Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-686/2024-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari tužitelja ČI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marija Cindrić Bojmić, odvjetnica u Vukovaru, protiv tuženika Odgojni Dom Mali Lošinj, OIB: 31173278276, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-49/2022-20 od 5. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-49/2022-20 od 5. lipnja 2024. i predmet vraća istome prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke utvrđeno je da nije dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 20. svibnja 2020. kojom je tuženik Odgojni Dom Mali Lošinj otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme tužitelju ČI zaključen dana 16. svibnja 2007. za radno mjesto odgajatelj, kao niti odluka Upravnog vijeća Odgojnog doma Mali Lošinj, od dana 23. lipnja 2020. Pod točkom II. izreke nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na poslove odgajatelja koje je obavljao po ugovoru od radu na neodređeni vrijeme od dana 16. svibnja 2020. ili na druge poslove koje odgovaraju njegovoj stručnoj spremi i zdravstvenom stanju i radnom iskustvu, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe. Pod točkom III. izreke nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak ovog postupka u iznosu od 625,00 eura s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 5. lipnja 2024. pa do isplate, sve u roku 15 (petnaest) dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška postupka tužitelj odbija.

Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je tužitelj povukao dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati sve plaće, kao i druge naknade određene ugovorom o radu i pozitivnim propisima, počevši od dana 12. svibnja 2020. godine pa nadalje, za zakonskim zateznim kamatama koje počinju teći svakog 16.u mjesecu za prethodni mjesec, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe. "

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP), predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti, podredno ukinuti.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je nedopuštena i nezakonita odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu te da se naloži tuženiku da tužitelja vrati na rad.

5. Prvostupanjski sud je utvrdio:

-da je tužitelj bio djelatnik tuženika na radnom mjestu odgajatelja te da mu je Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 20. svibnja 2020. izvanredno otkazan ugovor o radu sklopljen 14. svibnja 2007. zbog osobito teške povrede obveze iz Ugovora o radu,

-da je zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa podnesen 29. svibnja 2020. čime je podnesen u zakonom predviđenom roku,

-da je tuženik o navedenom zahtjevu odlučio dana 23. lipnja 2020. a kako je tužitelj podnio tužbu dana 6. srpnja 2020., tužba je podnesena unutar zakonom propisanog roka,

-da uzevši u obzir težinu posljedica koju izvanredni otkaz radnog odnosa ima na interes stranke tj. radnika kojem se otkaz daje Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u određenom kratkom roku – od 15 dana od saznanja za činjenice na kojima se takav otkaz temelji,

-da se za početak tijeka toga roka uzima dan kada je osoba ovlaštena odlučiti o davanju otkaza saznala za činjenicu na kojoj se temelji otkaz ugovora o radu,

-da u navedenom roku poslodavac mora samo donijeti odluku o izvanrednom otkazu ali ne mora je u tom roku i dostaviti radniku kojom se odluka o otkazu daje,

-da je iz dokumentacije priležeće spisu, a posebno iz evidencije radnog vremena i dnevne evidencije za dan 26. travnja 2020. vidljivo da je napisano da su se Č i P požalile na neke izjave profesora ČI upućene njima te da je svaka napisala što joj je profesor govorio, a njihove će izjave biti predane ravnateljici PI, u zagradi je navedeno predano 26. travnja 2020.,

-da iz iskaza svjedokinje ČIR proizlazi da je ona predmetnog dana 26. travnja 2020. radila od 09,00 do 15,30 sati zapravo do 16,00 sati te da je ona sačinila predmetnu izjavu također i dio gdje piše da je isto predano 26. travnja 2020. te ukoliko je ravnateljica u nedjelju bila na [adresa] moguće da je njoj osobno predala, da ona osobno nije nikoga kontaktirala nakon tih izjava niti je zvala ravnateljicu da dođe jer joj se te izjave nisu činile od nekog većeg značaja niti je mogla pretpostaviti da će ispasti takve posljedice za kolegu, da pretpostavlja da je ona te izjave predala 26. travnja 2020. jer ona to ne bi napisala da doista nije predano, ali sada da se ne sjeća da li je to nekome dala u ruke ili je stavila predano misleći da će ići na Lošinj,

-da iz službene bilješke koju je sačinila zakonska zastupnica tuženika ravnateljica PI proizlazi da je dana 27. travnja 2020. kada je obilazila podružnicu [adresa] zaprimila dvije prijave korisnica na radnika - djelatnika ČI, mjere koje je poduzela su te da je slijedeći dan, odnosno 27. travnja 2020. obavila razgovor sa korisnicama i sa djelatnikom ČI,

-da iz iskaza zakonske zastupnice tuženika PI proizlazi da je ona za navedenu situaciju saznala 27. travnja 2020. kada je dobila pismo korisnica koji su je dočekali na stolu,

-da je isto suprotno navodima iz službene bilješke koju je sačinila gdje proizlazi da je obilazila podružnicu [adresa] te je zaprimila dvije prijave korisnica na rad djelatnika ČI, da je navela da je nakon toga otišla u podružnicu i saslušala djevojčice,

-da prvostupanjski sud nije poklonio vjeru navedenom iskazu zakonskom zastupniku tuženika budući je isti suprotan samoj službenoj bilješci koju je sačinila kao i iskazu tužitelja koji je naveo da ga je ravnateljica PI nazvala u nedjelju 26. i rekla da mu da ne treba doći raditi pa da smatra da je ista dobila pisma u nedjelju 26. kada mu je rekla da u ponedjeljak ne dođe raditi nego da uzme slobodno,

-da je sama zakonska zastupnica tuženika u svojoj službenoj bilješci navela da je razgovor sa korisnicama obavila sljedećeg dana od dana kada je zaprimila pismo pa iz svega navedenog, kao i iz saslušanja svjedokinje ČIR kao i iz evidencije za predmetni dan proizlazi da je zakonska zastupnica tuženika PI pisma sa pritužbama štićenica primila dana 26. travnja 2020. kad je obišla podružnicu [adresa] te da joj je očito navedena pismena predala odgojiteljica – svjedokinja ČIR,

-da iz istog proizlazi da je ravnateljica kao osoba ovlaštena za odlučivati za davanju otkaza tužitelju saznala za činjenice na kojima se temelji otkaz dan 26. travnja 2020. kada je zaprimila pisma štićenica i kada je nazvala tužitelja da ne mora doći raditi idući radni dan,

-da je stav prvostupanjskog suda s obzirom na isto da od tog dana počinje teći prekluzivni rok za saznanje tuženika za navedenu prijavu i povredu Ugovora o radu na koje temelji odluku o izvanrednom otkazu od 12. svibnja 2020.,

-da je prvostupanjski sud stava da sve ostalo što je zakonska zastupnica tuženika poduzimala u daljnjem tijeku postupka, a to su razgovori sa štićenicima, razgovori sa psihologom ide u uobičajeni postupak utvrđivanja svih okolnosti potrebnih za donošenje odluke o otkazu i nije od utjecaja na tijek prekluzivnog roka za donošenje odluke o otkazu,

-da kako je od predmetnog dana 26. travnja 2020. proteklo 16 dana do donošenju odluke o izvanrednom otkazu 12. svibnja 2020. da je navedena odluka o otkazu donesena izvan izričito propisanog prekluzivnog roka iz članka 116. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022., 64/2023., dalje u tekstu: ZR) i kao takva da je ništetna i nedopuštena.

6. Slijedom navedenog pozivom na odredbu članka 116. st. 2. ZR prvostupanjski sud je odlučio kao u točci I. izreke.

7. Nadalje, s obzirom da je odredbom članka 124. ZR propisano da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao naložit će vraćanje radnika na posao, prvostupanjski sud je odlučio kao pod točkom II. izreke presude.

8. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda se ne može prihvatiti.

9. Odredbom čl. 116. st. 1. ZR propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Prema stavku 2. ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

10. Međutim, za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu poslodavac je dužan na nedvojben način utvrditi da je radnik počinio takve teške povrede radne obveze da je opravdana najteža radnopravna sankcija-izvanredni otkaz ugovora o radu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Revr-677/13 od 14. listopada 2014., Revr 539/2018-2 od 11. rujna 2019., Rev 2917/2018-2 od 13.svibnja 2020. i dr.).

11. U konkretnom slučaju činjenice na kojoj se temelji pobijana odluka o otkazu jest teška povreda radne obaveze koja se, prema tvrdnji tuženika, ostvarila u uznemiravanju i neprimjerenom postupanju tužitelja prema štićenicama doma. Sumnje o počinjenju povrede radne obveze temeljile su se na pismenim prijavama dvije maloljetne štićenice Doma, ali tuženik je tek nakon stručne psihološke obrade štićenica mogao pouzdano utvrditi da li su optužbe opravdane i postoje li razlozi za otkazivanje ugovora o radu. Iz provedenih dokaza kao nesporno proizlazi da je poslodavac Izvješće i mišljenje psihologa dobio 28. travnja 2020. i od tada mu teče rok od 15 dana za otkazivanje ugovora o radu. Imajući u vidu da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu donesena 12. svibnja 2020., sukladno tome odluka o otkazu ugovora o radu je donesena u roku propisanom odredbom čl. 116. st. 2. ZR.

12. Stoga, s obzirom da prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa, ocijenivši otkaz nedopuštenim samo zbog činjenice proteka roka iz čl.116. st. 2. ZR, nije raspravio druge činjenice o kojima ovisi dopuštenost otkaza u smislu čl. 116. st. 1. ZR, valjalo je na temelju odredbe čl. 370. ZPP ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

13. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će utvrditi odlučne činjenice za ocjenu dopuštenosti odluke o otkazu u smislu odredbe čl. 116. st. 1. ZR te nakon toga donijeti novu odluku.

U Zagrebu 20. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Žulj