Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1762/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Koraljke Glušić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NR, čiji OIB glasi [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Matei Bojanić Kožul, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Goranu Gložiniću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba, Zelinska 4, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci posl. broj P-1259/2023-24 od 21. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 20. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci posl. broj P-1259/2023-24 od 21. veljače 2025. od 21. veljače 2025. u pobijanoj točki I, II, III, IV, V i VII izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja citiranom u izreci odlučeno je:

„I. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe čl. 1. i čl. 7. Ugovora o kreditu koji je 24. prosinca 2007. godine, pod brojem [broj kredita], sklopljen između tužitelja NR, kao korisnika kredita, te tuženice čiji je naziv Raiffeisenbank Austria d.d., kao kreditora, solemniziran 27. prosinca 2007. godine po javnoj bilježnici Vesni Ćuzeli pod brojem OV-28209/07, i to odredba čl. 1. u dijelu koji glasi:

„(...)

Kunska

protuvrijednost

CHF

14.853,92

CHF(četrnaesttisućaosamstopedesettri švicarskih franaka i devedesetdva centima) po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita.“, a odredba čl. 7. u dijelu koji glasi:

„(...) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća (…)“,

II. Nalaže se tuženici čiji je naziv Raiffeisenbank Austria d.d. da tužitelju NR isplati iznos od 3.001,85 eura (slovima: tri tisuće jedan euro i osamdeset pet centa), sa zakonskim zateznim kamatama koje za razdoblje od 31. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine teku po kamatnoj stopi od 14%godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine do 30. srpnja 2015. godine po kamatnoj stopi od 12% godišnje, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2015. godine po kamatnoj stopi od 8,14% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2016. godine do 30. lipnja 2016. godine po kamatnoj stopi od 8,05% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2016. godine do 31. prosinca 2016. godine po kamatnoj stopi od 7,88% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2017. godine do 30. lipnja 2017. godine po kamatnoj stopi od 7,68% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2017. godine do 31. prosinca 2017. godine po kamatnoj stopi od 7,41% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2018. godine do 30. lipnja 2018. godine po kamatnoj stopi od 7,09% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2018. godine do 31. prosinca 2018. godine po kamatnoj stopi od 6,82% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2019. godine do 30. lipnja 2019. godine po kamatnoj stopi od 6,54% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2019. godine do 31. prosinca 2019. godine po kamatnoj stopi od 6,30% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2020. godine do 30. lipnja 2020. godine po kamatnoj stopi od 6,11% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2020. godine do 31. prosinca 2020. godine po kamatnoj stopi od 5,89% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2021. godine do 30. lipnja 2021. godine po kamatnoj stopi od 5,75% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2021. godine do 31. prosinca 2021. godine po kamatnoj stopi od 5,61% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2022. godine do 30. lipnja 2022. godine po kamatnoj stopi od 5,49% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po kamatnoj stopi od 5,31% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023. godine po kamatnoj stopi od 5,50% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi od 7,00% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2024. godine do 30. lipnja 2024. godine po kamatnoj stopi od 7,50% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2024. godine do 31. prosinca 2024. godine po kamatnoj stopi od 7,25% te za razdoblje od 01. siječnja 2025. godine do isplate po kamatnoj stopi od 6,15% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

- na iznos od 2,97 eura od 31. siječnja 2008. godine do isplate

- na iznos od 4,27 eura od 29. veljače 2008. godine do isplate

- na iznos od 6,49 eura od 31. ožujka 2008. godine do isplate

- na iznos od 3,15 eura od 30. travnja 2008. godine do isplate

- na iznos od 0,07 eura od 31. svibnja 2008. godine do isplate

- na iznos od 1,71 euro od 30. lipnja 2008. godine do isplate

- na iznos od 0,96 eura od 30. rujna 2008. godine do isplate

- na iznos od 11,63 eura od 31. listopada 2008. godine do isplate

- na iznos od 4,54 eura od 30. studenog 2008. godine do isplate

- na iznos od 13,63 eura od 31. prosinca 2008. godine do isplate

- na iznos od 15,06 eura od 31. siječnja 2009. godine do isplate

- na iznos od 15,73 eura od 28. veljače 2009. godine do isplate

- na iznos od 12,86 eura od 31. ožujka 2009. godine do isplate

- na iznos od 13,25 eura od 30. travnja 2009. godine do isplate

- na iznos od 10,68 eura od 31. svibnja 2009. godine do isplate

- na iznos od 8,80 eura od 30. lipnja 2009. godine do isplate

- na iznos od 9,38 eura od 31. srpnja 2009. godine do isplate

- na iznos od 10,47 eura od 31. kolovoza 2009. godine do isplate

- na iznos od 10,45 eura od 30. rujna 2009. godine do isplate

- na iznos od 9,48 eura od 31. listopada 2009. godine do isplate

- na iznos od 11,50 eura od 30. studenog 2009. godine do isplate

- na iznos od 13,13 eura od 31. prosinca 2009. godine do isplate

- na iznos od 15,42 eura od 31. siječnja 2010. godine do isplate

- na iznos od 14,98 eura od 28. veljače 2010. godine do isplate

- na iznos od 18,08 eura od 31. ožujka 2010. godine do isplate

- na iznos od 17,58 eura od 30. travnja 2010. godine do isplate

- na iznos od 20,02 eura od 31. svibnja 2010. godine do isplate

- na iznos od 28,53 eura od 30. lipnja 2010. godine do isplate

- na iznos od 26,62 eura od 31. srpnja 2010. godine do isplate

- na iznos od 32,79 eura od 31. kolovoza 2010. godine do isplate

- na iznos od 30,78 eura od 30. rujna 2010. godine do isplate

- na iznos od 27,48 eura od 31. listopada 2010. godine do isplate

- na iznos od 36,05 eura od 30. studenog 2010. godine do isplate

- na iznos od 40,73 eura od 31. prosinca 2010. godine do isplate

- na iznos od 38,56 eura od 31. siječnja 2011. godine do isplate

- na iznos od 39,93 eura od 28. veljače 2011. godine do isplate

- na iznos od 37,16 eura od 31. ožujka 2011. godine do isplate

- na iznos od 37,78 eura od 30. travnja 2011. godine do isplate

- na iznos od 50,13 eura od 31. svibnja 2011. godine do isplate

- na iznos od 51,43 eura od 30. lipnja 2011. godine do isplate

- na iznos od 61,94 eura od 31. srpnja 2011. godine do isplate

- na iznos od 55,82 eura od 31. kolovoza 2011. godine do isplate

- na iznos od 50,20 eura od 30. rujna 2011. godine do isplate

- na iznos od 47,50 eura od 31. listopada 2011. godine do isplate

- na iznos od 47,18 eura od 30. studenog 2011. godine do isplate

- na iznos od 50,01 euro od 31. prosinca 2011. godine do isplate

- na iznos od 51,17 eura od 31. siječnja 2012. godine do isplate

- na iznos od 52,94 eura od 29. veljače 2012. godine do isplate

- na iznos od 51,43 eura od 31. ožujka 2012. godine do isplate

- na iznos od 52,66 eura od 30. travnja 2012. godine do isplate

- na iznos od 53,55 eura od 31. svibnja 2012. godine do isplate

- na iznos od 52,41 euro od 30. lipnja 2012. godine do isplate

- na iznos od 52,88 eura od 31. srpnja 2012. godine do isplate

- na iznos od 52,05 eura od 31. kolovoza 2012. godine do isplate

- na iznos od 50,12 eura od 30. rujna 2012. godine do isplate

- na iznos od 52,46 eura od 31. listopada 2012. godine do isplate

- na iznos od 53,66 eura od 30. studenog 2012. godine do isplate

- na iznos od 53,06 eura od 31. prosinca 2012. godine do isplate

- na iznos od 52,72 eura od 28. veljače 2013. godine do isplate

- na iznos od 53,18 eura od 31. ožujka 2013. godine do isplate

- na iznos od 51,94 eura od 30. travnja 2013. godine do isplate

- na iznos od 47,74 eura od 31. svibnja 2013. godine do isplate

- na iznos od 47,90 eura od 30. lipnja 2013. godine do isplate

- na iznos od 48,99 eura od 31. srpnja 2013. godine do isplate

- na iznos od 50,85 eura od 31. kolovoza 2013. godine do isplate

- na iznos od 53,85 eura od 30. rujna 2013. godine do isplate

- na iznos od 52,31 euro od 31. listopada 2013. godine do isplate

- na iznos od 53,34 eura od 30. studenog 2013. godine do isplate

- na iznos od 54,49 eura od 31. prosinca 2013. godine do isplate

- na iznos od 55,26 eura od 31. siječnja 2014. godine do isplate

- na iznos od 56,73 eura od 28. veljače 2014. godine do isplate

- na iznos od 56,47 eura od 31. ožujka 2014. godine do isplate

- na iznos od 55,32 eura od 30. travnja 2014. godine do isplate

- na iznos od 54,91 euro od 31. svibnja 2014. godine do isplate

- na iznos od 55,28 eura od 30. lipnja 2014. godine do isplate

- na iznos od 58,96 eura od 31. srpnja 2014. godine do isplate

- na iznos od 58,66 eura od 31. kolovoza 2014. godine do isplate

- na iznos od 58,56 eura od 30. rujna 2014. godine do isplate

- na iznos od 59,94 eura od 31. listopada 2014. godine do isplate

- na iznos od 60,94 eura od 30. studenog 2014. godine do isplate te

- na iznos od 60,77 eura od 31. prosinca 2014. godine do isplate,

u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba čl. 3. Ugovora o kreditu koji je 24. prosinca 2007. godine, pod brojem [broj kredita], sklopljen između tužitelja NR, kao korisnika kredita, te tuženice čiji je naziv Raiffeisenbank Austria d.d., kao kreditora, solemniziran 27. prosinca 2007. godine po javnoj bilježnici Vesni Ćuzeli pod brojem OV-28209/07, i to u dijelu koji nosi naziv „NAKNADA“, a koji glasi:

„3,30 % (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita (...)“.

IV. Nalaže se tuženici čiji je naziv Raiffeisenbank Austria d.d. da tužitelju NR isplati iznos od 285,71 euro (slovima: dvjesto osamdeset pet eura i sedamdeset jedan cent), sa zakonskim zateznim kamatama koje za razdoblje od 27. prosinca 2007. godine do 31. prosinca 2007. godine teku po kamatnoj stopi od 15% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po kamatnoj stopi od 14% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine do 30. srpnja 2015. godine po kamatnoj stopi od 12% godišnje, za razdoblje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2015. godine po kamatnoj stopi od 8,14% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2016. godine do 30. lipnja 2016. godine po kamatnoj stopi od 8,05% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2016. godine do 31. prosinca 2016. godine po kamatnoj stopi od 7,88% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2017. godine do 30. lipnja 2017. godine po kamatnoj stopi od 7,68% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2017. godine do 31. prosinca 2017. godine po kamatnoj stopi od 7,41% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2018. godine do 30. lipnja 2018. godine po kamatnoj stopi od 7,09% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2018. godine do 31. prosinca 2018. godine po kamatnoj stopi od 6,82% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2019. godine do 30. lipnja 2019. godine po kamatnoj stopi od 6,54% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2019. godine do 31. prosinca 2019. godine po kamatnoj stopi od 6,30% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2020. godine do 30. lipnja 2020. godine po kamatnoj stopi od 6,11% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2020. godine do 31. prosinca 2020. godine po kamatnoj stopi od 5,89% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2021. godine do 30. lipnja 2021. godine po kamatnoj stopi od 5,75% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2021. godine do 31. prosinca 2021. godine po kamatnoj stopi od 5,61% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2022. godine do 30. lipnja 2022. godine po kamatnoj stopi od 5,49% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po kamatnoj stopi od 5,31% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023. godine po kamatnoj stopi od 5,50% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi od 7,00% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2024. godine do 30. lipnja 2024. godine po kamatnoj stopi od 7,50% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2024. godine do 31. prosinca 2024. godine po kamatnoj stopi od 7,25% te za razdoblje od 01. siječnja 2025. godine do isplate po kamatnoj stopi od 6,15% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženici čiji je naziv Raiffeisenbank Austria d.d. da tužitelju NR naknadi troškove postupka, u iznosu od 1.593,39 eura (slovima: tisuću petsto devedeset tri eura i trideset devet centa), sa zakonskim zateznim kamatama koje za razdoblje od 21. veljače 2025. godine do isplate teku po kamatnoj stopi od 6,15% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

VI. U preostalom dijelu, iznad iznosa iz t. V., a do zatraženog iznosa od 1.693,39 eura, s kamatama koje su zahtijevane od presuđivanja do isplate, zahtjev tužitelja NR za naknadu troškova postupka odbija se.

VII. Odbija se zahtjev tuženice čiji je naziv Raiffeisenbank Austria d.d. za naknadu troškova postupka, u zatraženom iznosu od 1.026,54 eura, s kamatama koje su zahtijevane od presuđivanja do isplate.“

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu, kojom istu pobija u točkama I, II, III, IV, V i VII izreke, zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, a tuženiku dosude troškovi postupka uvećani za troškove žalbe, odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz dosudu troškova žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, kao niti onu iz čl. 354. st. 2 t. 11. ZPP, na koju se ukazuje u žalbi.

6. O odlučnim činjenicama sud je dao valjane razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a kako će biti nastavno obrazloženo.

7. Tuženik žalbene prigovore obrazlaže na način da osporava ocjenu provedenih dokaza, odnosno činjenicu da je sud povjerovao istinitosti navoda tužitelja, a ne i istinitosti navoda tuženika; ocjena dokaza je u konkretnom slučaju provedena u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, pa nisu osnovani žalbeni prigovori tuženika.

8. U predmetnom postupku tužitelj traži utvrđenje ništetnim odredaba ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, koje se odnose na tu valutnu klauzulu i naknadu, te traži isplatu preplaćenih iznosa po te dvije osnove.

9. Među strankama nije sporno da je između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita, dana 24. prosinca 2007. sklopljen ugovor o kreditu broj [broj kredita]. Navedenim ugovorom banka je stavila tužitelju na raspolaganje iznos od 14.853,92 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju tečajne liste tuženika važeće na dan korištenja kredita uz promjenjivu kamatnu stopu, s rokom vraćanja od 84 mjeseci. Također, nije sporno da su Ugovorom o kreditu od 24. prosinca 2007. godine ugovorene valutna klauzula i naknada za korištenje kredita. Konačno, nije sporno da je prilikom korištenja kredita tužitelj tuženici platio naknadu za korištenje kredita.

10. Odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012. od 4. srpnja 2013., donesenom u postupcima protiv ovdje tuženika a po tužbi Potrošača – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, utvrđeno je da je tuženik u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena glavnica vezana za švicarski franak, što je prosječnom potrošaču nerazumljivo, nepošteno i prema tome ništetno jer su banke prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustile informirati potrošače o četiri činjenice: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro (jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temeljila na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije bila pod kontrolom HNB, što proizlazi iz potvrde HNB od 7. lipnja 2013.), o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.

11. Navedena je presuda potvrđena je u tom dijelu presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019.

12. Ovdje tuženik bio je u tom predmetu također tuženik te je istom presudom, i u odnosu na tuženika, utvrđeno da je isti u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući s njima ugovore o kreditima u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Time je postupano suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 93/03) i to čl. 81., 82. i 90. tog Zakona, u razdoblju od 1.1.2004. do 6.8.2007., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (NN br. 53/91, 91/96, 112/99, 88/01, dalje: ZOO/91) u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., koja povreda traje i nadalje.

13. U obrazloženju presude Visokog trgovačkog suda posl. br. Pž-7129/13 navodi se da se pojedini potrošači u postupku individualne pravne zaštite mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih prava i interesa, a što je u skladu s odredbom čl. 138.a. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/07, 125/07 i dr., dalje: ZZP) te odluka u tom postupku u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u individualnim postupcima potrošača radi naknade štete uzrokovane postupanjem tuženika koje je predmet postupka povodom kolektivne tužbe.

14. U odluci Ustavnog suda U-III-5458/2021. od 30. lipnja 2022. obrazloženi su razlozi direktnog učinka presuda donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača propisanog u čl. 502.c. ZPP. Isto međutim ne oslobađa sud obveze utvrditi okolnosti prilikom sklapanja konkretnog ugovora, čije se odredbe pobijaju u predmetnoj parnici, radi ocjene valjanosti istih.

15. Neosnovano tuženik prigovara, da činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno, radi čega je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava.

16. Tuženik je u postupku bio ovlašten predložiti okolnosti radi utvrđenja činjenica u konkretnom slučaju, odnosno o tome je li tužitelj kao potrošač dobio sve potrebne informacije za donošenje informirane odluke o sklapanju ponuđenog ugovora koji sadrži sporne ugovorne odredbe.

17. Tuženik je u odgovoru na tužbu predložio da sud izvrši uvid u zahtjev za kredit, na okolnost da bi tužitelj odabrao upravo ugovor sa spornim odredbama, između više predloženih, objašnjavajući da isto predstavlja pojedinačno pregovaranje o ugovornim odredbama.

18. Tužitelj saslušan kao stranka u ovom postupku u bitnom istaknuo je da je ugovor o kreditu sklopio radi kupnje osobnog vozila za osobne potrebe, da je ugovor o kreditu prethodno pročitao, radilo se o tipskom ugovoru te da su ga u banci uvjerili da je CHF najbolja opcija za njega, da je on očekivao da će doći do porasta mjesečne obveze, ali na način da od 1.200,00 kn mjesečno ista naraste na 3.000,00 kn mjesečno, da mu je CHF prezentiran kao stabilna valuta i nije upozoren ni na kakve rizike niti mu je objašnjeno da HNB ne štiti tečaj CHF, da mu nije omogućena izmjena ugovornih odredaba već mu je dapače zahtjev za konverziju kredita odbijen, niti mu je objašnjeno na što se odnosi ulazna naknada.

19. Sama činjenica, da su sporne odredbe gramatički jasne i razumljive te uočljive, u situaciji kada tužitelju kao potrošaču nije objašnjen njihov učinak na visinu njegove konačne obveze, ne znači da su iste i poštene, odnosno da sud ne bi bio ovlašten provoditi test njihove poštenosti.

20. Radi toga tuženik neosnovano prigovara, da odlučne činjenice o načinu postupanja tuženika prilikom sklapanja spornog ugovora s tužiteljem, u skladu s prethodno navedenim, nisu utvrđene, odnosno da bi sud zanemario okolnosti konkretnog slučaja jer je sud proveo sve predložene dokaze. Tuženik nije predložio dokaze na okolnost, da bi se o spornoj odredbi moglo pregovarati, te da bi tužitelj bio upoznat sa svim činjenicama o kojima ovisi visina sporne naknade pa ne može osnovano prigovarati činjeničnom stanju na kojem je utemeljena pobijana presuda.

21. Činjenica, da se tuženik ne slaže s ocjenom tih dokaza, koja je provedena u svemu u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, ne znači da tuženik ne bi imao ravnopravan položaj u parnici, kako prigovara u žalbi.

22. O tome zašto valutnu klauzulu u konkretnom slučaju smatra nepoštenom sud je dao valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud, pa nisu osnovani suprotni žalbeni prigovori.

23. Budući da tužitelju, koji je prosječni potrošač, nije na valjan način objašnjena posljedica i doseg ugovorne odredbe uz primjenu valutne klauzule u CHF, dok su banke kao trgovci bile svjesne rizika po potrošače zbog ugovaranja kredita uz primjenu takvih odredaba ugovora, navedenim je povrijeđeno načelo savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO, te se radi o ništetnoj odredbi u smislu čl. 322. st. 1. ZOO.

24. Visina tužbenog zahtjeva utvrđena je na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke, te tako ukupno razlika u iznosu anuiteta po tečaju na dan plaćanja u odnosu na anuitete primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 3.001,85 eur, a visina naknade 285,71 eur, sve sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (''Narodne novine'' br. 57/22), pri čemu sam matematički izračun tuženik nije osporio.

25. Iz sadržaja ugovora o kreditu proizlazi da nisu ugovoreni parametri za procjenu i izračun troškova za ugovorenu naknadu koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita, te tuženik nije dokazao, niti uopće tvrdi, da bi plaćeni iznos u konkretnom slučaju bio odraz stvarnih troškova u svezi ugovaranja kredita, niti da bi tužitelj o istom imao priliku pregovarati.

26. Tuženica je sebi ostavila isključivu slobodu određivanja visine predmetne naknade, bez pojedinačnog pregovaranja s tužiteljem kao drugom ugovornom stranom, (jer tako proizlazi iz provedenih dokaza) pa je osnovan zaključak suda prvog stupnja, da se radi o ništetnoj odredbi Ugovora.

27. Odredbom čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, dalje. ZOO) propisano je, da je ništetan ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neki drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

28. Odredbom čl. 324. ZOO propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe, i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog kojeg je ugovor sklopljen (st.1.), ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje (radi čega nije osnovan prigovor nedostatka interesa tužiteljice za podnošenje predmetne tužbe).

29. Odredbom čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003, dalje. ZZP/03) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Člankom 87. stavak 1. navedenog zakona propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

30. Odlukom Suda Europske unije, presuda od 3. listopada 2019., Kiss i CIB Bank, C-620/17, ECLI:EU:C:2019:820, odlučeno je:

„1. Čl. 4. st. 2. i čl. 5. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da zahtjev prema kojem ugovorna odredba treba biti jasno i razumljivo sastavljena ne nalaže da u odredbama ugovora o potrošačkom zajmu, poput onih u glavnom postupku - o kojima se nisu vodili pojedinačni pregovori i u kojima se točno utvrđuju iznosi troškova upravljanja zajmom i isplatne naknade na teret potrošača, njihova metoda izračuna i trenutak kada ih je potrebno platiti - također treba detaljno navesti sve usluge koje se pružaju u zamjenu za predmetne iznose.

31. Čl. 3. st. 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba o naknadi za upravljanje zajmom, poput one u glavnom postupku - koja ne omogućava da se nedvojbeno utvrdi koje se konkretne usluge pružaju u zamjenu za te troškove - načelno ne uzrokuje na štetu potrošača, u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora.“.

32. Zahtjev transparentnosti koji je sadržan u odredbi čl. 85. ZZP (prema kojoj, ako, na temelju zakona ili sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i lako razumljivo te moraju biti lako uočljive), podrazumijeva da su odredbe jasne, razumljive i lako uočljive, ali i da potrošač iz njih može na temelju točnih i razumljivih kriterija procijeniti sve ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze za njega.

33. Kod ocjene postupanja suprotno načelu savjesnosti i poštenja (zahtjev dobre vjere), treba ocijeniti je li tuženici bilo razumno očekivati da bi potrošači prihvatili takvu odredbu i slijedom pojedinačnih pregovora odnosno, je li banka uzela u obzir i zakonite interese potrošača pa da je shodno tomu mogla razumno pretpostaviti da bi potrošač pristao na spornu ugovornu odredbu. Iz okolnosti da se u konkretnom slučaju radi o tipskom ugovoru, da se o spornoj odredbi nije pregovaralo, niti su klijenti bili obavještavani o uvjetima za dobivanje kredita bez naknade, može se osnovano zaključiti da banka o tim zakonitim interesima potrošača nije vodila računa.

34. Zato je pravilno odlučeno i da je tuženik dužan vratiti primljeno na temelju te odredbe, sa zakonskim kamatama od primitka do isplate.

35. Prema odredbi čl. 323. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, dok je odredbom čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO propisano da je stjecatelj, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, dužan vratiti ju, odnosno naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se kod prijelaza imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

36. Obveza vraćanja imovine ili nadoknada vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, tako da se pri vraćanju onog što je stečeno bez osnove moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva (čl. 1115. ZOO).

37. S obzirom da se ovdje radi o nepoštenim ugovornim odredbama koje su ništetne, a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), to je tuženik nesavjestan stjecatelj, tužitelj ima pravo na kamate od dana izvršenih uplata, kako je to izraženo u brojnim odlukama do sada u pravno identičnim predmetima.

38. Sud je pravilno odredio tijek zakonskih zateznih kamata od plaćanja pojedinih mjesečnih iznosa a ne od podnošenja tužbe jer je tuženik koristio nepoštenu ništetnu odredbu prilikom sklapanja ugovora tako da se isti može smatrati nesavjesnim stjecateljem pa je na stečeni novčani iznos po čl. 1115. ZOO-a dužan tužitelju platiti zakonsku zateznu kamatu počevši od dana stjecanja, tj. dana isplate anuiteta.

39. Radi toga je na činjenično stanje utvrđeno u postupku pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je tuženik obvezan na isplatu kako je prethodno citirano, a o istom je sud dao i valjane razloge.

40. Odluka o parničnim troškovima iz točke V i VII presude donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP.

41. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 20. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić