Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2018/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Gordane Bošković Majerović kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Milene Frankić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Zdeslav Tadić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Ž [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa ŠV dipl. iur., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice podnesenoj protiv dijela presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pn-68/2021-22 od 2. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pn-68/2021-22 od 2. ožujka 2023. u t. II izreke te u t. III izreke u dijelu u kojem tužiteljici nije odmjeren daljnji trošak parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 842,05 eura/6.344,45 kuna.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 1.874,71 eura/14.125,00 kn1 sa zateznom kamatom koja teče: - na iznos od 1.715,44 eura/12.925,00 kn od 27. siječnja 2021. do isplate, - na iznos od 159,27 eura/1.200,00 kn od 9.10.2020. do isplate, sve po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022., a od 1.1.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u sve roku od 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za isplatom iznosa od 6.011,68 eura/45.295,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 842,05 eura/6.344,45 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 2. ožujka 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u sve roku od 15 dana.“

2. Protiv dijela navedene presude u t. II izreke te u t. III izreke u dijelu u kojem tužiteljici nije odmjeren daljnji trošak parničnog postupka preko dosuđenog, žali se tužiteljica iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. t. 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) uz prijedlog da ovaj sud pobijani dio presude preinači sukladno žalbenim razlozima ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka specificiran kao u žalbi.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužiteljice je neosnovana.

5. Ispitujući pobijani dio presude u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje pazi po službenoj dužnosti te da nije pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

6. Nadalje, pobijani dio presude je sastavljen sukladno odredbi čl. 338. ZPP, izreka je jasna i razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o svim odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječe izvedenim dokazima tako da je istu, suprotno žalbenim navodima tužiteljice, moguće ispitati i nije počinjena posebno istaknuta bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju sadržajno ukazuje tužiteljica.

7. Činjenično stanje je također u potpunosti i pravilno utvrđeno, a svi izvedeni dokazi su ocijenjeni savjesno i brižljivo, sukladno odredbi čl. 8. ZPP.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske štete (povrede prava osobnosti) i s njom povezane imovinske štete, koju je tužiteljica pretrpjela u prometnoj nezgodi koju je skrivio osiguranik tuženika te zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

9. Između stranaka je nesporan štetni događaj, pasivna legitimacija tuženika, odgovornost tuženika, kao i činjenica da je tuženik dana 19. veljače 2021. isplatio tužiteljici iznos od 70.000,00 kn za pretrpljenu neimovinsku štetu i tuđu pomoć i njegu.

10. Sporna je osnova i visina zahtjeva tužiteljice za naknadom štete preko nesporno isplaćenog iznosa od 70.000,00 kn, a posebno zahtjev za naknadu troška liječenja, odnosno MR mozga u privatnoj poliklinici u iznosu od 1.200,00 kn. Sporan je i zahtjev tužiteljice za plaćanjem zatezne kamate.

11. U postupku pred sudom prvog stupnja su utvrđene sljedeće odlučne činjenice:

- da je tužiteljica u štetnom događaju 25.listopada 2019. zadobila ozljede; natučenje glave, potres mozga, natučenje prsišta i trbuha, prijelom I, IV-IX lijevog rebra, prijelom I.-V. desnog rebra, prisutnost slobodnog zraka u lijevom prsištu, puknuće slezene i akutnu reakciju na stres;

- da je zaprimljena na bolničko liječenje 25. listopada 2019. (dovezena kolima HMP na tvrdoj podlozi s postavljenim ovratnikom), 2 dana je boravila u JIL, gdje dobivala svu potrebnu suprotivnu i medikamentoznu terapiju, a potom je premještena na odjel radi nastavka liječenja do 15. studenog 2019. (gdje se nastavlja terapija i pretrage kontrolnih UZV i CT abodomena i RTG prsišta);

- da joj je 31. listopada 2019. učinjen hitan operativni zahvat splenektomija; da je provodila kontrolne preglede kirurga, a zbog vrtoglavica, glavobolja i slabijeg vida i sluha je pregledana po neurlogu te zbog akutne reakcije na stres i po psihijatru, koji joj je ordinirao medikamentoznu terapiju;

- da je provodila kontrolne RTG prsišta, pluća, MR mozga, RTG kralježnice i sl.;

- da je tužiteljica trpjela fizičke boli jakog intenziteta 4 dana, srednjeg intenziteta 15 dana, slabijeg intenziteta 42 dana, a povremeni bolovi su iskazani kroz smanjenje životne aktivnosti;

- da je kod tužiteljice kao posljedica ozljeda glave, odnosno potresa mozga, prijeloma rebara obostrano, stanja po otvaranju trbušne šupljine zbog odstranjenja slezene, dovelo do trajnog smanjenja životnih aktivnost kod tužiteljice s kirurškog aspekta od ukupno 23%, koje se očituje u oslabljenju prednje trbušne stjenke, stanju po gubitku slezene te prijelomu 12 rebara obostrano te posljedično bolovima prilikom dubljeg disanja, kihanja, kašljanja, te stanju po blažem post komocijskom sindromu u vidu glavobolja smetnji koncentracije kod težih psihofizičkih aktivnosti, fono i foto fobiji;

- da je tužiteljici nakon napuštanja bolničkog liječenja bila potrebna tuđa nestručna tuđa pomoć i njega sumarno 15 dana po 3 sata dnevno, zatim 42 dana po 2 sata dnevno te još 30 dana po 1 sat dnevno za pomoć pri oblačenju, održavanju osobne higijene, za uobičajene kućanske poslove (kuhanje, spremanje, peglanje), pomoć ori odlasku u trgovinu i sl.;

- da ožiljci u području prednje trbušne stjenke predstavljaju naruženost srednjeg stupnja koje je vidljivo kada je tužiteljica u donjem rublju i dvodijelnom kupaćem kostimu;

- da je pretraga MR koju je tužiteljica učinila 9. listopada 2020. u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem s obzirom na potres mozga i ozljedu glave koju je zadobila te da je bila potrebna, ali ne i hitna jer je učinjena gotovo godinu dana nakon predmetnog štetnog događaja;

- da je po predmetnom štetnom događaju tužiteljici povrijeđeno psihičko zdravlje;

- da joj je prilikom psihijatrijskog pregleda postavljena dijagnoza PTSP te je dan detaljan opis simptoma koji odgovaraju klasičnim simptomima tog poremećaja;

- da tužiteljica nije uzimala preporučeno farmakoterapiju (što je temelj sustavnog liječenja tog poremećaja), a koja informacija je zabilježena u dokumentaciji liječnika obiteljske medicine te navedena informacija ukazuje na činjenicu kako intenzitet simptoma psihičkog poremećaja nije bio toliki da je tužiteljica smatrala potrebnim uzimati preporučenu farmakoterapiju, da se umjesto toga ponovno „vratila“ prethodnom obrascu uzimanja benzodiazepina;

- da prilikom razgovora vještaka s tužiteljicom nije zabilježeno dovoljno simptoma koji bi opravdali postavljanje neke specifične psihijatrijske dijagnoze, pa tako niti PTSP-a;

- da prema zapisima iz osobnog zdravstvenog kartona tužiteljice proizlazi kako joj je ranije propisivana anksiolitička terapija (Xanax, Normabel) pod dijagnozom neurotskog poremećaja, a to je neodređen psihički poremećaj iz skupine anksioznih poremećaja;

- da niti prema medicinskoj dokumentaciji niti prilikom razgovora s tužiteljicom nije nađeno podataka koji bi ukazivali na teže psihičke tegobe prije predmetnog događaja;

- da je prilikom predmetnog štetnog događaja tužiteljica pretrpjela primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja, nakon čega je uslijedilo javljanje sekundarnog straha jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, pa slijedi period sekundarnog straha srednjeg intenziteta duljine 20 dana (do izlaska iz bolnice), a nakon tog perioda uslijedio je period intermitentnog straha slabog intenziteta;

- da je prilikom procjene smanjenja životne aktivnosti tužiteljice uzet u obzir intenzitet traumatskog događaja, intenzitet trpljenja bolova i straha, psihičke tegobe, intenzitet liječenja, pridržavanje liječničkih uputa te je ukupno gledajući kod tužiteljice uslijed štetnog događaja došlo do smanjenja životnih aktivnosti do 5% i to do 5. siječnja 2021., odnosno do prestanka uzimanja preporučene psihijatrijske terapije;

- da se s danom 5. siječnja 2021. liječenje tužiteljice može smatrati okončanim;

- da se učinjena pretraga MR indicirana od strane neurologa zbog potresa mozga može smatrati potrebnom ali ne i hitnom, te ju je ispitanica mogla obaviti na teret HZZO.

12. Temeljem utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja je utvrdio da je tužiteljici u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti te je temeljem odredbe čl. 19. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO), a u vezi s čl. 1100. ZOO te je utvrdio primjerenu naknadu neimovinske štete u iznosu od 75.500,00 kn, cijeneći pritom sve okolnosti konkretnog slučaja, a to su intenzitet i trajanje bolova, straha, okolnosti ozljeđivanja (tužiteljica je do dolaska HMP i vatrogasaca bila priklještena u vozilu oko 15-tak minuta), neugodnosti koje je tužiteljica trpjela tijekom dugotrajnog liječenja (boravak u jedinici intenzivnog liječenja, operacija, odlasci na kontrole, razne pretrage koje je višekratno obavljala i to sve u okolnostima mjera i ograničenja uzrokovanih korona virusom, kao i okolnosti nastanka nezgode i sl.), stupanj smanjenja životne aktivnosti od 23%, trajno te privremeno 5% s psihijatrijskog stanovišta, životnu dob tužiteljice koja je rođena 1961. godine te naruženost srednjeg stupnja koje je vidljivo trećima ponekad.

13. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, sud prvog stupnja je kod odmjeravanja visine naknade neimovinske štete koju smatra primjerenom imao u vidu i pravno shvaćanje Vrhovnog suda sa sjednice održane 5.3.2020. i 15.6.2020. (Su-IV- 47/2020- 5), sukladno kojem su promijenjeni kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete od 29.11.2002., na način da su isti povećani za 50% te je iste pravilno primijenio.

14. Prije svega valja kazati kako tužiteljica pogrešno ukazuje na stupanj duševnih bolova zbog smanjenja opće životne i radne sposobnosti od 28% te s tim u vezi i na, po njoj primjerenu naknadu štete u većem iznosu od dosuđenog jer iz medicinskog vještačenje proizlazi kako je smanjenje životne aktivnosti od 23% trajno, a od 5% s psihijatrijskog stanovišta samo privremeno. Stoga tužiteljica neosnovano smatra da bi joj prema Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske trebalo utvrditi kao primjerenu naknadu u višem iznosu od onog koji je utvrdio sud prvog stupnja.

15. Osim toga, kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske su samo orijentacijski i sud je u svakom konkretnom slučaju u obvezi uzeti u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja kao što je to pravilno učinio sud prvog stupnja u predmetnom slučaju, a za svoje utvrđenje je dao jasne i dostatne razloge koji žalbenim navodima tužiteljice nisu dovedeni u sumnju.

16. Također je potrebno kazati kako sud utvrđuje naknadu neimovinske štete u njezinoj sveukupnosti, a ne po pojedinim vidovima štete jer su pojedini vidovi štete samo orijentir za utvrđivanje visine štete.

17. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio kako istoj s osnova neimovinske štete pripada još iznos dosuđen pobijanom presudom u visini od 1.715,44 eura/12.925,00 kn jer, obzirom na konačno precizirani tužbeni zahtjev proizlazi da tužiteljica pored već nesporno isplaćenog iznosa neimovinske štete potražuje još iznos od 55.320,00 kn, dok preostali iznos od 2.900,00 kn predstavlja imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu s kojeg osnova je tužiteljica u cijelosti namirena isplatom u mirnom postupku, a da iznos od 1.200,00 kn predstavlja imovinsku štetu troškova liječenja (MR mozga) koji joj je dosuđen prvostupanjskom presudom.

18. Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita kako u osnovi tako i u visini odmjerenih troškova odmjerenih u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev, kako za troškove samog postupka, tako i za troškove nastale u povodu parničnog postupka (čl. 151. st. 1. ZPP). Stoga je neosnovan žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na visinu troška odmjerenog za sastav odštetnog zahtjeva u mirnom postupku.

19. Slijedom svega navedenog je valjalo temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u t. I izreke ove presude.

20. Tužiteljici nije priznat trošak žalbenog postupka, budući sa žalbom nije uspjela (čl. 154. st. 1. ZPP), slijedom čega je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP odlučeno kao u t. II izreke ove presude.

U Zagrebu 20. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Gordana Bošković Majerović