REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyjev trg 11

P-1001/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Romini Markovinović u pravnoj stvari tužitelja HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o., Zagreb, Mihanovićeva 12, OIB: 39901919995 protiv tuženika PRUŽNE GRAĐEVINE d.o.o., Zagreb, Međimurska 4, OIB: 34601781192 zastupan po punomoćniku Marku Šebalju, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, nakon javne glavne rasprave zaključene 13. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave, 20. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku PRUŽNE GRAĐEVINE d.o.o., Zagreb, Međimurska 4, OIB: 34601781192 platiti tužitelju HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o., Zagreb, Mihanovićeva 12, OIB: 39901919995 iznos od 3.264,76 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 22. rujna 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1 siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 500,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu za iznos glavnice od 6,30 EUR sa zateznom kamatom.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je dana 11. veljače 2022. godine u 12,50 sati kod vožnje vlaka 81875 između kolodvora Krapina – Đurmanec na pruzi R106 u km 020+600 došlo je do iskliznuća drugog (štitnog) vagona Ukk-ž 44 78 9090 204-5 sa obje osovine. Tužitelj kao upravitelj željezničke infrastrukture proveo je istragu i doneseno je Istražno izvješće ID-3 dana 3. svibnja 2022. godine kojim je donesen zaključak da je izravni uzrok predmetnog štetnog događaja tehnički nedostatak na željezničkom vozilu vagona Ukk 44 78 9090 204-5., a vlasnik i prijevoznik navedenog vlaka je tuženik. Navodi da je štetnim događajem tužitelju nastala materijalna šteta u ukupnom iznosu od 3.271,06 eur koju štetu su dijelom sanirali radnici tužitelja u iznosu od 1.409,60 EUR/10.620,66 kn, a dijelom radnici tuženika u iznosu od 1.861,46 EUR/ 14.025,15 kn te da za dio radova koje su izvodili radnici tuženika, tuženik je tužitelju izdao račun br. 45-OP1-48050 od 28. veljače 2022. godine koji obuhvaća radove na održavanju željezničkih pruga, dok radovi koji su se izvodili na otklanjanju posljedica štetnog događaja u iznosu od 1.861,46 EUR/ 14.025,15 kn su navedeni u priloženom troškovniku radova. Predmetni račun zatvoren je cesijom. Odgovornost za štetni događaj i štetu snosi tuženik osnovom odredbe članka 1063., a u svezi članka 1064. ZOO po principu objektivne odgovornosti za štetu od opasne stvari, te stoga predlaže da sud presudom obveže tuženika na isplatu iznosa nastale štete u iznosu od 3.271,06 eur.

2. Odgovorom na tužbu i tijekom postupka tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva navodeći u bitnom, da priznaje nastanak štetnog događaja ali osporava visinu štete i odgovornost navodeći da je predmetno vagon bio bez tehničkih nedostataka te ističe da je za šetni događaj isključivo kriv tužitelj zbog neodržavane željezničke infrastrukture.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitani su Prijava o izvanrednom događaju, Id-1 od 14. veljače 2022. ( list 4-5 spisa), Zapisnik o očevidu, Id-2 od 11. veljače 2022. ( list 6-8 spisa), Istražno izvješće zajedničkog istražnog povjerenstva, Id-3 od 3. svibnja 2022( list 10-16 spisa), Ugovor o pristupu željezničkoj infrastrukturi Republike Hrvatske br. 553 ( list 67-74 spisa), Opći uvjeti ugovora o pristupu željezničkoj infrastrukturi ( list 75-91 spisa), Obračun djelomične štete od 6. lipnja 2022. ( list 17 spisa), Radovi Pružnih građevina d.o.o. u iznosu od 1.861,46 EUR/14.025,15 kn ( list 20 spisa), Račun br. 45-OP1-48050 od 28. veljače 2022. sa troškovnikom radova ( list 18-24 spisa), Ugovor br.146/20 sa tuženikom o izvođenju radova na redovnom održavanju željezničkih pruga ( list 26-47 spisa), Ugovor o ustupu potraživanja sa Erste&Steiremarkische bank d.d. ( list 38-45 spisa), Radovi radnika tužitelja u iznosu od 1.409,60 EUR/10.620,66 kn - Interni računi br. 1/22 i 2/22 od 6. lipnja 2022. sa specifikacijom materijala i radne snage ( list 48-51 spisa), Račun tužitelja br. 168/DIR2/13 od 6. rujna 2022. ( list 52 spisa), Dopis br. 03/22 od 11. veljače 2022. - mjere na mjestu iskliznuća ( list 53 spisa), Izvadak iz Pravilnika 314 i Upute 339a ( list 55-66 spisa), Dopis tuženika od 09.12.2022. naziva Povrat računa za radove na održavanju željezničke infrastrukture nakon izvanrednog događaja ( list 101 spisa), Dopis tuženika od 23.02.2023. naziva Povrat računa ( list 102 spisa), Račun br. 168/DIR2/13 ( list 103 spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka DT (list 164 spisa) i OT (list 164-165 spisa) te je provedeno prometno vještačenje po vještaku Mladenu Nikšiću- Nalaz i mišljenje vještaka od 31.07.2025. ( list 119-139 spisa).

4. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku Narodne Novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; 80/22, 114/22, 155/23; dalje u tekstu ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete koju je pretrpio oštećenjem štete na željezničkoj infrastrukturi u štetnom događaju 11.02.2022. U predmetnom postupku traži naknadu štete i to na ime nastalih oštećenja i troška radne snage u sveukupnom iznosu od 3.271,06 eur.

6. Nije sporno da se 11.02.2022. dogodila nezgoda na način da je kod vožnje vlaka 81875 došlo do iskliznuća drugog (štitnog) vagona Ukk-ž 44 78 9090 204-5 sa obje osovine zbog čega je tužitelj pretrpio štetu. Nije sporno da se štetni događaj dogodio. Nije sporna pasivna legitimacija.

7. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva odnosno odgovornost za nastanak štetnog događaja.

8. Odgovornost tuženika proizlazi iz Ugovora o pristupu željezničkoj infrastrukturi Republike Hrvatske 2021/2022 br. 553 koji su sklopili tužitelj kao upravitelj željezničke infrastrukture na području Republike Hrvatske i tuženik kao željeznički prijevoznik koji koristi željezničku infrastrukturu na području Republike Hrvatske, a kojim Ugovorom su uređena međusobna prava i obveze glede korištenja željezničke infrastrukture od strane tuženika u razdoblju od 12. prosinca 2021. do 10. prosinca 2022. godine. Člankom 13. stavak 2. navedenog Ugovora br. 553 ugovoreno je da se na Ugovor primjenjuju Opći uvjeti ugovora o pristupu željezničkoj infrastrukturi koje je Uprava HŽ Infrastrukture d.o.o. usvojila

9. Odlukom broj: UI-3-1-1/21 od 12. listopada 2021. godine. Člankom 30. navedenih Općih uvjeta propisano je da željeznički prijevoznik, ovdje tuženik, odgovara za štetu na imovini, posebice željezničkoj infrastrukturi, koja nastane tužitelju kao upravitelju infrastrukture, a koja potječe od korištenih sredstava prijevoza. Šteta između ostaloga podrazumijeva i sve štete koje su posljedica nesreća i incidenata u smislu Zakona kojim se regulira sigurnost i interoperabilnost željezničkog sustava, a između ostaloga i troškove otklanjanja štetnog događaja.

10. Prema čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 25/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO) šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Člankom 1067. st.1. vlasnik se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti. Vlasnik stvari oslobađa se odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ni otkloniti (st.2.).

11. Prema čl.1069.st.1. ZOO propisano je da za štetu koju pretrpe treće osobe u vezi pogonom motornog vozila odgovara njegov vlasnik.

12. Budući da je štetnim događajem šteta nastala tužitelju, na ime vrijednosti materijala i troška radne snage, ne radi se o šteti koju je pretrpila treća osoba jer samo u tom slučaju, dakle za štetu koju pretrpe treće osobe u vezi s motornim vozilom primjenjuju se pravila o odgovornosti u slučaju nezgode izazvane motornim vozilom u pokretu te se odgovara po načelu objektivne odgovornosti jer se vlak, jednako kao i autobus, smatra opasnom stvari. Kriterij za ocjenjivanje stupnja opasnosti koju takvo vozilo predstavlja valja biti opasnost koji on ima u normalnim prilikama i pri uobičajenoj upotrebi, kakve su u konkretnom slučaju prilike i bile, a ne u iznimnim i slijedom toga odgovornost tuženika ne smije se utemeljiti na objektivnom načelu, već na osnovi krivnje. Slijedom navedenog, prema okolnostima slučaja vagon u kretanju sam po sebi nije opasna stvar u smislu odštetnog prava (nije se primjerice radilo da vagon nije bio propisno smješten ili pričvršćen i slično) te unatoč tome što je došlo do iskliznuća nije postao opasna stvar.

13. Dakle, stajalište je suda da se u konkretnom slučaju ne radi o šteti od opasne stvari, a za koju štetu odgovora vlasnik stvari u skladu s odredom čl. 1064 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08,, 125/11, 78/15; 29/18, 126/21, dalje ZOO), odnosno za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

14. Slijedom izloženog, tužitelj je pošao od pogrešne pravne pretpostavke da tuženik tužitelju za ovu štetu odgovara po principu objektivne odgovornosti.

15. Tuženik, dakle odgovara po načelu pretpostavljene krivnje (subjektivna odgovornost), pa bi se mogao osloboditi odgovornosti za štetu ako dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

16. Prema čl. 1045. st. 1. ZOO-a tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

17. Odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu (štetnik) počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice. Sve navedene pretpostavke moraju biti ispunjene kumulativno.

18. Iz Zapisnika o očevidu i istražnog izvješća zajedničkog povjerenstva moguće je utvrditi tijek nastanka, uzrok te posljedice predmetnog štetnog događaja. Navodi se da je uzrok štetnog događaja tehnički nedostatak na željezničkom vozilu broj 44789090 204 -05 tuženika. Na zaključak u istražnom izvješću zajedničkog istražnog povjerenstva član povjerenstva Ivo Mamuzić dao je izdvojeno mišljenje jer je izlaskom na mjerenje, dijela kolosijeka prije mjesta nastanka izvanrednog događaja utvrđen niz nedostataka koji su vjerojatno imali za posljedicu nastanak izvanrednog događaja, krivo nadvišenje, nedostatak kolosiečnog pribora, truli pragovi, valovita niveleta tračnica. Ovdje treba reći da je Istražno izvješće javna isprave. Prema odredbi čl. 230. st. 1. ZPP-a isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava) dokazuje istinitost onog što se u njoj potvrđuje ili određuje. U smislu odredbe čl. 230. st. 3. ZPP dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena.

19. Iz iskaza svjedoka DT (list 164 spisa), zaposlenik tužitelja proizlazi da se vozilo ispravnom brzinom. Nakon što mu je predočen nalaz i mišljenje vještaka- str-9. iskazuje da se uvijek zaokružuje ograničenja brzine primjerice na 25, ne 23 km/h. Iskazuje da je upoznat je sa Uputom HŽ 52 ali da on konkretnu dionicu nije vozio.

20. Nakon savjesne i brižljive ocjene iskaza saslušanog svjedoka sud je iskaz svjedoka uzeo kao istinit ali iz iskaza svjedoka sud nije moga utvrditi bitne činjenice. Iz iskaza svjedoka ZT (list 164-165 spisa) radnika tuženika i strojovođe vlaka koji je u vlasništvu tuženika proizlazi da je ograničenje na predmetnoj dionici na kojoj se dogodio štetni događaj ograničenje brzine 50 km/h, da je on kao strojovođa vozio brzinom oko 38- 40 km/h kao i da je tom brzinom vozio na mjestu gdje je vagon iskočio. Iskazuje da on kao vozač vlaka dobije uputu od prometnika gdje su propisana sva ograničenja i red vožnje te da se on pridržava tog reda vožnje koja su opisana u u tom nalogu od prometnika te da je u u ovom slučaju od prometnika propisana brzina za konkretnu dionicu bila 50 km/h.

21. Nakon savjesne i brižljive ocjene iskaza saslušanog svjedoka sud nije poklonio vjeru svjedoku u cijelosti jer iz provedenih dokaza je utvrđeno da se vlak kretao 50 km/h te da je tek prije nailaska na skretnicu usporio na 40km/h , ali ono što je bitno, iz iskaza proizlazi da se vozač, ako se eventualno i pridržavao pridržavao reda vožnje i ograničenja propisane od strane prometnika, očito nije pridržavao i postupao po obvezi strojovođe, a to je poštivanje svih privremenih i stalnih ograničenja brzine uvedena sukladno uputama HŽ-52 , a što je njegova zakonska i službena obveza. U takvoj situaciji ako je uputa eventualno bila možda drugačija od uputa HŽ 52 strojovođa bi morao imati saznanja i o uputi HŽ 52 i primjenjivati višu razinu sigurnosti, a što očito nije učinio.

22. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi temelju uvećane slike listi da se na temelju uvećane slike listića tahografa (slika 11) i očitanja zapisa može zaključiti da se vlak br. 81875 kretao brzinom 50 km/h na pruzi Krapina – Đurmanec odnosno da se prije nailaska na skretnicu br. 1 u kolodvoru Đurmanec brzina kretanja vlaka smanjila na 40 km/h, a da nakon što je strojovođa primijetio da vlak upozorava i da nešto lupa, zaveo je brzo kočenje i zaustavio vlak. U uputi HŽI-52 u Tablici 6 naveden je pregled mjerodavnih nagiba i mjerodavnih otpora pruga. Za prugu R106 Zabok – Đurmanec – državna granica navedeni su sljedeći mjerodavni otpori pojedinih dionica:

Zabok – Sveti Križ Začertje 9(daN/t)

Sveti Križ Začertje – Krapina 4 (daN/t)

Krapina – Đurmanec 7 (daN/t).

23. U uputi HŽI-52 u Tablici 16.7 navedeni su najveće vučene mase i brzina kretanja vozila za posebne namjene s obzirom na mjerodavne otpore pruge. Budući da su mjerodavni otpori navedeni za vrijednost od 0, 5, 10... (daN/T), linearnom interpolacijom odredila se brzina kretanja vlaka za masu od 95t i mjerodavne otpore pruge od 4, 7 i 9 daN/t. S obzirom na navedeno, proizlazi da se vlak br. 81875 na dionici Krapina – Đurmanec trebao kretati brzinom od 23 km/h. Očitane vrijednosti s listića brzinomjernog uređaja pokazuje da se vlak br. 81875 na dionici Krapina – Đurmanec kretao brzinom od 50 km/h i da je, prije nailaska na skretnicu br. 1 u kolodvoru Đurmanec, usporio na 40 km/h.

24. Pri odlučivanju o odgovornosti u ovoj pravnoj stvari polazio od činjenica utvrđenim prometnim vještačenjem.

25. Dakle, u odnosu na sporne okolnosti dinamike nastanka predmetnog štetnog događaja, odgovornosti za isti, te opsega i visine štete nastale tužitelju u predmetnom štetnom događaju, provedeno je prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku specijaliziranom za željeznički promet prof. dr. sc. Mladenu Nikšiću.

26. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prof. dr. sc. Mladena Nikšića od 31.07.2025. (list 119-137 spisa) te usmeno na ročištu dana 09.12.2025. sud je utvrdio da su nakon iskliznuća štitnog vagona obavljena su mjerenja kolosijeka na mjestu iskliznuća. Mjerenja širine kolosijeka obavljena su na svakih jedan metar duljine kolosijeka od km 20+593 do km 20+613. Mjerenja pokazuju da se proširenje kolosijeka kretalo od najmanje +13 mm do najviše +17 mm. S obzirom da najveće dopušteno proširenje kolosijeka za brzine do 50 km/h iznosi +35 mm, kolosijek je bio u ispravnom stanju. Vagon br. 44 78 9090 204-5 bio je na posljednjem redovitom popravku (reviziji) 29.08.2014. godine. Dana 16.09.2020. godine vagonu je produljen rok revizije za jednu godinu, a 19.10.2021. godine produljen je rok revizije za još jednu godinu. Predmetnom vagonu odobreno je prometovanje po prugama Hwatskih željeznica do 29.08.2022. godine. S obzirom na navedeno, vagon je bio redovito održavan. Utvrđeno je nakon pregleda i mjerenja karakterističnih veličina kotača i osovinskih sklopova može se zaključiti da su kotači i osovinski sklopovi vagona serije Ukk-ž br. 44 78 9090 204-5 bili u tehnički ispravnom stanju i nisu bili uzrokom nastanka predmetnog štetnog dogadaja. Dalje proizlazi da u Zahtjevu za trasu vlaka navedena je najveća brzina vlaka od 60 km/h. Na temelju očitanja zapisa brzinomjernog uredaja može se zaključiti da se vlak br. 81875 kretao brzinom od 50 km/h na pruzi Krapina —Durmanec odnosno da se prije nailaska na skretnicu br. 1 u kolodvoru Durmanec brzina kretanja vlaka smanjila na 40 km/h. Nakon što je strojovoda primijetio da vlak usporava i da nešto lupa, zaveo je brzo kočenje i zaustavio vlak. Prema Izvješću o mreži za 2022. godinu i Priručniku o željezničkim prugama HŽ Infrastrukture d.o.o., najveća dopuštena brzina između kolodvora Krapina i Durmanec iznosi 50 km/h pri čemu ograničena brzina kretanja vlakova preko skretnica u kolodvoru Durmanec iznosi 40 km/h. Na temelju Tablice 6 i Tablice 16.7 Upute HŽI — 52 linearnom interpolacijom izračunata je najveća brzina kojom se vlak br. 81875 smio kretati na dionici pruge od Krapine do Durmanca. Navedena brzina kretanja vlaka trebala je iznositi 23 km/h,

Utvrđeno je da je uzrok iskliznuća štitnog dvoosovinskog vagona serije Ukk-ž br. 44 78 9090 204-5 prevelika brzina kretanja vlaka (40 km/h) u odnosu na najveću dopuštenu brzinu (23 km/h) za mjerodavni otpor pruge na dionici Krapina — Durmanec, masu vučenih vozila od 95 t koje je vukla teška motorna drezina Geissmar D 746 GR.

Dalje

proizlazi da ukupni troškovi HŽ Infrastrukture odgovaraju nastalim oštećenjima i potrebnim radovima za njihovu sanaciju te se mogu priznati u iznosu od 10.573,20 kn (bez PDV-a).

Ukupni

troškovi Pružnih gradevina odgovaraju nastalim oštećenjima i potrebnim radovima za njihovu sanaciju te se mogu priznati u iznosu od 14.025,15 kn (bez PDV-a).

27. Utvrđeno je da svekupni troškovi popravka infrastrukture nastalih u štetnom dogadaju odgovaraju oštećenjima i potrebnim radovima za njihovu sanaciju te se mogu priznati u iznosu od 24.598,35 kn (bez PDV-a) odnosno 30.747,94 kn (s PDV-om) ili 3.264,76 € (bez PDV-a) odnosno 4.080,95 € (s PDV-om).

Slijedom navedenog sud je utvrdio da je visina štete koju je tužitelj pretrpio 3.264,76 eur.

28. Sud je nalaz i mišljenje sudskog vještaka u cijelosti prihvatio s obzirom da je vještak objektivno, argumentirano i u skladu s pravila struke odgovorio na zadani mu zadatak ,argumentirao svoje zaključke, utvrđenja i izračun te pojasnio okolnosti i parametre koje je uzeo u obzir prilikom procjene i vještak je prema mišljenju suda jasno otklonio prigovore tuženog. Dakle, sudski vještak je na detaljan, opširan, stručan i logičan način izveo zaključke koje prihvaća i ovaj sud, jer obrazloženo upućuje da se nalaz i mišljenje vještaka podudara sa činjenicama koje su vidljive iz cjelokupne dokumentacije koja mu je bila dostupna i raspoloživa. Vještak je prilikom izrade nalaza i mišljenja uzeo u obzir sve podatke koji su mu bili potrebni za utvrđivanje činjenica i izvršenje zadatka vještaka, zatražio je od stranaka dokumentaciju koja mu je bila potrebna i koje stranke posjeduju, pregledao svu dostupnu dokumentaciju koja je bila jasna i dostatna za utvrđenje sadržaja relevantnih činjenica i izvođenje zaključka, prihvatio je mjerenje širine kolosijeka i drugih parametra infrastrukture koju mu je dostavio tužitelj, jednako tako prihvatio je i mjerenja osovinskih sklopova koje je obavio tuženik, prihvatio je tahograh koji mu je na njegov traženje dostavio sam tuženik pa su tom smislu prigovori tuženika o nekom drugom tahografu i o utvrđenoj brzini na temelju od samog tuženika dostavljenom tahografu ocijenjeni kao nejasni i irelevantni. Sud u pravilu ne određuje vještačenje bez da je prikladna i dostatna dokumentacija koja treba biti vještačena dostavljena u sudski spis od stranke koja taj prijedlog predlaže, a isto tako i svaka stranka može dostaviti svu dokumentaciju koju smatra relevantnom i kojom dokazuje svoje eventualno suprotne navode, a vještak poziva stranku na dostavu relevantne dokumentacije ukoliko mu je potrebna za vještačenje. Nije sporno da MUP nije izvršio očevid iako mu je događaj prijavljen što znači da j eto objektivna okolnost štetnog događaja tužitelj je svakako dužan sastaviti izvješća i analize odmah nakon nesreće za potrebe istražnog tijela, a osim toga tuženik nije isticao na temelju čega smatra da bi dokumentacija koju stranke niti posjeduju dovela do drugačijeg rezultata već svoj prigovor neobrazloženo temelji samo na činjenici da ne postoje isprave od strane MUP-a. Ništa ne upućuje na nevjerodostojnost isprava koje se nalaze u spisu ili koje su stranke posebno dostavljale, ne postoje drugi dokazi koji bi doveli u sumnju utvrđenja vještaka i vještak kao stručna osoba imao je dovoljno podataka i parametra da može odgovoriti na zadani mu zadatak pa su svi tavi prigovori prigovori tuženika odbijeni kao neosnovani.

S obzirom da se vještak, prilikom izrade nalaza i mišljenja pozvao i na Zakona o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava, Pravilnik o načinu i uvjetima za obavljanje sigurnog tijeka željezničkog prometa, Pravilnik o željezničkim vozilima to sud prihvaća takav način metodologije i obračuna s obzirom da se radilo o mjerodavnom zakonskim i podzakonskim aktima.

29. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je tuženik poduzeo odgovarajuće mjere održavanja vozila i preventivnih održavanja, nije utvrđeno da bi tuženik počinio protupravnu štetnu radnju u vidu neredovitog održavanja vozila, neispravnog rukovanja i sl. ili da nije postupio sa dužnom pozornošću koja se se zahtijeva u konkretnoj situaciji ili da je propustio učiniti nešto što je bio bio dužan učiniti pa da je zbog takvog propusta tužitelju nastala šteta stoga je utvrđeno da štetnog događaj nije došlo krivnjom tuženika. Utvrđeno je da nema doprinosa niti tužitelju u štetnom događaju te da je uzrok štetnog događaja prevelika brzina kretanja vlaka (40 km/h) u odnosu na najveću dopuštenu brzinu (23 km/h). Iz nalaza i mišljenja proizlazi da su troškovi opravdani i pravilno obračunati, a sud smatra da vještak kao stručna osoba i uvažavajući njegovo iskustvo u želježničkoj djelatnosti može procijenit trošak popravka te je slijedom navedenog sud utvrdio da je visina štete koju je tužitelj pretrpio 3.264,76 eur.

30. Podneskom od 15.09.2025. tužitelj je u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka djelomično povukao tužbeni zahtjev za iznos od 6,30 EUR sa zateznom kamatom te ostao kod preostalog utuženog iznosa u iznosu od 3.264,76 eur.

31. S obzirom da se tuženik djelomičnom povlačenju tužbe nije protivio, sud je odlučio kao u izreci rješenja temeljem odredbe čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje u tekstu ZPP).

32. Kako u konkretnom slučaju tuženik odgovara tužitelju po principu pretpostavljene krivnje na njemu je teret dokaza da je u konkretnom slučaju proveo mjere za uredno održavanje vozila, i tada bi se mogao od osloboditi odgovornosti za naknadu štete.

Budući da je vagon bio redovito održavan i budući da je tuženik poduzeo sve mjere održavanja vozila koje bi spriječile nastanak štete slijedi zaključak da je tuženik dakle dokazao da je šteta nastala bez njegove krivnje, dakle, u ovom slučaju da je šteta nastala unatoč tome što je poduzeo odgovarajuće mjere održavanja vozila. S obzirom da šteta tužitelja nije prouzročena krivnjom tuženika, tužitelj s te osnove nije ovlašten potraživati od tuženika iznos štete koji je pretrpio.

33. Međutim, na temelju utvrđenog činjeničnog stanja na temelju odredbe članka 1061. stavka 1. ZOO-a, a na koju pravnu osnovu se tužitelj pozvao u svom podnesku od 15.09.2025. valjalo je tužbeni zahtjev za isplatom utuženog iznosa prihvatiti.

34. Naime nakon nalaza i mišljenja vještaka tužitelj je podneskom od 15.09.2025, naveo da su strojovođe koji su upravljali vlakom br. 81875 radnici su tuženika koji sukladno odredbama čl. 1061. st. 1. Zakona o obveznim odnosima kao poslodavac odgovara za štetu koju zaposlenik na radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi te zahtijeva od tuženika isplatu po toj osnovi.

35. Prema čl. 1061. st. 1. ZOO-a propisano je kako za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojeg je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika. Oštećenik ima pravo zahtijevati popravljanje štete i neposredno od zaposlenika ako je štetu prouzročio namjerno ( st.2.). Poslodavac koji je oštećeniku popravio štetu ima pravo zahtijevati od zaposlenika naknadu troškova popravljanja štete, ako je ovaj štetu prouzročio namjerno (st.3.).

Radi se o slučaju odgovornosti za drugog, čime u pravnom odnosu uvijek postoje tri osobe: a) zaposlenik kao stvarni štetnik, b) poslodavac kao odgovorna osoba (presumptivni štetnik) i c) oštećena osoba. Stvarni i presumptivni štetnik, da bi došlo do odgovornosti u smislu ove odredbe, moraju biti u pravno relativnom odnosu poslodavca i zaposlenika ( ugovor o radi i dr.).

36. Da bi došlo do odgovornosti poslodavca kao odgovorne osobe ( presumptivnog štetnika) za štetu koju je trećoj osobi prouzročio zaposlenik moraju biti ispunjene slijedeće pretpostavke: stvarni i presumptivni štetnik ( odgovorna osoba) moraju biti u pravno-relevantnom odnosu poslodavca i zaposlenika ( ugovor o radu, ugovor o djelu i dr.), da je zaposlenik trećem prouzročio štetu radnjom koju je poduzeo u radu ili u vezi s radom i da ne postoje razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika ( radi se o pretpostavljenoj krivnji, pa se odgovornost poslodavca predmnijeva, a on treba dokazati da postoje razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika- da nije kriv, a time i poslodavca).

37. Naime, tužitelju je prouzročio štetu zaposlenik, strojovođa tuženika uslijed nepropisne vožnje- prevelike brzine kretanja vlaka zbog čega je došlo do iskliznuća vagona.

38. Dakle, tuženik, odgovara kao poslodavac za štetu koju njezin radnik (strojovođa) prouzroči trećoj strani tužitelju jer je nesporno da se nesreća dogodila tijekom rada ili u vezi s radom.

39. Cijeneći gore raspoložive i provedene dokaze sud je utvrdio da se štetni događaj dogodio zbog skrivljenog ponašanja strojovođe i da nema elemenata koji bi ukazivali na doprinos tužitelja predmetnom štetnom događaju.

40. Šteta koja je takvim postupanjem nastala tužitelju sastoji se od iznosa troškova popravka infrastrukture koja je utvrđena vještačenjem u iznosu od 3.264,76 eur.

41. Tužitelj je dokazao sve elemente odgovornosti za štetu (štetu, štetnika, štetnu radnju i uzročnu vezu). Štetna radnja sastoji se u protupravnom postupanju zaposlenika-strojovođe koju je poduzeo u vezi sa radom, štetu predstavlja troškovi popravka infrastrukture, uzročna veza postoji, jer da je radnik tuženika prilagodio vožnju uvjetima i vozio dopuštenom brzinom, do štetnog događaja ne bi došlo.

42. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 1061. ZOO-a sud je odlučio kao točki I izreke presude.

43. S obzirom da je sud odlučne činjenice mogao utvrditi na temelju izvedenih dokaza i s obzirom na zauzeta pravna shvaćanja dana u obrazloženju, sud je izvođenje daljnjih dokaza ocijenio nepotrebnim. Sud je odbio od stranaka predlože svjedoke članove istražno povjerenstava na okolnost nastanka i uzroka štetnog događaja jer predloženi svjedoci su zasigurno stručne osobe u svom djelokrugu, ali ne stručnije od vještaka, pa sve da ih je saslušao i da su iskazivali onako kako su i naveli u izvješću, sud bio donio jednaku odluku u ovoj pravnoj stvari, stoga je sud pri odlučivanju o odgovornosti u ovoj pravnoj stvari polazio od činjenica utvrđenim prometnim vještačenjem. Sud je prilikom odlučivanja razmotrio i utvrđenja istražnog povjerenstva provedena nakon predmetne željezničke nezgode, te ih je uzeo u obzir kao stručan izvor informacija o okolnostima i općim uzrocima nastanka nezgode. Nasuprot tome, nalaz i mišljenje sudskog vještaka dani su u okviru ovog postupka, kao dokazno sredstvo, na temelju konkretnih pitanja suda koja su bila usmjerena upravo na utvrđivanje uzroka nezgode i odgovornosti relevantnih subjekata. Sud je ocijenio da je vještak svoj nalaz izradio stručno, detaljno i u skladu s važećim propisima i pravilima struke, uz analizu relevantne dokumentacije i okolnosti slučaja, te da je nalaz bio podvrgnut kontradiktornom raspravljanju stranaka, pri čemu nisu po mišljenju ovoga nisu utvrđene proturječnosti ili nedostaci koji bi doveli u pitanje njegovu vjerodostojnost. Stoga je sud, iako je uzeo u obzir utvrđenja istražnog povjerenstva u dijelu koji se odnosi na opće okolnosti nastanka nezgode, odlučujuću težinu dao nalazu i mišljenju sudskog vještaka, te je na temelju tog nalaza utvrdio uzrok nezgode i odgovornost u ovom predmetu, a provedenim saslušanjima svjedoka nije utvrđeno suprotno kao što je gore obrazloženo.

44. Tužitelj je tijekom postupka djelomično povukao tužbu (za iznos od 6,30 eura). Međutim, radi se o smanjenju tužbenog zahtjeva u neznatnom iznosu nakon provedenog vještačenja, tj. o usklađivanju tužbenog zahtjeva s nalazom i mišljenjem vještaka jer tužitelj u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu traži isplatu iznosa sukladno izračunu u nalazu i mišljenju vještaka. U takvom slučaju uspjeh stranaka u parnici određuje se prema končano postavljenom tužbenom zahtjevu sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, a tuženik nema pravo na naknadu troškova postupka u pogledu smanjenog (djelomično povučenog) tužbenog zahtjeva.

45. Prema Tbr. 52. t. 4. Tarife sud primjenjuje tarifu koja je na snazi u trenutku donošenja odluke.

46. Troškovima postupka odlučeno je u granicama postavljenog zahtjeva, kojim granicama je sud vezan sukladno čl. 2. ZPP-a.

47. Tužitelju je priznat trošak vještačenja u iznosu od 500,00 eura, pa ukupni priznati troškovi iznose 500,00 eura. Na odmjereni iznos tužitelju je dosuđena i zatezna kamata koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a temeljem čl. 29. st. 2. ZOO-a, te je odlučeno kao u toč. II izreke presude.

U Zagrebu, 20. siječnja 2026.

SUDAC:

Romina Markovinović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona.

DNA:

tužitelju

tuženiku po punomoćniku