Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-343/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joka Umićević kao predsjednice vijeća, mr.sc.Iris Gović Penić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, i Ines Kovačević kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, sa sjedištem u [adresa], OIB: 02958272670, kojeg zastupa punomoćnik po zaposlenju ŠH, protiv I-tužene ČH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II-tuženika ...o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 61115444147, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1361/2024-6 od 8. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 20. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1361/2024-6 od 8. travnja 2025. potvrđuje.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

"Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je Ugovor o radu od dana 09.10.2023. godine, a kojeg su sklopili prvotuženik ČH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotuženik ..., [adresa], OIB: 61115444147, ništetan."

2. Protiv presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući odluku suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19- dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a kao niti one koje tužitelj ističe u žalbi.

Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

5. Sud prvog stupnja je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je pravilno primijenio materijalno pravo.

6. Tužitelj je podnio tužbu u kojoj navodi da su I-tužena ČH i II-tuženik ..., sklopili Ugovor o radu s početkom rada od dana 9. listopada 2023. Navedeni radni odnos je odjavljen s danom 17. listopada 2023. Smatra da je svrha prijave isključivo ostvarivanje prava na obvezno zdravstveno osiguranje. Predlaže sudu donijeti presudu kojom će utvrditi da je Ugovor o radu od dana 9. listopada 2023. kojeg su sklopili I-tužena i II-tuženik, ništetan.

7. Među strankama nije sporno da su I-tužena i II-tuženik sklopili Ugovor o radu radi obavljanja poslova pomoćnog radnika u frizerskom salonu, koji radni odnos je bio zasnovan na određeno vrijeme počevši od 9. listopada 2023. Nije sporno niti da je I- tužena stekla status osigurane osobe kod Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

Sporno je je li kod I-tužene i II-tuženika postojala volja za sklapanjem Ugovora o radu te koja je bila pobuda za sklapanje tog pravnog posla, odnosno je li postojala namjera da se sklopi Ugovor o radu radi obavljanja posla koji je predmet tog ugovora.

8. Iz iskaza I-tužene proizlazi da je prije zaposlenja kod II-tuženika studirala u [adresa], nakon kojeg završetka studija se vratila u [adresa]. S obzirom da je prethodno bila studentica, saznala je putem zajedničkih poznanika da II-tuženik treba zaposlenika, a s obzirom na svoje interese prema šminci, zanimao ju je posao kod II- tuženika. Kod II-tuženika je radila sve pomoćne poslove koji se odnose na poslove iz domene frizerskog salona, tako da je pomagala pri feniranju, pranju kose, čišćenju i pravljenju frizura. Međutim, nakon početka rada kod II-tuženika se razboljela, osjećala je zbog toga pritisak i stres, pa je zaključila da bi ipak bilo najbolje da se usmjeri na profesionalni razvoj profesije za koju je stekla diplomu, a to je logopedija. Plaću za odrađeni posao primila je na račun.

U iskazu zakonska zastupnica II-tuženika ĐH navodi da je dana tržište rada vrlo nezahvalno, kako za poslodavca tako i za radnike. U odnosu na neka ranija vremena vrlo je teško naći osobu koja bi na dulji vremenski period radila pomoćne poslove kakve su u njezinom salonu izuzetno potrebni. Isto tako navodi da joj se često događa da na probni rad dođe nova zaposlenica, prikupi papire, izvrši prijavu koju je dužna izvršiti odmah, a ona se na radno mjesto više niti ne pojavi. U njezinom salonu manjak je radnika te navodi da danas sazna da postoji interes za zapošljavanje dodatne dvije osobe za rad na tim poslovima, da bi takvu ponudu objeručke prihvatila. Preko zajedničkih poznanika je saznala da I-tuženica traži posao, bilo joj je prihvatljivo da dođe na probni rad vidjeti sviđa li joj se raditi u frizerskom salonu, s nadom da će možda i ostati trajnije. I-tužena je obavljala pomoćne poslove, javljala se na telefon, obavljala je poslove čišćenja, međutim nakon jednog kraćeg vremena rekla joj je da se ne osjeća dobro i da ona više ne bi radila. Vidjela sam da joj je bilo neugodno, ali to njoj nije bila nova situacija. Ujedno je navela da je nakon I-tužene zaposlila i novu osobu koja je radila mjesec dana, financirala ju je, platila tečaj međutim i ona je otišla. Sada je ipak uspjela pronaći zaposlenicu koja je ostala te još uvijek radi. Navela je i da je platila sve poreze i obveze koje ima prema radniku.

9. Imajući u vidu iskaze tuženika pravilno je sud prvog stupnja zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan. Naime, iz ovih dokaza proizlazi da je postojala volja za sklapanje ugovora o radu radi izvršenju posla, da je I-tužena radila kod II-tuženika i to posao koji je bio predmet ugovora o radu, da je bila prijavljena te da su redovito plaćeni svi dugovani doprinosi te da joj je bila isplaćena naknada za rad.

10. Kako su tuženi slobodnom voljom zasnovali radni odnos upravo radi izvršenja ugovorene radne obveze, to primjenom čl. 8. st. 4. ZR-a u svezi s čl. 285. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) nije riječ o prividnom ugovoru.

11. Osim toga, pravilno sud prvog stupnja navodi da posljedica prividnog ugovora nije njegova ništetnost, a koje utvrđenje ništetnosti tužitelj ovom tužbom traži, već među ugovornim stranama prividan ugovor nema učinaka, on je pravno nepostojeći pravni posao u smislu odredbe čl. 247. ZOO-a. Ništetan je onaj ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, pa i iz ovog razloga jer je tužitelj mogao tražiti samo da se utvrdi da je ugovor nepostojeći, tužbeni zahtjev tužitelja ne može biti osnovan. Isto takvo pravno shvaćanje izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama Rev 175/2024 od 11. lipnja 2024., Rev-12/2020 od 14. travnja 2021. i Rev-3586/2018 od 21. siječnja 2020.

12. Pravilno sud prvog stupnja navodi i to da prema čl. 273. st.1. ZOO-a pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost. Sukladno st. 2. istog čl. propisano je da ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka. Dakle, i u pogledu nedopuštene pobude koja bi eventualno bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor, kako to tvrdi tužitelj, posljedica bi bila ugovor bez pravnog učinka, dakle ne bi se utvrđivala njegova ništetnost koju tužitelj traži ovom tužbom, s tim da niti postojanje nedopuštene pobude prilikom sklapanja ugovora o radu između I-tužene i II-tuženika tužitelj nije dokazao.

13. Tužitelj iz razloga koji su izloženi vezano uz okolnosti sklapanja ugovora o radu nije dokazao niti da je sporni ugovor suprotan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva.

Naime, prema čl. 322. ZOO-a ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

Ugovor koji su sklopili I-tužena i II-tuženik nije protivan Ustavu Republike Hrvatske, nekom prisilnom propisu, a niti moralu društva, dakle predmetni ugovor nije ništetan.

14. Slijedom navedenoga, žalba tužitelja je kao neosnovana odbijena primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu 20. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević