastare, treba reći sljedeće.

17.1. U konkretnom slučaju se primjenjuje opći petogodišnji zastarni rok, u skladu s odredbom čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje. ZOO). Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (dana 4. travnja 2012.) došlo je do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (13. lipnja 2014.). Opisani stav je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018.

17.2. S osnova valutne klauzule je zastara počela teći 14. lipnja 2018. kada je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013.

17.3. Budući da je najstarija utužena tražbina dospjela 10. listopada 2007., do trenutka prekida zastare podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa 4. travnja 2012. nije istekao petogodišnji zastarni rok, a kako je tužba u ovom predmetu podnesena 10. lipnja 2019., to navedeni zastarni rok nije protekao ni računajući od trenutka kada je zastara ponovno počela teći (13. lipnja 2014. za kamate, a 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu).

17.4. Iz navedenog proizlazi da je tuženikov prigovor zastare neosnovan.

18. S obzirom da je prvostupanjski sud dosudio tužiteljici zateznu kamatu na iznos preplaćenih ugovornih kamata u iznosu od 178,47 eura od dana 8. lipnja 2010., a uplatu tih iznosa je izvršila Croatia osiguranje d.d. dana 7. lipnja 2010., zbog čega tužiteljica ima pravo na zateznu kamatu od 2. listopada 2014., valjalo je odbiti dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate za razdoblje od 8. lipnja 2010. do 1. listopada 2014. Također je trebalo odbiti dio zahtjeva tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznos od 1.840,48 eura za razdoblje od 1. listopada 2004. do 1. listopada 2014., kao neosnovan.

19. Slijedom navedenoga i na temelju odredbe čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a je odlučeno kao u točkama I i II izreke.

20. Tuženik u odnosu na odluku o troškovima postupka ističe da je prvostupanjski sud odluku o troškovima postupka donio primjenom jedinstvene vrijednosti boda, a nije vodio računa o vrijednosti boda važećeg u trenutku poduzimanja pojedine radnje, čime je evidentno povrijedio načelo zabrane retroaktivnosti te je priznao tužitelju trošak pristupa punomoćnika na ročište za objavu presude, a što nije potreban trošak u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

20.1. Opisani žalbeni navodi su neosnovani jer kada sud donosi odluku o naknadi parničnog troška nakon stupanja na snagu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – "Narodne novine", br. 138/23 i 107/25 – dalje: Tarifa), u skladu s odredbom Tbr. 52. st. 3. Tarife, treba primijeniti tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, tako da parničnoj stranci i za radnje koje su poduzete prije stupanja na snagu Tarife iz 2023. treba dosuditi trošak prema vrijednosti boda u vrijeme odlučivanja o troškovima postupka (tako i odluka Vrhovnog suda RH broj Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024).

20.2. S obzirom da prvostupanjski sud nije tužitelju dosudio trošak pristupa na ročište za objavu, neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima osporava pravo tužitelja na trošak tog ročišta koji mu uopće nije priznat.

21. No, ispitujući pravilnost primjene materijalnog prava po službenoj dužnosti, u skladu s ovlaštenjem iz odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, a s obzirom na činjenicu da je postupak pokrenut prije 1. rujna 2019. (primjena čl. 117. st. 1. ZID ZPP-a - "Narodne novine", br. 70/19), ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 155. st. 1. ZPP-a kada je tužitelju priznao trošak sastava zahtjeva za dostavu informacije, pozivom na Tbr. 32. Tarife, u iznosu od 200,00 eura uvećano za PDV od 50,00 eura, jer se ne radi o trošku koju je bio potreban za vođenje postupka.

22. Stoga je odluku o troškovima postupka, na temelju odredbe 368. st. 1. ZPP-a valjalo potvrditi u iznosu od 2.996,63 eura, a na osnovi čl. 373. t. 3. ZPP-a je za iznos od 250,00 eura odluku valjalo preinačiti i odbiti taj dio zahtjeva.

23. Budući da je tuženik u žalbenom postupku uspio samo u pogledu sporednih potraživanja, ali ne i u pogledu glavnog zahtjeva, temeljem odredaba čl. 35. st. 2., čl. 154. st. 5. i čl. 166. st. 2. ZPP-a nema pravo na naknadu troškova nagrade punomoćniku za sastav žalbe (točka III izreke).

U Zagrebu 20. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Slavica Garac