Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2083/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Iris Gović Penić kao predsjednika vijeća, Sanje Joka Umićević, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ines Kovačević, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i MŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupani po punomoćniku Hrvoju Miličeviću, odvjetniku iz Županje, protiv tuženice IŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Marku Drnasinu, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Drnasin Marko i Drnasin Željko, radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, poslovni broj P- 612/2023-21 od 31. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 20. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, poslovni broj P-612/2023-21 od 31. ožujka 2025. u točki I. i II. izreke te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku IŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tužiteljima LŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i EŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] preda u posjed nekretninu upisanu u knjigu položenih ugovora Općinskog suda u Vinkovcima, Zemljišnoknjižni odjel Županja, broj [broj poduloška], zgrada u [adresa], sagrađena na kat. čest. [katastarska čestica], u naravi dvosoban stan na prvom katu, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, hodnika i drvarnice, ukupne površine 52,60 m² i to stražnji dio drvarnice gledano od ulice u površini od 4,73

m², slobodnu od osoba i stvari, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku IŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.201,54 eura

(dvijetisućedvjestojedaneuroupedesetčetiricenta) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 31. ožujka 2025. pa do isplate u visini stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je objavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta sa uvećanjem kamatne stope za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Odbijaju se tužitelji sa zatraženim troškom sudske pristojbe za tužbu preko dosuđenog iznosa od 13,27 eura do zatraženog iznosa od 88,92 eura, i s osnova sudske pristojbe na tužbu preko dosuđenog iznosa od 13,27 eura do zatraženog iznosa od 88,92 eura."

2. Protiv dijela te presude pod točkom I. i II. izreke žali se tuženica zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja da im tuženica preda u posjed nekretninu – stražnji dio drvarnice površine 4,73 m slobodno od osoba i stvari (upisanu u knjigu položenih ugovora broj [broj poduloška], zgrada u [adresa], sagrađena na kat. čest. [katastarska čestica], u naravi dvosobni stan na prvom katu, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, hodnika i drvarnice, ukupne površine 52,60 m[2] .

5. Prvo i drugo tužitelji u tužbi tijekom postupka ističu da su suvlasnici svatko u 1/2 dijela predmetne nekretnine, da tuženica bez pravne osnove koristi dio drvarnice, vlasništvo tužitelja, a koje je počela koristiti nakon donošenja rješenja Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, poslovni broj Psp-1/2020 od 25. veljače 2021., da ista nije bila posljednji mirni posjednik predmetnog dijela nekretnine, da ona sada posjeduje stražnji dio drvarnice otprilike dužine 3 metra, širine 2,55 metara i visine 2,74 metra, da su tužitelji o svom trošku na temeljima stare drvarnice izgradili novu drvarnicu sukladno pravilima struke, da im tuženica ne dozvoljava koristiti nekretninu kako to odgovara njihovom vlasništvu u opsegu koji im pripada, dok tuženica u odgovoru na tužbu i tijekom postupka tvrdi da je ona u mirnom posjedu spornog dijela nekretnine više od 50 godina te je stoga postala vlasnikom iste temeljem dosjelosti.

6. Pobijanom prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev te je naloženo tuženici prvo i drugo tužiteljima predati u posjed sporni dio nekretnine (stražnji dio drvarnice površine 4,73 m[2] ) slobodno od osoba i stvari jer sud smatra da su tužitelji kupili stan čiji je sastavni dio drvarnica, da tuženica nije kupila drvarnicu Ugovorom o kupoprodaji, da je stoga tužiteljevo pravo vlasništva jače pravo od utvrđenog čina smetanja tuženice od strane tužitelja na predmetnoj drvarnici (pravomoćno rješenje prvostupanjskog suda poslovni broj Psp-1/2020-29 od 25. veljače 2021. kojim je utvrđeno da je MŠ smetao posljednji mirni posjed tužiteljice tj. ovdje tuženice na način da je u cijelosti srušio – uklonio spornu drvarnicu te time oduzeo joj posjed iste te mu je naređeno uspostaviti ranije posjedovno stanje kako je bilo prije izvršenog čina smetanja posjeda). Prvostupanjski sud također smatra da tuženica temeljem čl. 163. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/96, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 9/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZVDSP) nema pravo odbiti predaju stvari tužiteljima jer nema pravo koje ju ovlašćuje na posjedovanje te stvari, da navodi tuženice o njezinom posjedu predmetne stvari oko 50 godina same za sebe ne dovode automatizmom do njezinog stjecanja vlasništva na tom dijelu nekretnine jer tuženica nije podnijela tužbeni zahtjev radi utvrđenja prava vlasništva dosjelošću na predmetnom dijelu nekretnine.

7. Žaliteljica osnovano ističe žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a zbog kojeg je činjenično stanje u postupku ostalo nepotpuno utvrđeno.

8. Naime, iz provedenog postupka proizlazi da tuženica ističe da je sporni dio nekretnine stekla dosjelošću kao pošteni posjednik iste dok prvostupanjski sud zauzima pogrešno shvaćanje da obzirom na to da tuženica nije podnijela tužbeni zahtjev radi utvrđenja prava vlasništva dosjelošću na predmetnom dijelu nekretnine da su njezini stoga navodi da je istu stekla dosjelošću, neosnovani.

9. Naime, suprotno istom, u ovom predmetnu potrebno je raspraviti je li tuženica stekla vlasništvo nekretnine dosjelošću cijeneći pri tome navode tuženice tijekom postupka kojima ističe da je pošteni posjednik iste preko 50 godina. Prema odredbi čl. 161. st. 1. ZVDSP vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, a posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed) – čl. 163. st. 1. ZVDSP.

10. Sukladno naprijed navedenim zakonskim odredbama potrebno je u postupku raspraviti prigovore tuženice kao posjednika da ima pravo na posjed predmetne nekretnine tj. da ima pravo koje je ovlašćuje na posjedovanje iste.

11. Propuštanjem ocjene prigovora tuženice kroz primjenu odredbe čl. 163. st. 1. ZVDSP sud je pogrešno primijenio materijalno pravo, a zbog toga nisu utvrđene sve relevantne činjenice za presuđenje u ovoj pravnoj stvari.

12. Prema odredbi čl. 159. st. 1. ZVDSP dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Sukladno st. 2. istog članka samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću u vlasništvu protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (čl. 159. st. 3. ZVDSP). Sukladno odredbi čl. 160. st. 1. ZVDSP vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava s istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici odnosno kao pošteni samostalni posjednici (čl. 160. st. 2. ZVDSP). Prema odredbi čl. 18. st. 1. ZVDSP posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja (pravo na posjed). Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom ni potajno ili prijevarom i zlouporabom povjerenja (čl. 18. st. 2. ZVDSP), a pošten je ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, s tim da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (čl. 18. st. 4. ZVDSP), a sukladno st. 5. istog članka posjed se smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno.

13. Prema odredbi čl. 28. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91 – dalje: ZOVO) savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 10 godina, a savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina (čl. 28. st. 4. ZOVO). Prema odredbi čl. 70. st. 1. ZOVO posjed stvari ima svaka osoba koja neposredno vrši faktičnu vlast na stvari, a posjed je zakonit ako se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva i ako nije pribavljen silom, prijevarom ili zlouporabom povjerenja (čl. 72. st. 1. ZOVO), a posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova (čl. 72. st. 2. ZOVO), dok je st. 3. istog članka propisano da se savjesnost posjeda pretpostavlja.

14. Iz naprijed navedenih zakonskih odredbi proizlazi da tužitelj koji tvrdi da je stekao dosjelošću pravo vlasništva spornog dijela nekretnine u postupku treba dokazati da je posjedovao predmetnu nekretninu (njezin sporni dio) kroz zakonom određeno vrijeme te da je tijekom cijelog tog vremena njegov posjed bio zakonit i istinit, s tim da se poštenje posjeda pretpostavlja. Pravo na posjed ima ona osoba koja ima objektivno valjani titulus odnosno naslov stjecanja, a posjed koji se ne zasniva na valjanoj pravnoj osnovi je nezakonit. Zakonit posjed daje pravo na posjed. Istinit je posjed onaj koji je stečen na dopušten i pravilan način, a neistinit je onaj koji je stečen silom, potajno ili prijevarom ili zlouporabom povjerenja odnosno na izmoljen način.

15. Sukladno svemu iznesenom valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (čl. 370. Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 142/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

16. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud na pouzdan i nedvojben način raspraviti i utvrditi činjenice o kojima ovisi ocjena osnovanosti tužbenog zahtjeva u skladu s dokaznim prijedlozima stranaka. Tek nakon toga će biti u mogućnosti, ocjenom izvedenih dokaza u skladu s čl. 8. ZPP donijeti pravilnu i zakonitu odluku u ovom sporu.

U Zagrebu 20. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Iris Gović Penić