Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-4044/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Andreju Iliću, odvjetniku u Zagrebu, Koledinečka 5, protiv tuženika Hanza Media d.o.o., Zagreb, Koranska 2, OIB: 79517545745, zastupanog po punomoćnici Barbari Živković, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 22, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3348/08-18 od 21. srpnja 2011., u sjednici vijeća održanoj dana 20. siječnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 3348/08-18 od 21. srpnja 2011., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
II. Ostavlja se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja tužba je odbačena (točka I. izreke), te je naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 21.525,00 kuna (sada 2.856,86 eura[1] ) (točka II. izreke).
2. Protiv presude žalbu je podnio tužitelj iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Žalba je osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete zbog informacije objavljene u mediju čiji je nakladnik tuženik.
5. Sud prvog stupnja utvrdio je u prvostupanjskom postupku da je sporna informacija objavljena u Jutarnjem listu dana 14. veljače 2008.. Također, utvrdio je da je tužitelj zahtjev za ispravkom spornih informacija podnio 16. ožujka 2008. S obzirom da je, prema stavu suda prvog stupnja, zahtjev za objavom ispravka tužitelj bio dužan podnijeti u roku od 30 dana iz čl. 37. st. 2. Zakon o medijima ("Narodne novine", br. 59/04 – dalje: ZM), te je kako je zadnji dan za podnošenje zahtjeva za objavom ispravka istekao 15. ožujka 2008., sud prvog stupnja je utvrdio da je zahtjev za objavom ispravka podnijet izvan prekluzivnog roka od 30 dana. Na temelju takvih utvrđenja suda prvog stupnja je primjenom odredbe čl. 22. st. 2. ZM tužbu odbacio.
6. Tužitelj žalbenim navodima osporava pobijanu odluku ističući u žalbi da zahtjev za objavom ispravka nije bio dužan podnijeti u roku od 30 dana iz čl. 40. st. 2. ZM, te da podnošenje zahtjeva za ispravak koji predstavlja procesnu pretpostavku za podnošenje tužbe nije vezan uz bilo kakav rok. S obzirom da je tužitelj, sukladno čl. 22. st. 2. ZM podnio zahtjev za objavom ispravka sporne informacije, te da je tužbu, sukladno čl. 23. ZM podnio u roku od 3 mjeseca od saznanja za objavu informacije, tužitelj smatra da nije postojala osnova za odbacivanje tužbe. Žalbeni navodi tužitelja su osnovani.
7. Prije svega potrebno je navesti da nije jasno iz kojih razloga sud prvog stupnja primjenjuje odredbu čl. 37. ZM. Naime, navedena odredba regulira materiju zaštite tržišnog natjecanja i nedopuštenost koncentracije poduzetnika na tržištu, pa je nejasno iz kojih bi razloga ista bila mjerodavna. Međutim, iz sadržaja presude može se pretpostaviti da sud prvog stupnja u konkretnom slučaju u pogledu roka za podnošenje zahtjeva za ispravak primjenjuje odredbu čl. 40. ZM koja regulira pravo na ispravak objavljene informacije. Uz navedeno, sud prvog stupnja pogrešno tužiteljevu tužbu odbacuje presudom, umjesto pravilno, rješenjem. Naime, sukladno čl. 129. st. 2. ZPP, sud o tužbenom zahtjevu odlučuje presudom. U konkretnom slučaju, sud prvog stupnja nije odlučivao o tužbenom zahtjevu, dakle, nije odlučivao o meritumu spora i osnovanosti istog, već je odbacivao tužbu zbog njene nepravovremenosti. U takvom slučaju, sukladno čl. 282. st. 1. u svezi s čl. 129. st. 3. ZPP, tužba se odbacuje rješenjem, a ne presudom, kako je to nepravilno učinio prvostupanjski sud.
8. Međutim, neovisno o navedenom, pogrešno je sud prvog stupnja utvrdio da je tužba tužitelja nepravovremeno podnijeta. U konkretnom slučaju naime, tužitelj je protiv tuženika kao nakladnika medija podnio tužbu radi naknade neimovinske štete, sukladno odredbi čl. 21. st. 1. ZM. Za podnošenje takve vrste tužbe potrebno je da budu ispunjene dvije pretpostavke koje s propisane odredbama ZM i to: 1 da je oštećena osoba prije podnošenja tužbe prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije, odnosno isprike, kada ispravak nije moguć (čl. 22. st. 2. ZM) i 2. da je tužba za naknadu štete podnesena najkasnije u roku od tri mjeseca od dana saznanja za objavu informacije (čl. 23. ZM).
9. Dakle, pogrešno je pravno shvaćanje suda prvog stupnja da je tužitelj zahtjev za objavljivanje ispravka informacije iz čl. 22. st. 2. ZM bio dužan podnijeti u roku od trideset dana iz čl. 40. st. 2. ZM. To iz razloga što se rok iz čl. 40. st. 2. ZM primjenjuje u odnosu na tužbu kojom se od glavnog urednika (dakle, ne od nakladnika) zahtijeva ispravak objavljene informacije čije je podnošenje propisano odredbom čl. 40. ZM, a ne na tužbu radi naknade štete koja se podnosi temeljem odredbe čl. 21. ZM i u odnosu na koju podnošenje zahtjeva za objavom ispravka sporne informacije, sukladno čl. 22. st. 2. ZM, nije vezano za bilo kakav rok. Dakle, prekluzivni rok od 30 dana od dana objave informacije iz čl. 40. st. 2. ZM koji se odnosi na poseban institut "Objavljivanje ispravka i odgovora“ kada se on zahtjeva od glavnog urednika se ne primjenjuje kao procesna pretpostavka za podnošenje tužbe u slučaju iz čl. 22. st. 2. ZM kada se ispravak zahtjeva od nakladnika a u svezi s pravom na podnošenje tužbe za naknadu neimovinske štete (identično pravno shvaćanje zauzeto je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 1297/2024 od 8. listopada 2024., Rev-1025/2023 od 19. prosinca 2023., Rev- 1310/2008 od 31. ožujka 2010. i Rev-743/06 od 7. srpnja 2009.).
10. Sud prvog stupnja je dakle, u konkretnom slučaju pogrešno utvrdio da je tužba tužitelja nepravovremeno podnijeta tako da je u postupku ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP. Posljedično tome, sud prvog stupnja je pogrešno primijenio i materijalno pravo iz odredbi čl. 22. st. 2. čl. 23. i 40. st. 2. ZM tako da je ostvaren i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP.
11. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 370. ZPP, presudu suda prvog stupnja ukinuti i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
12. S obzirom da obveza naknade troškova ovisi o konačnom rješenju spora, to je ukinuta i odluka o troškovima parničnog postupka. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
13. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će imajući u vidu pravna shvaćanja izražena u ovom ukidnom rješenju ponovno ocijeniti da li je tužba tužitelja pravovremeno podnesena, te će nakon toga donijeti novu, pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.
U Zagrebu, 20. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Vesna Žulj
